Marketing
22. poglavlje - San mogućnosti
Znam da ste opet dugo čekali, ali nije mi se dalo prevoditi dok su mi se prsti pretvarali u smrznuto meso. Sada sam popravila grijanje pa bi opet trebalo ići glatko. Očekujte novo poglavlje za par dana ako ne dođe do nekih elementarnih natprirodnih nepogoda. Ne, ne mislim na kišu žaba ili sjekira. U mom gradu se snjeg podrazumjeva za natprirodnu nepogodu. Snjeg je pao prije nekoliko dana (nije se nakupio, samo je padao) i grad je nakratko (pola dana) bio u komi. Valjda je reakcija gradskih služba bila otprilike - "Što je ovo bijelo što pada s neba? Što da radimo s tim?" Malo sam se zeznula prošli put - tek sada je ostalo dva poglavlja, prošli put je ostalo tri. Radnja se odvija tako brzo da mi se valjda činilo da ima manje poglavlja.
Mogući nepoznati pojmovi:
-Buffyin 18. rođendan - prikazan je u 3. sezoni u ep. "Helpless". Giles je po nalogu Vijeća Čuvara hipnotizirao Buffy i davao joj drogu za potiskivanje snage. Onda se za test morala bez snage boriti protiv vampira...
- «Lako kao napravit pitu.»(«Easy as pie.») - pravi prijevod za ovo je "To je mačji kašalj", ali onda bi cijeli dijalog otišao kvragu. Samo da znate što to zapravo znači
- malo upozorenje - u ovom poglavlju je jedna prava psovka (iznad kategorije 'kvragu' i sl.) Znam da to nije nešto posebno, ali Buffy normalno ne psuje, a to i automatski podiže rejting. Inače ne volim psovati pa to ne volim ni prevoditi. Ipak dobra psovka je potrebna u nekim situacijama...
- razbijena šalica - ovo je opet referenca na san u ep. "Suprise" kad je Buffy sanjala da majka drži šalicu i tanjurić koji onda pada iz njenih ruku i razbija se. Malo kasnije u istom snu Drusilla ubija Angela pred Buffy.
Feniks gori
(Phoenix Burning)
by Yahtzee
DVADESET I DRUGO POGLAVLJE - SAN MOGUĆNOSTI
Kad se Buffy probudila, glava ju više nije boljela, ali bila je mutna i kao punjena pamukom kao da je bila --
Drogirana. Drogirali su je.
Prisilila se da se uspravi u sjedeći položaj; bila je na krevetu, iako nemarno bačena na pokrivače. Ponovo je osjetila bol u ruci, ali ignorirala ju je. Vani je već pao mrak -- Angel je vjerojatno već u Kuli --
Otišla je do telefona pa oklijevala prije podizanja slušalice. Koga da nazove? Komu da vjeruje?
- Dovraga – pomislila je. – Moram nekom vjerovati. Trebam nekoga tko će željeti naći pravog Skyinog ubojicu. A to su svi.-
Odlučivši se za Frances, podigla je slušalicu. «Halo? Halo, centrala?»
Bez odgovora, a muklo šištanje u slušalici je govorilo da je linija isključena. Spustila je slušalicu i otišla do ulaznih vrata, ali kad su se otvorila, ispred je ugledala dva krupna Čuvara kako stoje na straži. «Aha baš, kao da me možete zaustaviti -- »
Krenula ih je odgurnuti s puta, ali jedan od Čuvara ju je gurnuo natrag u sobu -- bez problema. Buffy se jedva stigla snaći, a vrata su se već zatvorila. «Koji -- ?
Sjetila se svog 18. rođendana i ispustila zvuk iritacije. – Vražje Vijeće – pomislila je. – Dobro. Nemam telefona. Nemam snage. Ali prije ili kasnije netko će morati razgovarati sa mnom. Trebam samo minutu --
Buffy u sebi opsovala svoje prijašnje oklijevanja. Bilo je tako teško izbaciti riječi, suočiti se sa krivnjom, tugom i osjećajem izdaje koji su se pojavljivale čim bi zamislila Skyino mlado lice. Da dobije drugu priliku, ne bi oklijevala --
Vrata su se ponovo otvorila i ušao je Markwith u pratnji Sumiko koja za pojasom nosila mač. «Rekli su mi da si se probudila,» opušteno je rekao kao da su se sreli za doručkom.
