Pregled posta

Feminizam i Ubojica vampira

Komentar Šovinista me podsjetio da već davno nisam stavila ništa osim fanfictiona. Sasvim sam zanemarila dio opisa bloga "razne zanimljivosti vezane uz serije". I evo zato ću umjesto još jednog kratkog fanfictiona prvi put staviti pravi esej o "Buffy". Komentar i blog Šovinista me podsjetio i na baš ovaj esej kojeg imam već duže vremena na kompiću. Prije eseja ako vas zanima moj stav o feminizmu: Nije baš jako određen pošto moram priznati da donedavno sve što sam znala o tome je onaj prilično jednostavan i za zabavu korišten pojam "girl power". Ipak otkad sam čitala radove ljudi koji pišu "Buffologiju" malo sam upućenija. Svejedno to je tako veliko područje da bi doslovno morala učiti da bi znala bar osnove. Ali već sada znam - ljude se treba suditi po sposobnostima i karakteru a ne po spolu ili predrasudama i - volim serije/filmove/knjige itd. u kojima su ženski likovi složeni i uvjerljivi, a ne samo ukras za muški lik. A također volim kad ženski likovi ipak ostanu ženski, a ne da se pretvore u muške likove sa ženskim tijelom (primjer Catwoman u istoimenom filmu, Lara Croft - iako su zabavne, po dubini su na razini sa Segalovim likovima.) Zato volim Jossa Whedona - on zna pisati dobre i ženske i muške likove bez prenemaganja i nategnuta coolerstva.

- Ovaj esej je napisan u vrijeme početka 3. sezone "Buffy"
- androgeno - bespolno, neodređena spola
- Gloria Steinem i Betty Friedan - neke od žena koje su pokrenule feminizam
- "kako je zapisano, tako će biti" - ovo je rekao Gospodar kad je saznao iz knjige da će Pomazanik pomoći u ubijanju Ubojice


«KAKO JE ZAPISANO TAKO ĆE BITI»:
Feminizam i Ubojica vampira


Esej je vlasništvo Candy. Molim nemojte koristiti rad ili citate iz njega bez dopuštenja. Hvala.
Napisano: Prosinac 1998.
Za predavanje: Teorija televizijske kritike 402

«U svakoj generaciji postoji Odabrana. Ona sama će se boriti protiv vampira, demona i sila tame. Ona je Ubojica vampira.»

Gledište koje je u formuli serije «Buffy – ubojica vampira» (BtVS) je jedinstveno na televiziji i filmu: glavni lik je djevojka - spasiteljica svijeta koja ne pripada nijednoj vladinoj organizaciji, koja se rijetko oslanja na mušku pomoć, koja nije androgena i ima određeno kada se mora vratiti kući. Oscarovac Joss Whedon je stvorio seriju i pažljivo nadgleda njen razvitak. Whedon posebno pažljivo piše svoje ženske likove da budu u skladu sa feminističkim stajalištima. Dok se feministi ne prestanu međusobno svađati što je prava definicija feminizma, pod «feminizmom» smatramo samopouzdanu ženu koja preuzima kontrolu nad svojim životom toliko da to utječe na njenu sudbinu i budućnost. Ignorirajući psihološki i mitološki nejasni govor kojeg koriste mnoge feministice, ova studija će se usredotočiti na proučavanje kako Whedon i njegova ekipa koristi feminističke probleme u razvoju lika.

Whedonova naslovna junakinja je na površini utjelovljenje Kalifornijskih djevojaka – prilično lakomislena, zgodna, sitna plavuša, koju zanimaju dečki, odjeća i zabava. Prebacuje se u tu ulogu u tren oka kao kad ne može izreći složenu rečenicu kad se pojavi prilika da izađe s dečkom – «Ali -- zgodan dečko! Tinejđer! Postpubertetske maštarije!» Brine se zbog šampona i ispucalih vrhova –«Potrošila sam većinu džeparca na ovaj novi regenerator... je li ovo ispucali vrh?» i radi dramu od izabiranja haljine za dragocjeni izlazak. Buffy je otkrila da može udarati šakama i nogama u minicama i čizmama ili u haljini za ples jednako dobro kao Xena u koži i lancima. Napokon kao što Henry kaže: «Stil je previše važan ženama da bi ga zanemarile.» i citiram Carolyn Trochman: «Bog me napravio ženom i namjeravam tako izgledati – iako ponekad ne govorim kao žena.»

