** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

NOVI TRG: RIJEKA BI USKORO MOGLA DOBITI TRG RICCARDA ZANELLE U STAROM GRADU

Zanellina biografija je povijest Rijeke

Zanella je bio izraziti protivnik svih ekstremizama i radikalnih stavova, a unatoč porazu fašizma nije dočekao povratak u Rijeku. Umro je u Rimu 1959.

Kim CUCULIĆ

Trg u Starom gradu koji bi trebao nositi Zanellino imeNedavno je Odbor Gradskog vijeća za mjesnu samoupravu jednoglasno prihvatio prijedlog Mjesnog odbora Školjić da riječki državnik Riccardo Zanella dobije trg u Starom gradu. Konačnu odluku donijet će Gradsko vijeće na sjednici u listopadu ove godine. Trg koji bi trebao nositi Zanellino ime sada je bezimen, a kolokvijalno ga nazivaju Trg šišmiš (u blizini je Ulica šišmiš). Predsjednik Odbora za mjesnu samoupravu Danko Švorinić, gradski vijećnik Liste za Rijeku, smatra da se radi o kvalitetnom prijedlogu koji bi trebao staviti točku na prijepore oko naziva trga.
Zanella je nekoliko puta pobijedio na gradskim izborima, bio izabran za gradonačelnika, da bi 1921. godine nakon slobodnih izbora postao i predsjednik novoformirane Slobodne države Rijeka, suprotstavljajući se D’Annunziju i njegovoj nasilnoj okupaciji grada. Nedugo nakon toga biva svrgnut fašističkim državnim udarom. U sukobima s fašistima pogiba gradski policajac kao prva žrtva fašizma uopće, a Zanella odlazi u egzil u Kraljevicu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata boravi u Francuskoj gdje ga kolaboracionistička Petainova vlada internira zbog sumnji da je organizirao atentat na Mussolinija. Zanella je bio izraziti protivnik svih ekstremizama i radikalnih stavova, a unatoč porazu fašizma nije dočekao povratak u Rijeku. Umro je u Rimu 1959.

Bitka s Mađarima

Nešto podrobnije o Zanelli, rođenom u Rijeci 1875., rekao nam je Igor Žic, dobar poznavatelj povijesti Rijeke:
– Zanellin otac bio je iz Furlanije, a majka Slovenka. Srednju školu završio je u rodnom gradu, a trgovačku akademiju u Budimpešti. Po povratku u Rijeku godinu dana je predavao na srednjoj školi, no 1896. bio je otpušten kao odviše talijanski orijentiran. Prelazu u službu kod Luigija Ossoinacka i postaje najvjerniji Maylenderov suradnik u Autonomnoj stranci, gdje ima položaj tajnika. Predvodio je izgrednike 1899. kada se protestiralo protiv dodavanja mađarskih natpisa na električne tramvaje. Da ga maknu iz grada Mađari su mu ponudili mjesto voditelja Austro-Ugarske banke u Tien-Tsinu, no on je to odbio. Gubi na izborima za mađarski parlament 1901. od Lajosa Batthyanya, no istog pobjeđuje na izborima 1903. Na izborima za parlament 1910. njega i Autonomnu stranku pobjeđuje povratnik u politiku Maylender, na čelu Autonomne lige. Mađari su ga na tim izborima pokušali smekšati položivši na račun stranke 100.000 zlatnih kruna, no on ih je odbio podignuti. Kada se gradonačelnik Rijeke Francesco Vio povlači sa svog položaja, u ožujku 1914. bio je izabran Zanella. Car Franjo Josip odbio ga je potvrditi, a u gradu su ga optužili za inscenirani atentat na guvernera Wickenburga. Kada je Italija ušla u rat na strani Antante gradsko vijeće je raspušteno, a gradonačelnik je postao Antonio Vio. Zanella je mobiliziran i poslan prvo na srpski, a potom na ruski front.

Predsjednik Riječke države

Saznavši za Londonski ugovor, potpisan 1915. između saveznika i Italije, Zanella se bori protiv njega, sad već kao prebjeg na ruskoj strani. U Rijeku se vratio koncem studenoga 1918. Pobjeđuje na izborima 1921. i postaje predsjednik privremene vlade Riječke države. Maknut je državnim udarom, napadom na Guvernerovu palaču, 3. ožujka 1922. godine. Zanella

Fond ulica

Na prijedlog Liste za Rijeku prošle godine u fond ulica ušli su i Karlo VI. Habsburški – austrijski car i hrvatski kralj (proglasio Rijeku slobodnom lukom), Johann Weichard Valvasor – putopisac, Juraj Kučić – gradonačelnik Sušaka, Leopold I. – austrijski car i hrvatski kralj (dodijelio Rijeci povijesni grb), Vjekoslav Knežević – glazbenik, cesta Lujzijana – povijesni toponim te Riccardo Zanella – riječki državnik. Zanimljivo je da se u slučaju Zanelle, istaknutog protagonista riječke prešućene povijesti i predsjednika Slobodna države Rijeka, njegovo ime po prvi put našlo u nekom službenom gradskom dokumentu još od 1922. godine kada je fašističkim pučem istjeran iz grada i postao politički nepodoban. Na prijedlog Vijeća mjesnog odbora Školjić u fond ulica ušli su i prof. Vanda Ekl te Gomila i Kontrada sv. Sebastijana kao povijesni toponimi u Starom gradu.