«Ja sam ubila Sky,» rekla je Buffy. «Angel nije to učinio. Ja sam kriva.»
«Mislio sam da ćeš to reći,» rekao je spremno Markwith. «Mogu li sjesti?»
Buffy je zurila u njega pa pokazala na trosjed. «Kako hoćete. Znači zbog toga ste me drogirali? Mislili ste da ću skočiti i ubiti vas?»
«To se činilo moguće s obzirom kakav si imala dan,» odgovorio je Markwith. Sumiko ga je slijedila, ali nije sjela nego ostala stajati uz njega. «Iako je moja oprezna straža najbolje osiguranje.»
Sumiko je netremice gledala Buffy.
«Dobro, onda, odvedite me u Kulu. Ili pred Ishaka. Samo oslobodite Angela.»
«Ne,» rekao je Markwith. «Mislim da neću.»
Nije mogla progovoriti cijelu minutu. Konačno je istisnula. «Vi -- vi ste iza svega ovoga -- »
«Buffy, ponašaš se vrlo paranoidno,» rekao je Markwith. «I razumijem zašto kad pomislim na šokantno ponašanje tvog ljubavnika.»
«Nije učinio ništa šokantno,» ponovila je Buffy. «Ne pokušavam ga zaštititi. Govorim istinu. Moji -- moji otisci prstiju su sigurno na kolcu -- »
«Kolcu?» Markwith je digao obrve. «Ne sjećam se da su našli kolac. Kolac ne bi mogao ostaviti tijelo jadne Sky u onakvom stanju.»
Buffy je odmahnula glavom. «To -- to se dogodilo kasnije -- »
«Da, tako je. Iz čista mira si ubila Sky, svoju prijateljicu -- »
«Imala sam dobar razlog! Ubijala je ljude! Kao da ne znate -- »
« -- i baš su onda naišli vampiri i uništili dokaze da si ti to učinila. I onda je Angel, o čijim su se krvožednim sklonostima pisale knjige, slučajno izašao nekoliko minuta prije svitanja i naišao na tijelo.»
«Nije slučajno izašao,» rekla je Buffy. «Pokušavao je zataškati što sam učinila.»
«Pa, Buffy, ako je to istina, dobro je to obavio.»
Buffy je prošla zdravom rukom kroz kosu. «Ovo je nevjerojatno. Morate bar provjeriti govorim li istinu -- ali -- ali vi ne želite znati, zar ne?»
Markwith je slegnuo ramenima. «Razmisli što će misliti Vijeće. Što će misliti ljudi vani. Tvoje prijateljice, Xiaoting i Agatha. Žele li zaista čuti da je jedna Ubojica vampira ubila drugu? To nema smisla. Ali da je već dugo vremena osumnjičen vampir od gotovo svih, konačno puknuo i ubio Ubojicu? Meni to zvuči puno smislenije.»
«Znate istinu,» rekla je Buffy. «Znate da govorim istinu. Samo vas nije briga.»
«Znam što vjerujem. Angel predstavlja opasnost Vijeću i našem radu. Konačno i drugi vide tu opasnost.»
«Vašem radu?» Buffy je prasnula. «Jeste li vi poslali Sky na vještice? Jeste li vi zajebali napad na Muzej?» Zakoračila je naprijed, unoseći mu se u lice; Sumiko se odmah približila Markwithu.
«Molim te, nemoj psovati. Sumiko će prije ili kasnije početi učiti riječi,» Markwith ju je oprezno pogledao i malo spustio masku. «Da, ja sam poslao Sky vani te noći. Bila je dobar vojnik, izvršitelj najtajnijih ciljeva Vijeća. I dobro je radila svoj posao. Pitam se je li znala koliko smo je cijenili -- »
«Zašto?» uzviknula je Buffy. «Hoćete li mi reći bar to? Zašto ste željeli da propadne napad na Muzej? Zašto ste željeli da umru one vještice? Zašto? Zar -- zar toliko mrzite Angela da ste ga željeli uvaliti -- »
«Od Angela si se zarazila tom navikom da sve shvaćaš tako osobno.»