Ipak Buffy ima i drugu stranu – ona je dobra djevojka (više-manje) koja sluša majku (osim ako joj kućna pravila smetaju u ubijanju) i drži urednom svoju iznenađujuće vedru i ženstvenu sobu. Za savjet se obraća Gilesu, svom Čuvaru i to ponekad požali. On joj drži lekcije o dužnostima Ubojice – «Buffy, kad sam rekao da možeš ubijati vampire i imati društveni život, nisam mislio u isto vrijeme,» sve dok se ona ne osloni na duhovitost i šašavost da dobije slobodnu večer. Feministice su protiv ženskih manipulacija i varki, ali s njom se koristi više ženskih likova u BtVS-u. Buffy se njima koristi na Gilesu kad želi slobodnu večer, Gilesova ljubav, Jenny se s tim koristi da bi ga izvukla iz njegove ljušture; Willow, Buffyina najbolja prijateljica, se priklanja tome samo kad nema druge, a Cordelia, buduća-trofejna-žena (sponzoruša op.prev), se stalno koristi tom manipulacijom bez iznimke, nesvjesna svoje plitkosti. Ta tri lika se oslobađaju napada feministica jer za kontrast imaju feminističke osobine – imaju kotrolu nad svojim životima i svoju ženstvenost koriste samo kad su muškarci pretupi da bi ih mogle na neki drugi način uvjeriti u nešto. Kao što je Buffyin prijatelj Xander jednom rekao: «Tinejđer sam – i linoleum me napaljuje!»

Buffy sudjeluje u natjecanje za kraljicu plesa (potpuno antifeministička aktivnost) i voli tulumariti sa prijateljima između ubijanja; ne zanima se ni najmanje za dalju budućnost od nekoliko dana unaprijed. Njen skoro opsesivni stav o življenju u sadašnjosti nas dovodi do njene treće strane – ne planira svoju daleku budućnost jer je možda neće imati. To što je Ubojica vampira ne ograničava samo njene prilike za karijeru - «Mislim da je moja budućnost prilično određena» - nego i životni vijek. U ep. «Prophecy Girl» Buffy saznaje da će je te noći ubiti Gospodar, najstariji živući vampir. Ona tužno govori, «Imam samo šesnaest godina. Ne želim umrijeti... Hoće li boljeti?» Često mora spašavati svijet, a opet se uspaniči kad se mora za školski projekt brinuti o jajetu kao da je dijete: «Ne mogu ovo! Ne znam se brinuti za stvari! Ubila sam svog Giga Peta!» Nema uzore i mora sama prolaziti kroz život prašeći jednog vampira za drugim, oslanjajući se na svoje instinkte i Gilesove pomalo nejasne savjete.

Buffy je puna suprotnosti, prihvaćajući svoju dužnost i u isto vrijeme se buneći protiv nje. Suprotnosti života svake žene se slikovito pokazuju kada Buffyina bezosjećajna majka, nesvjesna Buffynog dvostrukog života, održi lekciju Buffy kako će vidjeti koliko je život teži kad bude imala posao. Nakon što ode, Buffy otvara ladicu u kojoj su kolci i križevi i pogleda se u zrcalo i reče, «Imam posao.» Ona je kao prvo tinejđerica – sanja o haljini za maturu i vremenu kad će moći izaći bez kolca. Ipak, kada se majka njene prijateljice okrene crnoj magiji da bi zadržala svoju slavu navijačice, Buffy shvaća da spašavanje svijeta pruža više zadovoljstva.

Mogućnost potpunog uništenja stalno visi kao sjena nad Buffyinim životom što dovodi do povremene poplave sumornosti i gorčine. Frustracija što se stalno mora brinuti za ljude koji se ne mogu braniti od vampira i ljubav i briga koju joj pokazuju njeni prijatelji, Čuvar i vampirski momak je čine ranjivom. Gotovo obožavanje koje prema njoj pokazuju njeni prijatelji ne dolazi od toga što pobjeđuje fizički veće demone svojom natprirodnom snagom, nego što ih pobjeđuje zbog svoje snalažljivosti, odlučnosti i hrabrosti. Oni se oslanjaju na nju (kao što se djeca oslanjaju na majku) i ponekad pritisak postane prevelik. U ep. «School Hard» ona kaže: «Imam bar tri života koji se ne mogu mješati.» To bi mogla biti tvrdnja neke prezaposlene majke. Buffy je mnogo toga: Ubojica vampira, kćer, učenica, ljubavnica i žena. Kao što je rekao Nochimson za ženske likove na televiziju Buffy počinje «graditi svoj indentitet opirući se tradicionalnim muškim pravima.»

