Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/buffyiangel

Marketing

21. poglavlje - U obliku sestre

Image Hosted by ImageShack.us

Naslov poglavlje je zapravo citat iz Buffyine 5 sezone kada joj je redovnik rekao da su joj, klupko energije- ključ, poslali u obliku sestre jer su znali da će je onda štititi. Govorio je o Dawn, ali u ovom fanficu znači i "sestra po oružju" jer se sad taj izraz odnosi i na Sky.

Predikat R zbog krvi i nasilja


Feniks gori
(Phoenix Burning)
by Yahtzee



DVADESET I PRVO POGLAVLJE - U OBLIKU SESTRE

Sky ju je gledala jedan dugi trenutak, zbunjeno, zaprepašteno -- ali bez imalo krivnje. «Kojeg vraga radiš ovdje?» konačno je rekla. Samostrel je ostao naciljan.

«Mislim da je to moje pitanje,» rekla je Buffy. Osjećala je istovremeno fizički i psihički šok i činilo joj se da bi mogla izgubiti svijest svakog trenutka. Ali i znala je da si to ne smije dopustiti. Mora ostati usredotočena. «Ti -- ubila si Tam -- »

Skyino mlado lice je imalo odlučan izraz. «Ovo je posao Vijeća,» glas joj je zvučao izvježbano, oprezno. «Ne smiješ se miješati.»

«Ubijaš ljude!» rekla je Buffy. «To nije posao Vijeća. Sky, ovo su vještice koje bi nam pomogle u napadu na Muzej -- »

Ispružila je zdravu ruku dok je govorila. Sky je uzmakla, ciljajući samostrelom u Buffyina prsa. «Ne približavaj se!»

Sky je zvučala ozbiljno -- Sky je zvučala tako mlado --

«Nećeš me gađati samostrelom,» rekla je Buffy umirujućim glasom. Bilo je lako; vjerovala je što je govorila. «Znam da ne želiš to učiniti, Sky. Ne razumijem što se događa. Mora -- mora da je ovo neka zabuna ili tako nešto -- »

«Ne, ne razumiješ,» rekla je Sky. Buffy je u polumraku mogla vidjeti suze kako se skupljaju u očima mlade Ubojice. «Nema zabune.»

«Vijeće te poslalo da ubiješ ove ljude?» Buffy se sad stvarno počela tresti. Nekoliko metara dalje je ležala mrtva Tam -- Tam, koja je umrla jer joj je vjerovala. «Zašto?»

Sky je digla bradu. «Vjeruju mi,» rekla je. «Možda nisam nekakva slavna Ubojica, ali Vijeće zna da mi može vjerovati.»

«Nisam te pitala zašto si posebna!» prasnula je Buffy pa se sjetila da nije najbolja ideja vikati na osobu koja ima uperen samostrel u tvoje srce. «Sky, zašto Vijeće želi ubijati ljude? Ljude koji nam žele pomoći?»

«Nisam pitala zašto,» rekla je Sky. Slegnula je ramenima, ali drhtav, previsok ton glasa je izdao kako se osjeća. «Vijeće ima svoje razloge. Nije naše da pitamo.»

«Vraga nije -- » Val ljutnje se pretvorio u nešto drugo; fizička i emocionalna iscrpljenost su je pogodile odjedanput i koljena su joj popustila. Posrnula je unatrag i teško sjela na zemlju da ne padne. Kolac se otkotrljao iz njene drhtave ruke.

«Ustani,» rekla je Sky.

«Ne mogu,» rekla je iskreno Buffy.

«Moraš,» rekla je Sky. «Moraš ustati. Moraš se boriti sa mnom -- ne mogu ovo učiniti ako se ne boriš -- »

Buffy se prisjetila Noorinog tijela kako visi sa stupa; posjekotina i modrica po njenim rukama i licu. «Je li ti tako lakše?» rekla je Buffy. «Kad se bore protiv tebe? Je li se Noor borila s tobom?»

«Noor je otišla na svoju ruku,» rekla je Sky. Glas joj je bio vrlo malen, vrlo mlad. «Ne smijemo to raditi, shvaćaš? I kad je vidjela što radimo -- »

Na trenutak je Sky izgledala mlađe i ranjivije nego ikad. Onda je ispravila ramena i ponovila, «Ustani.»