«O, da. Nemam pojma odakle mu to.»
«Bio sam vrlo sretan kad si počela, da tako kažem, mjenjati Angelov imidž,» nastavio je Markwith. «Zaista. Ispočetka se nisam htio mješati. Otkad se vampir među nama ponovo počeo dokazivati, ljudi su drukčije gledali Vijeće. Paljenja podzemlja -- to je bilo malo previše. Ali tako su ohrabrivala ljude. Činilo se da nema štete da nastaviš s tim. Ipak napad na Muzej -- to nisam mogao dozvoliti.»
«Još nisam čula zašto,» rekla je Buffy.
Markwith je odmahnuo glavom. «To je bila najbolja Skyina osobina,» rekao je. «Nije pitala takva pitanja. Ne pita ni Sumiko koja će uskoro preuzeti Skyine dužnosti. Trebat ćemo joj malo više objašnjavati jer ne razumije jezik. Dužnosti koje će obavljati ne spadaju u tradicionalni posao Ubojice. Ali ona je -- tako -- savršena.» Glas mu je postao sanjiv. «Savršena ratnica, jednostavna, bez pitanja. Pod našim zapovjedima.»
«Misliš, pod tvojim zapovjedima,» rekla je Buffy. «I to je jedina osoba koju si mogao navesti da te voli. Netko tko ne razumije ni jednu riječ koja ti izlazi iz usta.»
Oči su mu sjevnule na trenutak. «Ipak je moje društvo mnogo bolje nego tvoje.»
«Mislio si da ćeš slomiti Angela, kad si me vratio,» rekla je Buffy. «Ali bio je jači nego što si mislio -- »
«Ni na trenutak nisam namjeravao slomiti Angela,» rekao je Markwith. «Drugi, bolji ljudi od mene su to pokušali bez uspjeha. On je oprezno, tajnovito stvorenje i nije pogriješio ni jednom u sto godina. Ali ti -- čitao sam zapise o tebi, tvoje mnoge nezgode, tvoju beskrajnu pobunu -- samo je bilo pitanje vremena.»
Buffy je oslabjelih koljena sjela na stolicu. «Znao si da ću zaribati,» rekla je jedva čujno. «I znao si da Angel neće dopustiti da potonem sama.»
«Činilo se vjerojatnim,» rekao je Markwith. «Naravno, izgleda da je ispalo drukčije. Prepustio se svojim demonskim nagonima.»
«Kako izgleda nema veze sa ovim,» rekla je Buffy. Suze su joj počele puniti oči. Markwith je postao zamućen i nejasan. «Ljudi će saznati istinu. Ljudi će saznati da si poslao Sky da ubije nevine -- »
«Vještice? Važni ljudi već znaju. Ljudi koji ne znaju -- ionako imaju loše mišljenje o vješticama. A o Angelu će vjerovati što žele. Već to vjeruju. Ništa neće promjeniti protesti uplakane, zaljubljene djevojke.»
«Ishak,» rekla je Buffy hvatajući se za slamku nade. «Možda je lagao Angelu, ali stalo mu je -- bar malo -- »
«Sentimentalni starac,» rekao je. «Godilo mu je slušati Angelovu pjesmu o istinskim dužnostima Vijeća -- kako ih je on vidio. Od toga se Ishak uvijek osjećao vrlo plemenitim i dobrim. Angelovi nazori su iz prošlog doba. Uvijek sam mislio da je vrlo prikladno da takvi stavovi žive samo u srcu mrtvaca.» Markwith je stavio ruke na koljena i nagnuo se naprijed. «Buffy, Angel je izgubljen slučaj. Suđenje je zakazano za sutra popodne -- »
Suđenje. Od te riječi joj se okrenuo želudac i mozak se omamio; da je jučer nešto jela, povratila bi. Ovako se uhvatila za stomak kao da je dobila udarac.
