Pismo radnica Kamenskog
Pismo radnica Kamenskog Objavljujemo pismo radnica Kamenskog koje je jedna od njih pročitala na tribini prošlog petka na Trgu Francuske Republike: "Nakon neisplaćenih pet plaća, vapaja institucijama i hrvatskoj javnosti da bi privukle pažnju, nas dvadeset djelatnica je kao posljednju nadu i utočište za nagradu dobilo zabačeni dio Trga Franje Tuđmana da se bori za svoja prava. Kraj svoje firme već četvrtu noć dijelimo pod zvijezdama, spavajući na stiroporima i u vrećama daleko od svojih muževa, djece, obitelji, boreći se za svoja najosnovnija prava. Jedina podrška su nam kolegice, šetači u parku, tehničari kupca za kojeg radimo i dva policajca. Uprava kuće očekuje da radimo, ostvarujemo dnevni plan, poštujemo rokove kupcima proglašavajući nas neradnicima, saboterima: osobama koje ne žele novu firmu, a ne pitaju kako dolazimo na posao. Ne daju nam ni tu nadu, da znamo kada ćemo dobiti isplatu naših odrađenih plaća. Uredno slušamo kako nema novaca, iako kupci uredno plaćaju isporuke. Ulazimo u šesti mjesec kako dva puta dnevno bježimo iz tramvaja u tramvaj, iz kupea u kupe vlaka kako bismo izbjegle kontrolu i odradile svoj radni dan. Šesti mjesec bez poštenog doručka, ručka, večere. Još malo pa je prošlo pola godine bez zarađene plaće; bez isplaćene lipe dolazimo kućama, obiteljima praznih ruku, praznih vrećica. Moje rukovodstvo se ne pita kako smo djeci osigurali knjige za školu, fakultete. Ne pitaju se da li im može obuća i odjeća od lani, da li im imamo dati za gablec. Službenicu u banci nije briga što moj poslodavac nije uplatio pet plaća, kako smo došle do minusa u crvenom, opomena i ovrha. Slušamo protupitanja, kao uostalom i od svog rukovodstva: zašto niste uštedile kad ste znale kakva je situacija? Recite mi kako da ostanem jaka i da se ne urušim iznutra kraj ovakve nepravde? Kako da se osjećamo ispunjeno, kako da budem ženom kad smo spale na ovo nakon tolikih godina rada? KAKO SMO, kraj svih institucija, uprava, udruga, MI POSTALE PROBLEMOM? Kako moja dosadašnja četiri dana gladovanja, spavanja u parku i svakog odrađenog radnog dana ne diraju javnost? Ponekad imam osjećaj da biljke, životinje i pojedini dijelovi ovog našeg glavnog grada u ovoj državi imaju bolju zaštitu nego ja, mi kao žene? Što još trebamo dati, žrtvovati? Zdravlje, život. Gdje sam pogriješila? Da li sam možda trebala postati javnom ličnošću, biti jedna od starleta da bi se pisalo o meni, nama? Zar sve spomenuto nije dovoljno za naslovnicu svakog dnevnog tiska. Omalovažavanje žena, rada - da li je danas u našem društvu stvarno bolje biti neradnikom? Možda mi je to upućena poruka koju ne znam pročitati! Da li se poštuje rad žene? Što i kome danas znači majčinstvo? Premijerka priča o natalitetu, svaki dan se smije u kameru i govori kako pravne institucije rade svoj posao? Gdje su svi? Zar nitko ništa ne vidi ili stvarno ne želi vidjeti? Zar naši građani stvarno smatraju da je ovo normalno u 21. stoljeću? Molimo podršku javnosti i državnih institucija da nam pomognu u ostvarenju naših prava. Razlozi štrajka su: * neisplaćene plaće za svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2010. godine, * neisplaćene naknade za prijevoz za svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2010. godine i * nepodmirene zakonske obveze plaćanja poreza, doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje od 2008. godine. Psihološki obezvrijeđene, zdravstveno ugrožene, financijski uništene, ponižene djelatnice/žene Kamenskog d.d., mole Vas za potporu i pomoć u našoj borbi za radnička, ljudska i moralna prava. Hvala Vam" Izvor: Monitor.hr Radnice Kamenskog koje štrajkaju glađu u PONEDJELJAK U 15 h stupaju u nove pregovore ( pokušaj pomirenja, kako kažu) sa svojim poslodavcem. Od toga ne očekuju ništa, slijedeći potez bit će opći ištrajk. Ne uspiju li ni njime postići dogovor o stečaju i isplaćivanje plaća, preko 200 radnica koje još uvijek rade u pogonu Kamenskog stupit će u štrajk glađu. Bile bi nam zahvalne ako bismo se u što većem broju okupili ispred Kamenskog, Reljkovićeva 8, uz Trg Republike Austrije, u ponedjeljak u 15 h. Mogli bismo tada skupiti priloge za njihovu djecu, jer one će uskoro završiti na burzi, a kao što znate, nisu primile plaću za 5 mjeseci. Među njima ima posve siromašnih ( glad im je već dugo svakodnevnica) i bolesnih. Ponosne su, znaju što rade, dobro poznaju prilike u svom poduzeću, realne su, trikovi poslodavca jasni su im. S jučerašnje tribine koju je organizirao Slobodni Filozofski kraj mjesta na kojem su do jučer na kiši i hladnoći spavale na i pod kartonima (jučer je konačno stigao šator s poljskim krevetima) nije propušteno niti jedno potresno svjedočanstvo, niti jedno pročitano pismo - emitirane su izjave nakon originalnog skupa, izjave ispeglane za emitiranje. Bila je to najžešća kritika vlade koju sam u posljednje vrijeme čula i najdojmljiviji izraz sudbine koja zahvaća sve veći broj nas; riječi iz utrobe, istinite, bez patosa i nadasve bolne. Skupu su uglavnom prisustvovale radnice Kamenskoga, njihove obitelji, nešto aktivista s Filozofskog i poneki namjernik. Bilo nas je malo. Stoga dođite u ponedjeljak - podrška im je nužna. Hvala vam na odazivu! srdačno Ranka -------------------------- --- On Tue, 9/28/10, Ranka Mesarić From: R. M. Subject: PISMO RADNICA KAMENSKOG To: "Borivoj Bukva" Date: Tuesday, September 28, 2010, 12:59 PM Dragi moj Boro, evo da vidiš i iz ove vizure što se ovih dana događalo u Kamenskom. Jučer je sve išlo kako su i predvidjele. Pregovori nisu uspjeli, plaće su i dalje neisplaćene, no barem su se prestale mučiti glađu na hladnoći i od sutra je Kamensko u općem štrajku. Prilažem ti dirljivo pismo radnica koje ti je možda promaklo i mail s pozivom za podršku što sam ga poslala na 30-tak adresa ,mahom kulturnjaka, telefonom sam pozvala još desetak ljudi i sve ih zamolila da šalju dalje. Došlo ih je razočaravajuće malo. Sa studentima Filozofskog i srećom još podosta simpatizera i prijatelja/obitelji radnica dočekali smo ishod pregovora. Ljudi "od kulture" koji se pisanjem, filmom i predstavama bave sondiranjem stanja društva i ljudskim sudbinama - uglavnom su žalosno zakazali ( nije nas bilo niti 10). Mada je slučaj Kamensko, kao i mnogi drugi slučajevi propadanja nekadašnjih naših uspješnih pogona ( i znanja u njih ugrađenog) bolnija priča od Varšavske i daleko egzemplarnija. Urušavanje ljudskih sudbina i urušavanje grada (recimo Varšavske), kao i uzroci urušavanja i njihovi akteri identični su. Po drugi puta ( prvi put tokom rata) riječ bez sudjelovanja, tzv. papirni angažman, poprilično mi se smučila. Izostanak solidarnosti naša je špranca, ništa neočekivano. Kao i nojevski sindrom. Ne-svijest o povezanosti svega, akutna uspavanost. Tvoj se blog ne zove slučajno BUDAN blog. SDP propustio je priliku, kao i mnogo puta do sad, angažirati se tamo gdje bi po definiciji stranke neizostavno trebao biti. Jedna njihova članica čak je izjavila da se nije solidarizirala s radnicama jer je nisu pozvale ( možda je trebalo poslati i limuzinu sa šoferom po njih!). No radnice su bile dirnute - uz njih je ipak sve veći broj ljudi, konačno više nisu same. Busi dobro! Puno te pozdravlja Ranka ----------------------------------------------- dragoj ranki, također i anamariji na identičnom pismu veliko hvala! lp, boro |
Riccardo Zanella dobiva trg u Rijeci
NOVI TRG: RIJEKA BI USKORO MOGLA DOBITI TRG RICCARDA ZANELLE U STAROM GRADU Zanellina biografija je povijest Rijeke Zanella je bio izraziti protivnik svih ekstremizama i radikalnih stavova, a unatoč porazu fašizma nije dočekao povratak u Rijeku. Umro je u Rimu 1959. Kim CUCULIĆ Trg u Starom gradu koji bi trebao nositi Zanellino imeNedavno je Odbor Gradskog vijeća za mjesnu samoupravu jednoglasno prihvatio prijedlog Mjesnog odbora Školjić da riječki državnik Riccardo Zanella dobije trg u Starom gradu. Konačnu odluku donijet će Gradsko vijeće na sjednici u listopadu ove godine. Trg koji bi trebao nositi Zanellino ime sada je bezimen, a kolokvijalno ga nazivaju Trg šišmiš (u blizini je Ulica šišmiš). Predsjednik Odbora za mjesnu samoupravu Danko Švorinić, gradski vijećnik Liste za Rijeku, smatra da se radi o kvalitetnom prijedlogu koji bi trebao staviti točku na prijepore oko naziva trga. Zanella je nekoliko puta pobijedio na gradskim izborima, bio izabran za gradonačelnika, da bi 1921. godine nakon slobodnih izbora postao i predsjednik novoformirane Slobodne države Rijeka, suprotstavljajući se D’Annunziju i njegovoj nasilnoj okupaciji grada. Nedugo nakon toga biva svrgnut fašističkim državnim udarom. U sukobima s fašistima pogiba gradski policajac kao prva žrtva fašizma uopće, a Zanella odlazi u egzil u Kraljevicu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata boravi u Francuskoj gdje ga kolaboracionistička Petainova vlada internira zbog sumnji da je organizirao atentat na Mussolinija. Zanella je bio izraziti protivnik svih ekstremizama i radikalnih stavova, a unatoč porazu fašizma nije dočekao povratak u Rijeku. Umro je u Rimu 1959. Bitka s Mađarima Nešto podrobnije o Zanelli, rođenom u Rijeci 1875., rekao nam je Igor Žic, dobar poznavatelj povijesti Rijeke: – Zanellin otac bio je iz Furlanije, a majka Slovenka. Srednju školu završio je u rodnom gradu, a trgovačku akademiju u Budimpešti. Po povratku u Rijeku godinu dana je predavao na srednjoj školi, no 1896. bio je otpušten kao odviše talijanski orijentiran. Prelazu u službu kod Luigija Ossoinacka i postaje najvjerniji Maylenderov suradnik u Autonomnoj stranci, gdje ima položaj tajnika. Predvodio