** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

Hrvatska i Novi Svjetski Poredak /V-dio/

HRVATSKA I NOVI SVJETSKI POREDAK





PROJEKCIJA BUDUĆNOSTI MEĐUNARODNIH ODNOSA I NOVOG
SVJETSKOG PORETKA

U poglavlju strategije Na pogled na budućnost daje se projekcija budućnosti
svjetskog poretka i međunarodnih odnosa u dvanaest točaka od kojih ćemo
navesti najznačajnije. Već u prvoj točki ovog predviđanja globalnih odnosa u
svijetu potvrđuje se moja tvrdnja iz prethodnih rečenica: … Ekonomski jake
Sjedinjene Drave će vrlo vjerojatno ostati glavna politička, vojna i kulturna
snaga kroz slijedećih dvadeset i pet godina (op: do 2025.), te će stoga imati
vanu ulogu u oblikovanju međunarodnog okruja …. Naglasak je stavljen
upravo na ekonomski jake (misli se u kontekstu cijelog teksta i na najjače) SAD,
kao na silu koja će ne samo voditi geoekonomske odnose svjetskog poretka,
nego će ih uvjetovati, stvarati i podeavati svojim nacionalnim interesima.
Potvrde ovakvih namjera nalazimo i u prethodnom Luttwak-ovom članku. U
drugom članku ovog dokumenta daje se na znanje kako će upravo SAD biti
predvodnik novog svjetskog poretka: … Stabilnost i smjer američkog drutva i
politike će pomoći u oblikovanju ciljeva američke vanjske politike, te omogućiti
da Sjedinjene Drave utječu na cijelu globalnu budućnost …. Ovo posljednje
neizostavno podrazumijeva i utjecaj SAD-a na budućnost pojedinih zemalja i
njihovog unutarnjeg uređenja na vie ili manje otvoren način, a u skladu s općim
ciljevima jedine preostale svjetske sile. … Svjetska opskrba energijom će se i
dalje uglavnom temeljiti na fosilnim gorivima …, to dokazuje da i na ovaj
način SAD eli zadrati dominantnu geo-ekonomsku ulogu, jer je svojom
vojnom, obavjetajnom i financijskom premoći na svjetskom tritu jedina u
stanju interesno upravljati i regulirati trite nafte u svijetu.
Projektiranim sukobima, ratovima, nestabilnoću ili njihovim smirivanjem SAD
u velikom mjeri manipuliraju tritem fosilnim gorivima i derivatima u svijetu.
Osim toga i cijena nafte se u svijetu obračunava u američkim dolarima, dok bi
cijena energije sunca npr., mogla biti određivana u svakoj pojedinoj zemlji i u
njezinoj nacionalnoj valuti, isti bi slučaj bio s energijom vjetra, vode. Međutim
izgradnju takvih projekata koji bi ozbiljno naruili odnose ne samo na svjetskom
tritu već i u ukupnom svjetskom geo-ekonomskom poretku neće financirati
međunarodne organizacije poput MMF-a i Svjetske banke, a oni su obično
preskupi da bi ih nacionalna gospodarstva mogla do kraja sama financirati.
SAD, MMF, Svjetska banka su i gospodari energije u svijetu, barem za sada,
dok nacionalna gospodarstva prihvaćaju tu igru. Nije nebitno niti američko
prognoziranje irenja siromatva u svijetu upravo u njihovoj strategiji
nacionalne sigurnosti: … Dok će većina svijeta iskusiti ekonomski rast, razlike
u prihodima će se povećati i nastaviti će se raireno siromatvo …. …
Međunarodni aspekti biznisa i gospodarstva (trgovine, transporta,
telekomunikacija, investicija i financija, proizvodnje i profesionalnih usluga) će
se nastaviti iriti …, ovo je zapravo najava premoći američkog gospodarstva i
to kroz izravni ulazak u nacionalna gospodarstva pojedinih zemalja, bilo kroz
kredite ili direktne investicije, kupnju dionica, vrijednosnica, poduzeća,
koncesija na autoceste, eljeznice i slično. Amerikanci ne kriju da im je jedan od
glavnih ciljeva stvoriti apsolutno globalno gospodarstvo kojim će moći
upravljati iz Washingtona ili nekog drugog centra u SAD. Time se svaka
pojedina zemlja dovodi u situaciju da će i njezino zakonodavstvo morati
funkcionirati ne vie u skladu s nacionalnim potrebama i interesima,
nacionalnim vrijednostima, već će upravljanje pojedinim zemljama izravno
ovisiti o interesima međunarodnog kapitala, uglavnom, u rukama SAD, MMF-a
i Svjetske banke.

DRŽAVU ŽELE PRETVORITI U JEDNO OD PODUZEĆA
MULTINACIONALNIH KORPORACIJA I GEOEKONOMSKIH SILA

Na taj način drava postaje samo jedno od poduzeća velikih multinacionalnih
kompanija i geo-ekonomskih sila. Volji građana kojima pripada suverenitet
zemlje suprotstavlja se volja svjetskog kapitala koji desuverenizira dravu. …
Vanost nevladinih organizacija će rasti, jednako kao njihov broj i međunarodna
uloga …. I na primjeru u ranijem tekstu moemo vidjeti koja je namjera
manipulacije tzv. nevladinim sektorom, odnosno, nevladinim organizacijama.
One, uglavnom, američkoj Vladi slue za tajnu diplomaciju, ja bih je čak nazvao
zabranjenom diplomacijom. Zabranjenom zbog toga jer slubeno ostvaruje
ciljeve i zastupa načela koja nisu javna politika Vlade, ali su od vitalnog
nacionalnog interesa. Zatim te organizacije slue i kao praonice novca, te za
financiranje tzv. dvostrukog proračuna, iz kojeg se opet novac ulae u
neslubene, tajne operacije američke Vlade, ili u određena poduzeća, nevladine
udruge i institucije (zaklade i fondacije). SAD osnivaju i financiraju velik broj
takvih organizacija koje su izravni medij američkih nacionalnih interesa u
svjetskom poretku. Često te organizacije sufinanciraju i prate projekte zajedno s
Međunarodnim monetarnim fondom i Svjetskom bankom. Neke od tih
organizacije su, primjerice, Center for International Private Enterprise (CIPE),
Center for Strategic and International Studies (CSIS), GOPAC i slične. Te i
takve organizacije su isključivi instrument strategije nacionalne sigurnosti i
interesa SAD. … Iako će to pokrenuti vana pitanja suvereniteta, Sjedinjene
Drave će u svom nacionalnom interesu raditi s međunarodnim organizacijama i
jačati njihovu raznolikost …, kae se u strategiji nacionalne sigurnosti SAD za
21. stoljeće.
Ista strategija izričito naglaava nastavak vojne premoći SAD u svijetu, ne kao
mogućnost nego kao činjenicu: … Sjedinjene Drave će ostati glavna vojna sila
u svijetu …. Ovo je, zapravo, američki as u rukavu. U ranijem tekstu sam
spomenuo da se geo-ekonomski odnosu u svjetskom poretku mogu manipulirati
i uzrokovanjem ili smirivanjem određenih svjetskih kriza i sukoba. Kod ove
namjere američke strategije nacionalne sigurnosti potrebno je povezati i
američku odlučnost da glavni izvori energije u ovom stoljeću ostanu fosilna
goriva. Upravo su se u zemljama s najvećim potencijalima prirodnih rezervi
fosilnih goriva tijekom prolog stoljeća odigrali neki od najvećih ratnih sukoba
ili međunacionalnih nemira, sukoba susjednih drava i slično. Ne rijetko su
upravo Sjedinjene Drave bile glavni inicijator rjeavanja tih sukoba i sudionik
u vojnim operacijama s ciljem obustave ratnih sukoba. Ali isto se tako često
ispostavljalo da je upravo SAD isporučivala oruje ili komponente za oruje
zemljama koje su ratovale. Takav je i primjer Zaljevskog rata i operacije
Pustinjska oluja, a postoje i određene nerazrjeene nejasnoće u sukobima u
Čečeniji. SAD su spremne u svakom trenutku javnom ili tajnom, slubenom ili
neslubenom vojnom operacijom braniti svoju geo-ekonomsku prevlast u
svjetskom poretku. To je i poruka američke namjere da ostanu glavna vojna sila
u svijetu. Slobodno moemo reći da su tijekom prolog stoljeća SAD nametnule
u svjetskom poretku ulogu zemlje koja kontrolira druge zemlje, procjenjujem da
će u ovom stoljeću graditi svoju ulogu kao zemlja koja je većinski dioničar
gospodarstava drugih zemalja.

