** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

Hrvatska i Novi Svjetski Poredak /III-dio/
HRVATSKA I NOVI SVJETSKI POREDAK








SOROŠ SUDJELOVAO U IZGRADNJI GLOBALNOG FINANCIJSKOG
SUSTAVA TEMELJENOG NA ŠPEKULACIJAMA

I jedan od najvećih svjetskih donatora, ili kako ga drugi nazivaju
megaspekulator, George Soro, opisao je proces nastajanja novog bankarstva
potpuno oslonjenog na tehnologiju manipulacija pekulacijama: … Ulagači se
na bankovne dionice naprosto nisu obazirali. Tada se, međutim, počela
pojavljivati nova sorta bankara, ljudi obrazovanih u poslovnim kolama, koji su
razmiljali u kategorijama netto profita. Uvedeni su financijski instrumenti nove
vrste. Neke su se banke svojim kapitalom počele sluiti mnogo agresivnije,
pokazujući pritom vrlo dojmljivu sposobnost zarađivanja. Bankovne su se
dionice, međutim, prodavale po nominalnoj cijeni ili cijeni tek malo vioj od
nje. Analitičari su bili svjesni njihove relativne potcijenjenosti, ali su već bili
izgubili svaku nadu da bi se to dalo ispraviti. Pa ipak mnoge su banke već bile
dosegle točku u kojoj su ih, prema standardima tog vremena, već počele tititi
granice financijske podloge. Ako su eljele i dalje rasti, morale su skupiti
dodatni dionički kapital. To je bio kontekst u kojem je First National City Bank
priredila večeru za analitičare vrijednosnih papira to je bio nečuven događaj u
svijetu bankarstva. Ta je večera označila kraj mrtvila to su ga koncem 1930 ih
nametnuli bankama. Ja sam nisam bio pozvan, ali me je to potaklo da objavim
izvjetaj u kojem sam preporučio stvaranje buketa agresivnije vođenih banaka. I
doista, godine 1972. bankovne su dionice napravile lijep skok pa smo na naem
buketu digli nekih 50 postotaka ….
Upravo je Soro najavio da će međunarodne financijsko monetarne institucije
prije ili kasnije pribjeći laboratorijskoj metodi dokazivanja svojih
pekulacijskih, ekonomskih teorija. On sam bio je u tome pionir: … u to doba
bio sam posve zaokupljen nastojanjem da na financijskim tritima zaradim to
vie novca. Financijskim sam se tritem posluio kao laboratorijem za
ispitivanje svojih ideja. Rezultati su bili prilično ohrabrujući: tisuća dolara
uloena u moju zakladu, Quantum Fond prilikom njegova osnivanja 1969., do
danas je narasla na vie od pola milijuna dolara .... Drutvene političke i
ekonomske promjene u Istočnoj i Srednjoj Europi najmoćnije zemlje svjetskog
poretka iskoristile su kako bi na ovim prostorima (gdje se nalazi i Hrvatska)
uspostavili globalni financijsko monetarni laboratorij, gdje će moći u praksi
ispitivati učinkovitost teorija međunarodnog financijskog sustava. Da je tomu
tako Soros svjedoči i na primjeru bive. Iz njegove ocjene s početka 90 ih
godina prolog stoljeća proizlazi čvrsto očekivanje stabilizacije Jugoslavije,
kako bi se zbog globalne ekonomske ravnotee spriječilo nastajanje nacionalnih
drava: … Slučaj Jugoslavije je posebno zanimljiv. Unatoč tome to su
nacionalni rivaliteti tu zemlju doveli na rub sloma, radikalni program
stabilizacije novca, koji je uveden istog dana kad i u Poljskoj 1. siječnja 1990.
počeo je mijenjati politički krajolik. Taj je program uvelike paralelan s
poljskim, a polučio je veći početni uspjeh. Sredinom godine ljudi su opet počeli
misliti u kategorijama Jugoslavije, a savezni premijer Ante Marković se
namjeravao kandidirati na saveznim izborima kao nekomunist ….

