** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

Što će učiniti Hrvati?!

Proizvodnja kanabisa postaje veliki biznis





Praviti se da se ne događa ništa ili osnovati vladinu agenciju za konoplju.

Države koje među prvima ulove vlak u slobodnom uzgoju imat će samo

profit od nečega što je i tako nemoguće zaustaviti. Slagali se hrvatski liječnici

s tim ili ne, marihuana dolazi na velika vrata. Pitanje je samo da li će Hrvati

biti među prvima ili među zadnjima?!



Medicinske koristi od kanabisa:

- ublažava simptome multiple skleroze

- ublažava simptome AIDS-a

- ublažava nus pojave kemoterapije

- ublažava bol

- potiče apetit

- ublažava spazme i razna kožna oboljenja poput sporijaze



Procjenjuje se da će se dobit od biznisa povezano s marihuanom učetverostručiti

u sljedećih pet godina.

Osim u Nizozemskoj i Češkoj, uzgoj medicinskog kanabisa legalan je u Izraelu,

Kanadi te u 19. američkih država.



Imamo idealne uvjete za uzgoj, a proizvodnja bi imala osigurano tržište. Potrošnja

u EU višestruko je veća od proizvodnje.

... kod nas je kontraverza čim netko spomene konoplju kao takvu, a zaboravljamo

da je bivša SFRJ bio svjetski gigant, čini mi se 2. na svijetu, po proizvodnji

industrijske konoplje, od kojih smo proizvodili užad i cekere, te vunu za izolaciju.

U Podravini, Slavoniji i Vojvodini, dodaje jedan aktivist, polovicom prošlog

stoljeća proizvodile su se stotine kilograma industrijske konoplje. Nakon rata

pogoni za preradu upali su u poteškoće, a ugoj je nestao. Baš u to vrijeme industrijska

je konoplja doživjela renesansu na svjetskom planu, prvenstveno u prehrambenoj,

građevinskoj i kozmetičkoj industriji.

Do 2005. godine, u Hrvatskoj je de facto zabranjeno uzgajanje i industrijske konoplje.



Napomena: Opširniji tekst potraži u JUTARNJEM LISTU,

Magazin 57. stranica, od subote, 20. srpnja 2013. godine.

Pisali su Korana Sutlić, Kristina Turčin.



------------

lp, boro

Oznake: Zdravlje

Moj plan se savršeno razvija - Poruka za 29. srpnja

Kad ti kažem da se Moj veličanstveni plan razvija korak po korak, možemo zamisliti kako se to sve polako događa.

Dragi moj, ništa se sada neće događati polako. Sve se ubrzava. Ipak, to će biti otkriće jer će se dogoditi u savršeno usklađeno vrijeme.
Pusti da se to dogodi, ne pokušavaj ništa zaustaviti zbog straha od brzine kojom dolazi.
Moje je usklađivanje vremena savršeno. Zašto ga ne prihvatiš?
Neka u tebi ne bude otpora, već nađi savršenu slobodu i radost dok se plan razvija.
To je zaista divan plan i ti si njegov dio.
Moraš odigrati svoju ulogu, zato je važno otkriti je i ti je moraš sada odigrati.
Ne budi nošen kroz jedan dan, a da to ne otkriješ.
Kad nađeš vremena da se umiriš, u tišini ćeš saznati koja je tvoja uloga.

e.c.
***



Život nije pristran. On je JEDNA LJUBAV koja se nesebično daje svima, bez razlike.

Ako se želi živjeti Život u Njegovoj punini-Životno, potrebno je dati prolaz Njegovoj Svjetlosti.
Bog je Ljubav. I onaj tko živi u Ljubavi, Živi u Bogu. I Bog Živi u njemu.

Vjerovanjem i povjerenjem u Izvor Života, življenjem u savršenoj Ljubavi - obavijen Ljubavi, svijet iluzije nema više svoju moć u laži. Smrt(privid) se ukida.

Ulaskom u unutarnji mir i tišinu doznaje se osobna uloga koju treba odigrati da bi se izvršio Povratak čovječanstva iz smrti u Život.

Život je Duh i za provođenje Svojeg Plana u djelo potreban mu je Čovjek.
k.
***
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=97340

--------------------

Preuzeto od Josipa iz Sombora

lp, boro

Oznake: Obrazovanje

Kako pravilno jesti sadje

Večina ljudi misli, da pomeni 'jesti sadje' to, da ga kupimo, narežemo na koščke in stlačimo v usta. A ni tako enostavno, kot si mislite. Pomembno je vedeti, kako, predvsem pa, kdaj jesti sadje.

Zakaj je treba sadje jesti na prazen želodec? Če na primer pojeste dva koščka kruha in zatem rezino sadja, obrok sadja ne more skozi želodec tako hitro, kot bi praviloma šla. Vse skupaj začne trohneti, razpadati in se spremeni v kislo gmoto. Ste opazili, da se ljudje pritožujejo, da jih vsakič, ko pojedo melono, tako napihne, da morajo teči na stranišče ipd. Vse to se ne bi dogajalo, če bi pojedli sadeže na prazen želodec. Sadje se pomeša z razkrajajočo se drugo hrano in povzroča nastanek plinov, kar je razlog za napihnjenost.

Lasje, ki sivijo, izpadanje las (plešavost), živčni izbruhi, temni kolobarji pod očmi - vse to se ne bi dogajalo, če bi jedli sadje na prazen želodec. Če imate radi sadni sok, pijte le svežega, nikoli iz tetrapaka ali plastične embalaže. Prav tako ne pijte pregretega sadnega soka. Če že pijete sok, ga pijte po požirkih in počasi, tako da ga nekaj časa zadržite v ustih, da se lahko premeša s slino, preden ga pogoltnete.

Več >>>

Uredništvo Pozitivk: Aleš, Igor, Tomaž, Gape

Oznake: Zdravlje

I krave znaju

tko zna taj zna, tko nezna ja njemu nisam kriv


Pasu travu s najboljim prijateljima I krave imaju najbolje prijatelje, a razdvajanje od njih uzrokuje im stres. Kad su krave odvojene od bliskih prijatelja, srce im kuca brže, a razina hormona stresakortizola je viša, pokazalo je istraživanje Sveučilišta u Northamptonu. ( Izvještava nas i pročitano u 24 sata)

------

Sada pokojni naš, Željko Malnar, unatoč tome što je prošao svijet sa bogatim životnim iskustvom, za njega
kažu da je bio "VUK SAMOTNJAK", i jeste jer mu nisu bili potrebni priljepci, picajzle, priljepci, blesani, zunzare i ostali od ostalih dosadnjakovića...

-------

Prema tome, biram društvo koje mi odgovara, od kojih mogu nešto naučiti, od onih koji me mogu nadahnjivati svojom mudrošću i znanjem, koji me mogu povesti tamo kamo ću biti sretan, sam i svoj...

-------

lp, boro

Oznake: Osobno

BESMRTNA PESMA – MIROSLAV MIKA ANTIC

Ako ti jave: umro sam
a bio sam ti drag,
mozda će i u tebi
odjednom nešto posiveti.
Na trepavicama magla.
Na usni pepeljast trag.
Da li si ikad razmišljao
o tome šta znači živeti?
Ko sneg u toplom dlanu
u tebi detinjstvo kopni.
Brige…
Zar ima briga?
Tuge…
Zar ima tuga?
Po merdevinama mašte
u mladost hrabro se popni.
Tamo te čeka ona
lepa, al lukava duga.
I živi!
Sasvim živi!
Ne grickaj kao miš dane.
Široko žvaći vazduh.
Prestiži vetar i ptice.
Jer svaka večnost je kratka.
Odjednom nasmejani
u ogledalu nekom
dobiju zborano lice.
Odjednom: na ponekom uglu
vreba poneka suza.
Nevolje na prstima stignu.
Godine postanu sivlje.
Odjednom svet, dok hodaš
sve više ti je uzan
i osmeh sve tiši
i tiši
i nekako iskrivljen.
Zato živi, al sasvim!
I ja sam živeo tako.
Za pola veka samo
stoleća sam obišao.
Priznajem: pomalo luckast.
Ponekad naopak.
Al nikad nisam stajao.
Večno sam išao.
Išao…
Ispredi iz svoje aorte
pozlaćen konac trajanja
i zašij naprsla mesta
iz kojih drhte čuđenja.
I nikad ne zamišljaj život
kao uplašen oproštaj,
već kao stalni doček
i stalni početak buđenja.

II

A onda, već jednom ozbiljno
razmisli šta znači i umreti
i gde to nestaje čovek.
Šta ga to zauvek ište.
Nemoj ići na groblja.
Ništa nećeš razumeti.
Groblja su najcrnji vašar
i tužno pozorište.
Igrajući se nemira
i svojih bezobličja,
zar nemaš ponekad potrebu
da malo krišom zađeš
u nove slojeve razuma?
U susedne budućnosti?
Objasniću ti to nekada
ako me tamo nađeš.
Znaš šta ću ti učiniti:
pokvariću ti igračku
koja se zove bol,
ako se budeš odvažio.
Ne lažem te.
Ja izmišljam
ono što mora postojati,
samo ga nisi jos otkrio,
jer ga nisi ni tražio.
Upamti: stvarnost je stvarnija
ako joj dodaš nestvarnog.
Prepoznaćeš me po ćutanju.
Večni ne razgovaraju.
Da bi nadmudrio mudrost,
odneguj veštinu slušanja.
Veliki odgovori
sami sebe otvaraju.
Posle bezbroj rođenja
i nekih sitničavih smrti,
kad jednom budeš shvatio
da sve to što si disao
ne znači jedan život,
stvarno naiđi do mene
da te dotaknem svetlošću
i pretvorim u misao.
I najdalja budućnost
ima svoju budućnost,
koja u sebi čuje
svoje budućnosti glas.
I nema praznih svetova.
To, čega nismo svesni,
nije nepostojanje,
već postojanje bez nas.