«Ne mogu,» rekla je Buffy. «Ranjena sam. Ne smeta ti hladnokrvno ubijanje ljudi Sky. Nije ti prvi put -- »

«Ne govori da mi ne smeta! Ja -- ja -- » Sky se ponovo tresla. «Trebaju me! Vijeće me treba. Zato jer razumijem za razliku od vas -- » Ispustila je tih jecaj. «Žao mi je -- voljela bih da ne moram -- ti -- sviđaš -- sviđaš mi se.»

I Buffyino lice se zgrčilo od suza. «I ti si se meni sviđala, Sky. Ali sad ti ne mogu pomoći. Ako me želiš ubiti, morat ćeš to učiniti dok sam na zemlji. Ne mogu se boriti. Mislim da ne mogu ni hodati. Osim toga što to ima veze? Svejedno ćeš me ubiti. Pretvaranje da se borim ne znači ništa. Dobar si vojnik Vijeća? Dođi onda i izvrši svoju dužnost. Vidjela sam nešto što nisam smjela. Moraš me ubiti. Moraš to učiniti.»

Sky ju je gledala jedan dugi trenutak. Tada se približila i stavila samostrel ispred Buffyine glave. «Onda, zbogom -- »

- Uh, sranje - pomislila je Buffy.

Munjevito je zgrabila Skyin lakat zdravom rukom i zavrnula. Sky je uzviknula od boli i ispalila strijelu – ali samo je postrance zagrebala Buffyinu glavu. Buffy je grubo povukla Sky dolje, udarivši svojom glavom o njenu najjače što je mogla. Skoro se onesvijestila od vala boli i vrtoglavice, ali uspjela se održati pri svijesti. Sky je s jaukom pala na koljena, ali je naglo istrgla ruku iz Buffyinog stiska da ponovo može naciljati --

Buffy je zgrabila kolac i zamahnula s njim prema drugoj Ubojici.

Sky je vrisnula -- ili pokušala vrisnuti. Buffy ju je pogodila u vrat. Krv je šikljala, tekući joj niz prsa. Šokirano je zurila u Buffy jedan dugi trenutak prije nego se srušila na leđa.

- O, Bože, ne. – pomilslila je Buffy. – Ja -- nisam htjela -- nisam htjela –

Nagnula se nad Sky koja se grčila u prašini. «Žao mi je!» rekla je Buffy. «Žao mi je, tako mi je žao -- »

Sky joj je pljunula krv u lice. Buffy je odvratila pogled.

Sky je umirala nekoliko minuta. Buffy je sjedila uz nju, osjećajući vlastitu krv kako se cijedi iz njene novootvorene rane. Odjeća joj je bila natopljena krvlju, nije znala je li njena, Skyina ili Tamina; noćni zrak ju je hladio i postajala je ledena i ljepljiva.

Zapaljena zgrada je i dalje gorjela. Buffy je gledala vatru.

Nekoliko minuta nakon Skyine smrti, čula je zvukove koraka. - Vampir, - pomislila je otupljeno.

Onda joj se nešto u mozgu uključilo i opet je pomislila – Oh, vampir. –

Pokušala je ustati, ali noge su joj još uvijek bile preslabe. Umjesto toga se odguravala o zemlju dok nije uspjela povući svoje tijelo u vozilo. Digla se na koljena da pritisne dugme za zatvaranje vrata. U zadnji tren sudeći po tresku koji odjeknuo o vrata trenutak nakon što su se zatvorila.

Dovukla se prema vozačkom mjestu i uspjela sjesti na sjedalo. Vozilo je ostalo upaljeno.

U blizinu je čula vampire u groznici hranjenja. Možda je krv Ubojice bila previše dobra da se ne proba, čak i ako je hladna.

Tako hladna --

Buffy je otupljeno pritisla komande koje će je dovesti u Nastambu.
________________________________________________________________________________________________

Nastamba je bila tiha sat prije zore. Buffy je parkirala vozilo u garaži i vidjela da je već tu vozilo u kojem su se vozilli Angel, Xiaoting i Agatha .

Oslonila se na noge i vidjela da ponovo može hodati iako malo nesigurno. Krenula je tihim hodnicima do lifta i pritisla broj Angelovog kata.

Vrata su se otvorila i prije nego je naslonila dlan na ekran. Angel ju je gledao sa mješavinom olakšanja i zaprepaštenja. «Buffy, što ti se dogodilo? Otišao sam do tvog stana kad sam došao i kad nisi bila ondje -- mislio sam da si možda ovdje, ali -- »

Buffy se zaljuljala i Angel ju je uhvatio u zagrljaj, pazeći na njenu ranjenu ruku. Polako ju je uveo u stan i posjeo je na trosjed. Čučnuo je ispred nje; mrlje krvi na njegovoj majici su bile odraz mrlja sa njene. «Izgubila si svijest, zar ne? Znao sam da sam trebao biti s tobom -- »

«Sky je mrtva,» rekla je Buffy.