TRANZICIJA NOVOG SVJETSKOG PORETKA IZ GEOPOLITIČKIH U
GEOEKONOMSKE INTERESE

To je ujedno tranzicija (globalna reforma) novog svjetskog poretka iz
geopolitičkih odnosa interesa u geo-ekonomske interese (nazovimo je
tranzicijom globalizacije). U svemu tome i Hrvatska mora naći i osigurati
vlastiti put novog pozicioniranja, ona to moe učiniti suprotno globalnim
namjerama jer je i kao drava nastala suprotno geopolitičkim projekcijama
novog svjetskog poretka s kraja prolog stoljeća. Na neki način Novi svjetski
poredak je postao najveća globalna nepogoda. Koncept Novog svjetskog
poretka, dominacije jednih nad drugima, međunarodnih ucjena, treba zamijeniti
strategijom Pravednog svjetskog poretka kao novog puta gospodarske
globalizacije. Hrvatska treba izraditi geoekonomski model drave nacije kao
paralelni globalizacijski model pravednog svjetskog poretka. Gospodarska
načela drave nacije mogu se postaviti kao: načelo gospodarske inicijative,
načelo gospodarske slobode, načelo gospodarskog partnerstva, načelo
gospodarskog integracijskog odabira, načelo gospodarske ravnopravnosti (u
smislu jednakih mogućnosti). Model drave nacije moe posluiti kao most
dosadanjih koncepcija ekonomske samoodrivosti i globalnih ekonomskih
integracija. Retorika međunarodnih odnosa uspostavljena u odnosu sukoba i
teritorija zamijenila bi se odnosom gospodarstva i teritorija, kao osnove
zajedničkog modela razvoja zemalja pojedinih regionalnih cjelina (tzv. nasloni
se model razvoja, koji je jednim dijelom isproban i na primjeru gospodarskog
rasta Malezije). Osnova reorganizacije globalnog sustava mora biti nova
regionalizacija u ukupnom svjetskom poretku, i to ne regionalizacija prema
projektima globalno najjačih zemalja, već prema potrebama zemalja u pojedinim
regijama i njihovoj međusobnoj volji za suradnju i gospodarsku razmjenu.
Zbog toga ću do kraja opisati i zaključke američke Strategije nacionalne
sigurnosti za 21. stoljeće, kako bih lake projektirao mogućnosti Strategije
nacionalne sigurnosti Hrvatske u 21. stoljeću, u odnosu na okruje opisano
američkom strategijom.

ZAKLJUČCI AMERIČKE STRATEGIJE NACIONALNE SIGURNOSTI U
21. STOLJEĆU

U prvom zaključku ovog memoranduma o strategiji nacionalne sigurnosti u
ovom stoljeću vrlo jasno se potvrđuje srednjeročna pozicija Sjedninjenih
Drava: … Sjedinjene Drave će biti i apsolutno i relativno jače od bilo koje
druge drave ili saveza drava. Iako je malo vjerojatno da se u sljedećih 25
godina pojavi globalni konkurent Sjedinjenim Dravama, rastuće sile bilo
pojedinačne ili u koalicijama povećano će ograničavati regionalne opcije SAD-a
i njihov strateki utjecaj. Kao rezultat toga bit ćemo ograničeni u mogućnosti
nametanja nae volje …. Ova zadnja rečenica moda najbolje oslikava
strategiju Sjedinjenih Drava. Komisija koja je radila na ovoj strategiji izravno
priznaje da je jedan od stratekih ciljeva koji će biti na udaru u novom stoljeću
upravo mogućnost SAD-a na regionalno, bilo gospodarski, politički ili vojno
nametne svoju volju. Kada govore o savezu drava misle na Europsku uniju i
moguće daljnje regionalne integracijeizvan prostora SAD-a. upravo da bi
potpuno drali pod kontrolom procese udruivanja drava u saveze, često i same
SAD nameću određene modele udruivanja i integracija, kako bi zadrali
mogućnost kontroliranja budućih saveza i nametanja svoje volje u stratekim
pitanjima. U ovakvoj stratekoj odrednici američke strategije nacionalne
sigurnosti kriju se motivi američke angairanosti na prostoru drava srednje i
istočne Europe, osobito drava koje su nastale raspadom bive Jugoslavije.
SAD su predloile gotovo sve ključne integracijske projekte na ovim prostorima
u trenucima kad im je situacija izmicala kontroli. Rezultat toga nastojanja je i
program Partnerstva za mir i Pakta o stabilnosti. Oba su projekta na ovim
prostorima stabilizirala američku geopolitičku i geo-ekonomsku prisutnost i
nadzor, i to ba u trenucima kad je uloga Europske unije i njenih članica
postajala sve dominantnija. SAD s pravom ideju europskog jedinstva
doivljavaju kao stvaranje pandama saveza drava. Sredinom 1992., imao sam
priliku nazočiti jednom skupu pod pokroviteljstvom Europske komisije (kojom
je tada predsjedavao Jacques Delors) u Francuskoj. Tijekom cijelog skupa
provlačila se ideja Sjedinjenih Europskih Drava, prije svega kao ekonomske
protu tee Sjedinjenim Američkim Dravama. Usvajanje zajedničke europske
valute EURO-a je na tragu te ideje. I sam Delors je u svom izlaganju na taj
način branio ideju europskog federalizma. Realno je očekivati da će ba zato
SAD jačati svoju prisutnost u Europi ekonomski, financijski, vojno, politički i
obavjetajno, te da će zadrati dominaciju nad NATO-om (Sjeverno atlanskim
savezom). Europska unija je trenutno jedini projekt saveza drava koji bi mogao
ozbiljnije ugroziti geo-ekonomske interese SAD-a.
… Vlade ili grupe neprijateljske prema SAD i njihovim interesima imati će
pristup naprednim tehnologijama. Nastojati će smanjiti američku prednost
posjedovanjem tih tehnologija i njihove stvarne primjene u netradicionalnim
napadima. tovie, kako će nae drutvo postati sve ovisnije na tehnologijama
temeljenim na znanju za proizvodnju dobara i pruanje usluga, povećati će se
mogućnosti takvih napada …. Ova se prognoza američke strategije nacionalne
sigurnosti objanjava na samom kraju teksta dokumenta, te između redaka daje
naslutiti puno vie nego to su sami autori dokumenta, moda, htjeli priznati.
… I dok će konvencionalni sukobi jo uvijek biti mogući, najozbiljnija prijetnja
naoj sigurnosti dolazi od nenajavljenih napada na američke gradove od strane
sub nacionalnih grupa, koristeći genetski modificirane patogene …. Čini se da
autori dokumenta vrlo dobro znaju o čemu govore i teko je povjerovati da u
ovoj prognozi samo nagađaju o mogućim opasnostima.

TKO I ZATO U HRVATSKOJ PROIZVODI UZALUDNE I ZASTARJELE
STRATEGIJE?