Markwith ju je gledao sa hladnim sjajem u očima i nastavio. «Bojim se da je njegova lista zločina prilično duga. Neće biti lijepi prizor. Doći će pola grada da gleda.»
«Oh, Bože -- »
«Buffy, slušaj. Ne možeš više pomoći Angelu. Čak i da prihvatimo tvoju priču, svejedno bi bio saučesnik -- i vjerojatno bi bio u istom položaju kao sada. Možeš spasiti samo sebe. Možeš govoriti o optužbama kojima nitko neće vjerovati i izolirati se. Loš potez,» rekao je glatko Markwith. «Ili možeš nastaviti raditi. Vratiti se ubijanju po pravilima Vijeća. Frances će patrolirati s tobom. Nikad nećeš dobiti zahtjev za izvršavanjem recimo tako, posebnih dužnosti. Moći ćeš činiti mnogo dobra, uživati u svojim godinama ovdje u sigurnosti i udobnosti Nastambe. Napokon -- zar to Angel ne bi želio za tebe?»
Buffy ga je pljusnula što je jače mogla. Možda su joj potisnuli punu snagu, ali znala je da ga je zaboljelo. Odmaknuo se i prostrijelio je pogledom. Na trenutak je mislila da će uzvratiti. Sumiko je stavila ruku na mač.
Markwith je digao ruku da smiri Sumiko. «Sve je u redu,» rekao je odsutno. Ustao je. «Ljudi te obožavaju, Buffy,» rekao je. «Obožavat će te i nakon ovoga, možda i više. Djevojka koju je izdao voljeni -- vrlo ganutljivo. Još si vrijedna ovom Vijeću. Zasad.»
Okrenuo se da ode sa Sumiko za petama. Baš kad su se vrata počela otvarati, rekla je očajnički. «Mogu li ga posjetiti? Razgovarati s njim?»
«Ne vidim čemu,» rekao je Markwith. «Ako želiš vidjeti Angela, dođi na njegovo suđenje.»
Vrata su se zatvorila ostavljajući Buffy samu u njenom stanu.
Polako je ustala i otišla u spavaću sobu. Otvorila je ladicu, izvukla Angelovu majicu i zagnjurila glavu u nju. Nije koristilo – majica je bila čista i nije mirisala na njega. Samo na nju.
Buffy se bacila na krevet.
- Ne razmišljaj -- na razmišljaj o tome --
To neće upaliti ovaj put. Nije mogla pobjeći od činjenice da će Angel umrijeti, da je ona kriva za to i nije bilo pomoći. Nikakve pomoći.
Zašto? Zašto je Vijeće željelo zaustaviti napad na Muzej? Zar ne može nešto učiniti? Gledala je u prozor, razmišljajući o padu do zemlje. Razmišljala je o kolcima i strijelama među svojim oružjem. Razmišljala o vezivanju Angelove majice u omču koju bi mogla staviti oko vrata.
Ako ostavi poruku, možda --
A tko će je pročitati osim Markwitha? Ili povjerovati ako pročita?
Počela je otvoreno plakati. - O, Bože – pomislila je. – Da bar razumijem zašto.-
Buffy je jecala dok joj se sva snaga nije iscjedila iz tijela, a um joj preplavila zatupljujuća tuga. Onda je konačno zaspala.
__________________________________________________________________________________________________
«Ne sviđaju mi se noćni klubovi.»
Buffy je digla glavu s jastuka i pogledala oko sebe. Njen krevet je stajao po sredini plesnog podija u Bronzu. To joj se činilo čudno mjesto za krevet, ali nema veze. Iz zvučnika se čula Shirley Bassey sa pratnjom Propellerheadsa. Po klubu su se kretali Čuvari, mješajući se sa zaplesanim tinejđerima i panda medvjedima. Noor je stajala uz podnožje kreveta prigovarajući kao i obično. «Bučni su, hrana je preskupa i bezukusna, a ovo plesanje je vrlo vulgarno.»
«Ako želiš otići, zašto ne odeš?» rekla je Buffy.
«Pokušala sam otići,» rekla je Noor. «Nisu mi dali. Ali ti, ti bi mogla otići.»