III

Ako ti jave: umro sam,
evo šta će to biti.
Hiljade šarenih riba
lepršaće mi kroz oko.
I zemlja će me skriti.
I korov će me skriti.
A ja ću za to vreme
leteti negde visoko.
Upamti: nema granica,
već samo trenutnih granica.
Jedriću nad tobom u svitanja
niz vetar klizav ko svila.
Razgrtaću ti obzorja,
obrise doba u povoju
i prizore budućnosti
lepotom nevidljivih krila.
I kao nečujno klatno
zaljuljano u beskraju,
visiću sam o sebi
kao o zlatnom remenu.
Prostor je brzina uma
što sama sebe odmotava.
Lebdeću u mestu, a stizaću
i nestajaću u vremenu.
Odmoriću se od sporednog
kao galaktička jata,
koja su srasla pulsiranjem
što im u nedrima traje.
Odmoriću se od sporednog
kao ogromne šume,
koje su srasle granama
u guste zagrljaje.
Odmoriću se od sporednog
kao ogromne ptice,
koje su srasle krilima
i celo nebo oplele.
Odmoriću se od sporednog
kao ogromne ljubavi,
koje su srasle usnama
još dok se nisu ni srele.
Zar misliš da moja ruka,
koleno,
ili glava,
mogu da postanu glina,
koren breze
i trava?
Da neka malecka tajna,
il neki treperav strah
mogu da postanu sutra
tišina,
tama
i prah?
Znaš, ja sam stvarno sa zvezda.
Sav sam od svetlosti stvoren.
Nista se u meni neće
ugasiti ni skratiti.
Samo ću,
obično tako,
jedne slučajne zore
svom nekom dalekom suncu
zlatnih se očiju vratiti.
Kažnjavan za sve što pomislim,
a kamoli što počinim,
osumnjičen sam za nežnost
i proglašen sam krivim
što ljubav ne gasim mržnjama,
već novom, većom ljubavlju
i život ne gasim smrtima,
već nečim drukčije živim.
Poslednji rubovi beskraja
tek su početak beskrajnijeg.
Ko traje dalje od trajnijeg
ne zna za kratka znanja.
Nikad se nemoj mučiti
pitanjem: kako preživeti,
nego: kako ne umreti
posle svih umiranja.

IV

Ako ti jave: umro sam,
ne brini. U svakom stoleću
neko me slučajno pobrka
sa umornima i starima.
Nigde toliko ljudi
kao u jednom čoveku.
Nigde toliko drukčijeg
kao u istim stvarima.
Pročeprkaš li prostore,
iskopaćeš me iz vetra.
Ima me u vodi.
U kamenju.
U svakom sutonu i zori.
Biti ljudski višestruk,
ne znači biti raščovečen.
Ja jesam deljiv sa svačim,
ali ne i razoriv.
A sva ta čudesna stanja
i obnavljanja mene
i nisu drugo do vrtlog
jednolik,
uporan,
dug.
Znaš šta su proročanstava?
Kalupi ranijih zbivanja
i zadihanost istog
što vija sebe ukrug.
Pa što bismo se opraštali?
Čega da nam je žao?
Ako ti jave: umro sam,
ti znaš – ja to ne umem.
Ljubav je jedini vazduh
koji sam udisao.
I osmeh jedini jezik
koji na svetu razumem.
Na ovu zemlju sam svratio
da ti namignem malo.
Da za mnom ostane nešto
kao lepršav trag.
Nemoj da budeš tužan.
Toliko mi je stalo
da ostanem u tebi
budalast,
čudno drag.
Noću kad gledaš u nebo,
i ti namigni meni.
To neka bude tajna.
Uprkos danima sivim,
kad vidiš neku kometu
da vidik zarumeni,
upamti: to ja još uvek
šašav letim i živim.

VIDEO – BESMRTNA PESMA – MIKA ANTIC
http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=18rsmEG0Rm4

Oznake: poezija

To: Zlata Jaška

Jedna lijepa vijest .... osnivaju se slobodne škole u Hrvatskoj
Lp, Zlata

From: Martina
Sent: 11. srpanj 2013 12:36
To:
Subject: Fwd: slobodna skola

Dragi prijatelji,

kao po dogovoru šaljem vam mail od moje prijateljice koja piše o
slobodnoj školi, vrlo zanimljivo:) Uživajte u danu i lijepi pozdrav,
Martina.

---------- Forwarded message ----------
From: Mirjana Aleksic
Date: Tue, 9 Apr 2013 1238 +0100 (BST)
Subject: slobodna skola

drage moje mame:
dok sam slusala to predavanje o slobodnoj skoli, srce mi je lupalo ko
ludo, sva sam se jezila i suze su mi nekoliko puta samo sklizile niz
lice.
napisat cu vam sve sto sam pokupila, a na fejsu ima i link gdje se
moze pogledat dio predavnja koji je neko snimio.

dakle
u HR su poceli sa udrugom ganjati papire jos 2008, od tada
komuniciraju sa ministarstvom da bi dobili dozvolu i konacno je ta
dopusnica stigla za osnovnu i srednju skolu. udruga slobodna skola ima
30ak clanova, ne naplacuje clanarinu za svoje djelovanje.

A.S. Neill osnivac SUmmerhill skole je patentirao slobodnu skolu jos
1921. kada je identificirao kao glavnu potrebu covjeka SLOBODU. jos
tada je govorio da je doslo vrijeme da djeca ne budu vise odgajana
tako kruto i da uce proslost o ono sto je "nekad" bilo istina. to je
govorio jos prije 100 godina! a od tada se nije promijenilo mnogo.

fundamenti skole su samo slijedeci:
1. ucenici odlucuju sto, kako, kada i s kime ce uciti i sami si pisu
svoj obrazovni put
2. skolom upravljaju svi ucenici i djelatnici i to u vidu sastanaka na
kojima svatko ima jednako pravo glasa - jednom tjedno se sastaju da se
rjese stvari, poboljsaju uvjeti itd i sto vecina izglasa tako bude.

'90.ih godina je drzava odlucila zatvoriti, imali su 9 inspekcija i
rekli su im da ucenici nisu dobro obrazovani jer nastava nije
obavezna. skola je podigla tuzbu protiv ministarstva i ustavni sud je
nalozio ministarstvu da se nagodi sa skolom. od tada su slobodne skole
pod posebnom zastitom drzave.

SLOBODNA SKOLA ILI DEMOKRATSKO OBRAZOVANJE NIJE PEDAGOGIJA (KAO
STEINER, MONTESSORI, WALDORF) VEC SAMO OBRAZOVNA FILOZOFIJA. UCE SE
NORMALNI NASTAVNI PREDMETI NA NORMALAN NACIN, SAMO NISTA NIJE
OBAVEZNO. DRUGACIJI JE PRISTUP UCENJU, ALI UCENJE NIJE DRUGACIJE.
DJECA UCE SLOBODU U PRIMJENI. SLOBODA ZAVRSAVA SAMO TAMO GDJE POCINJE
SLOBODA DRUGOG COVJEKA.
POTICE SE SAMOMOTIVACIJA KAO PRIMARAN ELEMET UCENJA.

do sada u svijetu ima 269 slobodnih skola, vecinom su privatne ili
sufinancirane od drzava (primjer: Kostarika i Izrael su skor
financirane od drzava, NJemacka sufinancira 80% itd)

PRIMJERI U PRAKSI:
-imaju od 60-100 ucenika najvise
- nude organiziranu nastavu (raspored) u EU, u USA cak ni to
- neke ukljucuju u rad i roditelje
- pripremaju djecu za zavrsne ispite (male mature, drzavne mature)
- ucenici rade u skupinama koje nisu nuzno iste dobi
- skupine se formiraju prema interesu i sposobnostima
- smatra se da ucenici imaju individualno napredovanje i nerijetko
polazu drzavne mature znatno ranije (maturiraju vec sa 13/14 god)
- s obzirom da nastava nije obavezna, nema neopravdanih izostanaka, i
nema disciplinskih problema
- nema testiranja i numerickog ocjenjivanja
- pracenje se odvija u opisnom obliku
- umjesto nastave mogu odabrati individualni rad u okviru skole u
dnevnom boravku, u knjiznici, u dvoristu
- skolom upravlja vijece ucenika i djelatnika i to vijece donosi "zakone"
- ne postivanje pravila dovodi do sankcija o kojima zajednickim
glasanjem odlucuju svi
- postoje ombutsimani ili suci koji pomazu u rjesavanju konfliktnih situacija
- svi se problemi raspravljaju na tjednim sastancima
- sami si kuhaju ruckove (2x tjedno imaju skolu kuhanja) i sami peru
sudje, ciste skolu i okolis, recikliraju itd
- svake godine se sve nastavnike ponovo potvrdjuje (ili ne, zavisi ako
ga ucenici zele)
- financiranje ide najcesce iz skolarina, samim time djelatnici
pristaju na znatno manje place (primjer UK inace nastavnik ima 35000ÂŁ
godisnje, u SUmmerhillu ima 25000ÂŁ)

- roditelji koje ovakve skole privlace su cesto "drugaciji"

Organizacije demokratskog obrazovanja u svijetu su:
IDEC (od 1993) international democratic education
EUDEC (od 2008) European…
ADEC (od 2012) Austalian-Asian….