Povrni analitičari (ne)uspjeha Račanove Vlade niti u jednom trenutku nisu uzeli
u obzir povezanost ekonomske politike Vlade petorke s njihovom politikom
obrane i nacionalne sigurnosti. Nedonoenje strategije gospodarskog razvitka u
najuoj je povezanosti s nedonoenjem suvremene strategije obrane i nacionalne
sigurnosti. I jedno i drugo, zapravo, je rezultat politike koju Račanovi ministri
provode po nalogu Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke, iza kojih
stoje globalni, politički, ekonomski i obavjetajni centri moći u Sjedinjenim
Dravama. Jedan od prvih tajnih zahtjeva MMF-a i Svjetske banke kako bi
financijski pomogli Račanovu Vladu lanih obećanja bio je upravo smanjenje
izdataka iz Dravnog proračuna za razvoj oruanih snaga (Hrvatske vojske),
znanstveno tehnoloka istraivanja, uvođenje novih tehnologija u poslovanje
Ministarstva obrane. I prilikom zadnjeg boravka u Hrvatskoj, tijekom prosinca
2001., predstavnici MMF-a traili su dodatno kresanje izdataka za obranu i
nacionalnu sigurnost, te smanjenje sredstava za znanost, tehnologiju i
istraivanja, kao i stipendije. Dokaz tomu je i najnoviji dokument američkog
Ministarstva obrane, koji dokazuje kako iza razvikanog rata protiv terorizma
stoji skriveni cilj učvrćivanja američke dominacije u ukupnom svjetskom
poretku. Upravo dokument objavljen 30. rujna 2001., kojeg potpisuje američki
ministar obrane Donald H. Rumsfeld, pod naslovom Četverogodinje izvjeće
o obrani (engl. Quadrennial Defense Review Report 2001.), potvrđuje dobar
dio prije napisanih tvrdnji. Sjedinjene Drave su kao prvi korak uspostave
dominacije u regiji, preko MMF-a i Svjetske banke (gdje imaju većinu glasova i
utjecaja, a te institucije ovise većinom o američkom kapitalu) ucijenile
nacionalne vlade u Jugoistočnoj Europi, među kojima i Hrvatsku, na
smanjenje izdataka za obranu i reorganizaciju oruanih snaga (kvantitativno i
kvalitativno), tako da uspostave svoju tehnoloku, informacijsku, znanstvenu,
strategijsku premoć u regiji koju danas vide kao strateko zaleđe nemirnog
Mediterana, prepunog ekonomskih resursa od vitalnog nacionalnog interesa za
SAD. Račanova Vlada nije autor, već samo realizator, projekta preustroja
hrvatskih obavjetajnih slubi, Ministarstva obrane, Hrvatske vojske i
Ministarstva unutarnjih poslova. Prema mojim izvorima međunarodna pomoć
tadanjoj oporbi i obećanje međunarodnih kredita dato je Račanu i Budii u
Londonu 1999., upravo pod uvjetom (između ostalih) preustroja Ministarstva
obrane, Hrvatske vojske i MUP-a. tada je, navodno, predloak tog projekta
Račan primio od svojih sugovornika iz britanskih financijskih krugova (među
kojima u bili i neki od stručnjaka MMF-a) i u pisanom obliku. Navodno je taj
prijedlog napisan u kompaniji DSL Ltd. (Defense Systems Ltd., koja je u
djelimičnom vlasnitvu britanskog koncerna Agenti Krune The Crown
Agents). Moj izvor potvrđuje to porijeklo projekta preustroja Ministarstva
obrane i oruanih snaga. U svojim slubenim izvjećima dostupnim samo u
inozemstvu i Agenti Krune i DSL Ltd. Navode Hrvatsku kao jednog od
svojih klijenata. Upravo kao savjetodavci MMF-a i Svjetske banke koncern
Agenti Krune davao je ključne preporuke za kredite Račanovoj Vladi i
financijske aranmane za prodaju međunarodnih obveznica (daljnje
zaduivanje) hrvatske Vlade.
Međutim, američko izvjeće QDR-2001 potvrđuje da su međunarodne
financijsko monetarne institucije koritene upravo kako bi osigurale američku
vojnu, obavjetajnu, znanstvenu i tehnoloku premoć u regijama od posebnog
američkog ekonomskog interesa. Ovaj dokument treba promatrati paralelno s
Američkom strategijom nacionalne sigurnosti, koji je neka vrsta prethodnice
ovom zadnjem američkom dokumentu. Američki ministar obrane Rumsfeld u
uvodu dokumenta navodi osnovna četiri cilja oko kojih je građena strategija
QDR-2001: … Strategija je građena oko četiri ključna cilja koji će voditi
razvoju oruanih snaga SAD kao i pripadajuće infrastrukture, njihove upotrebe:
osiguravanje saveznika i prijatelja SAD-a na spremnost ostvarivanja svrhe i
uzajamnih siguronosnih obveza; odgovaranje na negativnosti koje bi mogle biti
posljedice programa i operacija koje prijete interesima SAD-a ili interesima
naih saveznika ili prijatelja; spriječavanje agresije i prisile predviđanjem
kapaciteta za spriječavanje napada i primjenu strogih mjera odgovora na agresiju
na vojne pogone i pripadajuću infrastrukturu; odlučno poraavanje nepogoda
ako njihovo spriječavanje ne uspije ….
Ove diplomatski iskazane ciljeve jasnije tumači američka strategija nacionalne
sigurnosti koja u prvi plan izravno stavlja odraavanje globalne premoći SAD:
… Danas u svjetskom poretku koji se razvija vodstvo SAD je od najveće
vanosti. Trenutno je na nama velika odgovornost, na naoj moći i naim
vrijednostima. Strategija u svojih dvanaest osnovnih ciljeva jasno određuje: …
Ekonomski jake Sjedinjene Drave ostati će vodeća politička, vojna i kulturna
sila barem do 2025., te će stoga imati značajnu ulogu u oblikovanju
međunarodnog okolia; iako će zemlje pokuati naglasiti svoj suverenitet SAD
će drati u svom nacionalnom interesu jačati različitost međunarodnih institucija
i organizacija; SAD će ostati glavna vojna sila u svijetu. Zadnjim riječima se
zapravo razotkriva dio prave uloge institucija međunarodnog poretka, koja je
odravanje ekonomske i vojne moći SAD-a kroz nametanje niza ekonomskih,
vojnih i razvojnih politika nacionalnim dravama preko tih institucija (MMF,
Svjetska banka, Svjetska trgovinska organizacija, NATO …). Ovakvu
instrumentalizaciju međunarodnih institucija meemo nazvati najvećom
globalnom zloupotrebom i osnovnim dokazom kako je globalizacija postala
instrumentalizacija nacionalnih drava u okvirima američkog nacionalnog
interesa. Dokument QDR-2001 samo detaljnije razrađuje te ciljeve i zadaće
američke strategije nacionalne sigurnosti: … Američki ciljevi su promoviranje
mira, odravanje slobode i ohrabrivanje razvoja. Vodstvo SAD je ustrajno na
odravanju međunarodnog sustava koji potuje vladavinu zakona (op. naravno
sve međunarodne propise uvjetuju SAD, odnosno oni su uglavnom proizvod
najjačih zemalja svjetskog poretka i male drave nemaju mogućnosti utjecaja na
međunarodne propise, ti su propisi odraz interesa SAD, Velike Britanije,
Njemačke, Japana, Francuske). Američko političko, diplomatsko i ekonomsko
vodstvo u svijetu doprinosi izravno globalnom miru, slobodi i napretku. Vojna
sila SAD je nuna za postizanje tih ciljeva …. Sve ukazuje na to da su SAD
spremne i manipulirati svjetskim krizama ukoliko je to u njihovom nacionalnom
interesu, a međunarodne institucije i globalna politika im slue kao logistika u
tim operacijama.
Ministar Rumsfeld u izvjeću QDR-2001 nastavlja: … Američka
siguronosna uloga u svijetu je jedinstvena. Ona osigurava temelje za mreu
saveza i prijateljstava među dravama. Prua načelni osjećaj stabilnosti i
povjerenja, to je ključno za ekonomski napredak od kojeg dobrobit ima većina
svijeta. Ovaj Rumsfeldov dokument pobrojava i američke nacionalne interese
od kojih su posebno zanimljivi: vitalnost i produktivnost globalne ekonomije;
sigurnost u međunarodnim vodama, zračnom prostoru, svemiru, te
informacijskim linijama komunikacije (op. to dokazuje da je nacionalni interes
SAD globalni nadzor); pristup ključnim tritima i stratekim resursima. Ovo
samo razotkriva američko nastojanje da manipulacijom međunarodnim
institucijama zadri globalnu premoć nad svjetskim ekonomskim, posebno,
energetskim resursima, to se moe naslutiti iz ocjene u američkoj strategiji
nacionalne sigurnosti: … Američka ovisnost o stranim izvorima energije će
rasti u sljedeća dva desetljeća …. Također se izričito planira: … Najbitnije je
odrati tehnoloku premoć Sjedinjenih Drava … Nove tehnologije će nastaviti
natezati i protezati sve postojeće granice; fizičke i socijalne … Tradicionalne
granice između drava i građana se vie neće moći uzeti zdravo za gotovo …
Globalna povezanost će omogućiti velikim idejama da se brzo ire po svijetu
(op. naravno na teritorij SAD jer će samo prikupljanjem novih ideja iz ostalih
drava uspjeti odrati tehnoloku premoć). Dokument se nastavlja riječima koje
upućuju na manipulaciju postojećim institucijama i organizacijama
međunarodnog poretka: ".. Broba će se voditi oko debate da li će međunarodne
institucije voditi regulaciju financijskih trita, međunarodnih politika i zakona,
kao i drugih zajedničkih globalnih problema. Svejedno, globalne sile, posebno
one ekonomske, će nastaviti brobu protiv koncepta nacionalnog suvereniteta.
Drava kakvu poznajemo (op. misli se na dravu općenito, ne na SAD) će se
suočiti s izazovima u odnosu na svoj suverenitet pod mandatom međunarodnog
prava i institucija … SAD moraju djelovati na oblikovanju budućnosti
međunarodnog okolia, koristeći sve instrumente američke diplomatske,
ekonomske i vojne sile … Međunarodni apsekti ekonomije, biznisa i trgovine će
se proirivati ….

OPASNE FORMULACIJE GLAVNIH CILJEVA AMERIČKE STRATEGIJE
NACIONALNE SIGURNOSTI

Jedan od glavnih ciljeva nove američke strategije obrane i nacionalne sigurnosti
iskazane u dokumentu QDR-2001 je mogućnost Sjedinjenih Drava da u
buduće samo određuju kriterije svojih vojnih intervencija izvan granica, prema
vlastitim nacionalnim interesima i trenutnim ekonomskim potrebama, SAD vie
u takvim operacijama neće traiti posebne suglasnosti UN-a, NATO-a ili
regionalnih tijela. Slučaj nedavnih intervencija u Afganistanu i Iraku dokazuje
da će to biti tako. Opasna je formulacija jednog od glavnih ciljeva američke
obrambene strategije: spriječavanje prijetnji protiv američkih interesa. To je
vrlo iroka formulacija, koj uz ostale dokumente upućuje na to da će u slijedećih
25 godina SAD koristiti vojnu i obavjetajnu silu i u ostvarivanju svojih
konomskih interesa, i onda kada su oni protivni nacionalnim interesima neke
druge drave ili politici neke druge nacionalne vlade. Te će metode, naravno,
biti primjenjene ukoliko dotična nacionalna vlada ne pristane na podlonost
svoje politike američkim nacionalnim interesima. Dokument predviđa i nastavak
regionalnog projektiranja globalnog poretka u smislu odravanja pogodnih
regionalnih ravnotea, čime zapravo SAD nastoje zaustaviti procese
ekonomskog, tehnolokog, znanstvenog i vojnog napredovanja pojedinih drava,
i prebaciti odnose na regionalne integracije kako bi lake odrale svoju
strateku prisutnost u pojedinim regijama. Novi oblici regionalne siguronosne
suradnje znače da će preoblikovanje siguronosnih i obrambenih strategija
pojedinih nacionalnih drava biti određivano potrebama nacionalnih interesa
SAD. oD tuda proizlazi i najnovija američka strategija formiranja regionalnih
vojnih i siguronosnih snaga pojedinih regija. Upravo u zemljama gdje se pod
pritiskom međunarodnih institucija smanje izdaci za obranu i njezin razvoj,
pogotovo u Europi (primjerice u Hrvatskoj), SAD planiraju repozicioniranje
svojih vojnih i obavjetajnih kapaciteta. Ovakvo strateko planiranje američkih
nacionalnih interesa, kako ih planira dokument QDR-2001 i Američka
strategija nacionalne sigurnosti, ima za osnovni cilj poistovjećivanje globalnih
interesa međunarodnog poretka s nacionalnim interesima SAD. zAdnji put je
takva globalna ravnotea ostvarivanja američkog nacionalnog interesa bila
najizraenija Marshallovim planom poslije Drugog svjetskog rata.
Posebno začuđuje da hrvatska diplomacija nije reagirala na taj dokument, kao i
činjenica da saborski odbori, obavjetajna zajednica i Ministarstvo obrane jo
nisu pristupili ozbiljnoj analizi tih najnovijih američkih dokumenata. Slučajnost
je i ovaj put pre slučajna. Naime, Račanova Vlada je postala samo jedan od
globalnih gubitnika u kockarnici nacionalnih interesa koju nazivamo
globalizacijom. Račan i Mesić, zapravo, po svojim osobnostima i jesu kockari;
jedan je proračunati, a drugi rastroni gubitnik. Ovaj put, međutim, bacaju kocke
ispisane hrvatskim nacionalnim interesima. Hrvatski sabor se pre lako, ali
potpuno svojevoljno, pretvorio u pomalo mamurnu publiku globalne kockarnice.
Naalost, dio oporbe, a pritom mislim na neke bive premijere, je ucijenjen od
strane Račanove vlasti mogućim kaznenim progonom za pretpostavljena
kaznena djela tijekom ranijih godina. hrvatska treba potpuno novi mentalitet
parlamentarne demokracije u kojoj neće biti moguće ovakvo tetno djelovanje
Vlade. Velik dio oporbe i sam nije spreman na takvu preobrazbu. Račan to zna i
koristi to vrijeme da Hrvatskoj kao dravi, njezinom gospodarstvu i
međunarodnom poloaju, te stratekim nacionalnim interesima, nanese to vie
tete.