Buffy je ponekad ljubomorna na Cordeliju, koja svoje ženske čari koristi da bi privukla zgodnog, bogatog muža. Cordelija vjeruje kao što je rekla Sherry Henry da se «muškarci natječu jedni s drugim za čast, bogastvo i zgodne supruge». S druge strane oba puta kad se Buffy iskuša u takvom načinu života, shvaća da joj je draže biti Ubojica vampira. Oporavljajući se od čarolije koja ju je pretvorila u bespomoćnu južnjačku ljepoticu iz 18. st., odmah pobjeđuje vampira uz riječi «Znaš što? Dobro je biti ja.»

Buffy nemam nikakvog izbora u životu; njena budućnost je unaprijed određena po čemu je bliska ženama čija je budućnost bila određena (a često još uvijek jest) od rođenja, ne zbog natprirodnog poziva, nego zbog spola. Koncept «Buffy» je preziran od feminističkih pokreta u kojima je najvažnija slobodna volja i pravo izbora žena. Pišući test koji bi trebao pokazati kakav posao joj najviše odgovara, Buffy razdraženo komentira, «Zašto se uopće gnjavim s ovim (testom)?» , a Willow odgovara «Zar nisi nimalo znatiželjna što bi mogla biti? Mislim da nisi Ubojica?» Buffy kaže, «Što bi radila? Djeljala kolce za vrtić?»

Buffy ponekad zapada u periode površnosti kao i svi tinejđeri kad se bore s životnim problemima, ali uvijek je vraća na zemlju shvaćanje da je svijet propao ako se preda. Iako Harvardska psihologinja Carol Gilligan kaže da su ženama najvažnije sigurne veze i ispunjavanje emocinalnih potreba i Martha Nochimson se slaže «osjećaji igraju važnu ulogu u ženskom govoru», Buffy je prisiljena donositi strategijske i moralne odluke koje utječu na borbu dobra i zla nad svijetom. Nochimson kaže «žene na ekranu su često prisiljene kršiti društvene i legalne zakone» i Buffy uopće nema problema s tim, jer njena moralnost ima mnogo šire poglede od lokalne policije. Buffy brani svoje oslanjanje na osjećaje: «Osjećaji mi daju moć! Oni su mi totalna prednost!», a opet samo nakratko oklijeva kad se mora odlučiti između svog vampirskog ljubavnika Angela i spašavanja svijeta; «Poljubila sam ga. Rekla sam mu da ga volim. I ubila sam ga.»

Buffy ima i vrckastu, duhovito grubu, emotivno hladnu stranu. Često govori drugima da «se srede» kad osjeti da su slabi. Može biti zlobna kad pritisak postane pretežak, tako da joj i Cordelija kaže, «Stvarno se natječeš za kučku godine, je li?» Njeni dobačeni komentari su arogantni i dobar su kontrast otvorenoj tužnoj čežnji i tako dobivamo trodimezionalnu junakinju od krvi i mesa, ali sa kričavo nalakiranim noktima. Na primjer nakon što uništi Gospodara, kaže «Spasili smo svijet. Vrijeme je za tulum.» Onda tužno pogleda svoju uprljanu plesnu haljinu i kaže «Kad sam se već uredila.»

Buffy je možda kombinacija Murphy Brown i Ally McBeal «čvrsta» junakinja u «minici», izvana nepobjediva, iznutra ranjiva. Kada se Murphy s olakšanjem vraća kući iza napornog poslovnog dana, Buffy u svojoj sobi jadikuje o «manjku spojeva». Naravno Buffy ne kuka «Zašto me malo ne zgrabi?» kao Ally McBeal, jer kad bi Buffy zgrabio neki od njenih uobičajenih protivnika to bi vjerojatno završilo njenom smrću.

Zanimljivo je što spol Ubojice nije samo važan nego i ključan u Whedonovoj «Buffy». Njegova priča govori da su sve Ubojice od početka žene. Vampiri su čisti simbol muškosti; oni predstavljaju prodiranje, «neodređenu moć patrijarhije koja napada iznenada, neočekivano» kao što je spomenuto o Edipovom mitu u «Ne njen kraj» od Marthe Nochimson. (....)

Na televiziji, žene su rijetko prikazane kao klasične junakinje, jednake junacima. Umjesto toga obično su žrtve ili mamci koje zbog svojih ograničenih sposobnosti i inteligencije zavise o junacima. Čak i one koje imaju nevjerojatne sposobnosti na kraju su ovisne o muškarcu. Ono malo pravih junakinja većinom rade za vladine ili policijske organizacije, patrijahalne institucije - Emma Peel, Laura Holt, Nikita.

(.....)