Sir Ken Robinson je rekao: standardno obrazovanje ubija kreativnost.
obrazovanje ne treba refrmu, vec revoluciju, treba ga
individualizirati i omoguciti svakom da u jednom pozitivnom okruzenju
pronadje svoj talent, dar, i da se u zivotu bavi upravo onim sto
korespondira njegovom daru…koji svatko od nas ima…

u HR drzava za sada nece sufinancirati. dozovolili su dopusnicu s time
da od
avatar

12.07.2013. (15:50) - - - -
borivoj

u HR drzava za sada nece sufinancirati. dozovolili su dopusnicu s time
da od 1-4 raz nema brojcanog ocijenjivanja, a od 5-8 i u srednjoj
skoli je opisno pracenje za vrijeme sk. god ali na kraju se ipak mora
staviti brojcana ocijena.
izracunato je da bi u HR mogla zapoceti sa nastavom i opstati (u
slucaju da zgrada postoji) ucionica od 20 polaznika od 1-4 razredne
nastave sa dovoljnim 1 uciteljem sa skolarinom od 1100 kn mjesecno.
(napomena: privatni vrtici kostaju oko 900…)

STO SAD

treba naci prostor, stare napustene skole, zgrade…bilo sto sto bi
gradovi i opcine dale za se skola moze smjestiti. treba gledati okolo
i dosadjivati lokanim upravama i samoupravama.
dovoljan je 1 nastavnik za zapocinjanje od 1-4 raz. (moze gostovati
kao nastavnik recimo glazbenog, likovnog, jezika, ili bilo cega bilo
tko, nemora biti proscjetni radnik)
nakon sto se nadje prostor osnuje se akt o osnivanju skole (moze biti
privatno ili pravno lice)
i to je to!

u istri vec ima sigurno 50ak roditelja zainteresiranih. svi su spremni
nek se osnuje i samo jedna negdje na sredini organizirati se da se
dobrovoljno potpomogne eventualno sredjivanje i odrzavanje zgrade i da
se uskladi prijevoz djece.

zelim znati tko je realno zainteresiran pomoci udruzi jer bih jako
voljela na porestini biti aktivna da do svega ovoga dodje.
hvala i grlim vas!
m
NARAVNO OSTAJEM NA RASPOLAGANJU ZA SVA PITANJA I SALJITE I
PROSLJEDJUJTE SLOBODNO DALJE SVIMA KOGA MISLITE DA BI OVAKVO
OBRAZOVANJE ZA VLASTITO DIJETE MOGLO INTERESIRATI, STO NAS JE VISE
PRIJE CE TO BITI REALNOST.


---------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

" Ne činiti zlo je dobro, ne namjeravati zlo je bolje." - Klaudije, rimski car

Dragi prijatelji!



Izašla je iz tiska druga anđeoska knjiga omiljene Lorne Byrne. Knjiga "Stube prema nebu"

Lorne Byrne daje nadu i pomaže shvatiti da svi uza sebe imaju anđela čuvara. Lorna Byrne vidi anđele i razgovara s njima otkako je bila dijete. Kao maloj anđeli su joj rekli da je njezin posao dijeliti s drugima mudrost i znanje koje joj daju Bog i anđeli. Kada joj je umro suprug, njezin se svijet raspao. U ovi knjizi Lorna priča kako je ponovno skrpala svoj život i kako je ona, neobrazovana majka četvoro djece, prekinula sa šutnjom te počela svijetu objavljivati poruku anđela. Detaljno otkriva nevjerojatne informacije o anđelima i načinu na koji djeluju u svijetu. Upoznaje nas s anđelom čuvarom Zemlje te objašnjava zašto je toliko važno da ga slušamo. Čitatelji na Lorino štivo reagiraju dirljivo - bez obzira na vjersko uvjerenje.

Knjiga im je dala nadu pomažući shvatiti da, bez obzira na to koliko se osamljeni osjećaju, uza se imaju anđela čuvara. Knjigu "Stube prema nebu" potražite na kioscima i u poštanskim

uredima za samo 49,00 kuna. (24 SATA)











- " Ne činiti zlo je dobro, ne namjeravati zlo je bolje." - Klaudije, rimski car



- " Ništa ne radeći ljudi se uče raditi zlo." - Lucije Kolumela, rimski pisac

- " Možda se neću popeti do velikih visina, ali popet ću se sam." - Cyrano de Bergerac, francuski pisac

- " Onaj koji pasivno prihvaća zlo umješan je u njega kao i onaj koji ga čini." - Martin Luther King, američki teolog

- " Tek kad ste zadovoljni biti ono što jeste i ne uspoređujete se, ljudi će vas poštivati." - Lao Tse, kineski filozof

- " Istina postoji. Izmišljati se može samo laž." - G.Braque

- " Brod u luci je siguran, ali on nije napravljen za to." - Grace Hopper

- " Ambicija je put do uspjeha, a upornost je vozilo." - Bill Bradley

- " Sporo hodam, ali nikad ne hodam unazad." - A.Lincoln

- " Život se može sažeti u tri riječi: on ide dalje." - Robert Frost

- " Opraštajući onima koji nas uvrede uzdižemo se iznad njih." - Napoleon

- " Sve što znam naučio sam poslije tridesete." - Georges Clemencau, francuski političar



- "...IMAMO U DUSI I SVE ONO STO JE IKADA ZIVJELO U LJUDSKIM DUSAMA. SVI BOGOVI I DJAVOLI KOJI SU IKADA POSTOJALI... SVI SE ONI NALAZE U NAMA, TU SU KAO MOGUCNOSTI, KAO ZELJE, KAO IZLAZI".- Herman Hese





- " POSTOJI JEDAN DIVAN TAJANSTVENI PRIRODNI ZAKON O TOME DA TRI CILJA ZA KOJIMA U ZIVOTU NAJVISE ZUDIMO – SRECA, SLOBODA I DUSEVNI MIR – UVIJEK OSTVARUJEMO TAKO DA IH DAJEMO NEKOME DRUGOM”. - Nepoznati autor







“NE ZDVAJAJ, BUDI VESEO, I ZOVI U POMOC JEDNOGA,
TKO SE ODAZIVA ZOVU, I KAZI MU ‘OPROSTI NAM ,
TI KOJI VOLIS PRASTATI’”. - Dzalal Al-Din Rumi








-------


Kromoterapija - priredila Irida
http://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=66


Boje duše
http://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=61145


Odabir kristala prema boji imena
http://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=9258


Meditativno opuštanje
http://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=96540





Ne sjeci stablo ako to nije potrebno
http://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=96420


Kierkegard utemeljitelj egzistencijalne filozofije
http://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=96502


Rijeka - jeste li znali!?
http://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=96402





Hit godine
http://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=96400


Kapitalistički imperijalizam nama nije potreban
http://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=96487


Tužan dan za Hrvatsku
http://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=96489


Mora li se uvijek biti u pravu - objavila ShadawOfSoul
http://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=96558


Surova istina
http://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=96401








O širenju glasina i tračevima
http://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=95573






-------



Moje zadnje pismo upućeno vama

http://magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=96357



------

lp, boro

Oznake: Osobno

Inspirativan govor profesorice iz Srbije koji će apsolventi pamtiti cijeli život!

Beograd, 10.07.2013., 08:57 Autor: G.K.

Profesorica Filološkog fakulteta u Beogradu Rajna Dragićević održala je inspirativni oproštajni govor svojim studentima koji će vas natjerati da se malo zamislite...

Profesorica Rajna Dragićević (Foto: Blic/uni-graz.at)Umjesto uobičajenog čestitanja, profesorica Rajna Dragićević je studentima Filološkog fakulteta u Beogradu na apsolventskoj večeri održala inspirativni govor, koji će zasigurno viralnim putem inspirirati i brojne druge.

U vrijeme kad se obrazovni sustav u Srbiji urušava, testovi za male maturante se prodaju na ulici, a društvo doživljava moralni krah, kako piše Blic Online, profesorica Dragićević podsjeća studente da prave vrijednosti ipak nisu izumrle i da je na njima da ih sačuvaju i osnaže. Studente je govor toliko inspirirao da su ga proslijedili redakciji 'Blica', a i mi ga prenosimo vama u cijelosti.

'Dragi moji studenti, poštovane kolege, budući profesori,

na dan proslave vaše apsolventske večeri, odgođen je ispit malih maturanata, jer su se testovi koje su trebali ispuniti pojavili u javnosti. Ovaj događaj samo je jedna od brojnih manifestacija urušenosti našeg obrazovnog sustava, kao i društvenog sustava u svim područjima.

Dolazeći na vašu večeru i gledajući vas onako sređene, nasmijane, mlade i pune pozitivne energije, razmišljala sam o tome hoćete li uspijeti zadržati taj optimizam i nakon diplomiranja i kad se suočite s niskim plaćama, nedovoljnim uvažavanjem profesorske profesije, prilično nezainteresiranim učenicima, roditeljima, koji su uvijek na strani svoje djece, čak i ako je to na njihovu štetu, različitim pritiscima i omalovažavanjem.

Mnogo toga oko vas ubijat će vam motivaciju. Ipak, ako mene pitate, na listi vrhunskih zanimanja nalaze se slijedeća: profesor, liječnik, odvjetnik, sudac, inžinjeri, još jednom, profesor. Ako pitate sve roditelje ovog svijeta čime bi željeli da se njihova djeca bave, reći će vam isto.

Raznorazni nepismeni i polupismeni ljudi danas sebe olako nazivaju nekakvim PR-ovima ili menadžerima, neobrazovane voditeljice sebe zovu novinarkama, a folk-pjevačice umjetnicama, da i ne govorim o art direktorima, biznis konzultantima, back office administratorima, welness konzultantima, event koordinatorima, copy-print operaterima, marketing konzultantima, office-asistentima, produkt dizajnerima. Iza zvučnih naziva zanimanja najčešće se kriju foliranti koji misle da se ugled može steći preko noći, kriju se oni koji nisu imali upornosti završiti fakultet koji su započeli, oni koji mijenjaju zanimanja i profesije kao prljave čarape.