PROJEKTIRANE GLOBALNE NEPOGODE

Zbog previe podudarnosti u nacionalnim interesima SAD i posljedica pojave
velikih nepogoda u pojedinim regijama (u smislu ratova i velikih zaraza) sklon
sam prihvatiti tezu da se radi o projektiranim nepogodama kojima je glavni cilj
stvoriti uvjete za ostvarivanje vitalnih nacionalnih interesa SAD i vezanih
centara moći (MMF, Svjetska banka, multinacionalne kompanije …). Taj splet
američkih nacionalnih interesa koji zaokruuju trinaest posebno zanimljivih
zemalja (spomenutih ranije) nazvao sam elisom globalnih interesa (A), čiji je
centar projektiranja stratekih globalnih interesa u Washingtonu. Dijagonalu
elise globalnih interesa čine dva strateka globalna trokuta (B): jedan
Washington Turska Filipini (B1), drugi Meksiko Brazil Indonezija (B2).
Ova dva strateka globalna trokuta povezani su na svojim krajnjim točkama s
dva trokuta stratekih kontinentalnih mostova (D): jedan Washington Meksiko
Kolumbija Brazil (D1), a drugi Indonezija Tajland Indija Pakistan
(D2). Prvi strateki kontinentalni most povezuje Junu, Srednju Ameriku sa
Sjevernom Amerikom i Kanadom, dok drugi povezuje Aziju sa Australijom.
Okosnica cijelog ovog sustava globalnih interesa je afrički trokut strateke
ravnotee (C) koji čini Egipat Nigerija Etiopija. Ovaj trokut strateke
ravnotee povezuje sredita dva strateka globalna trokuta; prvi Sjeverna
Amerika Europa Azija, drugi Srednja Amerika Juna Amerika Afrika
Australija. Ovakvu moju analizu dokazuju gospodarski, politički, vojni,
financijski, infrastrukturni interesi i akcije Sjedinjenih Drava u drugoj polovici
prolog stoljeća. Najnoviji američki dokument o strategiji nacionalne sigurnosti
potvđuje ovu teoriju globalizacije američkih interesa. U područjima koja
obuhvaća elisa globalnih interesa nalaze se danas glavni globalni prometni
putevi; eljeznički, cestovni, riječni, pomorski i zračni, te najveći potencijali
prirodnih rezervi minerala, ruda i nafte, kao i potencijalni podmorski izvori nafte
i zemnog plina. Upravo se na ravnotenoj točki elise globalnih interesa danas
vodi antiteroristički rat, zračnim udarima na Afganistan. Hrvatska se nalazi u
stratekom globalnom trokutu B1, intenzivnih sukoba globalnih
geoekonomskih interesa Europske Unije, Sjedinjenih Američkih Drava i
arapskih zemalja. Program globalne antiterorističke koalicije uvelike potvrđuje
ove moje tvrdnje.

(PRILOG 26 SHEMATSKI PRIKAZ ELISE GLOBALNIH INTERESA)
OPASNOSTI ZA NACIONALNU SIGURNOST HRVATSKE

Osnovni izvori opasnosti po nacionalnu sigurnost za Hrvatsku predstavljaju:
- sustav projektiranih globalnih nepogoda;
- globalna regionalizacija;
- globalna internacionalizacija;
- vanjski dug RH;
- međunarodni ugovori koje je potpisala Vlada RH i, a verificirao Hrvatski
sabor;
- ne razvijanje i ne planiranje nacionalnih tehnolokih trendova;
- Hrvatska nema jasno definirane i u Saboru potvrđene nacionalne interese;
- ne postojanje stratekih institucija.
Znanje, potencijali i upravljanje za Hrvatsku predstavljaju najveće izazove
nacionalne sigurnosti, te slobodno moemo reći da znanje i zemlja (u smislu
prostora i ljudi) predstavljaju dvije dijagonale na kojima treba graditi sustav
nacionalne sigurnosti Hrvatske (NS = Z x Z, nacionalna sigurnost = znanje x
zemlja).
Kada govorimo o projektiranim globalnim nepogodama, one se u nacionalnim
dravama pojavljuju u obliku rezultata globalnih strategija prema nacionalnim
ekonomijama:
- inflacija;
- gospodarske integracije;
- zaduivanje;
- financijski derivati;
- naputanje potencijala;
- sindrom puste zemlje;
- financijsko monetarni protektorat;
- političko dravne integracije;
- nepoznati neizlječivi virusi;
- kontrolirani kaos.

(PRILOG 27 SHEMA PROJEKTIRANIH NEPOGODA)

Sukladno tomu glavne odrednice hrvatske strategije nacionalne sigurnosti bi
trebale biti:
- znanje i ljudski potencijali;
- proizvodnja, promet i infrastruktura, nove tehnologije;
- selo;
- voda;
- zatita zdravlja;
- povratak potencijalima;
- stalno praćenje i analiza međunarodnih strategija, te hrvatsko strateko
pozicioniranje u odnosu na međunarodne i globalne strategije;
- sredinje pozicioniranje u regiji Mediterana;
- granice;
- prostor (primjerice: Lika, Gorski kotar, Dalmatisnko zaleđe, Istočna
Slavonija, otoci);
- predviđanje nepogoda i kriza, izrada i simulacija kriznih planova;
- zatita vlasnitva;
- energija.

TREĆI PUT ILI GLOBALNA SOROIZACIJA (IV.)

Postao sam, kako to volim govoriti, dravnik bez drave. U toj ulozi uivam; ja
se posve identificiram s onim to činim.
George Soro, Podrka demokraciji
Politika trećeg puta na određeni je način postala sinonim za modernu
socijaldemokraciju, ili (zato ne reći istinu) socijaldemokraciju po mjeri
globalnog kapitalizma, kojem su na čelu multinacionalne korporacije. Sasvim je
sigurno da je treći put, zapravo pokuaj uspostave jedinstvene globalne
političke u drutvene scene, odnosno uspostava jedinstvenih globalnih
mehanizama političkog odlučivanja i drutvenih utjecaja. Takva politika nije
pokuaj spaavanja reformiranih komunista u bivim komunističkim zemljama i
njihovo vraćanje na vlast, već je to pokuaj globalnog kapitala da izgradi
paralelne centre moći i centre odlučivanja u odnosu na nacionalne vlasti i
izgrađene sustave nacionalnih drava. Tvorcima ovog političkog samjera
globalizacije nacionalna drava i suverenitet predstavlja najozbiljniju smetnju
kod ostvarivanja njihovih poslovnih interesa i irenju njihovog utjecaja putem
stranih investicija.
Da se uistinu radi o globalnom projektu Trećeg puta ne krije niti Tony Blair,
koji je i prije dolaska na mjesto britanskog premijera posato globalnim
glasnogovornikom politike trećeg puta. Namjerno kaem samo
glasnogovornikom jer se ideolog te politike lukavo skriva u osobi globalnog
megaspekulatora, poslovnog čovjeka koji je svoj kapital zaradio
pekulacijama na međunarodnom tritu vrijednosnica i dionica, autora i
vlasnika svjetske mree zaklada Otvoreno drutvo, Georga Sorosa.
Prije deset godina desnica je imala virtualni monopol vlasti na demokratskom
Zapadu. U Americi i cijeloj Europi, pa čak i u Skandinaviji, desnica je bila na
vlasti koja se činila neosvojivom. Danas je situacija drukčija: većim dijelom
Europske zajednice vlada umjerena ljevica. Premda postoji mnogo toga to jo
moramo naučiti u odnosu na djelotvornost i opcije, posebno u javnom sektoru,
tvrdimo s vie sigurnosti nego ikad prije da desnica nema odgovor na probleme
drutvene polarizacije, porasta kriminala, propusta u sustavu obrazovanja, niske
proizvodnje i niskoga gospodarskog rasta, govori u svom priručniku za politiku
trećeg puta britanski premijer. Ruenje desnice na globalnoj razini Soros je
osmislio kao politiku spasa globalnog kapitalizma, kojem je inače prema
njegovim riječima prijetila propast. Soros naime dri kako globalnom
kapitalizmu treba dati ljudskije lice kako bi se zavarali građani koji bi inače
mogli pokrenuti globalnu antikorporacijsku revoluciju. Osim toga Soros čvrsto
dri kako je potrebno uspostaviti globalne mehanizme političkog dolučivanja,
kao i globalno drutvo, koje je tomu pretpostavka. Taj projekt će i podravati u
pojedinim nacionalnim dravama financirajući izdano sve političke opcije koje
bi se opredjelile za globalni treći put. Upravo se to dogodilo krajem devedesetih
godina u Hrvatskoj.