je izgrednike 1899. kada se protestiralo protiv dodavanja mađarskih natpisa na električne tramvaje. Da ga maknu iz grada Mađari su mu ponudili mjesto voditelja Austro-Ugarske banke u Tien-Tsinu, no on je to odbio. Gubi na izborima za mađarski parlament 1901. od Lajosa Batthyanya, no istog pobjeđuje na izborima 1903. Na izborima za parlament 1910. njega i Autonomnu stranku pobjeđuje povratnik u politiku Maylender, na čelu Autonomne lige. Mađari su ga na tim izborima pokušali smekšati položivši na račun stranke 100.000 zlatnih kruna, no on ih je odbio podignuti. Kada se gradonačelnik Rijeke Francesco Vio povlači sa svog položaja, u ožujku 1914. bio je izabran Zanella. Car Franjo Josip odbio ga je potvrditi, a u gradu su ga optužili za inscenirani atentat na guvernera Wickenburga. Kada je Italija ušla u rat na strani Antante gradsko vijeće je raspušteno, a gradonačelnik je postao Antonio Vio. Zanella je mobiliziran i poslan prvo na srpski, a potom na ruski front. Predsjednik Riječke države Saznavši za Londonski ugovor, potpisan 1915. između saveznika i Italije, Zanella se bori protiv njega, sad već kao prebjeg na ruskoj strani. U Rijeku se vratio koncem studenoga 1918. Pobjeđuje na izborima 1921. i postaje predsjednik privremene vlade Riječke države. Maknut je državnim udarom, napadom na Guvernerovu palaču, 3. ožujka 1922. godine. Zanella Fond ulica Na prijedlog Liste za Rijeku prošle godine u fond ulica ušli su i Karlo VI. Habsburški – austrijski car i hrvatski kralj (proglasio Rijeku slobodnom lukom), Johann Weichard Valvasor – putopisac, Juraj Kučić – gradonačelnik Sušaka, Leopold I. – austrijski car i hrvatski kralj (dodijelio Rijeci povijesni grb), Vjekoslav Knežević – glazbenik, cesta Lujzijana – povijesni toponim te Riccardo Zanella – riječki državnik. Zanimljivo je da se u slučaju Zanelle, istaknutog protagonista riječke prešućene povijesti i predsjednika Slobodna države Rijeka, njegovo ime po prvi put našlo u nekom službenom gradskom dokumentu još od 1922. godine kada je fašističkim pučem istjeran iz grada i postao politički nepodoban. Na prijedlog Vijeća mjesnog odbora Školjić u fond ulica ušli su i prof. Vanda Ekl te Gomila i Kontrada sv. Sebastijana kao povijesni toponimi u Starom gradu. Bodež za Zanellu U »Kratkoj povijesti grada Rijeke« Igora Žica čitamo i sljedeće: – Što se tiče odnosa Zanelle i D'Annunzija, može se spomenuti da je u crkvi sv. Vida 20. siječnja 1920. organizirana služba Božja u kojoj je otac Reginaldo Remuldi, kapetan ardita, blagoslovio bodež kojim je trebao biti ubijen Zanella. Saznavši za to, Vatikan je odmah udaljio svećenika iz grada... Spomenutog 3. ožujka 1922., rano izjutra, uslijedio je napad fašista na Guvernerovu palaču gdje je bio Zanella okružen najvjernijim ljudima. Pružali su otpor do 12 sati i 30 minuta, a potom se predali. Na strani Zanelle poginula su tri policajca: Finderle, Marušić i Legović, a nekoliko ih je bilo ranjeno. i njegov dio skupštine prelaze u Kraljevicu, gdje je boravio do 1924. Idućih deset godina proveo je u Beogradu, smatrajući se cijelo vrijeme predsjednikom legalne riječke vlade u izbjeglištvu. Potom je prešao u Pariz i osnovao jugoslavensko-talijansko udruženje. Početkom Drugog svjetskog rata Mussolini je zatražio njegovo hapšenje od Petainove marionetske vlade i potom njegovo izručenje, što je izbjegao zahvaljujući savezničkoj putovnici. Nakon logora skrivao se neko vrijeme po brdima Francuske, a donekle je uskrsnuo kad je ponovo tražio Riječku državu na Mirovnim pregovorima u Parizu poslije rata. Monografiju o njegovom uzbudljivom životu objavio je Amleto Ballarini pod neobičnim nazivom »Antidannunziano a Fiume« – osvrnuo se Žic. Saša Dmitrović, koji se između ostaloga bavi i nazivima riječkih ulica kroz povijest, kaže da bi realizacija ideje da Zanella dobije trg u Rijeci bio neobično ugodan presedan. »Caffe Fiume« – Zanellina je biografija povijest Rijeke. Zbog povijesnih razloga nakon 1945. godine nije bio toliko interesantan. To što bi trebao dobiti trg u Rijeci otvara niz drugih pitanja. Tu je cijeli fond imena o kojima se početkom 1990-ih godina uslijed društveno-političkih promjena nije razmišljalo. Kad je u to vrijeme došlo do preimenovanja naziva ulica, jedan Zanella nikome nije padao na pamet. Tada su u obzir dolazili neki politički korektniji nazivi. Sad je očito sazrelo vrijeme da se o Zanelli može govoriti. Vezano uz trg koji bi trebao dobiti ipak se nameće pitanje je li Stari grad odabran kao prava lokacija. Naime, riječki Stari grad ima svoju nomenklaturu i originalnu toponomastiku, a ovo bi bila neka vrsta importa. Mislim da bi bilo bolje odabrati neki dio grada koji odgovara Zanellinom vremenu i boravku u Rijeci. To, primjerice, može biti kod nekadašnjeg »Caffea Fiume« gdje su se sastajali autonomaši – predlaže Saša Dmitrović, koji je svojedobno »Novom listu« govorio o specifičnom odnosu Frana Supila i Riccarda Zanelle: – Supilo je u svojim komentarima često napadao Zanellu, iznoseći o njemu sasvim neistinite stvari, i unatoč tomu što mu je taj isti Zanella ishodio stalni boravak u Rijeci i ugarsko državljanstvo... Ipak, Supilo je gotovo svakoga dana sjedio za istim stolom sa Zanellom u »Caffe Fiume«, poznatom stjecištu simpatizera autonomne stranke. Šalili su se i smijali poput najboljih prijatelja. To je odgovaralo duhu vremena i grada kakav je nekoć bila Rijeka. Osvjedočeni antifašist Svoje stručno mišljenje dala nam je i Ljubinka Toševa Karpowicz, istraživačica riječke političke povijesti: – Riccardo Zanella je nesumnjivo najveći političar u političkoj povijesti Rijeke i jedini, za legitimnog sugovornika, priznati političar na međunarodnoj razini. Kao političar susreo se s brojnim, značajnim i utjecajnim političarima svoga doba u svojstvu političara nesumnjivih akreditiva (predsjednikom Wilsonom, Carlom Sforzom, ministrom vanjskih poslova Kraljevine Italije i potpisnikom Rapallskog ugovora, regentom Aleksandrom Karađorđevićem), da ne nabrajamo političare iz njegove političke karijere u vrijeme kada je bio predstavnik Rijeke u ugarskom parlamentu u Budimpešti. Bio je i ostao osvjedočeni antifašist, čak žrtva atentata fašista na njega u vrijeme kada je bio predsjednik privremene vlade Riječke države. Smatram da bi svakako trebalo staviti ploču na kuću u kojoj je stanovao neposredno pred atentat, o čemu treba konzultirati stručnjake Državnog arhiva u Rijeci kako bi prepoznali dotičnu zgradu – kaže Toševa Karpowicz. Zanimljivo je čuti i razmišljanje književnika Giacoma Scottija, koji je rođenjem Talijan, a dugi niz godina živi u Rijeci: – Zanella zaista zaslužuje svoj trg u Rijeci. On je ipak sin ovoga grada. U određenim povijesnim okolnostima on je branio svoj grad i Riječane od fašizma. Zanella je do kraja života ostao vjeran svojim uvjerenjima. Uvijek je bio omiljeni Riječanin. O njemu je spjevana i narodna pjesma (navedimo stih: Majka Kranjica, otac Furlan, naš je Zanella pravi Fijuman). I ta pjesma odražava miješano, multikulturalno ozračje Rijeke. U svakom slučaju, Riccardo Zanella je pozitivna ličnost. Nije dopustio ekstremizam i da nije bilo puča Rijeka bi bila spašena – ističe Scotti. Objavljeno u Novom Listu -> http://www.novilist.hr/ ------------ lp, boro |
Rudolf Steiner: Dobro i Zlo
ZANIMLJIVO STEINEROVO VIĐENJE PROBLEMA DOBRA I ZLA
ZANIMLJIVO STEINEROVO VIĐENJE PROBLEMA DOBRA I ZLA (sa predavanja u Berlinu, 15, siječnja 1914. - iz GA 63) Ovdje se susrećemo s jednom od najdubljih misterija postojanja: čovjek može u fizički svijet sa sobom donijeti ono što je najuzvišenije u njegovom duhovnom biću, ono što mu je neophodno da bi uopće mogao biti duhovno biće, i to što donese može za sobom povući najgora zastranjenja u osjetilnom fizičkom svijetu. ... Zlo dolazi odatle što čovjek u svoju fizičku konstituciju – koja sama po sebi ne može biti zla – unosi ne ono što je najgore nego naprotiv ono što je najbolje u njemu. On tada razvija kvalitete koje ne pripadaju fizičkom nego duhovnom svijetu. ... Zlo u svijetu nastaje kada čovjek te snage ne koristi na onom mjestu na kojem bi trebao. Da bi se došlo do ovog zaključka potrebno je prodrijeti duboko do samog temelja misterije ljudskog života. Zanimljivo Steinerovo viđenje problema dobra i zla - sa predavanja u Berlinu, 15, siječnja 1914. Neka iznesena povijesna viđenja problema zla pokazuju upadljivu sličnost s današnjim "new age" tumačenjima i rješenjima, kao npr .... ... viđenje svetog Augustina: "Sveti Augustin je također morao razmišljati o značenju zla. I došao je do zanimljivog zaključka. Za njega zlo ne postoji kao nešto stvarno: ono je tek odsutnost nečega, obična negacija. Zlo je u konačnici tek odsutnost dobra. Dobro je, misli sveti Augustin, jedino što postoji; no slabo i ograničeno ljudsko biće ne može uvijek činiti dobro. Zbog toga ono ima određene granice. I nema potrebe da u tom ograničenom dobru vidimo jednu zasebnu stvarnost, kao što je ne vidimo ni u sjeni koju baca svjetlo. Kada čitamo sve što je ovaj crkveni otac zapisao o zlu, njegov će nam se odgovor učiniti prilično naivan u odnosu na odgovore koje mi sebi danas, nakon stoljeća napredovanja ljudske misli, možemo predočiti. No gdje se mi danas u stvari nalazimo u odnosu na ovo pitanje? Shvatit ćemo gdje smo ako se prisjetimo da je filozof poput Campbella, koji je napisao „Novu teologiju“ i čija su djela naišla na veliki odaziv u određenim krugovima, na ovo pitanje dao isti odgovor kao sveti Augustin. On također smatra da se o negativnom ne može govoriti s obzirom da je ono tek odsustvo pozitivnog, odnosno samo po