Nemojte zaboraviti da se profesorom, liječnikom ili sucem nitko ne može samoprozvati. Ponosite se svojim zanimanjem, koje se može steći samo upornim, vrijednim radom, odricanjem, nespavanjem i višegodišnjim samoprijegorom. Ne dozvolite da vam bahati, hvalisavi i samouvjereni vlasnici raznoraznih restorana, firmi, privatnih aviona, luksuznih stanova drže lekcije o uspjehu, jer VI STE PROFESORI, a oni su samo vlasnici kvadratnih metara!

Pokušavaju obezvrijediti profesorsko zanimanje. Imajte na umu to da ste vi čuvari dostojanstva svoje profesije. Zvanje profesora stječe se s puno truda, ali još više muke treba uložiti u znanje kako nositi tu važnu titulu. Vodite računa o načinu na koji se ponašate i kad niste u školi, razmišljajte o svom odijevanju, stavu, odnosu prema kolegama, prema učenicima i njihovim roditeljima. Ako sebe srozate u vlastitim očima, onda će vas i okolina gledati s omalovažavanjem. Budite ponosni, samouvjereni, budite spremni učiti i doživotno se usavršavaati, jer VI STE PROFESORI!

Volite svoje učenike. Upoznajte ih s onim plemenitim što nose u sebi, a čega često nisu svjesni. Izvucite ono najbolje iz njih. Podignite im ugled u njihovim vlastitim očima. Nikako im ne poklanjajte ocjene, ali im stalno omogućavajte da poprave ocjene koje imaju. Prepoznajte i poštujte njihov trud. Pokažite im da mogu biti uspješni ako rade. Ne ubijajte im volju.

Profesorski autoritet ne stječe se pretjeranom strogošću i samovoljom, već pravednošću i nedvosmislenim dogovorom kojeg se obje strane trebaju pridržavati. Hvalite najbolje, jer ćete time inspirirati i ostale da se potrude i ponekad budu najbolji. Pružajte šansu mnogima da ponekad budu najbolji. Nemojte biti prijatelji sa svojim učenicima i na taj im se način pokušavati približiti. Vi trebate postavljati pravila u svojoj učionici, odrediti granice, držati konce u svojim rukama, jer oni su učenici, a VI STE PROFESORI!

Ne zaboravite da ćete predavati glavni predmet, prvi u rubrici u dnevniku i da ćete sa svojim učenicima provoditi više vremena od svih ostalih profesora. Vaš utjecaj na učenike bit će najvažniji. Budite svjesni te odgovornosti. Kao profesori srpskog jezika, vi ste čuvari našeg jezika i kulture.


Učite učenike da vole svoju zemlju. Često se može čuti kako profesori svojim najboljim učenicima savjetuju da što prije odu iz zemlje. Počelo se podrazumijevati kako je najbolji uspjeh u školi sigurna propusnica za odlazak iz Srbije. Idemo preokrenuti tu perspektivu! Ukažite najboljim učenicima na to kako trebaju ostati u Srbiji, jer će joj, kao najbolji, pomoći da se oporavi i postane bolje mjesto za život. Ne dozvolite im da odu i prepuste zemlju svakojakom ološu!

Zacrtajte im kao životni zadatak da se bore protiv živog blata u koje tonemo. Usadite im osjećaj za društvenu odgovornost i objasnite im da ovu zemlju nitko ne može očistiti osim njih. Ako se potrudite, vidjet ćete da će vas đaci poslušati, jer VI STE PROFESORI! Budite uvjereni kako sjeme svih ekonomskih, političkih, kulturnih, moralnih reformi u ovoj zemlji može proklijati samo u obitelji, ali i u vašoj učionici i to upravo na satovima srpskog jezika i književnosti! Zato se trudite biti uzor svojim učenicima.

Krenite u rat protiv svih starleta, sponzoruša, pjevačica, manekenki, tajkuna, biznismena i pobjedite ih. Vi im morate postati orijentacijska točka, svjetionik u životu! Za taj rat imate 45 minuta dnevno skoro svakog radnog dana, a to nije malo. Pobijedit ćete tako što ćete dati sve od sebe da sadržaje koje trebate predstaviti učenicima učinite zanimljivim, uzbudljivim, svježim. Uspijet ćete u tome samo ako puno znate, ako volite ono što radite i ako ste posvećeni.

Učenici to mogu prepoznati i to nepogrešivo. Ne obazirite se na činjenicu da se neke vaše kolege ne pripremaju za satove, da brojni ništa ne rade, a primaju plaću, ne obazirite se na trulež oko sebe i ne predajte mu se! Neka vaš trenutak bude oaza znanja u sveopćoj pustinji, svijetla točka u mraku, zrno smisla u besmislu.

Vi imate misiju: ako uspijete povratiti autoritet škole i znanja, a to se ne može postići nijednim zakonom, već entuzijazmom profesora, padat će kao domine sve prepreke ka boljem životu u Srbiji. Sa sata srpskog jezika do ekonomskih reformi! Sa sata srpskog do borbe protiv korupcije! Sa sata srpskog do Svemira!

Vaša moć je ogromna i vaš zadatak je od strateškog značenja. U tome je razlika između vas i raznoraznih menadžera, konzultanata, koordinatora, administratora, operatera, bogatih vlasnika lokala i ostalih eksperata za prodavanje magle.

U njihovim rukama su projekti, lokali, avioni i kamioni, a u vašim rukama je budućnost ove zemlje. Nikada nemojte zaboraviti: VI STE PROFESORI!', poručila je beogradska profesorica Rajna Dragićević.

------------

lp, boro

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

Codex alimentarius in zdravstvene trditve

Bo nova zakonodaja o zdravstvenih trditvah olajšala ali otežila potrošniško izbiro? Ali tudi vaš e-naslov zasipajo svarilna pisma o Codex Alimentariusu in novih omejitvah na področju naravnega zdravljenja?

Kaj od napisanega drži in ali je preplah upravičen, smo vprašali Sanjo Lončar, eno najvidnejših zagovornic naravnih rešitev, avtorico zelo branih knjig in vodjo projekta Skupaj za zdravje človeka in narave.

Pravijo, da je na Nizozemskem letos stopila v veljavo zakonodaja, ki se obeta tudi nam in po kateri bodo možnosti pisanja o zdravilnem delovanju hrane in prehranskih dopolnil precej omejene. Je to res?

Več >>>

Uredništvo Pozitivk: Aleš, Igor, Tomaž, Gape

Dobiveno od "Sončne pošte", Slovenija

--------------

lp, boro

Oznake: Zdravlje

Tužan dan za Hrvatsku

tako vam je to sa svećenikom franjom jurčevićem...


Svećenik proglasio 1. srpnja "Tužnim danom za Hrvatsku"

Kastavski župnik Franjo Jurčević je na blogu najavio da će 30. lipnja, na "zadnji dan hrvatske neovisnosti i suvereniteta", spustiti zastavu na pola koplja što je i učinio


Nedjelja, 07. 7. 2013. u 15:15 Piše: 24sata

Svećenik proglasio 1. srpnja "Tužnim danom za Hrvatsku" 24sata Župnik Franjo Jurčević

Franjo Jurčević, župnik kastavske župe Sv. Jelene Križarice, je za 2013. godinu dao tiskati katolički kalendar u kojem je označio datum 1. srpnja kao "Tužan dan za Hrvatsku", piše Novi list.

Vezano
'Samo luđaci na sudu ne znaju zašto nisam bio na presudi'
Župnik je kriv za diskriminaciju i uznemiravanje LGTB ljudi
Župnik homofob na blogu: Podržava me i Berlusconi

Iako je kalendar tiskao još u listopadu prošle godine, sada je na blogu objasnio zašto je istaknuo i datum ulaska Hrvatske u EU. Župnik tvrdi da će nam biti isto kao nekada kada smo išli u Beograd, samo ćemo sada ići u Bruxelles.

- Morat ćemo ih pitati i za boju WC papira. Sve nam određuju. Ima dovoljno argumenata protiv EU i ja ću još pisati - kaže Franjo Jurčević.

Među ostalim je na blogu napisao da će 30. lipnja, na "zadnji dan hrvatske neovisnosti i suvereniteta", osobno spustiti hrvatsku zastavu na pola koplja što je doista i učinio. Drugi dan je vratio zastavu u normalan položaj jer je, kako kaže, nastupila realnost.

- Ona proslava ulaska u EU nije bila ništa drugo nego pogrebna povorka koju su Hrvatskoj priredili oni koji samostalnu i neovisnu Hrvatsku nisu niti voljeli, a niti željeli. U pravnom smislu Hrvatska gubi svoju neovisnost za koju su pale tisuće i tisuće života - smatra župnik koji procjenjuje da će od Hrvatske u EU profitirati tek stotinjak građana, pogotovo, "novi EU komesar Neven Mimica".

- Zar on vrijedi 20.000 eura mjesečno, kao da mu je svaka riječ glasa vrijedna - pita se Jurčević.

Napominje da su Hrvati ulaskom u tu "masonsku organizaciju" žrtvovali svoju samostalnost, slobodu, obiteljske i nacionalne vrijednosti.

- Jedino što nas može spasiti, to je propast EU kao "kule babilonske" - zaključuje župnik.

Pročitajte više u rubrici Politika.

Tagovi: ulazak u eu, kalendar, franjo jurčević

----------

lp, boro

Oznake: Vijesti

Ne sjeci stablo ako to nije potrebno

svašta si pojedinci i grupe ljudi dozvoljavaju, čineći drugima i okolini neprocjenjivu štetu...