IZGRADNJA GLOBALNE POLITIKE TREĆEG PUTA

Izgradnju globalne politike trećeg puta Soros vidi kao jedini način izlaska iz
krize globalnog kapitalizma koju je opisao u istoimenoj knjizi, traeći rjeenja i
nudeći opcije globalnog razvoja i uspostave globalnog drutva. On vidi rjeenje
u ograničavanju suverenih prava naroda i nacionalnih drava: Nedostaje nam
vladavina međunarodnog prava. Kako to postići? Samo u kooperaciji s
demokratskim dravama koje su pod kontrolom svojih drutava. Potrebno je
ustupanje dijela suvereniteta zbog uspostavljanja vladavine međunarodnog
prava i iznalaenja načina kako navesti i druge drave da učine to isto. To
načelno dobro zvuči, ali moramo imati u vidu nehotične posljedice, kae Soros
i nastavlja, Ne postoji globalni politički sistem koji odgovara globalnom
kapitalističkom sistemu; tovie, ne postoji koncenzus oko toga da li je globalni
politički sistem odriv, odnosno poeljan … Nedostaci političkog procesa
postaju izraeniji nakon to je ekonomija doista postala globalna, pa trini
mehanizam ulazi u ona područja drutva iz kojih je ranije bio isključen …
Premda moemo govoriti o globalnom reimu u ekonomiji i financijama, ne
postoji globalni reim u politici. Upravo u tome Soros je pronaao svoju
globalnu misiju na uspostavljanju globalnog otvorenog drutva kao
pretpostavke uspostave globalnog političkog reima koji će stvarati u pojedinim
dravama (naravno nametanjem odredbi nacionalnim vlastima) uvjete za
ostvarivanje interesa globalnog kapitala i globalnih kapitalista pojedinačno. On
eli uspostavu globalne političke vlasti ostaviti kao svoju bolesnu ostavtinu
svijetu i građanima svijeta (engl. citizens of the World).
Soro dri da se uspostavom globalnog političkog sistema dovrava savrenstvo
globalizacije kako je on vidi. Izgradnja globalnog kapitalizma obiljeila je
dvadeseto stoljeće, dok će u dvadeset i prvom stoljeću dovrenje globalizacije
obiljeavati procesi izgradnje globalnog političkog sistema i globalni opozicijski
pokret drava nacija toj zamisli. Uloga politike Trećeg puta sastoji se upravo u
tome da potpuno eliminira globalnu opoziciju drava nacija Sorosevoj zamisli
dovrenja globalizacijskog nauma svjetske političke vlasti. Globalni
kapitalizam ne moemo opisati kao reim, jer se tu radi o nedovrenom reimu:
on upravlja samo ekonomskom funkcijom, iako je ta funkcija postala vanija od
svih drugih funkcija, opisuje Soros razloge zbog kojih dri potrebnim izgradnju
globalnog političkog sustava; kako bi izgradio globalni reim sa svim njegovim
funkcijama: ekonomskim, političkim i drutvenim. On ne eli dokinuti drave u
cijelosti, jer bi na taj način globalni moćnici, vlasnici globalnog kapitala bili
odgovorni u cijelosti na globalnoj razini za nacionalne probleme, već eli
stvoriti globalni reim kojemu će podrediti nacionalne drave koje će u
određenim pitanjima desuverenizirati, prenoseći suverenitet na globalni reim:
Za stabiliziranje i reguliranje istinske globalne ekonomije potreban nam je
određeni globalni sistem političkog odlučivanja.
Ukratko potrebno nam je globalno drutvo kao podrka naoj globalnoj
ekonomiji. Globalno drutvo ne podrazumijeva globalnu dravu. Dokidanje
drave nije izvedivo niti je poeljno; ali sve dok postoje kolektivni interesi koji
nadilaze dravne granice, suverenitet drave mora se podrediti međunarodnom
pravu i međunarodnim institucijama. Ovo je posebno zanimljivo, jer u slučaju
prenoenja ovlasti političkog odlučivanja o ekonomskoj sudbini nacionalne
drave nacionalna vlada gubi mogućnostutjecaja na globalne odluke, narod gubi
svoj izvorni suverenitet, jer u budućnosti će birati predstavnike vlasti koji će
doslovno biti nemoćni. Desuverenizacija naroda posebna je posljedica ovakvih
globalizacijskih procesa, jer narod u svojoj dravi gubi bilo kakav utjecaj na
odluke o vlastitoj i sudbini zemlje u kojoj ivi. Naime konstrukcija globalne
političke vlasti, ba kao to je to slučaj i sa globalnim ekonomskim sistemom,
postavljena je tako da narod pojedine drave nema nikakvu mogućnost utjecaja
na odluke koje danas donosi globalni ekonomski reim, a sutra će to činiti i
globalni politički sistem. Soros ne skriva da se radi o specifičnoj ideologiji
globalizacije: Danas je globalni kapitalistički sistem jo uvijek na vrhuncu
moći. Svakako je ugroen trenutnom krizom, ali njegova ideoloka nadmoć ne
poznaje granice. Detaljnije ovu ideologiju razrađuju sudionici globalne politike
Trećeg puta, čiji su sljedbenici uz financijsku pomoć Sorosa i politički
patronat Blaira kupili izborne mandate u Hrvatskoj, velikom političkom
prijevarom na siječanjskim izborima 2000. godine.