sebi nešto nepostojeće. Nećemo cjepidlačiti kako bismo filozofskim dedukcijama opovrgli koncepcije svetog Augustina i Campbella. Za onoga čija je misao oslobođena predrasuda, reći da zlo ne postoji i da je ono tek odsutnost dobra isto što je i reći da hladnoća ne postoji jer je i ona naposljetku tek odsutnost topline. No kada bismo usred zime ostali vani bez kaputa, brzo bismo osjetili tu odsutnost i to nepostojanje kao nešto vrlo prisutno i vrlo postojeće! Ova slika dovoljna je da nam pokaže kako površni odgovori velikih filozofa 19. stoljeća na pitanje zla nisu ni izdaleka riješili naš problem. Ako zlo nema vlastito postojanje, tada treba reći kako to „nepostojanje“ jednako postoji kao što hladnoća postoji u odnosu na toplinu... " Najrasprostranjenije viđenje problema zla, po kome je uzrok zla "spuštanje duha u materiju" (odnosno materija je ta koja je "zla"): "Uzmimo na primjer Plotina, predstavnika neoplatonizma s početka kršćanske ere, koji je još uvijek u potpunosti podupirao Platonove ideje. On je ujedno tipični predstavnik mnogih drugih mislioca koji su razmišljali o problemu dobra i zla u svijetu. Prema njihovu mišljenju, čovjek u sebi ujedinjuje dva elementa: duhovni i materijalni. S obzirom da se nalazi u tijelu, on sudjeluje u životu materije koja predstavlja prepreku aktivnosti duha. Uranjanje duha u materiju uzrok je zla ne samo u pojedinačnom životu, već i u čitavom svijetu. Ovakva koncepcija nije se ograničila tek na nekolicinu mislioca koji su u njoj pronašli zadovoljavajući odgovor na teško pitanje smisla dobra i zla. Iznijet ću primjer jednog sličnog razmišljanja sa sasvim drugog kraja svijeta: Radi se o Japancu Nakae Toju, učeniku velikog mislioca Wang Yang-Minga. On je smatrao da se sva iskustva koja nam se dešavaju u ovom svijetu odnose na dvije stvari, ili bolje rečeno na dva entiteta. Prvi entitet on naziva Ri. To je duhovni entitet uz kojega se ljudska duša vezuje i u čijem životu sudjeluje. Drugi entitet Ki je tjelesni omotač čovjeka, sve ono što je u čovjeku sačinjeno od materije. Sva se bića rađaju iz jedinstva Ki i Ri. Za ovog istočnjačkog mislioca iz prve polovine 17. stoljeća, čitavo čovječanstvo je dio Ki i Ri. Činjenica da ljudska duša koja živi u Ri, mora zaroniti u Ki i tu se suočiti s njegovom voljom i željama, ono je što toj duši otvara mogućnost zla. Ovaj istočnjački mislilac, koji je relativno dugo živio, svojom se filozofijom pridružuje objašnjenju koje je Plotin pokušao dati u doba neoplatonizma. Zlo je uzrokovano uranjanjem čovjeka u materiju. Uskoro ćemo vidjeti koliko je važno da naglasimo ovu koncepciju prema kojoj je uzrok zla uranjanje čovjeka u materiju. Ta je koncepcija inače najrasprostranjenija od svih." I konačno, STVARNI UZROK ZLA prema Steineru: "Ako se na važno pitanje zla ne može pronaći odgovor, to je zbog toga što se on traži isključivo uz pomoć čulne i intelektualne spoznaje te se odbija mogućnost razvitka drugačije vrste spoznaje koja nastaje na načine o kojima smo često govorili, a putem kojih ljudska duša uspijeva nadići svoj uobičajeni ograničeni znanstveni horizont. Što susrećemo kada se potrudimo slijediti duhovni istraživački put opisan u knjizi Spoznaja Viših Svjetova? Do kojih iskustava dolazimo? Da bi zaista uspio svojim duhom i dušom izići iz fizičkog tijela i promatrati bez pomoći fizičkog, istraživač duhovnog opaža da prethodno mora svladati jake prepreke koje u retrospektivi mora označiti kao zlo, nesavršenstvo u svom životu. Naše najveće prepreke su one koje nam dolaze od naših vlastitih nesavršenosti. Čim čovjek sa svojim psihoduhovnim bićem uspije izaći iz svog fizičkog tijela, on se unutar duhovnog prostora okreće prema svom životu sa svim njegovim nesavršenostima i vidi kako za sobom vuče vlastite nedostatke kao što kometa vuče svoj rep. Čovjek zna da će sve te nedostatke ponijeti sa sobom u iduće živote i nastojati ih ispraviti. Sve ono što je dotad izbjegavao sada je prisiljen jasno sagledati. Vidi što ga čeka. Ta tragična vizija onoga što zaista jesmo u svakodnevnom životu nameće se svakome tko traži put kojim će se uzdignuti u duhovno. Ako nije tako, to je znak da smo pošli krivim putem. Kada se pronađe ulaz u duhovni svijet, život postaje teži. Jasno se vide vlastita zloća i manjkavosti. Čak i ako se ništa drugo ne opazi, ovo je već sasvim dovoljno! Čim zakoračimo u duhovni svijet odmah se upoznajemo sa nesavršenstvom i zlom. Odakle to zlo dolazi? Izbliza viđeno, svako zlo ima jednu osnovnu crtu koja proizlazi iz samog čovjeka. Ta osnovna crta u suštini nije ništa drugo nego egoizam. Promotrimo li ljudske nedostatke i zla koja ljudi čine, od najsitnijih zanemarivanja pa do najokrutnijih zločina, vidimo kako glavna značajka svakog od tih zla proizlazi iz egoizma, bio to egoizam tijela ili duše. Mnogo se razmišljalo kako bi se došlo do ovog ili onog principa etike, do ove ili one moralne osnove. Što se više produbljivalo ove principe i osnove, tim više se shvaćalo da je egoizam osnova svakog ljudskog zla. Može se dakle ustanoviti da što više čovjek svlada svoj egoizam, to bolje on napreduje na putu izlaska iz zla u fizičkom svijetu. Ovo je rješenje blisko povezano s jednim drugim, njemu sasvim suprotnim, što predstavlja dodatno opterećenje duhovnom istraživanju. Što zapravo treba njegovati kada se želi pristupiti duhovnim svjetovima koji se promatraju uz pomoć duše i duha van tijela? Osvrnemo li se na unutarnje vježbe koje su neophodne želi li se pristupiti duhovnom svijetu, konstatirat ćemo kako su sve one usmjerene na to da pojačaju izvjesne osobine kojima duša raspolaže u osjetilnom svijetu, sa ciljem da je se očvrsne toliko da se može osloniti na sebe samu. Ono što se u fizičkom osjetilnom svijetu manifestira kao egoizam potrebno je ojačati i intenzivirati prilikom uzdizanja u duhovni svijet! Duša će dospjeti do duhovnih svjetova samo ako intenzivira svoje vlastite snage koje su ukorijenjene u njezin ego, njezino Ja. Da bi mogao putovati ka duhovnome, čovjek dakle mora ojačati upravo ono čega se treba odreći ukoliko želi usvojiti moralne principe fizičkog svijeta. Jedan veliki mistik je rekao: „Kada se ruža kiti Ona također kiti čitav vrt“ To je u određenoj mjeri istinito. Ako ljudska duša u životu samu sebe ne smatra ružom koja se kiti, ona ostaje egoistična. U duhovnom svijetu je ono što ovaj aforizam izražava istinitije u daleko većoj mjeri nego u fizičkom. U duhovnom svijetu, što je duša iznutra jača i što je više razvila ono što je njeno vlastito, tim bolje stoji na usluzi svemu što je okružuje. Jednako kao što ne možemo upotrijebiti instrument koji nije savršeno ugođen, tako ne možemo upotrijebiti ni dušu koja iz svoga ega nije izvukla sve ono što se u njemu nalazi. Nije potrebno skrivati ovu opoziciju koja nas između redaka upućuje na stvarne činjenice. Ona nam u prvom redu pokazuje kako fizički svijet ima svoju ulogu koju mora ispuniti u odnosu na duhovni. Kada bi čovjek mogao živjeti isključivo u duhovnom svijetu, tamo gdje je zakon „Kada se ruža kiti, ona također kiti čitav vrt“ u potpunosti na snazi, tada bi bio u stanju njegovati isključivo svoje unutarnje snage. Ne bi bio sposoban razviti altruizam koji ga dovodi u dodir s ostalim ljudima i čitavim svijetom. Potrebno je da u fizičkom svijetu pronađemo način na koji ćemo prevazići egoizam. Nije uzalud to što na zemlji imamo obavezu da budemo altruisti; ovdje se moramo u osnovi de-educirati od egoizma, ako se smijem tako izraziti. Kada čovjek nakon smrti na prirodan način dospije u duhovni svijet on tamo pronalazi isti princip: da bi se uzdigao u duhovnome, mora prethodno ojačati svoju dušu. U taj svijet moramo sa sobom donijeti kvalitete koje dušu iznutra čine jakom i koje potvrđuju aforizam da „ruža koja kiti sebe, također kiti čitav vrt“. U trenutku prelaska praga smrti ulazimo u svijet u kojemu moramo do maksimuma ojačati i intenzivirati naše Ja. Podsjetimo se da duša u duhovnom svijetu uglavnom radi na oblikovanju svojih budućih života s obzirom na prethodne živote. U skladu je sa sudbinom duše da se najviše bavi samom sobom upravo u tom periodu između smrti i novoga rođenja. Kada na taj način promatramo dušu, na osnovu ova dva različita viđenja, evo što vidimo: Fizički osjetilni svijet je mjesto u kome duša mora naučiti izaći iz sebe same, u kome se egoizam mora pomiješati s altruizmom kako bi duša mogla nešto donijeti bićima koja je okružuju. Svijet između smrti i novog rođenja je naprotiv svijet u kome duša mora neprestano jačati samu sebe; ne bi imala nikakvu vrijednost kada bi u taj svijet ušla u stanju slabosti. Koje su posljedice ove dvije karakteristike ljudske duše? Čovjek se mora čuvati toga da ono što je poželjno u jednom svijetu – poglavito intenziviranje svojih unutarnjih snaga – primijeni u drugom svijetu u bilo kojem slučaju, osim u slučaju da želi dosegnuti duhovni svijet. Čim čovjek u sve što mora izraziti u fizičkom svijetu pusti da uđe i ono drugo što mu omogućuje da se bolje pripremi za duhovni svijet, to tada postaje štetno i izaziva najgore posljedice. Upravo zato da bismo sebi pripremili egzistenciju koja bi u mislima i djelima fizičkog svijeta bila što manje egoistična, trebamo ojačati i intenzivirati svoje Ja u duhovnom svijetu između smrti i novog rođenja. U duhovnom svijetu, prije nego se iznova rodimo, moramo upotrijebiti sav naš egoizam kako bismo se zanimali za sebe i radili na sebi sa ciljem da budemo što manje zainteresirani za sebe odnosno što moralniji u fizičkom svijetu. Ovo znanje je najveća dragocjenost za onoga tko hoće prodrijeti u duhovni svijet. Nije