«Trebala bi otići, Buffy.» Buffy se okrenula; Angel je bio uz uzglavlje kreveta. «Trebala bi otići dok još možeš.»
«Ne idem bez tebe,» rekla je Buffy. «U opasnosti si, Angele.»
«Vani je sunčano,» rekao je Angel.
«Pokrov. Zar nemaš pokrov?»
Angel je kratko razmišljao. «Ostavio sam ga u Komori Vijeća.»
«Donijet ću ga,» obećala je Buffy. «Samo se drži, može?» Ustala je iz kreveta da pođe, pa se nakratko okrenula i dotakla mu lice. «Može?»
«Rekao sam ti,» rekao je Angel. «Možda ćeš morati otići bez mene.»
«Vratit ću se.» Buffy je potrčala uz stepenice pozornice i krenula prema znaku za izlaz. Vrata su konačno bila tu. Vukla je i vukla kvaku, ali bilo je zaključano. «Frances mi je dala ključ. O, Bože, gdje sam stavila ključ?»
Noor je odjednom opet bila uz nju sa starim ključem u rukama. «Dala sam ti ga već odavno,» rekla je Noor. «Mislila sam da ćeš se sjetiti.»
Buffy je odmahnula glavom. «Frances mi je dala ključ.»
«Obje smo ti ga dale.» Noor je pokazala glavom na vrata. «Idi u Komoru. Tamo ćeš naći što tražiš. Moraš biti oprezna. I moraš pažljivo slušati.»
Buffy je stavila ključ u bravu; kad ga je okrenula, vrata su nestala. Uličica iza Bronza je bila osvjetljena žarkim suncem i Buffy je shvatila da je prvi put vidi pod danjim svijetlom. Na njenom kraju, gdje bi trebao biti kontenjer, bila su vrata Komore.
«Požuri,» rekla je Noor. «Nađi što tražiš. I reci Xiaoting da je još uvijek plitka krava.»
«Ok,» rekla je Buffy. Potrčala je što je brže mogla niz uličicu. Činilo se da se ulica rasteže, postajući sve duža i duža, a sunce je postajalo sve toplije i svijetlije, gotovo zasljepljujuće. Uskoro nije vidjela ništa osim svijetla, ali nastavila je jednakom brzinom –
Ruke su joj se sudarile sa vratima i otvorile ih i naglo se zaustavila, zateturavši u, činilo joj se, potpunu tamu. Duboko je udahnula, zahvalna na svježem zraku i zatreptala pokušavajući se prilagoditi slabijem svijetlu. Vidjela je da je stvarno u Komori Vijeća i nije bila sama. Tamni oblik je krenuo prema njoj i ona se naprezala da razabere lice.
«Buffy? Za Boga miloga, što te zadržalo?»
Buffy je iznenađeno dahnula, prepoznavši glas i prije nego je sasvim vidjela lice. «Giles?»
«Čekali smo te,» rekao je Giles. Mali smiješak mu je nakrivio usta. «Nisi valjda opet bila u kupovini?»
«O, Bože, Giles!» Zagrlila ga je oko vrata; mirisao je na kolonjsku vodu i na suhe biljke iz Magic Boxa, a njegov stari sako od tvida je bio hrapav pod njenim prstima. Uzvratio joj je zagrljaj, tapšući je po ramenu.
«I meni je drago što te vidim,» rekao je. «Ali moramo razgovarati o važnim stvarima.»
«Aha, Buff, uključi se u program,» rekao je Xander. Sjedio je za stolom knjižnice iz Sunnydaleske srednje škole, koji je bio postavljen u sredini Komore. Imao je neurednu kosu i mrlje boje po svojim radnim trapericama i majici kratkih rukava sa slikom Minnie Mouse. «Ako kasniš na sastanke, propustiš najbolje. Naprimjer, već nam je ponestalo krafni sa marmeladom.»
«Ja sam kriva,» rekla je Willow malo dignuvši ruku. «Što ću kad su bile, znaš, više mljac nego inače.»
«Društvo -- » Buffy s oklijevanjem pustila Gilesa i dotrčala do svojih prijatelja. «Nedostajali ste mi -- »
«I ti si nama nedostajala,» rekao je Xander kratko je zagrlivši oko ramena. «Nismo htjeli da odeš.»