TONY BLAIR SLIJEDI SOROEVE IDEJE

S ispravnom politikom, trini su mehanizmi bitni za postizanje drutvenih
ciljeva, poduzetnički ar moe promicati drutvenu pravdu, a nova tehnologija
znači povoljnu priliku, nikako prijetnju. Nae vrijednosti određuju nae
neprijatelje, potvrđuje Tony Blair Soroseve riječi, teorije i projekte. Politiku
trećeg puta, kao političkog mutanta globalnog kapitala mogli bismo nazvati
kapitalističkom socijal-demokracijom, koja ima glavnu zadaću nacionalne
eutanazije, kako bi se omogućili interesi financijskih centara moći globalnog
poretka. Soros je jako dobro znao da se mora osigurati od bijesnih masa, koje
s vremena na vrijeme izazivaju pobune i revolucije. To se moglo jedino ukoliko
se osmiljenom globalnom strategijom navuče humana maska globalnom
kapitalizmum, a maska lanih socijal demokrata Europe svakako mu se učinila
najprikladnijom. Kompromitacija desnice u nacionalnim dravama za provedbu
ovakvog plana bila je nunost. U Hrvatskoj smo i sami na najvulgarniji način
bili svjedoci (i jo smo) tog procesa. Ovdje Soro sasvim izravno financira takve
operacije i političke osobe, intelektualce, znanstvenike, novinare koji djeluju u
tom cilju. Njegovi nedavni ispadi prilikom kojih je napao svoje tićenike u
Hrvatskoj da nije zadovoljan njihovim radom, zapravo su izraz njegove osobne
panike da u Hrvatskoj moda neće uspjeti ostvariti ciljeve dugotrajne vladavine
lanih trećeputaca na čelu s Račanom i Mesićem i njihovim političkim
koalicijskim karcinomom. Način na koji se po zadatku kompromitira desnica
opisuje i Blair u svojem eseju Nova politika za novo stoljeće: Sredinom
devedesetih kotač se ponovno okrenuo: ne natrag prema socijaldemokratskom
dravnom modelu, nego prema spoznaji da je dogmatizam neoliberalne desnice
postao ozbiljna prijetnja nacionalnoj koheziji. Neprestano je rastao broj
gubitnika; neprestano je rastao broj kompanija koje su podbacivale; neprestano
je rastao broj javnih slubi koje su propadale zbog nebrige; i ustrajno se
povećavao broj zajednica koje su bile ugroene porastom kriminala,
nezaposlenosti i drutvene diskriminacije. I dok su se dokazi gomilali, desnica
se pokazivala sve tupljom u poduzimanju bilo kakvih mjera; zapravo, nije uopće
nita poduzimala na ključnim područjima … Kao to su gospodarska i drutvena
promjena bile bitne za dolazak desnice na vlast, tako su bile bitne i za njezin
pad. Izazov pred kojim se nalazi Treći put jest da se odlučno uhvati u kotac s
implikacijama te promjene.
Ono to je Blair zaboravio reći jest činjenica da su upravo globalni mehanizmi
utjecali na slabe ekonomske rezultate desnice u pojedinim zemljama, jer im se
međunarodnim ekonomskim mehanizmima ograničavao napredak, razvojni
projekti i ozbiljnije gospodarsko socijalne promjene, upravo kao dio strategije za
poptunu kompromitaciju desnice. Desnica je gubila konce u rukama samo onda
kad se previe oslanjala na međunarodne ekonomske strategije kao spasonosne i
kad je bezuvjetno podlijegala političkim pritiscima međunarodne zajednice.
Financijska trita se mogu pretvoriti u kuglu za ruenje koja obara privrede,
napisao je Soros razotkrivajući činjenicu da se globalni manipulatori često
koriste mehanizmima globalne ekonomije kako bi ruili pojedino nacionalno
gospodarstvo, odnosno nacionalnu vladu koja trenutno ne odgovara interesima
globalnih strategija i globalnog kapitala. Na primjeru Hrvatske to je najbolje
vidljivo. Međunarodne strategije i međunarodni sponzori doveli su na vlast
hrvatske trećeputce. Ostanak desnice na vlasti u Hrvatskoj značio je
nemogućnost provedbi globalnih strategija na naim prostorima koje su u
interesu globalnog kapitala, odnosno onih pojedinaca i korporacija koje
posjeduju taj kapital i imaju svoje posebne interese na naim prostorima.
Tezu povezanosti hrvatskih trećeputaca i globalne strategije politike Trećeg
puta Blair sasvim nesvjesno dokazuje: Treći put je zaokupljen ispunjenjem
četiriju opsenih političkih ciljeva: 1) dinamične ekonomije, s podlogom u
znanju i temeljem u osposobljenu pojedincu s jednakim izgledima, u kojoj vlasti
ne zapovijedaju nego omogućuju, a snaga je trita upregnuta da slui javni
interes; 2) snanoga civilnog drutva koje jamči prava i dunosti, u kojem je
vlast partner snanih zajednica; 3) moderne vlasti temeljene na suradnji i
decentralizaciji, to produbljuje demokraciju da bi bila prilagođena modernom
vremenu; 4) i vanjske politike zasnovane na međunarodnoj suradnji. Sve ove
ciljeve na specifičan način i na tetu Hrvatske i njezinih građana provodi
aktualna hrvatska vlast po nalogu svojih međunarodnih pokrovitelja. Ne
zaboravimo da su, pred same trećesiječanjske izbore, hrvatski trećeputci
hodočastili u London upravo Tonyu Blairu, traeći legitimitet od njega i
globalnih centara moći, prije nego li su dobili legitimnu podrku hrvatskih
birača. Oni su ili u jedan od centara globalne moći po mandat za vođenje
hrvatske drave u interesu upravo međunarodnih centara moći, a ne u interesu
svojih birača, koji su posluili kao neka vrsta verifikacijske komisije na
izborima 2000. U tom Račanovom postupku krije se izvorna nelegitimnost ove
vlasti, u mandatu koju su mu povjerili strani politički i ekonomski moćnici, u
projektima koje provodi po njihovom nalogu. Njegov izvorni mandat pripada
Londonu i Washingtonu, a ne građanima Hrvatske. Zbog toga je ova vlast
nelegitimna.
Blair jasno najavljuje jedinstvenu globalnu vlast, ba kao to to čini Soros (koji
sam sebe naziva dravnikom bez drave): Danas je Europa ujedinjena i
postoji samo jedna globalna velevlast. Sada se suočavamo s novim prijetnjama i
izazovima. Ipak, nae globalne ustanove vlasti nisu reagirale dovoljno brzo na
novonastalu panoramu. U odnosu na to, sredinja ljevica ima to reći: suradnja
je ansa, nikako prijetnja. Upravo po nalogu te globalne velevlasti Račanova
politika provodi sustavnu dezintegraciju Hrvatske kao nacionalne drave na
svim razinama: ekonomskoj, političkoj i drutvenoj. Nacinalna dezintegracija i
bezuvjetna globalna integracija Hrvatske zadatak je koalcvijske vlasti pod
vodstvom Socijal demokratske partije. To, uostalom, hrvatskoj vlasti diktiraju
i multinacionalne korporacije koje su većinskim dijelom vlasnici kapitala u
Hrvatskoj, nadziru u potpunosti gospodarski i financijsko monetarni sustav u
naoj zemlji. Tiha desuverenizacija Hrvatske već je nastupila, a u sljedećih
godinu dana trebala bi poprimiti svoje konačno obličje. Stvaranje Novog
svjetskog poretka moda je započela politička desnica, koja je u međuvremenu
postala teret i potpuno bespootrebna globalnom kapitalu. On se eli svog starog
političkog partnera rijeiti pod svaku cijenu, a za novog je izabrao reformiranu
socijalističku internacionalu u obliku globalne socijal demokratske platforme
nazvane politikom Trećeg puta. Oni su autori projekta globalizacijskog
svjetskog poretka. Vlade sredinje ljevice bile su arhitekti međunarodnog
poretka, podupirući sigurnost i napredak desetljećima. Očekuje nas slična
povoljna prigoda. Mi ivimo u svijetu jedne velevlasti, u kojem europske zemlje
moraju raditi zajedno da bi postigle vie nego da rade svaka za sebe …,
hvalisavo navodi britanski premijer, nastavljajući upravo kritikom novonastalih
nacionalnih drava na naim prostorima: Dok se Zapad ubrzano integrirao, na
Istoku je tekao proces dezintegracije. Nastaju nove drave, od kojih neke nikada
ranije to nisu ni bile. Euforija dravnosti uglavnom je kratko trajala i većina
novonastalih drava krenula je u priključivanje suvremenoj Europi. Nekolicina
drava s nedemokratskom praksom i autokratskim predsjednicima pokuala se
suprotstaviti integracijama i ujedinjenoj Europi ne razumijevajući vrijeme i
prostor nakon nestanka bipolarne podjele svijeta. U ovim Blairovim riječima
moemo između redaka pročitati namjeru britanske administracije da srui
demokratski izabranu desnu vlast u Hrvatskoj, čijeg su pokojnog predsjednika
Tuđmana smatrali autokratom i jo dodatno opterećenim proloću. Međutim, za
razliku od Blaira, Tuđman je poznavao prilike prostora i vremena s posebnom
perspektivom čovjeka koji je tijekom vie desetljeća sudjelovao u političkoj,
demokratskoj borbi za pravo hrvatskog naroda na dravnu samostalnost njegove
drave. Opstanak jugoslavenske dravne tvorevine bio je nedvojbeni interes tada
Europske zajednice (danas Europske unije) i njihovog partnera Sjedinjenih
Američkih Drava.

MANIPULACIJA DEMOKRACIJE ILI MOŽE LI SE POČINITI ZLOČIN
SLOBODE?

Soro korelaciju između demokracije i kapitalizma tumači na sebi svojstven
način, ali time razotkriva kako je globalnom kapitalizmu potrebna globalna
manipulacija nacionalnim demokracijama kako bi opstao i odrao ravnoteu
između ekonomske i drutvene dobiti: iroko je usvojena pretpostavka o
nerazdruivosti demokracije i kapitalizma. Taj je odnos, u stvari,
dalekosloeniji. Kapitalizmu je demokracija potrebna kao protutea …. Soros
priznaje da je slobodan protok kapitala, zapravo, mehanizam izigravanja
nacionalnih ekonomija i njihovog dovođenja u krizna stanja, čime se mogu
poslućiti i u političkoj destabilizaciji pojedinih nacionalnih vlada koje na bilo
koji način prue otpor globalizacijskim moćnicima: Sposobnost drave da se
brine o blagostanju svojih građana danas je na ozbiljnoj kunji zbog sposobnosti
kapitala da izbjegne oporezivanje i dodatna opterećenja u pogledu prava radnika
tako to moe otići drugdje. Prijetnja stalnom nestabilnoću kretanja i
koncentracije globalnog kapitala u pojedinim nacionalnim ekonomijama stalni je
mehanizam kojim globalni financijski moćnici ucjenjuju nacionalne vlade kad
pregovaraju o pogodnistima koje se moraju osigurati za strane investitore
(većinom multunacionalne korporacije), ako da nacionalnim dravama ostaje
izbor jedino između ropstva ili siromatva! To je Treći put, koji se sve vie,
barem u Hrvatskoj, pokazuje slijepom ulicom koja zavrava provalijom
incidentalnom globalizma sa svim imperijalističkim atributima. Multinacionalne
korporacije predstavljaju organizacijsko i financijsko sredite gloablne
ekonomije. Soros potvrđuje takve pretpostavke: Svi sudjelujemo u globalnom
kapitalističkom sistemu koji je obiljeen ne samo slobodnom trgovinom nego
posbeice i slobodnim kretanjem kapitala. Taj je sistem vrlo sklon financijskom
kapitalu koji je posve slobodan u svome kolanju, pa je uzrokovao brz razvoj
globalnih financijskih trita. On je poput divovskog krunog sistema koji u
sreditu prima kapital kroz financijska trita i institucije, a potom ga u obliku
kredita izravno izbacuje na periferiju: putem portfolio investicija, odnosno
neizravno kroz multinacionalne korporacije.
Koliko duboko u bit drutvene zajednice prodire Soroseva ideologija
globalizacije otvorenog drutva govore njegove riječi u kojima opisuje na koji
način su odnosi na tritu kapitala potpuno zamijenili međuljudske odnose, pa
čak i one unutar obitelji: Zamjena međuljudskih odnosa transakcijama trajan je
povijesni proces koji nikad neće okončati i koji je dobrano napredovao daleko
vie nego početkom ezdesetih kada sam doao u ovu zemlju i počeo razmiljati
o tome. Doao sam iz Engleske, pa sam odmah uvidio razliku: u Sjedinjenim
Dravama odnose je daleko lake uspostaviti i raskinuti. Otada je taj trend
dobrano uznapredovao. Jo uvijek postoje brakovi i obitelji, ali primjerice, kod
ulagačkog bankarstva transakcije su gotovo u potpunosti nadomjestile odnose.
To je najočigledniji primjer promjena koje se javljaju i u mnogim drugim
drutvenim institucijama. Povlačeći paralelu s odnosom Račanove
administracije prema instituciji obitelji u Hrvatskoj, ukidanjem i smanjenjem
prava majki i rodilja, jasno nam je da su takvi potezi trećepute hrvatske vlasti
dio globalne strategije drutvene dezintegracije drave nacije, njezinog unitenja
u pojedincu čovjeku, kojeg moralo i vrijednosno treba dezintegrirati kako bi
bio podoban građanin svijeta. Čovjek bez identiteta, bez obitelji, bez due, bez
nacije, čovjek kao stroj u globalnoj maini financijske dobiti. Svatko se treba
brinuti za svoje interese, pa moralni obziri posatju smetnja u tom nemilosrdnom
svijetu. U čistom transakcijskom drutvu ljudi koji nisu opterećeni obzirima
spram drugih mogu se lake kretati, pa će bre napredovati, riječi su kojima
Soros pokazuje otuđenje čovjeka u suvremenom globalnom drutvu koje je
određeno uvjetima globalnog kapitalističkog sistema.