Bodež za Zanellu

U »Kratkoj povijesti grada Rijeke« Igora Žica čitamo i sljedeće:
– Što se tiče odnosa Zanelle i D'Annunzija, može se spomenuti da je u crkvi sv. Vida 20. siječnja 1920. organizirana služba Božja u kojoj je otac Reginaldo Remuldi, kapetan ardita, blagoslovio bodež kojim je trebao biti ubijen Zanella. Saznavši za to, Vatikan je odmah udaljio svećenika iz grada...
Spomenutog 3. ožujka 1922., rano izjutra, uslijedio je napad fašista na Guvernerovu palaču gdje je bio Zanella okružen najvjernijim ljudima. Pružali su otpor do 12 sati i 30 minuta, a potom se predali. Na strani Zanelle poginula su tri policajca: Finderle, Marušić i Legović, a nekoliko ih je bilo ranjeno.
i njegov dio skupštine prelaze u Kraljevicu, gdje je boravio do 1924. Idućih deset godina proveo je u Beogradu, smatrajući se cijelo vrijeme predsjednikom legalne riječke vlade u izbjeglištvu. Potom je prešao u Pariz i osnovao jugoslavensko-talijansko udruženje. Početkom Drugog svjetskog rata Mussolini je zatražio njegovo hapšenje od Petainove marionetske vlade i potom njegovo izručenje, što je izbjegao zahvaljujući savezničkoj putovnici. Nakon logora skrivao se neko vrijeme po brdima Francuske, a donekle je uskrsnuo kad je ponovo tražio Riječku državu na Mirovnim pregovorima u Parizu poslije rata. Monografiju o njegovom uzbudljivom životu objavio je Amleto Ballarini pod neobičnim nazivom »Antidannunziano a Fiume« – osvrnuo se Žic.
Saša Dmitrović, koji se između ostaloga bavi i nazivima riječkih ulica kroz povijest, kaže da bi realizacija ideje da Zanella dobije trg u Rijeci bio neobično ugodan presedan.

»Caffe Fiume«

– Zanellina je biografija povijest Rijeke. Zbog povijesnih razloga nakon 1945. godine nije bio toliko interesantan. To što bi trebao dobiti trg u Rijeci otvara niz drugih pitanja. Tu je cijeli fond imena o kojima se početkom 1990-ih godina uslijed društveno-političkih promjena nije razmišljalo. Kad je u to vrijeme došlo do preimenovanja naziva ulica, jedan Zanella nikome nije padao na pamet. Tada su u obzir dolazili neki politički korektniji nazivi. Sad je očito sazrelo vrijeme da se o Zanelli može govoriti. Vezano uz trg koji bi trebao dobiti ipak se nameće pitanje je li Stari grad odabran kao prava lokacija. Naime, riječki Stari grad ima svoju nomenklaturu i originalnu toponomastiku, a ovo bi bila neka vrsta importa. Mislim da bi bilo bolje odabrati neki dio grada koji odgovara Zanellinom vremenu i boravku u Rijeci. To, primjerice, može biti kod nekadašnjeg »Caffea Fiume« gdje su se sastajali autonomaši – predlaže Saša Dmitrović, koji je svojedobno »Novom listu« govorio o specifičnom odnosu Frana Supila i Riccarda Zanelle:
– Supilo je u svojim komentarima često napadao Zanellu, iznoseći o njemu sasvim neistinite stvari, i unatoč tomu što mu je taj isti Zanella ishodio stalni boravak u Rijeci i ugarsko državljanstvo... Ipak, Supilo je gotovo svakoga dana sjedio za istim stolom sa Zanellom u »Caffe Fiume«, poznatom stjecištu simpatizera autonomne stranke. Šalili su se i smijali poput najboljih prijatelja. To je odgovaralo duhu vremena i grada kakav je nekoć bila Rijeka.

Osvjedočeni antifašist

Svoje stručno mišljenje dala nam je i Ljubinka Toševa Karpowicz, istraživačica riječke političke povijesti:
– Riccardo Zanella je nesumnjivo najveći političar u političkoj povijesti Rijeke i jedini, za legitimnog sugovornika, priznati političar na međunarodnoj razini. Kao političar susreo se s brojnim, značajnim i utjecajnim političarima svoga doba u svojstvu političara nesumnjivih akreditiva (predsjednikom Wilsonom, Carlom Sforzom, ministrom vanjskih poslova Kraljevine Italije i potpisnikom Rapallskog ugovora, regentom Aleksandrom Karađorđevićem), da ne nabrajamo političare iz njegove političke karijere u vrijeme kada je bio predstavnik Rijeke u ugarskom parlamentu u Budimpešti. Bio je i ostao osvjedočeni antifašist, čak žrtva atentata fašista na njega u vrijeme kada je bio predsjednik privremene vlade Riječke države. Smatram da bi svakako trebalo staviti ploču na kuću u kojoj je stanovao neposredno pred atentat, o čemu treba konzultirati stručnjake Državnog arhiva u Rijeci kako bi prepoznali dotičnu zgradu – kaže Toševa Karpowicz.
Zanimljivo je čuti i razmišljanje književnika Giacoma Scottija, koji je rođenjem Talijan, a dugi niz godina živi u Rijeci:
– Zanella zaista zaslužuje svoj trg u Rijeci. On je ipak sin ovoga grada. U određenim povijesnim okolnostima on je branio svoj grad i Riječane od fašizma. Zanella je do kraja života ostao vjeran svojim uvjerenjima. Uvijek je bio omiljeni Riječanin. O njemu je spjevana i narodna pjesma (navedimo stih: Majka Kranjica, otac Furlan, naš je Zanella pravi Fijuman). I ta pjesma odražava miješano, multikulturalno ozračje Rijeke. U svakom slučaju, Riccardo Zanella je pozitivna ličnost. Nije dopustio ekstremizam i da nije bilo puča Rijeka bi bila spašena – ističe Scotti.

Objavljeno u Novom Listu -> http://www.novilist.hr/

------------

lp, boro