«Mislim, znam da si morala ostaviti Dawnie s nama,» rekla je Willow uzvraćajući Buffy zagrljaj. Njen preveliki čupavi džeper je bio mekan pod Buffyinim rukama. «Ali činilo se -- kao da si željela otići.»
«Jesam,» priznala je Buffy. «Ali ne zato jer vas nisam voljela. Znate to, zar ne?»
«Aha,» rekao je Xander. «Znamo. Oduvijek smo znali. Zato se prestani brinuti oko toga, moraš se pobrinuti za veće probleme.»
«I prestani zamišljati da nestajem u magli,» rekla je Willow. «Jer, znaš, to je morbidno.»
«Ispričavam se!» Anya je prekrižila ruke sa strogim izrazom. «Ovo je sastanak. Sve knjige za uspješni posao kažu da sastanci moraju biti kratki i produktivni.»
«Da, da, Anya,» rekao je Giles. «Samo nastavi.»
Anya je pokazala na gomilu novca na sredini stola. «Ovo,» rekla je uz široki pokret rukom, «je naš novac. Želimo ga zadržati. Ne dajemo novac drugim ljudima. Zašto? Jer je naš.»
«Mogla bi premjestiti taj novac,» odozgo sa tribina je došao glas. Buffy je podigla glavu i tamo ugledala Wesleya u odijelu sa lopatom u ruci. Do njega je stajala Cordelija, obučena u uniformu navijačice iz srednje škole, okrećući očima dok je držala neupaljen fenjer u ruci. «Pokvarit će uređivanje vrta.»
«Uređivanje vrtova. Važan dio kućnog vanjskog i unutrašnjeg uređenja,» rekao je suho Xander.
«Baš sam uredio ovo mjesto kako sam želio,» rekao je Wesley zvučeći vrlo razdraženo. «Onda su oni došli i potrgali svo lišće. Sve je ostalo ogoljelo.»
«Oprosti, ti Lopataru, ali hoćeš li nastaviti kopati?» rekla je Cordelia. «Ja moram držati fenjer.»
«Ooh, vidi ovo!» Buffy se ponovo okrenula i ugledala Dawn kako se igra u Ishakovoj stolici. Bila je u pidžami, kose vezane u kikice i izgledala je kao malo dijete koje nikad nije bila. «Ide gore i dolje, vidiš? Kao kod zubara, ali bez jezivog bolničkog mirisa.»
Buffy je došla do nje i zagrlila je, a ona ju je povukla sa sobom na stolicu. «Pogledaj sad -- idemo gore!»
Kako se Ishakova stolica dizala, Buffy je dobivala bolji pregled prostorije. Giles, Willow, Anya i Xander su stajali oko novca, raspravljajući gdje da ga premjeste. Cordelija je odložila fenjer, a Wesley je lopatom tapšao zemlju. Vidjela je i Taru u blizini kako drijema u stolici; nakratko je otvorila oči, lijeno joj mahnula i ponovo utonula u san. A po strani, u sjenama -- «Spike?»
Spremio je upaljač kojim je upravo potpalio cigaretu i izašao iz sjene. «Razmišljao sam što da kažem,» rekao je. «Izgleda da mi ne ide ovo kretensko simboličko sranje.»
«Hvataj, Spike,» zazvala je Dawn dobacivši mu sivu tkaninu koju je Buffy prepoznala kao Keanov pokrov. «Odnesi to Angelu.»
«A zašto bi to učinio?» rekao je Spike ispruživši ruke da može bolje pregledati pokrov. «Ovo bi mi moglo dobro doći.»
«On je Bronzu,» rekla je Buffy. «Zajedno sa ljudima koji su te ubili. Odnesi pokrov i moći ćeš ih izmlatiti.»
«To je već bolje,» rekao je Spike sa prijetećim smiješkom. «Angel će odmah dobiti ovu krpu.» Stavio je pokrov i istrčao kroz vrata u svijetlo.
«Idemo dolje,» rekla je Dawn spuštajući stolicu. Gurnula je sestru da dobije više mjesta; Buffy joj je zaigrano uzvratila i Dawn se nasmijala.