Angel je naglo dahnuo - od iznenađenja mislila je Buffy, ali onda je rekao. «Trebao sam shvatiti -- krv -- Bože -- ti si je našla?»

Buffy dugo vremena nije odgovorila i Angelov strah se pretopio u odlučnost. «Ne moraš mi odmah reći. Trebaš pomoć. Baš sam krenuo pozvati Frances -- »

«Čekaj!» brana šoka koja je potiskivala osjećaje je puknula i Buffy je počela jecati. «Moraš im reći cijelu istinu. Moraš im reći zašto sam ubila Sky.»

Angel ju je šokirano pogledao i Buffy je počela još jače plakati. «Angele, radila je palež. Sky je napravila palež. Zgrada od vještica, onih vještica koje su nam mislile pomoći. Sky ih je ubijala. Ubijala ih kao da su ništa. Ubila je Tam ispred mene i htjela je ubiti i mene -- »

«Ššš,» rekao je Angel. Gledao ju je jedan dugi trenutak pa se uspravio. Razmotao je njenu ozijeđenu ruku. «Ovo ćemo vratiti kasnije.»

Kad je maknuo povez skinuo joj je majicu. Buffy mu nije pomogla ni odmogla, samo je nastavila plakati.

«Angele, rekla je da to radi jer je trebaju. Vijeće. Zašto bi Vijeće to radilo? Zašto žele ozlijeđivati ljude?»

«Davno sam to prestao pitati,» rekao je Angel. «Možeš li ustati? Nasloni se na mene.»

Kleknuo je uz nju i Buffy se uhvatila za njegovo rame da bi ustala. Dok joj je skidao cipele i hlače istisnula je, «Bila je samo dijete. Tako je htjela da je trebaju. Nitko joj nije rekao da im ne vjeruje.»

«Znam,» rekao je Angel. Uspravio se i poveo sada golu Buffy u kupaonicu. Otvorio je tuš i voda je potekla; Angel stavio ruku pod vodu i namrštio se. «Meni se ovo čini u redu, ali ne znam što odgovara čovjeku. Je li dobro, Buffy? Hoće li te ovo opeći?» Kad se nije pomakla, stavio joj je ruku pod vodu. «Buffy, usredotoči se. Je li prevruće? Prehladno?»

«Ne znam,» jecala je. «Hladno mi je, Angele.»

Prošao je jednom rukom niz njenu zategnutu kosu i oslobodio je iz čvrste punđe. Uveo ju je pod tuš. Naslonila se na zid i pustila da voda teče preko nje. Krv se mješala s vodom, vrtložila joj se pod nogama ulazeći u odvod.

Angel nakratko otišao i vratio se sa malom četkom. Kleknuo je i podigao njene ruke, jednu po jednu i pažljivo očistio ispod svakog nokta.

«Rekla sam da neću više nikog izgubiti,» rekla je Buffy kroz cvokotave zube. «Da nikad više neću odlučivati o tome. Morala sam to učiniti tebi. Nisam to nikad više htjela učiniti. Više nikad nisam htjela odlučivati tko će živjeti, a tko umrijeti. Nisam htjela ubiti svoju sestru -- bilo je bolje ubiti svijet, bilo koji svijet, nego opet ubiti nekoga bliskog -- »

«Znam,» rekao je nježno Angel. Završio je s njenim noktima, uzeo spužvu i počeo je čvrsto ribati. Voda mu je smočila lice, ruke; mrlje krvi na njegovoj majici su se raširile kad se tkanina namočila. «Buffy, jesu li Čuvari bili ondje?»

«Ne -- mislim da nisu -- nikog nisam vidjela -- »

«Da su te vidjeli sa Sky, učinili bi nešto,» rekao je. «Znači da te nisu vidjeli. Jesi li tamo nešto ostavila? Bilo što?»

Buffy se pokušala koncetrirati. «Moj blaster,» prošaptala je. «Ispustila sam blaster.»

Angelov izraz je postao još napetiji. «Rekla si da su Tamini ljudi živjeli nekih pet ulica odavde, je li tako? Je li to točno?»