GLOBALNI FINANCIJSKO-MONETARNI EKSPERIMENT

Vrlo jasno treba reći da ekonomsko unitavanje novonastalih drava na prostoru
bive Jugoslavije nije bilo slučajno. Bio je to sastavni dio globalnog financijsko
monetarnog eksperimenta koji Soro djelimično i priznaje na drugim
primjerima: … Ljudi mnogo pričaju o privatizaciji, ali sam ja osobno doao do
zaključka da je besplodno čekati na privatizaciju da ona rijei problem. U ovom
je trenutku zapravo potrebno dravnim poduzećima nametnuti trinu disciplinu.
Stečajeva praktički nije bilo. Kad bi gubitai bili otjerani u likvidaciju, i radna
snaga i ostali resursi postali bi ponovno raspoloivi. Tad bi se mogla ubaciti
zapadna poduzeća i uposliti jeftinu (op. u ovom slučaju) poljsku radnu snagu za
snabdijevanje zapadnih trita … Eto gdje bi u igru trebalo ubaciti dravnu
pomoć zapadnih zemalja …. Ako paljivo analiziramo ove Soroseve riječi,
prepoznat ćemo od slova do slova obrazac ponaanja hrvatske Vlade koju vode
Račan i Linić. Ne čudi to oni postupaju po obrascima Georga Soroa, jer je
upravo mrea njegovih zaklada izdano financijski i materijalno pomagala
dolazak na vlast koalicije pod Račanovim vodstvom. Naravno, u ime onih koje
predstavlja, Soros danas, zajedno s MMF-om i Svjetskom bankom od hrvatske
Vlade trai ekonomske protuusluge, koje dugoročno tete hrvatskom
gospodarstvu. U tom kontekstu treba shvatiti i pristajanje hrvatske Vlade na
svrstavanje Hrvatske među zemlje Jugoistoka Europe.
Tu je ideju cjelovite ekonomske regije prvi promovirao upravo Soro, krajem
osamdesetih i početkom devedesetih godina prolog stoljeća. … Sad je na
Zapadu red da u tom pogledu pokae sposobnost vođenja te da s Istočnom
Europom postupa kao s cjelovitom regijom, a ne kao s odvojenim zemljama …,
kae Soro, te nastavlja: … Moguća je i alternativa, ali je za nju potrebna
zapadna pomoć. Svojevrsna Istočnoeuropska platna unija, koju bi dotirao Zapad,
mogla bi pribaviti mehanizam za prijelaz od neekonomske k trino orijentiranoj
trgovini između zemalja … Kao to sam to zamislio 1990., trgovina bi se
odvijala posredstvom lokalnih moneta; samo bi se razlike pokrivale dolarima …
Zapadne zemlje bi preuzele ulogu bankara i jamca provedbe čitavog plana.
Postavila bi se ograničenja na kredit deficitarnim zemljama, a ljekoviti postupci
bili bi propisani znatno prije no to bi se do te granice dolo. Među te postupke
ubrojili bismo devalvaciju i politiku skupog novca …. Ova ideja je osnova
dananje njemačke ideje Gospodarske unije zapadnog Balkana, ili svrstavanja
Hrvatske među sedam zemalja Jugoistoka Europe prema kojima MMF, Svjetska
banka, Europska unija imaju jedinstveno postupanje, kriterije i politiku.
Hrvatska Vlada provodi politiku stranih centara geoekonomske moći. Soros je
samo ambasador sive diplomacije globalizacijskog kapitala i ekonomskih
moćnika iza ideje Novog svjetskog poretka. Sam za sebe kae da je dravnik
bez drave. Soro je jo početkom devedesetih godina prolog stoljeća osmislio
strategiju prema novom geoekonomskom krajoliku Istočne Europe: … Moj je
novi cilj uspostavljanje, na njegovu mjestu (op. misli se na komunistički sustav),
otvorenog drutva. To će biti mnogo tee postići. Konstrukcija je uvijek tea od
destrukcije i mnogo manje zabavna. Ta zadaća daleko nadilazi moje snage;
sretna je okolnost to na poslu njezina ostvarenja nisam sam. Pomaganje
Istočnoj Europi postalo je moćnom industrijskom granom. Zbog toga snage
svojih zaklada moram koncentrirati tamo gdje uivamo komparativne prednosti
…. Manipulacija vladama postalo je alatom industrije američkog nacionalnog
interesa, stvaranje uvjeta za manipulaciju vladama Soros otvoreno naziva
moćnom industrijskom granom. Trenutni ekonomski poloaj Hrvatske je
proizvod i te industrije. Da je to tako Soro potvrđuje na primjeru Mađarske: …
Dajući male stipendije ljudima koji su radili u dravnim institucijama, omogućili
smo im da rade ono to sami ele, a ne to eli drava. A dajući inače
nedostupne dolare u zamjenu za mađarsku monetu, mogli smo djelovati
subverzivno i u samim institucijama ….