bez razloga to što pri ulasku u duhovno najprije vidimo zla i nesavršenstva koja su u nama i koja nas prate poput sjenke. Taj nam prizor pokazuje na koji način moramo ostati povezani s osjetilnim svijetom i na koji nas način naša karma mora vezivati uza nj sve dok u duhovnom ne uznapredujemo dovoljno da možemo živjeti sa čitavim svijetom a ne samo sa samima sobom. Vidimo u kojoj mjeri je štetno ono što nam omogućava duhovni napredak i usavršava nas, direktno primjenjivati na vanjski život. Duhovni napredak je cilj od kojeg se ne smijemo dati odvratiti. Ono je naš zadatak. Razvoj je zakon koji važi za sva živa bića. Ali je opasno direktno primjenjivati u vanjskom životu ono što je korisno za duhovni razvoj. Vanjski fizički život se sa svojom moralnošću mora poput drugog svijeta smjestiti uz bok onome čemu duša iznutra teži kada se hoće približiti duhovnom svijetu. Činjenica je da u duhovnom svijetu nemamo nijednu priliku koja nam može omogućiti da postanemo ne-egoistični jer tu se upravo radi o tome da ojačamo svoj unutrašnji život. Treba dakle težiti da se postane ne-egoističan uz pomoć sredstava vanjskog svijeta. Ovo je samo naizgled kontradiktorno. U duhovnom svijetu – što je također slučaj i kada uđemo u taj svijet nakon smrti – moramo živjeti sa snagama koje sačinjavaju našu vlastitu unutrašnjost. To nikad ne bismo uspjeli kada ne bismo vodili život altruiste; altruizam koji se živi u fizičkom svijetu odražava se u zasluženom egoizmu koji povećava našu vrijednost u duhovnome. Vidimo da što se više približavamo duhovnome, to naši koncepti postaju zamršeniji. Istovremeno vidimo i sve ono što karakterizira ljudski život. Uzmimo na primjer čovjeka koji se rađa u fizički svijet. Kada on fizičkim tijelom odijeva svoje biće kojim je živio u duhovnom svijetu između prethodne smrti i sadašnjeg rođenja, njemu je moguće da u to fizičko tijelo neopravdano unese ono što bi trebala biti isključivo snaga duhovnog života; uvijek je moguće da duhovno biće uđe u tijelo unoseći sa sobom u fizički svijet ono što mu je najviše vrijedilo u duhovnome. To je zato što dobro u duhovnom svijetu, postaje zlo u fizičkom! Ovdje se susrećemo s jednom od najdubljih misterija postojanja: čovjek može u fizički svijet sa sobom donijeti ono što je najuzvišenije u njegovom duhovnom biću, ono što mu je neophodno da bi uopće mogao biti duhovno biće, i to što donese može za sobom povući najgora zastranjenja u osjetilnom fizičkom svijetu. Što je uzrok zla u životu? Odakle dolazi ono što zovemo zločinom? Zlo dolazi odatle što čovjek u svoju fizičku konstituciju – koja sama po sebi ne može biti zla – unosi ne ono što je najgore nego naprotiv ono što je najbolje u njemu. On tada razvija kvalitete koje ne pripadaju fizičkom nego duhovnom svijetu. Zbog čega mi ljudi možemo biti loši? Zato što nam je dano da budemo duhovna bića! Čim prodremo u duhovni svijet moramo biti u stanju razviti vrline koje se onog trenutka kad ih primijenimo na fizički svijet pretvaraju u mane. Izdvojite iz osjetilnog svijeta karakteristike koje se izražavaju u okrutnosti, ili čak u perfidnosti, pustite dušu da ih upije i razvije u duhovnom a ne u fizičkom svijetu i vidjet ćete: one će tamo postati kvalitete koje nas usavršavaju i omogućuju nam da napredujemo. Čovjek je gonjen da čini zlo samo zato što pogrešno primjenjuje duhovno u osjetilnom svijetu. On ne bi bio duhovno biće kada ne bi mogao postati loš. On u sebi mora imati ono što bi ga moglo učiniti zlim, inače se nikad ne bi mogao uzdići do duhovnog svijeta. Ljudsko biće koje se želi usavršiti mora uvijek iznova sebe podsjećati: U fizičkom svijetu nemaš pravo upotrebljavati atribute koji u tom svijetu od tebe čine lošeg čovjeka; što više to radiš, više se lišavaš onoga što jača tvoju dušu u duhovnome i postaješ slabiji za duhovni svijet. Ti atributi su na mjestu samo u onom drugom svijetu! Morao sam sve ovo izložiti u detalje samo kako bih prikazao zablude svih onih koji impuls zla pripisuju čovjekovoj zapletenosti u materiju. Zlo se naprotiv javlja upravo zbog čovjekovih duhovnih sposobnosti, zbog činjenice da je čovjek također sudionik duhovnog a ne samo fizičkog života. Što bi ostalo od jedne univerzalne mudrosti koja bi čovjeka pokušala ograničiti na to da u osjetilnom svijetu radi isključivo dobro, ako bi ga to lišilo snage da napreduje u duhovnome? Naše biće pripada jednako fizičkom kao i duhovnom svijetu, ali naš duhovni zakon je savršenstvo a ne nesavršenstvo. Mi se prema tome nalazimo u položaju kazaljke koja može oscilirati u jednom ali također i u drugom pravcu, jer podrazumijeva se da smo duhovna bića i da to duhovno možemo prenijeti u fizički svijet kako bismo s njime činili zlo; jednako kao što su druga bića, možda razvijenija od čovjeka, mogla činiti zlo puštajući da u osjetilni svijet uđe ono što je svakako trebalo ostaviti u duhovnome. Jasno mi je da ću, predstavljajući porijeklo zla na ovakav način, vjerojatno biti shvaćen tek od strane nekolicine svojih suvremenika. No ljudska će se duša sve više i više privikavati da stvari vidi na ovaj način. Naposljetku će shvatiti da je probleme koje postavlja svijet nemoguće riješiti bez spoznaje da taj svijet izvire iz duhovnoga. Čovjek još uvijek može razumjeti savršenstvo osjetilnog svijeta – premda je i ono tek iluzija - no nikada neće riješiti zagonetku zla i onoga što je u svijetu nesavršeno ukoliko ne shvati da je prisutnost zla u svijetu neophodna. Tu neophodnost prihvaćamo samo ako spoznamo da je zlo u svijetu nešto što se nalazi na pogrešnom mjestu. Čovjek će napredovati u duhovnom svijetu ukoliko upotrijebi one kvalitete što ih pogrešno upotrebljava u fizičkom svijetu. Svakako, bilo bi apsurdno iz ovoga zaključiti da u duhovnome mogu napredovati samo najgori gadovi! To bi značilo prevariti se glede svega što je rečeno. To je kao da kažemo: „Odlično je što taj-i-taj čovjek ima moć da nam razbije sat!“ Odlično je što on ima u sebi tu snagu - ali ne da je upotrijebi za razbijanje sata! Kad bi se njome poslužio na dobrobit cijelog čovječanstva to bi bila sasvim drugačije iskorištena snaga. Naše sposobnosti postaju mračne samo ako ih upotrebljavamo u fizičkom svijetu. Čim ih primijenimo na duhovni svijet, one se metamorfoziraju. Što se toga tiče, možemo reći da su snage što ih čovjek posvećuje zlu naopake samo na tom području, no čim ih se preusmjeri na njihovo pravo mjesto to postaju snage dobra! Čovjek postaje loš kada na pogrešnom mjestu koristi snage koje su mu dane da se uz njihovu pomoć usavrši. Zlo u svijetu nastaje kada čovjek te snage ne koristi na onom mjestu na kojem bi trebao. Da bi se došlo o ovog zaključka potrebno je prodrijeti duboko do samog temelja misterije ljudskog života" _________________ "Ukoliko covjek u svemu ovome izgubi smisao za humor ili pocne patiti od paranoje, onda je to siguran znak da nije na pravom putu" http://galaksija.info/forum/viewtopic.php?f=9&t=2886&sid=1d150dcad25f330266c444b329fea749&start=40 lp, boro |
Zapisano va srce
ZAPISANO VA SRCE Rodni kraj spod Učke gore Dole na rivijere je more dišelo i šumelo kako da va krile ziba lepu divojku koj su se zelena, jedra prsa dignula proti nebu i počivaju va ovin raju - tamo dugo Cres i Krk namiguju Piše Nadija RUBEŠA, Slika Marin ANIČIĆ Neki dan san bila na druženju s armonikun va Kastve. Ne rabi govorit kako j celi Kastav odzvanjal po polkah, valcereh i potresujkah. Saka pohvala Kastve i organizatorun. Ma ovo ne pišen zaradi armoniki, nego mi je onput neč drugo palo v oko. Kad smo se ponaslišali muziki, san se s kompanijun našla va jenin ristorante s kega se vidi celi Kvarner. Vesela kumpanija Armoniki su još vaveki odzvanjale, a ja gjedala proti Učke za kun se j sunce trudno i črjeno spravjalo na počinak. Modri oblaki su mu pustejicu načinjali da još lepče spi. Dole na rivijere je more dišelo i šumelo kako da va krile ziba lepu divojku koj su se zelena, jedra prsa dignula proti nebu i počivaju va ovin raju. Tamo dugo, va maglice beloj, Cres i Krk namiguju i igraju se skrivanca Suncun ko njin škurinun preti. Moja kumpanija je bila vesela i smešna, i vreme je brzo pasevalo. Saki put kad san spram Učki pogjedala, drugu sliku san videla. Drugačiju od one prve, sledić škureju. Pa je sunce zašlo i sobun zelo črjenu koperticu od oblaki s kun će se naćas pokrit. Modri kolor mora, zeleni kolor boški Anjelići Gjedajuć odonde su tu lepotu mi se j paralo da i sama negdere z anjeli letin, srca veselega, duši bogate, ćuteć mir i sreću ča se to moren zvat rodnin krajun spod Učke gore. – se je počelo škuret. Krk i Cres, tamo dugo, već se nisu mogli videt. I oni su šli pomalo spat. A, šoto, puli mora, sramežjivo su se počele važigat lampadinice. Najprvo one najjače ke svete po cestah. Za njimi su se javile one od hoteli i na kraje sve one druge, miće kućne svetlića. Igrački i vile More črno, Učka škura, nebo još črneje, a uz more kolajnica (puno njih je već to reklo za ovu našu lepu rivijeru, ma ni druge besedi ka bi boje pristala) od svetlići žuteh, narančasteh, modreh ke ti smešić na obraze i va srce narišu, aš su vesele kako iskrice ili mladi mačići ki se bez brige igraju i na veselje te vabe. Pitan se : – Kako su se ti bogi igrali kad su na jeno mesto hitili toliko lepeh igrački i još pustili vesele vile da ih saki dan obučuju va Sunce i na večer spat s Mesecun spravjaju?" Hvala njin za sveh ki vide lepotu ovega mesta i najdu mir va srce kad more zapjuska va nogi od Učke ka ih pomalo toća va njin. -------------- Preuzeto iz - http://www.novilist.hr/ lp, boro |
Vladimir Devide: Kugla se keg la, la, la...