«Da -- »

«U redu,» rekao je Angel. «Ima još otprilike četrdeset pet minuta do zore. Mogu otići tamo i vratiti se.» Zatvorio je vodu, nekoliko puta duboko udahnuo dok je Buffy stajala mokra i drhtava. «Više ne osjećam miris krvi na tebi,» rekao je Angel. «Čista si.»

Povukao ju je iz tuš-kade, omotao je u debeli ručnik, a drugim joj počeo sušiti kosu. Buffyini jecaji su jenjavali od čiste iscrpljenosti -- mamurnost nakon preplavljenosti adrenalinom i slabost od ozljede ju je omamljivala u neprirodnu smirenost. «Nisam je htjela ubiti,» rekla je. «Moramo im to reći -- »

«Buffy, NE.» Angel ju je uhvatio za ramena i čvrsto je pogledao u oči. «Nikome nećemo reći za ovo. Čovjek je prije nekoliko godina ubio Ubojicu i još uvijek je zatvoren u Kuli. Buffy, nikad nikome ne smiješ reći. Bez obzira na okolnosti. Ne reci ni riječ o tome što se dogodilo izvan ove sobe, u redu? Obećaj mi. Zakuni se na – uspomenu majke ili Dawn. Što god ti je sveto. Obećaj.»

«Obećajem.»

«Dobro,» rekao je Angel. Brzo joj je ponovo zavio ruku i obukao joj jednu od svojih većih majica. «Vrati se u svoj stan. Pokušaj se odmoriti. Nazvat ću te kasnije.»

«Moja odjeća -- » Buffy je pokazala prema krvavoj odjeći koja je ležala na podu.

«Ide u spaljivač,» rekao je Angel, sagnuo se i zamotao odjeću u zavežljaj. «Dođi.»

Zajedno su izašli iz stana. Angel je pozvao dizala. Jedno za Buffy da je odvede na njen kat, drugo da njega odvede do vozila. U rukama je stezao zavežljaj odjeće, Buffy se lagano njihala na nogama. «Nikad više to ne želim napraviti,» prošaptala je.

Angel ju je nježno pogledao i tako je jako željela da kaže, Nećeš morati. Ovako nešto se više nikad neće dogoditi. Jer je stajao tu tako odlučno i siguran u to što radi i ako bi Angel to rekao, vjerovala bi mu.

Umjesto toga rekao je samo, «Volio bih da je drukčije.»

«I ja,» rekla je Buffy. «I ja isto.»
________________________________________________________________________________________________

Kad se probudila, prvo što je osjetila je bila bol – ruka joj je još uvijek bila vrlo bolna, a glava joj je pulsirala --

Sjećanje ju je preplavilo u sljedećem trenutku i duboko je udahnula ležeći na krevetu. Omotala se pokrivačima dok su joj se događaji prošle noći vrtjeli pred očima. Maglovite, trzave slike kao ponoćni film užasa --.

Buffy je čvrsto zatvorila oči.

- Ne razmišljaj o tome. -

Nakon nekoliko minuta, uspjela je malo potisnuti sjećanja. Digla se u sjedeći položaj i svukla Angelovu majicu – podsjetnik koji je lako sakrila u ladicu. Onda je skinula zavoj sa ruke; iako je ružna, žarko crvena crta od lakta do ramena je još uvijek bolno pulsirala, rana se više neće otvarati. Bacila je zavoje, gledala u koš za smeće, onda uzela nekoliko listova papira i bacila ih preko da ne vidi krv.

Jutarnje sunce je osvjetljivalo njen čisti, bijeli stan. Njen dom je izgledao tako čisto, kao da napravljen od svijetla. Obukla je bijelu majicu i hlače da može nestati u njemu.

Kratka vrtoglavica ju je podsjetila da je još uvijek slaba – što ju je podsjetilo zašto je slaba. Otišla je u kuhinju nešto pojesti; nažalost, jučer je bila tako zauzeta da je zaboravila uzeti svoju porciju hrane. Nije imala ništa osim šalice pahuljica muslia. Buffy to uglavnom nije voljela jesti; sada je bila sigurna da joj stomak ne bi mogao podnijeti ni jednu žlicu toga.

Jedina altrenativa je bila da ode vani uzeti nešto.

Buffy je razmišljala o izboru koji je imala. Tamo gdje se uzimaju porcije hrane će biti puno ljudi, a sada nikoga nije htjela gledati u oči.