NE UNIŠTAVAJ DRVEĆE AKO TO NIJE POTREBNO





Srbija: Ne žele sijeći hrast jer se boje kletve

Treba nam rast, a ne hrast, rekao je predsjednik

vlade Aleksandar Vučić nakon što su mještani

Savinca i radnici na autocesti odbili posjeći 600

godina star hrast na trasi autoceste. Boje se

kletve koja će stići onoga tko ga odsjeće. /24 SATA/



-------------



Slično desilo se u mojoj bivšoj firmi u Rijeci,

u Vulkan-Dibo na Pečinama. Na glavnoj porti

bio je višestoljetni razgranati i veliki hrast, koji

je dominirao okolinom. Postojeća porta je tad

bila srušena i sagrađena nova, veća... Tad su

taj stari hrast srušili i sagradili tu portu mnogo

veću...

Ja sam tad reagirao, kod više osoba intervenirao

i ukazivao da to nije u redu, -zašto rušiti to zdravo

stablo? Pomaknite tu portu niže, i gradite to što ste

naumili... Porta je bespotrebno građena jer je firma

bila dobro načeta, na izdisaju, i temeljito uništavana

od strane ondašnjih tajkuna i vlasnika HDZ-ejskih.

Trebala je samo godina dana da Vulkan-Dibo ode

u stečaj, a ja sa radnog mjesta referenta prodaje iz

komercijale Dizalica i brodske opreme na HZZ.

Višak radnika protjeran na ulicu... Na zapadnoj porti

prije par godina bivši radnik, beskučnik i sirotinja

koji je tamo noćivao, stradao je u požaru kad se

zapalio nesretnim slučajem...



Slatka je bila osveta tog hrasta, čvrsto sam uvjeren u to!





Ne trgaj ono što je samoraslo

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=96373

---------------

lp, boro

Oznake: Zdravlje

PISMO PRIJATELJA I NJEGOVA ČESTITKA



From: Arsen Miletic
To: borivojbukva@yahoo.com
Sent: Friday, July 5, 2013 2:36 PM
Subject: Dan borca

--------

Sretan ti DAN BORCA !
Danas se sjećamo ustaničkih pušaka i bajoneta.

------
hvala ti dragi moj ti arsen na pažnji i brizi da meni ne promakne koji značajan datum i slavne prošlosti!


SRETAN I TEBI DAN BORCA, PARTIZANČINO OD ISKONA I ZORE ČOVJEČANSTVA!

lp, boro

Oznake: Osobno

Petrolej – Lek protiv raka kome je jedina mana to što je jeftin!

Objavljujemo priče ljudi kojima je otkriven najteži oblik raka želuca, a preporučili su im da samo sačekaju smrt. Nisu ih poslušali, nego su umesto u Institut za rak otišli u Kruj u Albaniji po petrolej. To im je spaslo život

petrolej_za_osvetljenje

Do pojave interneta misteriozno je nestalo na desetine naučnika i lekara u svetu koji su pokušali da dokažu kako je petrolej izuzetno efikasan u lečenju mnogih vrsta malignih oboljenja, kao i da neka potpuno eliminiše. Pojavom interneta tajna je otkrivena i više se nije moglo pretiti lekarima, ali su počeli ogromni pritisci na fabrike petroleja koje su u svetu gašene jedna za drugom. Prva koja je o tome javno progovorila jeste nemačka doktorka Paula Ganer s klinike “Jakob” na Majni, koja je čitav život posvetila ispitivanju raka i koja je u svojoj studiji iznela tvrdnju da ko u toku godine pije dvanaest dana zaredom po jednu kafenu kašičicu čistog petroleja, nikada neće oboleti od raka ili leukemije.

Leče a ubijaju
Prema zvaničnim podacima Svetske zdravstvene organizacije, rak je ubica broj jedan u svetu u dvadesetom veku, a zarada farmaceutskih kompanija na lekovima koji “leče rak a ubijaju pacijenta” meri se u bilionima dolara. Da li je upravo to razlog zbog koga se zvanična medicina nikada nije okrenula proučavanju petroleja i njegovih lekovitih svojstava iako su mnogi naučnici i lekari za to znali još krajem 19. veka.
Prvobitno se petrolej u farmaceutske svrhe masovno koristio za lečenje vašaka, mada je ubrzo otkriveno da je on veoma efikasan i za lečenje tuberkuloze, ali mu to svojstvo od strane klasične medicine nikada nije i zvanično priznato. Posebno je interesantno da je prvi u svetu o lekovitim svojstvima petroleja kada su u pitanju maligne bolesti govorio i pisao Josif Pančić u svojoj “Omorici” i nakon toga su u Srbiji ljudi počeli tajno da se leče od raka petrolejom, a oni koji su preživeli kasnije su kod lekara dobijali odgovor da su živi jer im je postavljena pogrešna dijagnoza. Masovno se petrolej kao lek koristio u Srbiji tokom Prvog svetskog rata, jer nije bilo gotovo nikakvih lekova. O mogućnosti da je petrolej taj koji ih je izlečio od maligne bolesti niko nije želeo da govori. Prva koja je o tome javno progovorila i koju nisu mogli da ućutkaju jeste nemačka doktorka Paula Ganer s klinike “Jakob” na Majni, koja je čitav svoj radni vek posvetila ispitivanju raka i o tome objavila naučne radove, a svoja saznanja stavila na internet i pre nego što je objavila knjigu. Više niko nije mogao sačuvati tajnu, ali je interesantno da se još niko od iole značajnijih medija nije bavio tom problematikom.

Čudotvorni lek
NS reporter je došao do desetak ljudi iz Srbije koji su potpuno izlečeni od raka zahvaljujući petroleju, ali i među njima vlada neki nevidljivi zid ćutanja, verovatno zato što ne žele da sredina zna o njihovoj bolesti, a manje iz straha od farmakomafije jer se ta tajna više ne može sačuvati. Većina je rekla kako ne želi da govori za novine, ali su spremni da svoju priču ispričaju drugim ljudima koji su bolesni ili koji u familiji imaju bolesne od raka, jer je i njima, kako kažu, neko ispričao tu priču i spasao im život. Farudin Đeluli je poznati novosadski ugostitelj, više od 30 godina na ćošku Futoške pijace držao je najstariju ćevabdžinicu u gradu. On tvrdi kako je uspeo da se izleči od izuzetno teškog oblika raka želuca i pristao je da za naš list ispriča svoju priču koju je, naravno, potkrepio medicinskom dokumentacijom.
– Meni je petrolej bukvalno spasao život, da nije bilo njega, ja danas ne bih bio s vama – priča Farudin svoju životnu dramu. – Osećao sam užasne bolove u stomaku mesecima, počev od kraja 2008, ali se nisam javljao lekaru jer sam mislio da će to proći. Kada više nisam mogao ništa da jedem i kada sam spao na ispod 50 kilograma, shvatio sam da sam ozbiljno bolestan i otišao sam na pregled kod lekara. Odmah mi je rečeno da imam rak želuca, ali ja to nisam poverovao. Posle sam išao kod drugog, trećeg… ali su svi rekli isto. U “Medlabu” sam dobio patohistološki nalaz, koji je potpisao patolog prof. dr Ištvan Klemi, u kome je pisalo da imam maligni limfom želuca malt tipa, a u Kamenici su rekli da su mi ostala još dva meseca života, ali da mi uz odgovarajuće lečenje, koje je podrazumevalo i operaciju i hemoterapiju, mogu produžiti život za čak tri godine.

Farudin je pomislio da je svemu došao kraj. Otišao je u rodnu Makedoniju da se oprosti. Onda je u svom selu kraj Tetova saznao za ženu koja je bolovala od raka materice.
– Imala je metastaze po čitavom telu, ali se izlečila pijući petrolej koji se nabavlja u Kruju u Albaniji. Tada su mi rekli da mi ne može pomoći običan petrolej koji može da se kupi u radnjama, već isključivo čist i rafinisan, a on se može nabaviti samo u nekoliko evropskih zemalja ili u Kruju, gde je jedino nalazište prirodnog čistog petroleja u svetu. Ta žena mi je pomogla da nabavim tri boce tog petroleja i ja sam počeo svakodnevno da ga pijem. Odlučio sam da se ne vraćam u Novi Sad i da otkažem lečenje u Kamenici, pa šta mi bog dâ. Naravno, nije mi ni palo na pamet da uzmem bilo koji lek što su mi lekari prepisali, već sam dvaput dnevno pio petrolej. Čoveku je u psihi da je skeptičan. Ne priča o tako teškim bolestima, kao da se one dešavaju nekom drugom. A ja sam na svako jutro gledao kao da je poslednje. Nisam ni osetio da mi se zdravstveno stanje popravlja iz dana u dan. Dobro se sećam kako sam se jedno jutro probudio i zapitao da li mi nešto fali, a onda shvatio da nemam nikakve bolove i da posle godinu dana mogu ponovo da jedem. Pogledao sam u kalendar i video da je to bio trideseti dan od prvog jutra kada sam progutao prvu kašiku petroleja. Nisam mogao da verujem da ću živeti. Vratila mi se volja za život, a i osmeh – kaže Farudin.