VLADIMIR DEVIDE: KUGLA SE KEG LA, LA, LA, LA, LA, LA, LA... kugla je prošla kroz ravninu i nesta točke – ostaju osamljeni stanovnici plohe "Predoci sebi neku ravninu u kojoj zive dvodimenzionalna bica - poput kakvih "idealnih stjenica". Njima je preko njihovih osjetila pristupacno samo ono sto se zbiva u toj ravnini; ona je njihov svijet, njihov univerzum. Sve ostalo iz trodimenzionalnog prostora izvan te ravnine za njih jednostavno ne postoji; oni time ne mogu komunicirati - osim mozda na ekstrasenzorni nacin. Predoci sada sebi kuglu izvan te ravnine koja joj se priblizava, prodje kroz nju i dodje na suprotnu stranu prostora, sa suprotne strane ravnine od one iz koje je posla. Kako ce dvodimenzionalci iz ravnine dozivjeti taj dogadjaj? U trenutku kad je kugla takla ravninu, u svijetu dvodimenzionalaca se "stvorila" tocka, naime to diraliste. Kako se srediste kugle dalje priblizavalo ravnini, u njoj je rastao krug kao presjecni lik kugle i ravnine, dok nije narastao na krug kojem je polumjer jednak polumjeru kugle. Dvodimenzionalci su to dozivljavali tako kao da se u njihovu svijetu ono prvotno diraliste nadimlje, buja do velicine toga kruga. Kako je kugla dalje prolazila kroz ravninu, presjecni je krug opet "mrsavio", stezao se na početno diraliste i -- nestao. Tako to dozivljavaju dvodimenzionalci. Oni dakle prolaz kugle kroz njigov svijet vide kao radjanje tocke, njezin rast do nekog maksimalnog kruga, pa onda njegovo smanjivanje i, konacno, nestajanje -- smrt. Ali za nas trodimenzionalce, nista se nije rodilo niti umro, nista nije raslo niti se smanjivalo, nego je samo kugla - nepromjenjivog oblika - prosla kroz ravninu. Sve nam to nije tesko zamisliti - ili nam se bar tako cini. -- A sada poslusaj pa pokusaj po anologiji slijediti ovaj tok misli. Dopusti da je nas trodimenzionalni prostor i svijet, nas univerzum, neka "hiperravnina" u cetverodimenzionalnom prostoru. Nama trodimenzionalcima pristupacno je samo ono sto se dogadja u nasem prostoru - s preostalim dijelom cetverodimenzionalnog prostora ne mozemo komunicirati - osim mozda na ekstrasenzorni nacin. Dopusti onda da cetverodimenzionalna "hiperkugla" izvan naseg trodimenzionalnog prostora prodje na suprotnu stranu cetverodimenzionalnog. Mi bismo to dozivjeli kao radjanje tocke, diralista, u nasem prostoru, njezin rast, nadimanje do trodimenzionalne kugle polumjera jednakog polumjera hiperkugle, pa zatim stezanje na tocku i nestajanje -- smrt. Ali za cetverodimenzionalnca nista nije nastalo niti je ista nestalo, vec je jedino nepromjenjiva cetverodimenzionalna kugla prosla kroz nas prostor. -- Ako sada ovaj slucaj razmotris opcenitije, kao prolaz kroz nas prostor neke cetverodimenzionalne tvorevine kojoj je trenutan presjek s nasim prostorom nase trenutno tijelo, onda se mi, ovako interpretirani kroz citav nas zivot, sastojimo u tome da neka cetverodimenzionalna tvorevina nepromijenjenog oblika prolazi nasim trodimenzionalnim prostorom... Kad ga prvi put takne, rodili smo se; kad je prosla kroza nj, mrtvi smo. Proslost, sadasnjost i buducnost razliciti su presjeci te uvijek iste cetverodimenzionalne tvorevine s nasim trodimenzionalnim svijetom. Ekstrasenzorna percepcija onda znaci samo uocavanje nekog presjeka koji ne odgovara sadasnjosti. Naravno, to ne znaci da ovo zaista jest tumacenje vidovitosti; iako se analogije mogu prosirivati i znatno dalje. Ali cinjenica da uopce postoji neka makar metaforicka interpretacija upucuje bar na zakljucak da na telepatiju i prekogniciju ne treba gledati kao na nesto sto je a priori apsurdno. -------------------- Ovo je Devide napisao u vezi nekih svojih prekognicijksih iskustava. Kao sto vidis, vrlo obazrivo i nenametljivo, ali ipak -- jasno. Zanimljivo kako matematicar tumaci intuiciju i prekogniciju na geometrijski nacin. Otud ona gore moja tanka. Osjecam se sada kao plosna stjenica dok je "Devide - kugla" otisao daleko u prostor, otkuda se nece vratiti, prema novim iskustvima Svemira. Oprosti na gnjavazi! No vjerujem da ce te mozda zanimati! Tom ------------------ --- On Wed, 9/22/10, Jadran Zalokar From: Jadran Zalokar Subject: FW: Kugla se keg la la la la la la la la la la la la la la la la la To: "'Asja Magas'" Cc: borivojbukva@yahoo.com Date: Wednesday, September 22, 2010, 7:10 AM ---------------- Dragi boro Poslao sam ti od toma Napisao devide Lp jadran -------------------------------------------------------------------------------- From: Tomislav Maretić [mailto:tmaretic8@gmail.com] Sent: Tuesday, September 21, 2010 10:11 PM To: Jadran Zalokar Subject: Kugla se keg la la la la la la la la la la la la la la la la la ---------------- dragom tomu i jadranu hvala! boro |
Kako jesti voće
DOBRO JE ZNATI: Kako jesti voće
Svi mi mislimo da jesti voće znači samo kupovinu voća, sječenje na šnite i stavljanje u usta. To nije tako jednostavno. Važno je da znate i kako i kada se jede voće. Dostavljanje vrlo zanimljive informacije od Dr OZ-a JEDENJE VOĆA Svi mi mislimo da jesti voće znači samo kupovinu voća, sječenje na šnite i stavljanje u usta. To nije tako jednostavno. Važno je da znate i kako i kada se jede voće. Koji je ispravan način jedenja voće? NAJPRIJE TO ZNAČI KAKO VOĆE NE TREBA JESTI POSLJE OBROKA! VOĆE TREBA JESTI NA PRAZAN ŽELUDAC. Jedenje voća igra glavnu ulogu u detoksifikaciji vašeg organizma, kojeg snabdjeva sa velikom količinom energije za mršavljenje i za druge životne aktivnosti. PLODOVI VOĆA SU NAJVAŽNIJA HRANA. Recimo da pojedete dvije šnite kruha, a zatim šnitu voća. Komad voća je spreman proći ravno kroz želudac u crijeva, ali ga kruh spriječava u tome. U međuvremenu, cijeli obrok se raspadne i fermentira i pretvara u kiselinu. Beznačajna količina voća dolazi u kontakt sa hranom u želucu, pospješuje probavu i sokove, pa se cijela masa takve hrane počinje kvariti. Jedite voće na prazan želudac, i to prije obroka! Čuli ste kako se ljudi žale: Podrigujem svaki put kada jedem lubenice i kada pojedem durijan (Prim. Žarka.: plod neugodnog mirisa sa drveta durijan na jugoistoku Azije) napuhuje mi se želudac. Kad pojedem banane imam osjećaj kako pod hitno moram u toaletu, itd. To se neće dogoditi ako pojedete voće na prazan želudac. Voće pomiješano sa drugom hranom izaziva truljenje i proizvodi plinove. Dakle, vi se zato napuhujete! To se ne događa sa nekim plodovima, kao što su napr. narandže i limuni, jer su oni kiseli, pa u našem tijelu sve voće postaje alkalno, u skladu sa istraživanjem dr Herberta Šeltona, koji se bavio ovim problemima. Ako jedete voće na ispravan način, moći ćete otkriti svu tajnu ljepote, dugovječnosti, zdravlja, energije, sreće i normalnu težinu. Ako hoćete piti voćni sok - pijte samo sok od svježeg voća, a ne koncentrat sokova iz konzervi. Nemojte piti zagrijan sok. Nemojte jesti ni kuhano voće, jer tada uopće ne dobijate njegove hranljive sastojke. Dobijate samo - ukus. Kuhanje uništi sve vitamine. Jedenje cijelog ploda je bolje nego pijenje sokova. Ako hoćete piti voćni sok, pijte ga sporo - gutljaj po gutljaj, jer ga morate pomiješati sa pljuvačkom prije gutanja. Svakog 3-eg dana možete jesti voće da bi brzo očistili svoje tijelo od toksina. Ako jedete samo voće i pijete voćni sok 3 dana i sami ćete se iznenaditi kako će vam vaši prijatelji reči da izgledate osvježeni ! KIVI: Mali ali moćni, i dobar izvor kalija, magnezija, vitamina E i vlakana. Njegov sadržaj C vitamina je dvostruko veći od onog kod narandže! Je li JABUKA zaista odlaže dan odlaska kod lječnika? Iako jabuka ima mali sadržaj vitamina C, on je antioksidans i flavonoid (Prim. Žarka.: tj. sadrži grupu organskih komponenti u kori plodova) i povećava aktivno djelovanja vitamina C, čime pomaže da se smanji rizik od raka debelog crijeva, srčani i moždani udar. JAGODA: Jagoda je zaštitno voće. Jagode spadaju među glavno voće, koje ima najveću antioksidantnu moć i štite organizam od nastanka raka, začepljenja krvnih žila, slobodnih radikala. JEDENjE 2 - 4 NARANDŽE dnevno može vam pomoći u zaštititi od prehlade, snizite holesterol, spriječiti i rastvoriti kamenje bubrega i smanjite rizik od raka debelog crijeva. LUBENICA: je najbolje piće za gašenje žeđi. Sastoji se od 92% vode, a takođe je dupke puna ogromnim dozama glutationa, koji pomaže i pojačava naš imunitet. Takođe je ključni izvor likopena, oksidansa u borbi protiv raka. U lubenicama se nalazi: vitamin C i kalij. GUAVA I PAPAJA: Guava i papaja su