STRATEŠKI CILJEVI EKONOMSKE POLITIKE MMF-a

Strateki ciljevi ekonomske politike MMF-a sa katastrofalnim posljedicama za
zemlje u tranziciji su:
- servisiranje stranog duga;
- fiskalna otrina;
- redukcija ili eliminacija trinih tarifa bez obzira na nacionalne ekonomije,
proizvodnju ili međunarodna suparnitva;
- privatizacija ili likvidacija infrastrukture i industrije u vlasnitvu drave.
To su sve načela na kojima se temelji MMF-ova tzv. "ok terapija". U svojem
govoru na godinjem skupu Svjetske banke u Hong Kongu, Kina, u rujnu 1997.,
Malezijski premijer dr. Mahatir Bin Mohamad prvi je optuio MMF i Svjetsku
banku (World Bank) za "manipuliranu svjetsku krizu", govoreći o krizi
ekonomija azijskih zemalja. Kao čelnik jedne od vlada članica MMF-a na
primjeru krize u Meksiku i Maleziji optuio je MMF i Svjetsku banku: "... Sad
znamo zato je bilo odlučeno da će Malezija zavriti kao Meksiko. Znamo da je
čak i ekonomski slom u Meksiku bio manipuliran i planiran, kao to i ekonomije
drugih zemalja mogu uskoro biti manipulirne i prisiljene u propast od strane
velikih menadera Fonda, koji su najednom postali oni koji odlučuju tko će
ekonomski napredovati a tko neće ...". Naruavanje i mijeanje MMF-a i
Svjetske banke u suverenitet zemlje i naroda premijer Malezije je dokazao iz
vlastitog iskustva: "... Naređeno nam je da moramo dozvoliti da se naim
novcem trguje i izvan nae zemlje, naređeno nam je da dozvolimo kratkoročne
prodaje, čak da dozvolimo ozakonjenje trgovine posuđenim dionicama.
Naređeno nam je da dozvolimo pekulacije. Učinili smo sve to nam je
naređeno. Ali nam je rečeno da nismo učinili dovoljno. Naređeno nam je da
usporimo na rast, rečeno nam je da se tako nećemo odrati, da je to loe za nas,
da ćemo se pregrijati. Naređeno nam je da se ne ulae u velike projekte, tako
zvane "mega - projekte", čak ako oni samo osiguravaju nunu infrastrukturu
koja nam je bila potrebna. A naravno, na kraju nam je rečeno da ako ne
osiguramo potrebnu infrastrukturu nećemo ostvariti rast. Stvarno, prilično
zbunjujuće ...".
Upravo svjedočenje iz govora dr. Mahatira govori o tomu na koji način svjetski
korporacijski financijski moćnici iz svojih carstava izgrađenih u papirnatim
financijskim pekulacijama u zemljama članicama MMF-a, kontroliraju i
interesno određuju razinu razvoja ili pak ekonomsku propast pojedine zemlje
članice. Pri tomu se slue ucjenama stranim kreditima pojedine zemlje čije je
plaćanje dospjelo, kreditima koje pojedina zemlja tek treba dobiti, preporukama
za strane investicije u pojedinu zemlju, uključenjem pojedine zemlje u globalne
infrastrukturne i energetske planove. Krug je potpuno zatvoren. Kao to je rekao
malezijski premijer zemlja članica mora pristati na sve.