Eksplozivna šala
Ispijanje petroleja nije nimalo prijatno. Farudin kaže da nikada neće zaboraviti kad mu je jedan prijatelj preneo priču koja se ispredala o njemu zbog petrolejske terapije.
– Čuo je da sam eksplodirao kada sam pripalio cigaretu. Uplašio sam se i mahinalno bacio cigaretu koja mi je bila u ustima. Čitava kafana smejala se zajedno sa mnom.
Kada je posle šest meseci svakodnevnog ispijanja petroleja osetio da mu se on “vraća na usta”, prestao je da ga pije i otišao u Skoplje na kontrolu.
– Rekli su mi da je nalaz uredan i da se na želucu ne primećuju nikakve promene. Isto mi je rekao i jedan lekar u Nirnbergu, u koji sam takođe otišao na kontrolu dok sam bio u poseti jednom rođaku. Kada sam mu pokazao moje nalaze iz Novog Sada, rekao mi je da je to nemoguće i kako je sasvim siguran da je čovek čiji su to nalazi već odavno mrtav. Tada sam se opet slatko nasmejao, ali i čvrsto odlučio da svima ispričam svoju priču, jer mnogi ljudi ne veruju u bilo šta sem klasične medicine. Ja kažem da sve treba pokušati – kaže Farudin.
Slično iskustvo ima i Kostadin Stojanović. On se 1993. razboleo od raka debelog creva koji je u tom trenutku već bio zašao u drugu fazu, s izraženim metastazama. Operisao ga je doktor Đukić u Urgentnom centru u Beogradu, 16. marta 1994. Ponovo je operisan zbog ponovnih metastaza. Nakon što je od jedne doktorke čuo da mu je ostalo samo nekoliko nedelja života, slučajno je u jednim nemačkim novinama pročitao ispovest žene koja je uspela da se petrolejom izleči od raka. Uspeo je da nabavi petrolej. Posle mesec dana pijenja bilo mu je mnogo bolje, a posle tri meseca na debelom crevu više nije bilo nikakvog traga malignitetu. Interesantno je da se 2006. tada već 83-godišnjem Stojanoviću ponovo pojavio rak na sasvim drugom mestu, ali se i on povukao nakon ponovne upotrebe petroleja.

Sibirske šunke
Posebno je interesantan odnos srpskih lekara prema lečenju raka petrolejom. Kada smo pitali one mlađe, svi odreda rekli su nam da su u pitanju šarlatanske metode koje su opasne po ljudsko zdravlje, ali nam se nisu baš svi učinili uverljivi u svojim iskazima. Međutim, kod starijih iskusnih lekara situacija je potpuno drugačija, ali ni oni ne žele da javno govore o tome bojeći se reakcije i okoline i kolega. Ipak, jedna od medicinskih sestara koja je čitav radni vek provela u Institutu za onkologiju u Sremskoj Kamenici i koja je penzionisana pre nekoliko godina kao glavna medicinska sestra pristala je da nam ispriča kako se u Sremskoj Kamenici saznalo za metodu lečenja petrolejom.
– Mogu slobodno reći da niko ko nije koristio petrolej nije preživeo rak bez obzira na to kojom se metodom lečio – iznosi nam na početku razgovora tu šokantnu činjenicu žena koja je 40 godina provela u Institutu u Kamenici gledajući i pokušavajući da pomogne ljudima bolesnim od najtežih bolesti. – Strašno je što je to tako i što lekari ne smeju da govore o tome, ali je to sumorna slika sveta u kome živimo. Dobro se sećam kada smo mi za to saznali, još 1978. godine. Radila sam u ambulanti kada je u prepodnevnim satima iznenada ušla Romkinja koju smo otpustili 1974. na nosilima jer, po procenama lekara, više joj se nije moglo pomoći s obzirom na to da je rak dojke metastazirao na sve organe. Kada sam je ugledala zdravu na vratima ambulante, pomislila sam u prvi mah da joj je to blizankinja, jer dobro pamtim lica i setila sam se mlade devojke koja je došla u Institut početkom sedamdesetih u dosta teškom stanju. Ali kada je progovorila i rekla: “E sestro, nije došlo još moje vreme za umiranje”, noge su mi se odsekle.
Netremice je gledala pacijentkinju. Ni reč nije mogla da izusti. Neprijatnu tišinu prekinula je pacijentkinja rekavši da će joj sve ispričati neki drugi put, jer sad nema vremena, pošto sređuje penziju. Neverovatna priča trajala je od po podne do kasno u noć.
– Pozvala sam tadašnjeg načelnika Onkologije prof. dr Dušana Petrovića i ispričala mu da se pacijentkinja od raka izlečila petrolejom. Očekivala sam da će mi reći da sam luda i prostodušna, ali me je razoružao svojom širinom. Zamolio me je da toj mladoj ženi kažem da dođe sutra i da će joj on potpisati sve što treba. Nakon što se naša bivša pacijentkinja vratila kući u Odžake s papirima koji su joj u tridesetoj godini omogućavali penziju, ostala sam s profesorom Petrovićem u njegovom kabinetu. Zamolio me je da nikom ne pričam o tom slučaju. Negde u maju profesor Petrović mi je rekao da je na nekom kongresu čuo da Rusi u Sibiru leče rak petrolejom i odmah je odlučio da svoj godišnji odmor provede u Sibiru proučavajući alternativne metode lečenja te opake bolesti. Kada se vratio, kratko mi je rekao: “Nemate pojma gde živimo i kakav je ovo svet. Dok milioni ljudi umiru u najgorim mukama, u Sibiru se pacijenti oboleli od malignih bolesti s velikim uspehom leče petrolejom i jedino je vazno da je petrolej stoprocentno čist. A iznad kreveta bolesnika obešene su šunke i slanina koje bolesnici sami uzimaju kada su gladni. Kada bismo mi ovde tako postupili, strpali bi nas u ludnicu… Od tada nikada nismo nijednom bolesniku govorili da ne proba alternativne metode lečenja, ali nismo ni preporučivali petrolej… Pošteno je reći – iz straha – zaključuje naša sagovornica.

Nemačka veza
Doktorka Paula Ganer, koja je inače i sama sebe u 31. godini izlečila petrolejom od raka creva što se proširio i na bubrege, ima urednu evidenciju o preko 2.000 pacijenata koji su dobili novi život zahvaljujući petroleju kojim su potpuno izlečili rak. I pored toga što je imala ozbiljne pretnje nakon objavljivanja svojih radova, Paula se nije uplašila i zahvaljujući njenoj upornosti danas je petrolej legalizovan u lečenju raka u Švajcarskoj, Francuskoj, Poljskoj i Mađarskoj. Kolika je moć farmaceutskih kompanija, možda najbolje govori podatak da se još niko javno nije zainteresovao da prouči lekovitu moć petroleja, a mediji ćute.

Porodica Švarc iz Berlina još pre 70 godina uvela je praksu da svakog petka svaki član porodice uzme kocku šećera sa 15 kapi petroleja. Do sada niko od njih nije bolovao od neke ozbiljne bolesti i svi su dugovečni. Interesantno je da su stari članovi porodice Švarc došli na tu ideju jer su u nekim knjigama pročitali da su se srpski vojnici u Prvom svetskom ratu lečili petrolejom od svih bolesti.

IZVOR: NS REPORTER

petrolej
PETROLEJOM IZLEČIO RAK

Kostadin Stojanović (1924) već punih 14 godina živi svoj drugi život. Prvi je “skončao” davne 1993. godine, kada su mu saopštili da boluje od neizlječivog raka debelog crijeva, koji je zašao u svoju drugu fazu. Hladno su mu tada saopštili da su mu “dani odbrojani”. Bolovi su bili sve neizdržljiviji pa je i sam počeo da misli na najgore. Međutim, riješio je da ipak pokuša da “nadvlada” opaku bolest, i odlučio je da potraži spas u Beogradu.
- Dr Đukić me je prvi put operisao u Urgentnom centru, na Prvoj hirurškoj, 1993. godine. Pošto je sve bolesno odstranjeno, predložena mi je terapija zračenjem i citostaticima, kao kod svih bolesnika koji boluju od malignog karcinoma. Ni sam ne znam zašto, ali nikako nijesam pristajao. Činilo mi se da je to samo nepotrebno mučenje, a ionako sam bio ubijeđen da je skori kraj moja jedina neminovnost. Naravno, suočen sa smrću, počeo sam da “vraćam film”, da se prisjećam nimalo lakog života. Sa sedamnaest godina otišao sam u partizane, i kao zarobljenik deportovan u Norvešku, u logor. Od 6.500 zarobljenika kućama se vratilo tek 1.200, a od toga više od 1.000 već je pomrlo. Ja onda pomislim, dobro sam i doživio 69 i neću da se svjesno izlažem tom teškom i neugodnom liječenju. Uostalom, i moja žena je umrla u mukama od raka, pa neka bude kako je suđeno – kaže za naš list Kostadin. Pomiren sa sudbinom, odlučio je da iz bolnice ode kući i čeka sudnji dan. Nije prošlo mnogo vremena kada su metastaze počele da se šire po njegovom organizmu. Već 16. marta 1994. ponovo se našao pod hirurškim nožem. Neposredno posle operacije u vizitu je došla doktorka, čijeg se imena više ne sjeća, pogledala je njegovu istoriju bolesti i hladnokrvno mu rekla – Vama je ostalo još pet, šest dana života. Ne treba vam nikakva terapija! Kostadin je bio šokiran, ali je shvatio da u nestašici najosnovnijih medicinskih potrepština, uslijed sankcija, valja sačuvati ljekove za onoga ko ima šanse. Tog momenta, Kostadinu je bilo jasno da mu život “visi o koncu”, i pošto je prethodno odlučio da odustajanjem od terapije pomogne svom skončanju, poželio je da se oprosti od svojih najbližih, prijatelja i komšija. Posle nekoliko dana, došao je da se oprosti od njega i prvi komšija, i pružio mu u ruke časopis čijeg se naziva Kostadin danas ne može sjetiti. Čekajući “onaj čas”, mirno je listao časopis i, odjednom, ugledao dramatičnu ispovijest jedne njemačke doktorke…
- Žena, i to još doktorka, lijepo kaže da je rak izliječila pijući petrolej, pa, kad je već tako jednostavno spasila svoj život, što ne bih i ja pokušao Petroleja ima skoro u svim prodavnicama, a ima tu i neke simbolike. Em se ne umire od njega, em daje svjetlost – pomislio sam i odlučio piću petrolej i vodiću dnevnik, da vidim hoće li i meni pomoći. Sa terapijom koju je sam sebi propisao, Kostadin je počeo 5. maja 1994. Tačno 45 dana svakoga jutra ispijao je trećinu sadržaja rakijske čašice petroleja. Prvog dana naježio se od pomisli da ta žestoka tečnost može da sagori njegov i onako “načeti” organizam. Kada je vidio da se nije dogodilo ništa strašno, druga je već lakše klizila niz grlo.
- Detaljne analize, u međuvremenu, pokazale su da u mom organizmu nema više ni traga te opake bolesti. Živio sam sa trećinom crijeva do prije godinu dana kad su opet počeli da me muče “zatvori”. Pregledom je ustanovljeno da na istom mjestu s kojeg je u prethodnim operacijama odstranjen tumor imam zadebljanje od pet do šest santimetara. Doktor mi je rekao da ovog puta operacija nije moguća, i dao mi neku tečnost, tek da mi pomogne u čišćenju crijeva. Iako tvrdi da više ne postoji ni jedan razlog zbog koga bi trebalo da živi, jer ima 83 godine, Stojanović je i ovoga puta zaboravio na propisani lijek i ponovo počeo da pije petrolej. Ovoga puta, kako kaže, ne da odloži neizbježnu smrt, već da olakša muke.
- Od 18. maja pet jutara zaredom ispijao sam po kafenu kašičicu petroleja. Poslije sam, pošto sam “navikao” organizam, sve do 6. juna pio po supenu kašiku spasonosne tečnosti. Do desete kašike petroleja bilo mi je jako loše, i pomislio sam da je to kraj. Ali, evo sad mi je sasvim dobro, samo imam teške probleme sa nogama. Šećer mi uništio cirkulaciju. Istina, pijem i čaj od sibirske gljive kombuha, još od prve operacije kad mi je ovaj prirodni lijek donio jedan ljekar, sin mog prijatelja. Pa dok izdržim… Kostadin smatra da nema više rašta živjeti, a neće više ni da opterećuje porodicu svog unuka s kojim živi. Istina, raduje se svom praunuku, i on mu daje snagu, ali bilo je, kako kaže, previše muke i dosta trenutaka za vječno pamćenje…
PETROLEJ IMA VELIKU MANU – JEFTIN JE …