vrhunski šampioni po sadržaju vitamina C. One su nedvosmisleni šampioni po njihovom visokom sadržaju vitamina C. Guava je takođe bogata vlaknima, koja pomažu u sprječavanju opstipacije (Prim. Žarka.: zatvorene stolice). Papaja je bogata karotinom i dobro djeluje na vaš vid. (Prim. Žarka.: GUAVA je veliki tropski crveni ili žuti jestivi plod kruškastog oblika sa američkog drveta guava, koji ima crvenu ili žuto-zelenu ljusku sa ružičastim, bijelim ili žutim mesnatim mesom, koji se jede prijesan ili pije/jede kao zgusnuti ili želatiniran voćni sok). (Prim. Žarka.: PAPAYA ili PAWPAW je veliki jestivi plod eliptičnog ili okruglog oblika sa zimzelenog tropskog drveta, koje ima veliku krošnju lišća). Pijenje hladne vode nakon obroka = rak! Možete li povjerovati u to? Da to se odnosi na one koji vole popiti hladnu vodu, a odnosi se i na vas. Lijepo je imati i popiti hladno piće nakon obroka, ali hladna voda će očvrsnuti masne stvari koje ste upravo konzumirali, što će usporiti varenje. Kada te 'naslage' reagiraju sa kiselinom, one će se razbiti i apsorbirati se u crijevima brže nego čvrsta hrana i nataložiće se duž crijeva. Vrlo brzo, ovo će se pretvoriti u masti i dovesti do raka. Najbolje je piti toplu juhu ili toplu vodu nakon obroka. Ozbiljna napomena o srčanom udaru. PROCEDURA PRILIKOM SRČANOG UDARA Žene trebaju znati da svi simptomi infarkta ne počinju sa bolovima u ljevoj ruci. Budite svjesni intenzivnog bola u vilici. Vi nikada ne možete imati prve bolove u prsima tijekom srčanog udara. Mučnina i intenzivno znojenje takođe su zajednički simptomi. Šezdeset post ljudi koji su imali srčani udar u snu nisu se nikada probudili. Bol u vilici može vas probuditi i iz čvrstog sna. Budite oprezni i svjesni toga. Što više znamo, imamo bolje šanse da preživimo. |
HPD. Platak, Rijeka /seniori-program izleta listopad 2010./
HPD.PLATAK, Rijeka
PROGRAM IZLETA ZA LISTOPAD 2010. g. Nedjelja 03.10.2010. 35. MEMORIJAL ANDRIJE PETRIČA /LABIN – OŠTRI (531 m) – SKITAČA/ Polazak posebnim autobusom s Delte u 8:00 u pravcu: RIJEKA – OPATIJA – LOVRAN – PLOMIN – LABIN – SKITAČA. Povratak sa Skitače za Rijeku oko 17:00. Cijena prijevoza 70,00 kn. Grupa „C“ – šetnja po Skitači – obilazak vrha Orlić (470 m) – vrha Brdo (475 m) (oko 3-4 sata hoda). Vodič: biti će naknadno određen. Grupa „B“ – Skitača – Oštri – Skitača (oko 4-5 sati hoda). Vodič: Dražen Štifter Grupa „A“: Labin – Oštri – Skitača (oko 5-6 sati hoda). Vodič: Boris Petrič. ________________________________________________________________________________________ Petak, 08.10.2010. DRŽAVNI PRAZNIK /DAN NEOVISNOSTI/ - NEMA RADNOG SASTANKA Nedjelja,10.10.2010. HAHLIĆI – FRATAR (1353 m) Polazak prigradskim autobusom s Delte za Podkilavac u 7:10. Povratak iz Podkilavca za Rijeku u 17:50, a iz Dražica u 16:15 i 18:15. Grupa „C“ – Podkilavac – do stijene u Mudnoj Doli i nazad, preko šljunčare do Dražica (staza lagana oko 3-4 sata hoda). Vodič: biti će naknadno određen. Grupa „B“ – Podkilavac – Dom Hahlići – Podkilavac (oko 5 sati hoda). Vodič: Boris Knaus. Grupa „A“ – Podkilavac – Dom Hahlići – Fratar - Hahlići (oko 6-7 sati hoda). Vodič: Dražen Štifter. Nedjelja, 17.10.2010. 17. GLJIVARSKI VIKEND U ORGANIZACIJI HPD "STRILEŽ" CRIKVENICA Polazak posebnim autobusom s Delte u 7:00 u pravcu: RIJEKA – CRIKVENICA – NOVI – RAVNO. Povratak od Lovačkog doma u Ravnom preko Fužina u Rijeku oko 17:00. Cijena prijevoza: 60,00 kn. Grupa „C“ – šetnja po Ravnom i branje gljiva. Vodič: biti će naknadno određen. Grupa „B“ – Lovački dom „Vepar“ – Zagradski vrh (1187 m) - Lovački dom „Vepar“ (oko 4 sata hoda). Vodič: Boris Knaus. Grupa „A“ - Lovački dom „Vepar“ - Viševica (1428 m) - Lovački dom „Vepar“ (oko 6 sati hoda). Vodič: Dražen Štifter. ________________________________________________________________________________________ Subota, 23.10.2010. MARUNADA LIGANJ – BABIN GROB – LIGANJ /ORGANIZIRA HPD „KNEZGRAD“ – LOVRAN/ Polazak prigradskim autobusom s Trga bana Jelačića (autobus broj 32) za Lovran. Nedjelja, 24.10.2010. POKLON – GRNJAČ (866 m) – GORICA (710 m) – DOBREČ - IKA Polazak prigradskim autobusom s Trga bana Jelačića za Opatiju u 8:10 ili 8:55, a iz Opatije za Poklon u 9:30. Povratak iz Ike za Rijeku svakih 40 minuta, a iz Lovranske Drage u 15:30. Grupa „C“ – Poklon – Izviđačka kuća – kestenjar ispod Grnjača – Lovranska Draga. Vodič: biti će naknadno određen. Grupe „B“ i „A“ – Poklon – Grnjač – Gorica – Dobreć - Ika. Vodiči: Boris Knaus i Dražen Štifter. ________________________________________________________________________________________ Nedjelja, 31.10.2010. PUTEVIMA BISKE: BUZET - HUM ORGANIZATOR HPD "PLANIK" UMAG Polazak posebnim autobusom s Delte u 7:00 u pravcu: Rijeka – Tunel Učka – Lupoglav - Buzet. Povratak iz Huma za Rijeku oko 16:00. Cijena prijevoza: 60,00 kn. Grupa „C“ – Brnobići – Kotle – Hum (oko 3 sata hoda). Vodič: biti će naknadno određen. Grupe „B“ i „A“ - Buzet – Kotle – Hum (oko 5 sati hoda). Vodič: Dražen Štifter. ________________________________________________________________________________________ IZLETI POSEBNIM AUTOBUSOM TREBAJU BITI PLAĆENI NAJKASNIJE 10 DANA RANIJE! SVAKI IZLETNIK PUTUJE NA VLASTITU ODGOVORNOST! NA SVIM IZLETIMA SA SOBOM TREBA IMATI PLANINARSKU ISKAZNICU, A ZA PUTOVANJE U INOZEMSTVO I PUTOVNICU (ODNOSNO OSOBNU ISKAZNICU). -------------------------- pozdrav Mirjana i Ivo Golob Setaliste XIII divizije 6 51 000 Rijeka Tel. 051 372 317 Mob. 091 195 67 78 Web: http://drifter-dnevnik.bloger.hr/ -------------- lp, boro http://budan.blog.hr/ |
7. likovni susret u Jedrarsko, MO.Luka, Rijeka, Hrvatska
7. "LIKOVNI SUSRETI U JEDRARSKOJ" - izložba dječjeg stvaralaštva, Mjesni odbor Luka, Grad Rijeka, Jedrarska ulica, 18. rujan 2010. godine PRAVILNIK 1. Organizator: Mjesni odbor Luka 2. Vrijeme održavanja: 18. rujan 2010. godine (subota) s početkom u 9:00 sati 3. Radni prostor: Jedrarska ulica, Bačvarska ulica, Kazališni park.... – po izboru autora. 4. Izložbeni prostor: cijelom dužinom Jedrarske i Bačvarske ulice (kraj Gradske knjižnice). 5. Pristupanjem natječaju učesnici izjavljuju da u cijelosti pristaju na uvjete natječaja. 6. Pravo sudjelovanja u natjecanju za nagrade imaju predškolci i učenici osnovnih škola te slikari koji se prijave za ex tempore na Prijemnom pultu u Jedrarskoj ulici. 7. Podloge za slike pečatiraju se od 09.00-12.00 sati na Prijemnom pultu. Uz prijavu daju se slijedeći podaci: ime i prezime autora, slikarska tehnika, broj telefona te naziv škole i razred koji autor pohađa. 8. Pečatiraju se najviše tri podloge. 9. Autori koji ne pečatiraju podloge već samo izlažu, čine to u cijelom dužinom Jedrarske i Bačvarske ulice. Mogu izložiti neograničeni broj slika. 10. Tema: - djeca: motiv sa područja MO Luka ili slobodno, slikarska tehnika i format su po izboru autora; - odrasli: temu zadaje žiri neposredno prije početka ex tempore. 11. Svi autori konkuriraju za nagrade. Dječji autori obvezni su predati svoje radove do 13 sati, kada ih se izlaže radi ocjenjivanja. 12. U 13 sati počinje natjecanje odraslih – ex tempore i traje do 13.30 sati 13. U 13 sati započinje rad stručnog žiria koji kreće s ocjenjivanjem dječjih radova.Nakon toga ocjenjuju se ex tempore djela i na kraju se odabire najbolji izloženi rad. 14. Nagrade osigurava MO Luka. 15. Žiri dodjeljuje 7 nagrada za djecu i 2 za odrasle slikare: A) Učenici I do IV razred: 1. nagrada – slikarski pribor u vrijednosti 500 kn 2. nagrada – slikarski pribor u vrijednosti 300 kn 3. nagrada – slikarski pribor u vrijednosti 200 kn B) Učenici V do VII razred: 1. nagrada – slikarski pribor u vrijednosti 500 kn 2. nagrada – slikarski pribor u vrijednosti 300 kn 3. nagrada – slikarski pribor u vrijednosti 200 kn C) Predškolci: nagrada – slikarski pribor u vrijednosti 200 kn D) Odrasli: - nagrada za najbolji ex tempore rad - slikarski pribor u vrijednosti 500 kn - nagrada za najbolji izloženi rad - slikarski pribor u vrijednosti 500 kn 16. Članovi žirija su stručni likovni djelatnici po odabiru Mjesnog odbora Luka. 17. Svi sudionici dobivaju priznanje za sudjelovanje. 18. Nagrađeni radovi ostaju u vlasništvu organizatora. 19. Žiri zadržava pravo nedodjele nagrada. 20. Organizator nije odgovoran za eventualna oštećenja radova uslijed nepredviđenih okolnosti. 21. Autori izloženih (nenagrađenih) radova mogu preuzeti svoje radove nakon dodjele nagrada. 22. U slučaju lošeg vremena izložba će se održati u prostorijama MO Luka, Verdieva 11. Pozivamo sve učenike osnovnih škola na odaziv ovoj likovnoj manifestaciji na kojoj mogu svojim dječjim očima prikazati svoje viđenje gradske jezgre Rijeke, detalj iz MO Luka, kao i sve ono što okupira dječje srce i dječju težnju umjetničkom izričaju. Likovna djela naših mladih umjetnika ostat će upečatljiva posjetiteljima i građanima Rijeke kao i likovna manifestacija 7. "LIKOVNIH SUSRETA U JEDRARSKOJ". Informacije se mogu dobiti: * Davorka Milanović, tajnica Mjesnog odbora Luka, tel. 336-081, 371-138, fax. 336-082, 371-155, e-mail mo.luka@rijeka.hr; * Borivoj Bukva, tel. 091/587-68-67, e-mail: borivojbukva@yahoo.com |