«Možda ćete pomisliti, zašto ne bismo dali nešto novca?» rekla je Anya kad je Buffy sišla sa stolice. «A nešto možemo zadržati za sebe, zar ne? Na to mogu reći samo, kakvi ste vi to nemarni kapitalisti?»
«Ja bih te mogla ubaciti u Muzej, Buffy,» rekla je Willow. «Lako kao napravit pitu. Pa, dobro, kad sam pokušala napraviti pitu, kora je izvela titanik i javio se ozbiljan slučaj nedostatka šećera. Tako da bi Muzej bio lakši od pite.»
«A, ne,» rekao je Giles, dižući ruku. «Vijeće ne voli pitu.»
«U moje vrijeme, Vijeće je obožavalo pitu,» javio se Wesley pažljivo sadeći filodendron. «Nismo je se mogli zasititi.»
«Mislim da je prestala biti omiljena,» rekao je Giles. «Previše je obična.»
Vrata su se ponovo otvorila i ušla je zakukuljena figura. Angel je spustio kapuljaču i nasmiješio se Buffy. «Uspio sam,» rekao je. «Nisam smio sumnjati u tebe.»
«Očito,» rekla je Buffy uz smiješak. «Dođi. Razgovarali smo o -- » namrštila se. «Razgovarali smo o piti.»
«Vijeće ne voli pitu,» rekao je Angel.
«To smo već zaključili,» rekao je Xander prekriživši ruke.
«Gdje je Spike?» upitala je Dawn.
Angel se mračno nasmiješio. «Recimo samo da će se Bronze trebati zatvoriti zbog popravaka.»
«Zadnja lopata!» veselo je uzviknula Cordelija kad je Wesley završio sa poravnavanjem zemlje oko filodendrona. Iznenada se Komora ispunila biljkama -- vitice su rasle i savijale se po zidovima. Drveće je izraslo iz stolica, prolistalo i donijelo voće u nekoliko trenutaka. Pod je prekrila meka trava.
«Dobra predstava Wesley,» rekao je Giles sa smiješkom. I drugi su bili sretni -- uključujući i Taru koja se probudila i silazila niz stepenice da im se pridruži.
«Baš kao u vrtu,» rekla je Buffy.
«Nije još,» upozorio je Wesley. «Moramo unutra pustiti sunce .»
Dawn je pritisla dugme na Ishakovoj stolici. Strop se počeo razdvajati, ali umjesto da otkrije ostatak amfiteatra, otkrivao je osunčano nebo. «Angele, brzo!» uzviknula je Buffy. «Tvoj pokrov!»
Po sredini Komore se pojavio zid sunčeve svijetlosti. Angel je odmahnuo glavom. «Dosta je bilo pokrova, Buffy. Moraš pustiti da uđe svijetlo.»
«Angele, molim te!» molila ga je vukući ga za majicu u isto vrijeme pogledom tražeći pokrov koji je nestao.
Čula je kratku buku iza sebe, kao da se nešto razbilo. Buffy se okrenula i stavila ruku na usta. «Mama?» drhtavo je rekla.
Joyce je klekla na travu i podigla šalicu. «Ma vidi ti to,» rekla je Joyce. «Mislila sam da je razbijena, a ona je kao nova.»
Svjetlo se sve više širilo, ispunjavajući prostoriju, približavajući se Angelu. Buffy ga je pokušavala odgurnuti na sigurno, a da se u isto vrijeme ne odmakne od majke. «Mama, volim te.»
«I ja tebe volim,» rekla je smješeći se. Ustala je i ispružila ruku da dotakne kćerkino lice. Baš kad ih je okružilo zasljepljujuće svijetlo, Joyce je rekla, «Moraš znati što vidjeti.»
Buffy se probudila. Polako je otvorila oči. Soba je bila osvjetljena slabim svjetlom zore.
- Odlično - pomislila je. - Imam vremena.-
Ponovo je znala da je baš ondje gdje treba biti. I da radi baš ono što treba raditi.
*****
Post je objavljen 30.11.2005. u 13:53 sati.