“S obzirom da mi je tata oboleo od myelome mutiplex- jedne od mnogo vrsta leukemije…krenula sam u potragu za lekom. Posle kratkog vremena dosla sam do caja koji pravi jedna baka u Homoljskim planinama, ali ono sto mi je prilikom preuzimanja caja rekla, navelo me je da podrobnije ispitam tu metodu lecenja. Baka mi je inace rekla da bi trebalo da tati dajem i po kasiku petroleja-ili gasa za lampe. Onda sam pocela da ispitujem kako i koliko petrolej pomaze u lecenju od cancera. Tako sam nasla i ovaj tekst koji mozda moze i drugima da pomogne. “Da alternativna medicina nema granica, dokazuje slucaj iz Nemacke, gde se ljudi lece, verovali ili ne – petrolejom! Doktorka Paula Ganer, sa klinike “Jakob” na Majni, tvrdi da ko godišnje pije dvanaest dana zaredom po jednu kafenu kašicicu petroleja, nikad nece oboleti od raka, leukemije ili neke slicne teže bolesti. I sama dr Paula je bila u teškoj situaciji, kada je u 31. godini života obolela od raka creva. Operisana je, ali joj se rak proširio na bubrege i kada su lekari ustanovili da joj ne mogu pomoci otpustili su je iz bolnice. Tada joj je muž preporucio da uzima petrolej. I desilo se cudo: nakon samo tri dana ustala je iz kreveta, a posle šest nedelja dostigla je normalnu težinu i bivala sve zdravija. Od tada i ona sama obolelima, ali i zdravima preporucuje da piju petrolej i u svojoj evidenciji ima preko 2.000 slucajeva izlecenja od najtežih bolesti. Interesantan je i slucaj porodice Švarc, iz Berlina, koja je uvela praksu, da svakog petka svaki clan porodice uzima kocku šecera sa 15 kapi petroleja. Ovo rade vec 70 godina i nikada nisu bolovali, svi su zdravi i dugovecni. Petrolej ipak ima jedan veliki nedostatak, zbog kojeg nije uvedena njegova šira upotreba u lecenju: veoma je jeftin. A to, naravno ne odgovara mnogim lekarima i farmaceutskoj industriji, jer oni “žive” od najtežih bolesti koje napadaju covecanstvo. I sama dr Ganer je imala problema sa vlastima i cak je kažnjavana, ali je upotreba petroleja u nekim zemljama legalizovana za lecenje. Za sada u Švajcarskoj, Francuskoj, Poljskoj i Madarskoj, gde može da se nabavi apotekarski petrolej iz kojeg su odstranjeni neprijatni mirisi. Pa, izvolite, probajte. Davljenik se za slamku hvata, a bolestan covek za sve što može da mu pomogne. Deluje šašavo, ali ko zna – možda je delotvorno? Prenošeno je sa kolena na koleno, a postoje i zapisi, da su Nemci upotrebu petroleja u zdravstvene svrhe preuzeli od nas Srba, tokom Prvog svetskog rata. Oslabljena Srbija, zbog Balkanskih ratova i rata protiv Turaka, ostavljena takoreci sama da se bori protiv tri velike oružane sile, bez osnovnih medicinskih sredstava i lekova za zbrinjavanje bolesnih i ranjenih, lek je potražila u petroleju. Bar onaj deo stanovništva u okupiranoj Srbiji i pripadnici vojske, kojima je petrolej bio dostupan. ” Inace mom tati se krvna slika poboljsala nakon terapije petrolejem ali je pre neki dan zaglavio u bolnici jer je dobio upalu pluca, naravno svojom krivicom jer se nije pazio.P.S. Ovo nije reklama, vec pokusaj…kao sto neko rece, davljenik se hvata za slamku….


-----------

lp, boro

http://budan.blog.hr/

Oznake: Zdravlje

Program GOZD MARTULJEK 2013

Teozofska knjižnica je v počitniškem času normalno odprta med 8. in 15. uro, zato vabljeni k obisku, izposoji knjig ali po potrebi hkateri drugi storitvi ( fotokopiranje, skeniranje, printanje, vezava...) ali pa se nam pridružite pri vsakodnevnem 15-minutnem opoldanskem sedenju / meditaciji v tišini.



Spoštovani (a) Borivoj,



vabimo vas, da se udeležite letošnjega tabora v Gozdu Martuljku, ki se prične v soboto 20.julija in zaključi
v nedeljo, 28.julija. (Neuradno taborjenje je možno od 29.7.-4.8.) Letošnji tabor bo posvečen sodelovanju naše
skupnosti z angelskim kraljestvom narave. Spoznali bomo hierarhijo angelskih bitij in dneve posvetili določenim
angelom in arhangelom. Z angeli se bomo povezovali s posebnimi meditacijami, molitvami, svetimi plesi ter
umetnostnim izražanjem. Tako kot vsako leto pa pričakujemo tudi naše stare prijatelje, da nas obiščejo in razveselijo
s svojimi predavanji in delavnicami. Več na povezavi drustvogozd.si






PROGRAM

Sobota, 20.7.2013: Tantrični dan
Nedelja, 21.7.2013 : Ezoterični dan
Pon, 22.7. – pet, 26.7.2013 : Sodelovanje z angeli
Sobota, 27.7.2013 : Poganski dan
Nedelja, 28.7.2013 : Angelski dan





CENIK

-Odrasli: 15€/dan (v ceno je vključena hrana, prostor za šotor in program)
-Otroci: 10€/dan (do 15 let)
-Prisotnost na taboru (brez spanja): 10€/dan (vključeno kosilo), 5€/pol dneva (brez kosila)

Ob prihodu vsak plača 10€ in s tem avtomatično postane član društva Gozd za eno leto.



Teozofska knjižnica je v počitniškem času normalno odprta med 8. in 15. uro, zato vabljeni k obisku,
izposoji knjig ali po potrebi hkateri drugi storitvi ( fotokopiranje, skeniranje, printanje, vezava...) ali
pa se nam pridružite pri vsakodnevnem 15-minutnem opoldanskem sedenju / meditaciji v tišini.

Več info: Teozofska knjižnica in bralnica Alme M. Karlin, tel.: 03 62 098 62, mobi: 041 464 667,
e-pošta: drustvo@jivatma.si, spletna stran: www.jivatma.si , www.tkbak.org,

__________________________________

Lep pozdrav in vljudno vabljeni k udeležbi,
Teozofska knjižnica in bralnica Alme M. Karlin
___________________________________

Prijava in kontaktne informacije
Zelo bomo hvaležni, če boste te novice posredovali tudi tistim, za katere mislite, da bi jih te novice zanimale. Če se želite
naročiti ali preklicati prijavo na e-novice, lahko to storite preko naše spletne strani, ali pa nam to sporočite po elektronski
pošti.

Anti-SPAM obvestilo
Nihče ne mara SPAM-ov. Tudi mi ne. Da bi preprečili zlorabe, naš kontaktni seznam uporablja dvojni pristopni postopek. To
pomeni, da boste, ko ste izpolnili obrazec na naši spletni strani, prejeli od nas elektronsko pošto. Preden vas dokončno
postavimo na naš kontaktni seznam, boste morali odgovoriti na ta naš e-mail. Tako bomo prepričani, da ste se na novice
prijavili vi (in ne nekdo drug v vašem imenu). Prijaviti se je potrebno le enkrat; kadarkoli lahko zahtevate, da vas s seznama
odstranimo (bodisi preko obrazca na spletni strani ali pa na to sporočilo odgovorite z besedo »ODJAVA«, ki jo vpišete pod
predmet e-maila).