Nataša i Albert Radošević, svadba u Ronjgima, Viškovo, Rijeka
svadba u Ronjgima http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=49339 Nataša i Albert Radošević, svadba u Ronjgima, Viškovo, Rijeka ------------------ Svadba Nataše i Alberta Radoševića odvijala se u ovom prostoru: http://www.ustanova-ronjgov.com/ Restoran Ronjgi - O restoranu Restoran „Ronjgi“ otvoren je 9. studenog 2002. godine u mjestu Viškovo pokraj Rijeke, te sačinjava sastavni dio spomen doma „Ivan Matetić Ronjgov“. http://www.ronjgi.com.hr/ http://www.gastronaut.hr/restoran.asp?id=223 http://www.delicije.com/2008/03/21/lazanje-sa-divljaci-restoran-ronjgiviskovo/ ------------------ CRKVA I VJENČANJE: RIJEKA, PEHLIN - Sv. Franjo Asiški - 11. Rujan Župe sv. Franje Asiškog na Pehlinu najmlađa je župa kastavskog dekanata. Ona je nastala diobom župe sv. Mateja, 12. 09. 1993. Prije toga osnovan je samostan franjevaca trećoredaca. Žk.: fra Josip Vrdoljak TOR, rođ. 24.5.1942., zrđ. 29.6.1971., dek. 17.6.2009. Kp.: fra mr. Milan Šokčević TOR, rođ. 23.4.1957., zrđ. 28.6.1992., dek. 28.8.2009. Pehlin 54, 51000 Rijeka telefon i fax: + 385 51 269 402; + 385 51 269 786 e-mail: župe Raspored Misa: Radnim danom u 19.00 sati Nedjeljom u 8.00, 9,30, 11.00 i 19.00 h ------------------------------------------ veseo tata... Sretan sam otac! veliko je to zadovoljstvo koje sam sinoć spoznao... Sretan sam otac! Jutros zvona nad Pehlinom odzvanjaju: Lijep je dan!, dok Kvarner plavi tamo negdje na horizontu, s maglom se spaja... Hodim ulicom veseo i bezbrižan, - nostalgičan... Ja, - sretan sam otac!, moja Nataša se zaručila! Albert i Nataša, odzvanjaju zvona crkve nad Pehlinom, i tamo negdje daleko u goranskom kraju, u usnuloj i zametenoj snjegom dolini, - u Mrkoplju... U Rijeci, 15.01.2010. Borivoj Bukva -------------------------------------- - Pjesma je objavljena u zbirci poezije: Još ponekad sanjam..., Webstilus zbornik 2010, Zagreb, srpanj 2010. - Objavljena je i u zbirci poezije: Garavi sokak, Inđija, 2010., Srbija. - zbirka poštom još nije uručena. ------------------------ Napomena: Na fotografijama su Nataša i Albert Radošević, Vesna i Borivoj Bukva. Fotografije je izradio: Foto "SLUGA" ---------------------- --- On Wed, 9/15/10, Robert Sluga wrote: From: Robert Sluga Subject: fotografije To: borivojbukva@yahoo.com Date: Wednesday, September 15, 2010, 5:02 PM Poštovani, u prilogu se nalaze fotografije koje ste tražili. Lijep pozdrav, Foto Sluga -------------- Zahvaljujem se na predivnim fotografijama. Veliko Vam hvala! Boro ---------------- Svadba u ronjgima http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=49339 ------------------- U Rijeci, 17.09.2010. godine Borivoj Bukva |
SJAJ SVI'ĆA, Ljiljana Dobra
obavijest
HRVATSKO KNJIŽEVNO DRUŠRVO Imamo čast pozvati Vas na predstavljanje nove knjige „ Sjaj svi'ca “ autorice Ljiljane Dobre koja će se održati u četvrtak 16.09. 2010.g u 18. i 30. h u maloj dvorani Filodrammatice, Korzo 32. Knjigu će predstaviti; recenzent dr.sc Jadran Zalokar urednik i nakladnik Valerio Orlić autorica Ljiljana Dobra - (Šibenik), gost Ivan Dobra Žirjanin- (otok Žirje) za glazbeni ugođaj pobrinut će se pjesnik J. E. Šeta, Radujemo se Vašem dolasku! Na ugodno književno druženje - uz zakusku i šibensko vino ------------------ moje čestitke i vidimo se. lp, boro |
O vlč. Zlatku Sudcu
O Sudcu
A onda sam, pročitavši u Sudčevoj novinskoj ispovijesti, kako su ga »trovali deset godina«, kako o svemu tome postoji zapečaćena dokumentacija koja se čuva u arhivu i kako je velečasni i zbog toga, a ne samo zbog tužakanja s medijima, angažirao odvjetnika Bosiljka Mišetića. I shvatio sam da se u onim navedenim izjavama nije radilo ni o kakvom kupusu, nego o pesticidima. Sustavno trovanje i sudačko trgovanje Najavio velečasni Zlatko Sudac da je došao kraj njegovoj suzdržanosti po pitanju »medijskih napada i kleveta« i da će se ubuduće, »neovisno čak i o njemu, učiniti svi pravni koraci«. Budući da iz iskustva znam kako pojedine ljude uopće ne moraš oklevetati da bi te oni tužakali zbog klevete, o Zlatku Sudcu bih sada trebao pisati s posebnim oprezom, kao da hodam po vodi, pardon, po jajima. Nemojte misliti da ovo radim u strahu od suda – bilo općinskog, bilo Posljednjeg – jer ako Bog htjedne da se sudujem sa Sudcem, neka se vrši volja Njegova. Ja se, evo, javno ispričavam Zlatku Sudcu što sam sve do jutros mislio da mnoge njegove izjave trebamo zahvaliti tome što je Bogu palo na um da u karizmatikovoj glavi uzgoji posebnu sortu kupusa. I ne tražim da mi to što nisam neki lumen za povrtlarstvo bude uzeto kao olakotna okolnost. Ne bježim od toga da sam bogatom urodu kupusa pripisivao misli velečasnog Sudca o osobinama onih koji ne vjeruju i da sam iz njih iščitavao kako je Bog upravo takvim osobinama podario onoga što, u ime vjere, proziva nevjernike. Primjer prvi: »Ateist je za mene glup čovjek.« Ili primjer drugi, još lisnatiji: »Ako netko nema dar vjere, može ga izmoliti. Ali za molitvu treba ponizno srce, a ateisti su vrlo oholi.« Priznajem da sam i neke teološke poglede velečasnog Sudca – primjerice onaj o Domovinskom ratu koji je »u sebi nosio nešto sveto« ili o generalu Gotovini koji »sâm nosi križ svih Hrvata«, a koji su opet »sveti narod«, premda se hrvatsko ime ne spominje nigdje u Svetom pismu, ili pak onu o Haškom sudu kao »instituciji koja predvodi hajku na hrvatski narod« – smatrao izniklim iz onog kupusišta koje je proglašeno uzgajalištem ispravne hrvatske misli. Istom sam povrću, priznajem, pripisivao i Sudčevu voćnu metaforiku u nekim geografskim promišljanjima. Naprimjer u onom: »Pogledajte granice naše domovine, izgleda kao odgrizena jabuka, nagrizena sa svih strana.« A onda sam, pročitavši u Sudčevoj novinskoj ispovijesti, kako su ga »trovali deset godina«, kako o svemu tome postoji zapečaćena dokumentacija koja se čuva u arhivu i kako je velečasni i zbog toga, a ne samo zbog tužakanja s medijima, angažirao odvjetnika Bosiljka Mišetića. I shvatio sam da se u onim navedenim izjavama nije radilo ni o kakvom kupusu, nego o pesticidima. Netko će možda ovo čudo Sudčeve otpornosti na toksine dovesti u vezu s nadriforenzičkom feljtonistikom kojoj je sustavno trovanje kardinala Stepinca bilo jedna od omiljenih tema, pa će posumnjati i u karizmatikovu moć da istodobno prodaje dva imidža: onaj kristoliki i onaj po uzoru na krašićkog blaženika. Ja osobno ne sumnjam ni u to, kao ni u Sudčevu sposobnost bilokacije. Ne sumnjam da će Sudac postati Sudstvo. Preuzeto iz Novog Lista http://www.novilist.hr/ |
Vesna Krmotić i Istra Altera Magica
Istra Altera Magica ~ sajam alternative u Puli ~ 18.-19. rujna 2010. godine u Domu hrvatskih branitelja, Leharova 1. Istra – terra magica, zemlja čarolije, skrivenih učenja, posebne energije. Oduvijek se smatralo da nešto magično obavija ovaj raj na zemlji. Od tićanskih vila do zmajevih linija, od višnjanske astrologije do porečkih megalita – ove godine spremni smo tu pozitivnu energiju donijeti i Vama, sve na jednom mjestu. Stoga Vas sa oduševljenjem pozivamo na sajam alternative „Istra Altera Magica“ u Puli, koji će se održati 18.-19. rujna 2010. godine u Domu hrvatskih branitelja, Leharova 1 . Pula ima višegodišnju povijest održavanja ezoteričkih sajmova, koji svaki put izazovu veliku pozornost i privuku brojne posjetitelje. Ove jeseni, budite dio posebnog programa istarske čarolije! Pripremili smo za Vas zanimljiv program predavanja i radionica, inspirativne nastupe na pozornici, te raznoliku ponudu proizvoda i usluga na izlagačkim mjestima. Ponuda obuhvaća predstavljanje više vrsta alternativnog liječenja, terapija, savjetovališta za samoiscjeljenje, aura fotografije, alternativnih knjiga, zdrave i organske prehrane, obrtničkih proizvoda, ljekovitog bilja, joge, astrologije, tarota, nakita, kristala, a sve to s ciljem promoviranja zdravog života, duha i tijela, te približavanja ljudima alternativnog istarskog turizma. Putem predavanja i radionica približit ćemo Vam razne tehnike i pomagala za bolji život, a znanje podijeliti s Vama. S nama će biti najistaknutiji stručnjaci svojih područja, među njima i gosp. Igor Drandić, Davor Šišović, Tomislav Grd i mnogi drugi, te smo sigurni da ćete se pronaći među izlagačima Istre i Kvarnera i oduševiti se skrivenim zakutcima istarske čarolije. Čast nam je ugostiti i posebnu osobu, gošću manifestacije i svjetsku putnicu - Vesnu Krmpotić! Autorica "Stotinu i osam", "Brda iznad oblaka" i "Košulje sretnog čovjeka", 19. rujna u nedjelju s Vama će podijeliti svoje iskustvo, misli i osjećaje kroz jednosatno predavanje "Portret Indije", te će ovom prigodom predstaviti svoju najnoviju knjigu u velikoj dvorani Doma hrvatskih branitelja. Očekujemo Vas! Posjetite www.istraalteramagica.com za sve dodatne informacije. Obogatite svojim posjetom ovaj događaj, učinite nešto dobro za sebe i upoznajte magičnu stranu Istre! |