Povijesno opće gledište je da je muškost jednodimenizionalana ili «čista muškost» nasuprot mnogo mutnijeg ženskog koncepta. BtVS je na tankoj linije između linearne (muške) naracije i ženske perspektive – gledatelji su zadovoljni sa razvojem i riješenjem radnje, a one gledateljice kojih toliko ne zanima napetost su zadovoljne istraživanjem motiva, osjećaja i posljedica.

Ima malo vampirica jer je simbolika vampira tako muška, agresivna i prodirajuća. Ispočetka se čini da je glavna vampirica u seriji opasna jer je luda. Ipak kad vrati ono što se u nemrtvom svijetu smatra zdravljem, ipak je i dalje opasna. Pouka je da ona jednostavno spada pod negativce bez obzira na spol. Spike, jedan od najsimpatičnijih zlih vampira kaže za oružje koje drži: «Volim ga. Od njega se osjećam muževno.» Nema puno sličnosti između «Buffy»-nih vampira i «princa derišta» Lestata od Ann Rice. U ep. «School Hard» Spike komentira nakon što ga je Buffy porazila: «Ubojica sa obitelji i prijateljima - to nije bilo u brošuri.»

Wendy Kaminer, uvažena feminiskinja kaže da priroda «nije odredila kakva je uloga muškaraca i žena...niti kako bi ih trebali odigrati» i Buffy bi se složila. Uz sav svoj samopuzdan govor, Buffy je teško predvodnica feminizma. Trči kao cura, raširenih ruku i suprotnost je Kaminerovog prizora «ženskog mačizma». Nije «Bond-sa-grudnjakom» sa istaknutim mišićima poput Xene i Super Žene. Ne prihvaća spremno svoju sudbinu; doslovno se odupire svim snagama životnom stilu sa karate tučnjavama, samostrelima i kolcima. Gloria Steinem i Betty Friedan joj neće davati priznanja. Njena pjesma ne bi bila «I Am Woman» poziv na boj Helen Reddy svim sisavcima ženskog roda; njena pjesma bi bila "Girls Just Wanna Have Fun". Ipak ona se zna odlično zabaviti uništavanjem negativaca i u tim trenucima vidimo pravu junakinju – potpuno ženstvenu i potpuno smrtonosnu, mnogo smrtonosniju od muškarca. Vrišti na svog zakletog neprijatelja Gospodara «Sviđa ti se Pakao? Posjeti ga!» Kada ravnatelj Snyder kaže «Što ti misliš tko si?» ona oštro odvraća. «Ja sam ona koja ih može zaustaviti.» I kad njen vampirski ljubavnik Angel kaže da mora vjerovati nekome, ona odgovara «Vjerujem sebi!» Njen prkos zvuči kao ponosna izjava Carolyn Trochman: «Nitko i ništa mi neće određivati tko sam i za što sa sposobna.»

Dajući Buffy natprirodnu snagu, spretnost, brzi oporavak od ozljeda i oštre osjete, scenaristi sugeriraju da, da bi se mogla natjecati sa muškarcima (vampirima), Buffy treba više od uobičajenih ženskih atributa; ovo nije stavljeno sa svrhom da ponizi žene, nego govori o točki slaganja, Nochimsonice i Burkettice o fizičkoj nadmoći koja je ovdje naglašena vampirskom snagom. Umjesto da se Whedon usredotoči na Buffyinu natprirodnu snagu, on najviše govori o važnosti treninga i ženskim instinktima. Muškarci s likovanjem naglašavaju ovu razliku među spolovima još od Freudove poznate «Anatomske sudbine»; Buffy to eliminira do te razine da često spašava muškarce u svom životu – svog Čuvara, svog prijatelja, čak i ljubavnika. (Buffy – «Mogu me napadati, slati ubojice na mene, to je u redu....ali nitko ne dira mog dečka!» dod. prev.) S druge strane negativci, bili ljudi ili demoni su gotovo uvijek muški i na kraju poraženi; zanimljivo.

Buffy ima dosta ne-feminitičkih dijaloga. Npr. «U Noći vještica cura može biti divlja i seksi bez posljedica.» I glumica koja je glumi, Sarah Michelle Gellar vjerojatno neće završiti u top listi feministica. U izjavi koja bi nekima lako mogla dignuti živac ona kaže: «Feminizam ima negativan prizvuk. Pomisliš na žene koje ne briju noge.»

Carolyne Ellis, kolumnistica u novinama Manchester Guardian tvrdi «televizija je uzela dva spola i napravila jedan i pol. Sve što su bili hrabri, jaki, privlačni muški dijelovi su dali ženama» i tvrdi da su ženske uloge date muškim likovima, pretvarajući ih u «jadna, mala stvorenja.» Ellis je protiv tog trenda, govoreći «feminizam nije htio pretvoriti ženu u imitaciju muškarca...» i Joss je upravo to izbjegao; dozvolio je Buffy ženstvenost.