Spletna stran: http://www.jivatma.si/ http://www.tkbak.org/
Elektronski naslov: drustvo@jivatma.si

Obstoj in delovanje Teozofskega društvo Jivatma sta odvisna od donacij in prostovoljnih prispevkov, zato je vsak prispevek
dobrodošel. Donacije se lahko prenesejo s pomočjo PayPal - a na naši spletni strani.


-----------

lp, boro

Oznake: Obrazovanje

Darivatelj krvi


Drugačiji od svih,
ja živim trenutak vječnosti.
Poput onih rijetkih darivatelja,
sretan sam jer, krv moja ima cijenu
dok kola venama drugih.
Tako da moja kap pomaže život tkati.
Prisutna i neprepoznatljiva
u centru će biti,
na svom mjestu i ni u čemu.
Egzistiram i razmišljam,
u potrazi, kako preživjeti,
ideal za postojanje, - tako prebivajući!
Pronašao sam u sebi, Put kojim hodim,
lagano, dosljedno i pravično.
Ustrajno, s puno pažnje,
taj ideal koji me bodri i vodi.
Tko sam ja? Zašto postojim?
Otkrio do danas nisam.


U Rijeci, 01.07.2013. godine Borivoj Bukva


------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: poezija

E6 YU

Ištvan Išt Huzjan u galeriji SIZ

Galerija SIZ / Mali salon

Korzo 24 / Rijeka

27.lipnja - 7.srpnja 2013.


"Pješke sam putovao za svojih lijepih dana, i to svagda s velikim uživanjem.
Naskoro su me dužnosti, poslovi, prtljaga koju nisam sam mogao nositi,
primorali da se vladam kao gospodin i da uzimam kola; u njih su se sa mnom
popele i muke i brige koje čovjeka izjedaju, i otad sam na putovanjima osjećao
samo potrebu da stignem, a ne kao prije uživanje što putujem." - Jean Jacques
Rausseau "Ispovjesti", Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1982.

--------

NOVA UTOPIJA FIZIČKO PREISIPITIVANJE POLITIČKIH VEZA

Od Ljubljane do Rijeke – pješice



RIJEKA » U sklopu Trijenala suvremene slovenske umjetnosti U3 i samostalne izložbe u Malom salonu u Rijeci, na pješački put od Ljubljane do Rijeke otisnuo se slovenski umjetnik Ištvan Išt Huzjan. Put koji će trajati četiri dana dio je nekadašnje E6 YU staze(Europski pješački put broj 6 – Jugoslavija), koja je u 1990-tima uspostavom granice između Slovenije i Hrvatske bila preusmjerena prema slovenskoj obali te danas, umjesto u Rijeci, završava u Strunjanu.
Na put je Ištvan Huzjan pozvao skupinu od pet međunarodnih profesionalaca s područja kulture (Tevža Logara, direktora Galerije Škuc, Thibauta Espiaua, francuskog landart umjetnika, Fokus Grupu – hrvatski umjetnički tandem koji vodi program u Malom Salonu Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci i Janija Pirnata,neovisnog kustosa).
– Obnavljanje starog pješačkog puta između dvije države neposredno prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju (1. srpnja 2013.) vidim u perspektivi fizičkog preispitivanja političkih veza, drugarstva i nove utopije ponovnog pada granica među dvjema državama, napominje Išt Huzjan, koji će sa svog pješačkog puta izvještavati kratkim tekstovima u riječkom »Novom listu« i ljubljanskom »Delu«.


Prvi dan


»Kod zaseoka Mačkovec, gdje smo pečatirali skenirane vodiče po Ciglarovom putu od Drave do Jadrana iz 1977. godine, susreću se dva europska pješačka puta: E7, koji povezuje Atlantik sa Crnim morem, i E6, koji će nas odvesti sve do Jadrana. S ciljem obilježavanja križišta uz put je postavljena tabela sa slovenskim republičkim grbom i markacijama četiriju mora koja se susreću ovdje, deset kilometara južno od Ljubljane. Opazili smo da je tabela bila izdubljena na leđnoj strani oznake koja je u vrijeme bivše Federacije nosila grb Republike Slovenije u Socijalističkoj federativnoj republici Jugoslaviji.
U blizini križišta kao dio puta stoji i omanja šumarska kuća sa četiri skromna ležaja kojom se mogu koristiti putnicima pješačkog puta E6. U kućici smo se upisali u knjigu utisaka koja se tamo čuva od 1979. godine. Pod godinom 1984. probao sam pronaći potpis svog oca koji je isto tako putovao kroz te krajeve sa svojim prijateljima prije 29 godina.
Put je miran, vrijeme ugodno, a ekipa skladna. Između Mačkovaca i Nove vasi pridružio nam se manji pas mješanac. Vrlo je plašljiv, ali svejedno utire put stupajući više desetaka koraka pred skupinom. Dali smo mu ime Lux. Do prenoćišta u Markovcima blizu Starog trga kod Loža potrebno je preći još 10 kilometara. Hodamo umjerenim tempom, a u sutjesci Iške iznenadili su nas krpelji. Osobno sam ih odstranio više od tuceta. Nismo susreli druge životinje, ali je strahopoštovanje prema dlakavcima u društvu sveprisutno. Sa svakim smo korakom bliže moru.« (Ištvan Išt HUZJAN)




Preuzeto iz Novog Lista http://www.novilist.hr/

Lp, Boro
http://budan.blog.hr/

Oznake: Kultura

Upisao: borivoj Kategorija: Zanima vas...

Europa koju ne poznajemo

bit će tako, i što onda...

Interesantno i šokantno

Službena objava kraja Europe kakvu mi znamo.

Da bi se kultura održala dulje od 25 godina mora postojati određena stopa nataliteta od 2,11 komada djece po porodici.
Sve ispod toga i društvo će nestati.
Gledano kroz povijest nijedna kultura se nije spasila nakon što joj je stopa rodnosti pala na 1,9 djece.
Stopu od 1,3 je nemoguće preokrenuti jer bi trebalo 80 - 100 godina da se sama ispravi, a nema ekonomskog modela koji bi održavao društvo kroz to vrijeme.
Drugim riječima, ako od 2 para roditelja svaki par ima po jedno dijete, i ako svako to dijete dobije jedno dijete, bit će 4 puta manje djece nego baka i djedova.
Ako se samo 1 milion djece rodi 2010. teško je imati 2 miliona odraslih koji će ući u svijet 2030.
Kako se populacija smanjuje tako će i društvo i kultura lagano nestajati.
Stope nataliteta zemalja EU:
Francuska je 1,8
Engleska 1,6
Grčka 1,3
Njemačka 1,3
Italija 1,2
Španjolska 1,1
31 zemlja EU ima stopu nataliteta u prosjeku 1,38
Povijest nam govori da je ove stope nemoguće preokrenuti.
Kroz nekoliko godina Evropa kakvu mi znamo prestat će postojati.
Ali populacija Europe se ne smanjuje.
Zašto?
ISLAMSKA IMIGRACIJA!
Od ukupnog populacijskog rasta Evrope od 1990. godine 90% je islamska emigracija.
Francuska, dakle, ima stopu nataliteta 1,8 , a muslimani u Francuskoj 8,1.
Južna Francuska, povijesno gledano jedna od regija s najviše crkvi u svijetu, sad ima više džamija nego crkvi.
30% stanovništva ispod 20 godina su muslimani.
U većim gradovima poput Nice, Marseillesa, Parisa taj broj je narastao na 45%.
Do 2027. godine 1 od 5 Francuza biće musliman.
Za samo 39 godina Francuska će biti islamska republika.
U zadnjih 30 godina u Velikoj Britaniji je broj muslimana narastao sa 82.000 na 2,5 miliona.
To je povećanje od 30 puta!!!!
U Velikoj Britaniji sad ima preko 1000 džamija, mnoge od njih su bivše crkve.
U Nizozemskoj je 50% novorođenčadi muslimanskog porijekla, i za 15 godina pola stanovništva Nizozemske će biti muslimani.
U Rusiji ima 23 miliona muslimana.
Svaki 5-ti Rus je musliman.
Za nekoliko godina 40% ruske vojske bit će muslimani.
U Belgiji 25% novorođenčadi čine muslimani.
Belgijska vlada je ustanovila da će 1/3 sve djece rođene u Evropi biti muslimanske vjeroispovijesti za samo 15 godina.

Njemačka vlada prva je o tome javno prozborila.
Tendencija pada (njemačke) populacije se više ne može zaustaviti.
Njemačka će biti muslimanska zemlja do 2050. godine.

Libijski vođa Moamer Gadafi je izjavio:
"Postoje znakovi da će Alah osigurati pobjedu nad Evropom bez mačeva, bez pušaka, bez osvajanja.
Ne trebamo teroriste, ne trebamo bombaše samoubojice.
50 miliona muslimana (u Evropi) će je pretvoriti u muslimanski kontinent kroz slijedećih nekoliko decenija." (naslućivao sam da je Maoamer genije skriven iza krinke diktatora).
Sad ih ima 52 miliona (podaci iz 2007. godine), za 20 godina taj broj će se udvostručiti na 104 miliona.

Katolička Crkva je nedavno objavila da ju je islam nadmašio brojem registriranih vjernika.
Za 5-7 godina islam će biti dominantna religija na svijetu.

Svijet u kojem mi živimo nije onaj u kojem će živjeti naša djeca i unuci.

-------------

lp, boro

Oznake: Obrazovanje