- Ali zajednička prostorija će biti prilično mirna u ovo doba dana – pomislila je. Čak i ako su drugi ondje, vjerojatno se neće htjeti družiti. Može uzeti malo hrane da utaži glad -- možda joj kasnije Angel može donijeti još --.

Kad je odlučila, Buffy je požurila svojim putem. Nikoga nije srela u hodnicima. Ušla je u zajedničku prostoriju i uzdahnula od olakšanja --.

«Buffy!» Agatha joj se brzo približila i Buffy je usprkos sebi počela plakati.

Agatha ju je nježno pogledala i Buffy je onda vidjela da i ona plače. «Znači, čula si,» prošaptala je Agatha. «Čula si za Sky.»

Buffy nije odgovorila. Agatha je to očito shvatila kao znak tuge i zagrlila Buffy. «Tako mlada,» rekla je. «Znaš li da je bila Ubojica samo četiri mjeseca? Tako nepošteno -- »

«Nepošteno,» tiho je ponovila Buffy.

Približila se Xiaoting. Oči su joj bile suhe, ali je grizla usnu tako jako da su otisci zubiju ostali u koži. «Gdje je dovraga bio njen Čuvar? To bi htjela znati. Mislila sam da je sinoć trebala patrolirati sa Sumiko, ali mora da sam krivo shvatila. Nema šanse da bi Sumiko dopustila da joj se vampiri približe. Samo Skyin glupi Čuvar.»

«Kad pomislim da smo zamalo i tebe izgubili!» Agatha je pogledala Buffy očito se prisjećajući klopke u muzeju. «Dušo, jesi li dobro?»

«Zacijelit ću,» rekla je kratko Buffy. Obrisala je suze zdravom rukom. Ako si dozvoli raspad pred Agathom i Xiaoting, nikad se neće sabrati.

I što je najgore, htjela im je reći. Htjela im je sve priznati, reći im što je Sky radila, čuti njihov bijes i zaprepaštenje. Nešto užasno je bilo iza svega ovoga i imale su pravo znati.

- Ali ako im kažem, biti će u opasnosti – shvatila je Buffy. – Ako mogu ubiti jednu Ubojicu, ubit će i ostale. -

Markwith je sa Sumiko ušao u prostoriju i imao je tako ozbiljan izraz lica da je Buffy znala da bi je nekako prislili da shvati.

«Buffy,» rekao je neutralnim glasom. «Kako si?»

«Bila sam i bolje.»

«Bojim se da imam loše vijesti.»

«Već znamo,» rekla je Xiaoting. «Frances nam je rekla. Vampiri su ubili Sky.» Agtaha je zatvorila oči, možda u molitvi, kad je ponovo čula te riječi.

«Ima još,» rekao je Markwith. «Otkrili smo koji vampir je krivac.»

Trebala je minuta da Buffy shvati. Pod se zaljuljao pod njom. «Ne -- »

«Angel je uhvaćen kad se vratio u garažu,» rekao je Marwith. Buffy nije mogla odvratiti pogled, nije mogla prestati slušati, nije ni obratila pažnju na Agathine i Xiaotingine zaprepaštene uzvike. «Odjeća mu je bila puna Skyine krvi. Nije ni čudo s obzirom u kojem stanju smo našli tijelo -- »

«To nije istina,» rekla je Buffy. Sjetila se obećanja koje je dala Angelu, odbacila ga. «Nije se tako dogodilo.»

«Razumijem da ne želiš vjerovati,» rekao je Markwith. «Angel nije priznao. Ali nije ni porekao. Dokazi su prilično jasni.»

«Nisu uopće jasni,» rekla je očajnički Buffy. «Angel to nije učinio. Mogu -- mogu objasniti -- »

«Vjerovala sam mu,» rekla je bijesno Xiaoting. «Mislila sam da je zgodan lik iz knjiga, ali na kraju je ipak bio samo vampir -- »

«Xiaoting, nemoj,» molila je Agatha. «Buffy je šokirana kao i mi --»

«Ne, Isuse, molim vas slušajte me -- » Buffy je mahnula rukama. Markwith ju je uhvatio za ruku – i slobodnom rukom joj nešto zaboo u kožu. «Koji vr -- »

«Bolje ovo nego histerija,» rekao je Markwith. Buffy je znala da ne govori njoj jer je nije gledao --

Lice mu je postalo crno-bijelo pa crno i svijet je utonuo u tamu.

********


Post je objavljen 18.11.2005. u 15:36 sati.