IDEOLOGIJA UNIŠTENJA DRAVE NACIJE

Upravo na ranijim Sorosevim riječima počiva ideologija unitenja drave nacije,
on dravu vidi kao neku vrstu socijalno kulturnog entiteta unutar globalnog
poretka. Njemu je drava puki folklor potreban da bi se zadovoljili zahtjevi
globalnog trita i globalne financijske dobiti. Da je to tako potvrđuje i njegov
britanski tićenik Tony Blair: Vlade pojedinih drava raspolau sa sve manje
moći koja prelazi u ruke menagera multinacionalnih kompanija kojima su
podređene i najveće drave svijeta jer mnoge imaju veći promet i prihod nego li
većina istočnoeuropskih drava. Globalizacija je samo jedna u nizu posljedica
nestanka dravnog kapitalizma i nacionalne drave. Suprotstavljanje pojedinih
organizacija unaprijed je osuđeno na propast. U svojoj političkoj
samodopadljivosti Blair priznaje namjere upravitelja globalizacije da na čelo
svjetskog poretka stave menagere multinacionalnih korporacija koji zauvijek
trebaju dokinuti postojanje nacionalnih drava. Zanimljivo je, u svakom slučaju,
da se u tome britanski prvi ministar posebno osvrnuo na zemlje istočne Europe.
Čak je i jedan od ideologa politike Trećeg puta Blirovu politiku ocijenio
američkim stilom, neizravno upravo razotkrivajući Blairove političko
ekonomske sprege s određenim krugovima u SAD-u: U Britaniji se treći put
povezuje s politikom Tonya Blaira i novih laburista. Politički pogledi Tonya
Blaira često se uspoređuju s onima novih demokrata u SAD-u; i doista novi
laburisti i novi demokrati odravaju bliske i neposredne veze. Rečeno je kako
Blairova vlada, poput vlada M. Thatcher i J. Majora, trai nadahnuće s one
strane Atlantika, a ne preko Kanala. Njezina je retorika američka, intelektualni
utjecaji koji su oblikovali njezin projekt američki su; njezin je politički stil
američki … U veljači 1998., nakon političkog seminara s američkim vodstvom u
Washingtonu, Tony Blair je govorio o svojoj elji da stvori međunarodni
konsenzus centra i ljevice za dvadeset i prvo stoljeće. Nije li upravo takav
eksperiment bio treći put u Hrvatskoj, čudnim koalicijskim spajanjem quasi
centra (Budia, Tomčić) i quasi ljevice (Pusić, Račan, Kramarić). Jer, ponavljam
opet ovakvav sastav koalicije u Hrvatskoj za ruenje nacionalne desne opcije
nastao je upravo na dogovorima Račana, Budie i Blaira u Londonu, čemu je
britanska vlada dala veliku financijsku i logističku potporu, te obećanja za
ekonomsku i organizacijsko stručnu pomoć nakon dolaska koalicije na vlast.
Postaje li drava nacija izmiljotina, a vlada stvar prolosti? One se nisu
izmijenile, ali se njihov oblik mijenja. Gloablizacija odvlači od nacije
drave u tom smislu da slabe neke ovlasti to su ih imale nacije, uključujući one
na kojima se zasniva keynesijansko ekonomsko upravljanje. No globalizacija
također gura nadolje donosi nove zahtijeve i, također, nove mogućnosti za
obnavljanje lokalnih identiteta … Globalizacija vuče i u stranu, stvarajući nove
ekonomske i kulturalne regije koje katkada presijecaju granice nacija drava
… Trojako irenje globalizacije utječe na poloaj i moć drćava diljem svijeta.
Suverenost nije vie pitanje sve ili nita, ako je to ikada bilo. Granice postaju
nejasnije no to su bile, objanjava ideolog Trećeg puta Anthony Giddens.

DOKIDANJE HRVATSKE KAO NACIONALNE DRAVE

Politika decentralizacije Hrvatske, kako je predlau pojedinci unutar Račanove
koalicije, zapravo vodi konačnom dokidanju hrvatske nacionalne drave. Visoki
dunosnik Račanovog SDP-a i saborski zastupnik Pavle Kalinić regionalizaciju i
opisuje kao način izbjegavanja, preskakanja nacionalne drave: … teče
funkcinalna decentralizacija i već se nazire Europa regija. Upravo te nove regije,
euroregije, preskačudravne granice i u praksi pokazuju prevladanost nacionalne
drave. Regionalizacija i decentralizacija Hrvatskoj se danas uvjetuje iz gotovo
svih globalnih centara moći: Washingtona, Londona, MMF-a i Svjetske banke,
te Europske unije. Regionalizacija ili izolacija glase ucjene moćnika među
kojima je i britanski premijer. Račanova administracija mora izdrati dovoljno
dugo da odradi taj prljavi posao za potrebe globalizacijskih procesa na naim
prostorima. Regionalizacija je samo mehanizam, kojim se u potpunosti razbija
nacionalna drava, njezina je konačna namjera disperzija stvarnih ovlasti i
narodnog suvereniteta na manje entitete, teritorijalne enklave, koje ljepe
nazivaju euroregijama. Kada se to dogodi nestanak nacionalne drave nije
moguće spriječiti. Vladajuća koalicija će svakako pokuati odraditi posao
regionalizacije Hrvatske jo u tekućem mandatu. Na to ih prisiljavaju i obveze
prema njihovim međunarodnim gazdama.
Izgradnja modela globalnog političkog i ekonomskog reima, zapravo ima
glavnu zadaću spasiti i osigurati kontinuirani stabilan rast nacionalnih
ekonomija SAD-a i Velike Britanije, po čijim potrebama se oblikuje
međunarodni poredak. Soros to ne krije u svojim analizama: Uvođenjem
međunarodne valute izbjegao bi se mete. Nadalje, ona bi pomogla zaustaviti
raspad američkog gospodarstva koji se sada odvija. Ne moemo vie povećavati
vanjski dug pod koncesijskim uvjetima, stoga ćemo biti prisiljeni vlastitu kuću
dovesti u red … Reforma duga povećala bi kupovnu moć duničkih zemalja, a
monetarna bi osigurala element stabilnosti koji je nuan za uspjean proces
prilagodbe u SAD. Soros je i ranije drao, predviđajući pad komunizma i
mogućnost nastanka novih drava u srednjoj i istočnoj Europi, da SAD trebaju
podupirati taj proces i od samog početka sudjelovati u kreiranju novih drava i
njihovih demokracija. zato je među prvim operacijama u ovom dijelu Europe
započeo svoje operacije u bivoj Jugoslaviji, o čemu je zapisao 08. prosinca
1992.: Događaji jedva da su i mogli poći gorim putem no to je to slučaj u
Jugoslaviji, no to ipak nije konac priče. Iz njenih će ruevina izniknuti nove
drave, i vrlo je bitno kako će one izgledati.
Iz pozicije svjetskog kapitala i interesa financijskog profita itekako je bilo bitno
kako će izgledati politički i ekonomski prostor nakon raspada Jugoslavije. Soros
je od početka elio biti proaktivan u tim procesima, kako bi osigurao to bolju
poziciju kod podjele financijskog, profitnog kolača, na čemu inzistira danas,
dvanaest godina kasnije. On priznaje svoju ulogu u procesima dezintegracije
totalitarističkih političkih reima, ali treba imati na umu da ga je u tome vodio
jedino interes globalnog kapitala i jedinica dobiti po uloenom dolaru: Bio sam
djelatan na barem tri fronte: osnovao sam niz zaklada irom komunističkoga
svijeta kako bih otvorio ta zatvorena drutva i potpomogao njihovu preobrazbu u
drutva otvorenoga tipa. Također sam se upleo i u političke tokove, predlaući
programe gospodarske reforme i pomaući u njihovoj provedbi. Soros je
sudjelovao u tim procesima kako bi njima u pozadini upravljao ucjenjujući
reformskim potporama i međunarodnim kreditima, istovremeno projektirajući
političku alternativu koja bi preuzela vlast u desetljećima koja slijede, kako bi
osigurao ekonomski kontinuitet u odnosu na kapital i resurse. Dok su njegovi
suvremenici eljeli biti guverneri prostora, on je u tiini, samozatajno posato
guverner tranzicijskih procesa u postkomunističkim zemljama.
To je bila glavna Soroseva komparativna prednost pred drugim predstavnicima
globalnog poretka. Osim toga, od svih njih, najbolje je razumijevao procese na
naim prostorima i imao najvjerodostojnije informacije o pojedincima,
institucijama, organizacijama na ovim prostorima. Zato je mogao preuzeti
virtualno upravljanje dugotrajnom tranzicijom. Postao sam javna osoba;
zapravo sam se počeo ponaati kao kakav dravnik. Situacija je bila pomalo
neobična jer nisam imao dravu koju bih mogao predstavljati, ali sam se ubrzo i
na to navikao, priča o sebi Soros, videći se kao misionar globalnog kapitala, ili
neka vrsta globalnog vratara profita. Najveću prijetnju interesima koje
predstavlja Soros je i tada vidio u nadolazećim nacionalnim političkim snagama,
grubo ih napadajući kao oviniste i nacionaliste: Zbog toga ovinistički
nacionalizam ima dobre izglede da iznikne kao prevladavajući politički trend,
to napose vrijedi u slučaju degeneriranja gospodarskih prilika. On će se napajati
na nekoliko izvora. Prvo, komunistički establiment, koji u otvorenom drutvu
nema budućnosti, spreman je promijeniti kapetana sad kad su mu potonule sve
lađe. Pogledajmo samo Jugoslaviju … Drugo, nacionalističke crte postoje i
među starim neprijateljima komunizma. i napokon, postoje tu i neki elementi iz
emigracije čiji je način miljenja jo ukorijenjen u prolosti, u dane kad su
napustili svoju rodnu zemlju. Njihov se utjecaj najjače osjeća u zemljama poput
Slovačke i Hrvatske.
Ove riječi dokazuju da se aktulana Račanova administracija obruila u politički
obračun s hrvatskim iseljenitvom već u prvim danima svoje vladavine upravo
po nalogu svojeg međunarodnog patrona, oduzevi iseljenitvu prava koja su
dobili ranijim zakonima nakon osamostaljenja Hrvatske. Proces otuđivanja
iseljene i domovinske Hrvatske je nuan kao dio procesa nacionalne
dezintegracije hrvatske drave. Ukoliko koalicijska vlast u potpunosti ne izolira
iseljenitvo neće moći dovriti posao koji ima nalau svjetski centri moći. Soros
je drao kako početkom devedesetih godina prolog stoljeća nije uspio u
Hrvatskoj dovesti na vlast svoje ljude upravo zbog financijske, ljudske i
materijalne pomoći hrvatskog iseljenitva novoizabranoj, demokratskoj vlasti i
samostalnoj hrvatskoj dravi. To im nikada neće oprostiti, te je upravo zbog toga
Račanova osveta među prvima zahvatila iseljenike, ba kao to je kasnije
zahvatila hrvatske branitelje, ratne invalide, obitelji poginulih i nestalih
branitelja. Osim toga mnogi dokazi u Sorosevim riječima potvrđuju kako su
ratovi, općenito, za američku administraciju dobar posao, unosna investicija, i
način na koji rjeavaju probleme proračunskih deficita: Ulazimo u eru američke
hegemonije … Nema dvojbe da će Sjedinjene Drave iz svoje vojne pobjede
(op. misli se na Zaljevski rat) izbiti i neku ekonomsku korist. Sam rat se pokazao
dobrim poslovnim pothvatom, a na Srednjem nas istoku čekaju mnogi
građevinski ugovori … Glavna se korist od hegemonije ubire u trgovini. Danas
s vremenskim odmakom i nakon nebrojenih dokaza koji govore o toj temi
(ranije sam pisao o knjizi dr. Jerrya Blaskovicha Anatomija obmane)
nesumnjivo je da je najveću korist od rata na naim prostorima imala upravo
ekonomija Sjedinjenih Drava, a postoje brojni dokazi financijske, poslovne
sprege najviih dunosnika američke administracije s vrhom nekadanje
jugoslavenske drave.