KARTE/MAPE
korisne karte
U toku je stvaranje zvučne arhive/povijesti naše planete. Prednost zvuka nad fotografijom je zapis pulsiranja života, dah. Doslovna ilustracija toga je sjajna snimka iz južne Afrike (upišes u bijelo polje dolje South Afrika i snimku pronađeš među naslovima na dnu stranice (Jackalssounds...) . KARTE I ONE DRUGE KORISNE KARTE ---------------------- http://www.karte.hr/ -> klikneš nad rijekom ->svakim kliktajem, približavaš se.... http://www.kartegradova.com/ -> klikneš nad rijekom -> kliktajem ideš ka traženom... http://www.psihoportal.com/index.php?option=com_google_maps&Itemid=72 - karta, ulice http://maps.google.com/ -> upišeš croatia -> klikneš nad rijekom -> tražiš dalje... http://www.cromaps.com/auto-karta-hrvatska -> klikneš nad rijekom i dobiješ zaobilaznicu. kliktajem na ono što tražiš približavaš se traženom. http://hr.tixik.com/m/#sw= 45.3263235525&ne=14.4412708282&zoom =8 -> satelitska k.s. -> klikneš nad rijekom -> svakim kliktajem približavaš se tome što tražiš.... http://aporee.org/maps/ Sada ti šaljem prijedlog putovanja po cijelom planetu. Zvučnog. Navrati na: radio aporee:::maps ( upišeš taj naslov u Google, prikaže se dio karte, dolje lijevo klikneš na search+ i u bijelo polje koje se pojavi, dolje lijevo, utipkaš željeni dio kugle zemaljske. Crvene točke na njoj označuju izvore zvuka. Dodirneš li ih strelicom miša, pojavljuje se naslov. Klikneš na odabranu, slušaš. Dijelove karte možeš uvećavati, smanjivati (+ i - na skali gore lijevo) ili šapicom micati u svim smjerovima.) Projekt je prije 4 godine pokrenuo Udo Noll (Berlin, Koln), autor mnogih zapaženih umjetničkih inicijativa i stručnjak za medijsku tehnologiju. Namjera je povezati prostor ( vizualiziran na karti) i zvuk (snimke prirode, urbanih i ruralnih ambijenata). Radio aporee ubrajam među značajnije globalne umjetničke projekte s mnogim sociološkim, ekološkim i antineoliberalnim implikacijama. U podlozi je haiku/zen: sada i ovdje: slušaj! Fascinira koliko je sudionika u svima dostupnom poduhvatu, dakle ljudi senzibiliziranih za zvuk. Lovelockova Gaia može biti donekle zadovoljna , snima je se po cijeloj njezinoj površini. Uništavanje joj doduše ovime nije usporeno, ali joj je u starosti pružena maksimalna ljubav i podrška. Crvene točke, izvori snimljenoga zvuka ubrzano se šire, i po naoko nanastanjenim predjelima : npr. od obale udaljenim otočićima razasutim po Tihom oceanu (čiju konfiguraciju tla uvećavanjem možeš proučiti do zadnje rasjekline, a zatim po mnoštvu kuća s čuđenjem zamijetiti koliko je vulkanski otočić napućen; kad klikom aktiviraš crvene kružiće taj život možeš i osluškivati). U toku je stvaranje zvučne arhive/povijesti naše planete. Prednost zvuka nad fotografijom je zapis pulsiranja života, dah. Doslovna ilustracija toga je sjajna snimka iz južne Afrike (upišes u bijelo polje dolje South Afrika i snimku pronađeš među naslovima na dnu stranice (Jackalssounds...) . Klikneš na naslov, pričekaš malo. Na karti zatim ugledaš nekoliko baraka u pustopoljini, slušaš glasanje šakala, njihov dah izbliza, dodir njihovih jezika s vodom (mikrofon je očito noću ostavljen kraj posude). Dvojica riječana vrlo su aktivni sa svojim prilozima. Stavila sam nadavno i ja početne zapise ( demonstracije za Varšavsku, devastaciju pješačke zone, nešto oko uspinjače, Dolca i Zrinjevca), a polako ću iz arhive svojih dokumentaraca popunjavati naš komadić karte. I nastaviti snimati. Uživaj u putovanju! I molim te podijeli informaciju sa čitateljima svog Budan.bloga i Magicusa. Ukoliko ste već upoznati s tim projektom, nije zgorega podsjetiti. Puno pozdrava od Ranke ----------------------- Ako ste u posjedu koje od korisnih karata, molim vas proslijedite mi mken link! lp, boro |
Kako privući i doći do hrpe novca!
KAKO PRIVUĆI I DOĆI DO HRPE NOVCA KAKO PRIVUĆI I DOĆI DO HRPE NOVCA, DA NE TREBATE PRČKATI PO MJENJAČNICAMA ILI BANKAMA I IZLAGATI SE POGIBELJI!? Da bi zarađeni novac volio Vašu kuću, onoga dana kada dobijete plaću ne treba trošiti niti jednu kunu. Cijela plaća mora prenoćiti kod kuće. Neki čarobnjaci životne mudrosti savjetuju da treba sačuvati godinu dana krupnu novčanicu, koja će se, tvrde oni, "napuniti" vašom energijom i počet će privlačiti prema sebi novac. Novca neće biti: ako zviždite u sobi i mrvice sa stola čistite rukom. Ne valja posuđivati susjedi kruh i sol - sigurnost (u novcu) tada može napustiti vašu kuću i otići u drugu. Da bi u kući bilo novca, metlu treba postaviti ručicom na dolje. Povišicu plaće najbolje je tražiti u srijedu po danu. Ne posuđujte od drugih novac u ponedjeljak, nemojte posuđivati drugima u utorak i ne vraćajte dug u petak. Davati i uzimati posudbe obvezno ujutro, zato što bilo kakve operacije s novcima u večernjim satima vode u propast. I trudite se nikada ne tražiti posudbe, a češće dajte jer vi tada "kao" da programirate novce da vam se vrate. Džepove odjeće koja se van sezone ostavlja u ormar, napunite sitnim papirnatim novčanicama. Novac ne voli probušene džepove ili otpalu dugmad. Nikada ne držite novčanik prazan, neka u njemu bude makar sitniš u kovanicama. Sav novac mora biti glavnom stranom okrenut prema gazdi. U najmanjoj pregradi čuvajte najsitniju novčanicu savijenu u trokut. Također u novčaniku treba postoji i "sretna novčanica" (prva zarađena ili dobivena od dobrog čovjeka ili od nekog uspješnog posla i sl.). Tu novčanicu ne valja potrošiti - ona je amajlija sigurnosti. Inače novac neće dolaziti u vaše ruke. Novac zarađen kockanjem ili igrama na sreću, zarađen nepošteno, nađen, pocijepan itd. ne donosi sreću i zato ga ne treba zadržavati u novčaniku. Podijelite ga sirotinji ili brzo potrošite. Nakon pročitanog, vjerojatno razumijete da je novac vrlo lako izgubiti, ali ga nije teško ni privući k sebi. Da ne biste izgubili novac pridržavajte se više izloženih pravila. Jednako tako, da bi privukli novac pošaljite ovaj tekst svojim prijateljima i novac će krenuti k vama, zato što samim tim pokazujete novcu da vam je drag. Ako izbrišete ovu stranicu nakon čitanja i nikome je dalje ne pošaljete, bit ćete godinu dana siromašni. No ako pošaljete ovo makar na dvije adrese, imat ćete 3 godine sreće i hrpu novca. ------------------- hvala dragoj gemini na ovoj važnoj informaciji! lp, boro |
Svadba u Banatu i druge svadbe...
Svadba u Banatu i druge svadbe, običaji i ostalo... Svadba u Banatu Svadba u Banatu... Udaje se Jula za Crnogorca. Veliki sto u dvoristu, za stolom puno gostiju. Sa jedne strane stola sve Crnogorci, ima ih jedno dvadeset sa jos 40 kg ordenja. Sve se to naglo ka stolu od tezine. Sa druge strane stola sede Lale, lepi i debeli. Ustaje jedna starina, pridrzava se stapom i pocinje svoj govor:'Ova vasa Jula ima cast sto ulazi u ovako slavnu familiju. Nas Blazo je sin palog borca, narodnog heroja, ciji je djed rasceriv'o Turke na buljuke kod Mojkovca. A njegova sestricina, od Baja Stricevica njegovog sure snaja, sto je pradjed njegove babe protjera Medjedovice, jer je njino pleme bilo spremno na sve. A njegova teta, sto je onog Miljana,Dragorovog sina, sto je na Durmitoru izda' strica Milica, e da jebes oca izdajnickog, posjekla kano tikvu, a nu, vasa Jula treba da je srecna sto ulazi u ovak'u slavnu familiju, tako da recem...' Crnogorska Verzija |