Većina negativaca u seriji su muški – gradonačelnik, šef policije i posebno ravnatelj škole. G. Snyder čiji se karakter odlično vidi u njegovom otrovnoj izjavi –«Ja sam vaš sudac, porota i krvnik.» (...) Angel, iako je vampir od 242 godine, ima zadivljujuće moderan stav i ponaša se s Buffy kao sa sebi ravnom. Brine se za nju, ne zato jer je bespomoćna, nego zato jer je voli.

Joss Whedon nadzire izgled BtVS-a i mnogo utječe na ton serije. Nochimsonica govori o teoriji tome da je muško «natprirodno» govori o užasu koji je poznat; dok je žensko «natprirodno» sugerira nešto užasno «što se skriva pod površinom običnog». Whedon upotrebljava ovaj zadnji koncept bazirajući većinu scenarija na svojim tinejđerskim godinama i užasima srednje škole. Običnost školskih hodnika pomješana sa nasiljem i demonima uvećava užas. Sunnydale je sagrađen na Ždrijelu Pakla koje redovito privlači demone svih vrsta – možda tu možemo vidjeti kao je Whedon doživio svoje tinejđerske godine. (LOL op. prev.)

Diane M. Meehan govori da je zbog više scenaristica došlo do bolje zaokruženih ženskih likova, ali Joss Whedon je definitivno muškarac – koji je stvorio uvjerljivu junakinju koja se u isto vrijeme bori protiv vampira i prolazi općeženske probleme. Whedon prikazuje najgori oblik šovinizma u sceni ep. "Inca Mummy Girl".

Oz: «Tebi se sviđa svaka zgodna cura koja zna hodati i govoriti.»"
Devon: "Ne mora govoriti."

Po Nochimsonici, filmski junak je 'ometen' kad se pojavi žena na sceni i njegova uloga je 'da prekine njeno ometanje' (Objašnjenje: Mora riješiti njen problem da se može vratiti svojim muškim aktivnostima.) Buffy odbacuje žensku ulogu «objekta» i odmiče se od tihog (uobičajeno ženskog) objekta u (obično muški) položaj subjekta. Tako poriče prvotni feministički stav da su žene superiorne muškarcima jer su zbog svoje blagosti pretvorene u žrtve. U BtVS-u nema junaka pa tako ni nema Edipovskog natjecanja u prevlasti. Giles i Xander su pokušavali bez uspjeha, a Angel se ne pojavljuje dovoljno često i previše je fantastično stvorenje da bi se kvalificirao.

Trenutačna sezona nam prikazuje zreliju Buffy. Otrijeznio ju je strašan ljubavni gubitak i to se vidi na njenoj odjeći (manje minica i slične odjeće kalifornijske praznoglave cure) i ponašanju (odličan prolaz na SAT-ovima). Buffy se ublažila, a Willow je počela uživati u svojim vještinama kompjuterskog genija, istražujući i učeći za vješticu. Njen lik je počeo kao nedefinirana djevojka koja se razvila u liberanu židovku feministicu koja sve više vjeruje u svoje sposobnosti. Razvoj ovog lika ukazuje na dobru viziju scenarista od početka serije.

Ova slojevita serija, priznata od kritičara pokazuje da se ne mora žrtvovati kvaliteta da bi se postavila hrabra ideja pred publiku i da junakinja može nositi seriju ako ima potrebnu dubinu.

Još dvije Ubojice vampira smo mogli vidjeti u seriji. Kendra koja je došla nakon što je Buffy bila tehnički mrtva nekoliko sekunda i Faith koja je pozvana nakon što je Kedra ubijena. Obje imaju neke feminističke značajke; Kendra je sva u poslu, a Faith misli samo na zabavu i ništa ne shvaća ozbiljno. Whedonovi scenaristi su jasno pokazali da junakinja ne mora biti nabildana Linda Hamilton u vojničkim čizmama da bi funkcionirala u muškom svijetu, ali mora svoj poziv shvaćati ozbiljno. Biti će feministica koje će vikati «Ali ona brije noge i voli lijepu odjeću!» i zato nije feministica; dok će drugi vikati «Ali previše je agresivna!» i zato nije feminstica. Buffy će ignorirati zaklete feministe i smijati se onima koji podržavaju lakši, zabavniji aspekt te filozofije i umjesto toga predstavljati sukob i slogu suprotnosti, snagu i osjećaje što je pravi duh feminizma.




Post je objavljen 30.11.2005. u 10:41 sati.