TAJNI AMERIČKI PLAN «Y2»

Navodni tajni američki plan Y2 mogao bi u cijelosti razotkriti strategiju
dravne administracije i obavjetajne zajednice SAD-a da pristane na raspad
Jugoslavije početkom 90-tih godina prolog stoljeća, kako bi vjeto
projektiranim situacijama i okolnostima, isplanirali ponovnu konstrukciju neke
nove tvorevine na ovim prostorima. Jugoslavija je, jednostavno, za američku
administraciju predstavljala i predstavlja preveliku investiciju, politički i
financijski, da bi jednostavno okrenuli leđa mogućnosti ponovnog podizanja
svog poslovno političkog mutanta. Sasvim je sigurno da su SAD krajem 80-tih
i početkom 90-tih godina 20. stoljeća ulagale znatna sredstva u opstanak
Jugoslavije pod svaku cijenu, makar pofravajući oruani sukob i rat
Jugoslavenske narodne armije protiv novoosamostaljenih drava Hrvatske i
Slovenije. Da je JNA dobila zeleno svjetlo američke administracije za
osiguravanje budućnosti Jugoslavije svjedoče mnogi napisi, knjige i analize
upravo američkih novinara i novinskih agencija: Gerge Bush stariji,
neautorizirana biografija (autori Anton Chaitkin i Webster Griffin, američki
novinari); Anatomija obmane (autora dr. Jerrya Blaskovicha, američkog
novinara); te sam Henry Kissinger u svojoj knjizi Diplomacija. Plan Y2 u
potpunosti će razotkriti razloge i motive izdane američke financijske i političko
diplomatske potpore Račanovoj koalciji, kod dolaska na vlast, te opstanka na
vlasti do kraja mandata.
Uostalom o osmiljavanju rata na naim prostorima od strane američke
administracije, odnosno o ratu kao nekoj vrsti američkog biznisa, u svojoj knjizi
Neautorizirana biografija Georga Busha starijeg piu i dvojica američkih
istraivačkih novinara Webster Griffin Tarpley i Anton Chaitkin. Američki
novinari u toj knjizi navode upletenost američkog dravnog tajnika Bakera u
izbijanje rata protiv Hrvatske: 22. lipnja 1991., Baker je imao poseban sastanak
sa srbijanskim predsjednikom Miloevićem, tijekom kojeg je Baker ohrabrio
srbijanski vojni vrh da bilo kakvu pobunu republika ugase svim vojnim
sredstvima. Autori ove knjige tvrde da je američka administracija poduprla
ideju rata u bivoj Jugoslaviji, kako bi oslabila investicijska trita srednje
Europe, te posebno kako bi investicijski ugrozile novonastalo jedinstveno trite
ujedinjene Njemačke. Čini se da takva postavka s pozicije američkih
nacionalnih interesa moe stajati. i autori ove knjige obruili su se na koncept
Busha starijeg, odnosno njegovu viziju Novog svjetskog poretka: Ono to
Bush podrazumijeva pod novim svjetskim poretkom je jedinstveno carstvo,
novo stoljeće neupitne svjetske dominacije anglo saksonskih sila. To je svijet
neoimperijalizma i neokolonijalizma …. Prema iskustvima koja u Hrvatskoj do
danas imamo, čini se da moji američki kolege nisu bili daleko od istine
ocjenjujući američku ideju novog svjetskog poretka na ovaj način. Ona se doista
u svojoj ekonomskoj praksi pokazala izrabljivačkom imperijalističkom silom
najjačih zemalja globalnog poretka. Studija istraivača američkog Hudson
instituta, na čelu s Hermanom Kahnom je 70-tih godina prolog stoljeća izradila
studiju pod nazivom Slijedećih 200 godina scenarij za Ameriku i svijet, u
kojoj zapravo predviđaju globalizacijske procese, zaključno sa izgradnjom
sustava jedinstvene svjetske vlasti: Također je vjerojatno da će biti mnogih
funkcionalnih organizacija koje će se baviti različitim međunarodnim pitanjima
to će se javljati tijekom 21 stoljeća. Mnoge od najuspjenijih organizacija
vjerojatno će biti one koje će nastajati ad hoc, ali neke će od njih biti dio irih
međunarodnih organizacija, kao to su Ujedinjeni narodi. Mnogi ljudi vjeruju da
će gotovo neizbjeno ojačati smjer koji vodi prema svjetskoj vladi, budući da će
mnoge funkcije preuzeti međunarodne organizacije … Jasno je da zahtjevi za
očuvanje mira i problemi kontrole naoruanja, problemi okolia i ekonomskih
odnosa, jednako kao i mnoga pitanja reda i zakona, svi zajedno stvaraju velik
pritisak u pravcu miroljubivog razvitka k svjetskoj federalnoj vladi … Moemo
zamisliti i svjetsko zakonodavstvo utemeljeno na načelu jedan dolar jedan glas
(u kojemu bi prevladale Sjedinjene Američke Drave i Japan), ili na nekim
drugim realističnim, premda neadekvatnim mjerilima sadanje moći i utjecaja.
Ovako su američki stručnjaci promiljali budućnost globalizacije, kad ona jo
nije bila definirana ovakvim procesima koji je danas transparentno ili tajno
predstavljaju. Ono to je kontinuitet svih tih promiljanja jest nedvojbeno
jačanje i osiguravanje stalnosti globalne moći i utjecaja SAD-a.


/ nastavak slijedi.../