GLOBALNA MOĆ MULTINACIONALNIH KORPORACIJA

Visoki dunosnici i ekonomisti MMF-a i Svjetske banke posljednjih nekoliko
godina bili su usmjereni na izradu stratekih dokumenata koji će utvrditi
tehnologiju desuverenizacije novonastalih drava u srednjoj i istočnoj Europi.
Studija Američkig instituta za politička istraivanja, projekta Globalne
ekonomije pod nazivom Top 200 uspon korporacijske globalne moći,
autora Sarah Anderson i Johna Cavanagha (bivi međunarodni ekonomist pri
Konferenciji o trgovini i razvoju UN-a i direktor Instituta za politička
istraivanja), koja je bila pod embargom objavljivanja do prosinca 2000.,
dokazuje teze koje je iznio malezijski premijer o korporacijskom upavljanju
procesima globalizacije. Nalazi ove radne skupine vrlo mjerodavnih
međunarodnih stručnjaka u potpunosti razotkrivaju skrivene namjere projekta
globalizacije. Od stotinu najvećih ekonomija u svijetu pedeset i jedna su
korporacije, a samo četrdeset i devet drave. Promet i ekonomska moć vodećih
dvjesto korporacija u svijetu raste brom stopom rasta nego cjelokupna globalna
ekonomska aktivnost, njihov je promet veći od prometa svih drava svijeta
zajedno osim vodećih deset zemalja poretka (koje su i najjače zemlje MMF-a i
Svjetske banke, te zemlje u kojima je koncentrirano vlasnitvo najvećih dvjesto
korporacija u svijetu), njihov je promet osamnaest puta veći od godinjeg
prihoda 1,2 milijarde ljudi. Između 1983. i 1999., profit vodećih dvjesto
korporacija je narastao za 362,4 %, dok je broj ljudi koje u istom vremenu
zapoljavaju narastao samo za 14,4 %.
Među dvjesto najvećih svjetskih korporacija SAD imaju najveći udjel od 82
korporacije (41 %), a Japan je na drugom mjestu sa samo 41 korporacijom,
slijede Njemačka sa 20 i Francuska sa 17 korporacija. Od američkih globalnih
korporacija 44 nisu platile ukupan iznos od 35 % poreza na dobit od 1996.
1998., dok sedam poduzeća nije platilo nikakve poreze 1998., i to su: Texaco,
Chevron, PepsiCo, Enron, Worldcom, McKesson i najveća svjetska
korporacija General Motors. Kako bi se usporedila globalna ekonomska moć
korporacija nad nacionalnim dravama moemo navesti podatke: trenutno je
korporacija General Motors ekonomski veća od Danske, DaimlerChrysler je
veća od Poljske, Royal Dutch/Shell je veći od Venecuele, IBM je veći od
Singapura i Sony je veći od Pakistana. Financijska moć najvećih dvjesto
korporacija u 1999. je bila veća od bruto drutvenog proizvoda 182 zemlje
svijeta zajedno. Svojom iznimnom financijskom moći utječu na centre
političkog odlučivanja u nacionalnim vladama, samo tijekom 2000., za izborne
kampanje 82 američke korporacije donirale su preko 33 milijuna dolara
slubeno, dok se iznos izravnih donacija u gotovini ne zna (engl. soft money
donations).

OČUVANJE GLOBALNE KORPORACIJSKE MOĆI

Briga Svjetske banke i MMF-a za odranje trenutnog svjetskog financijsko
monetarnog sustava je upravo usmjerena na očuvanje korporacijske
globalizacijske moći. To dokazuju dokumenti čiji su autori najuvaeniji
stručnjaci i slubenici Svjetske banke pod nazivom (op. dokumente objavljujem
u cijelosti u prilogu knjige): Korporacijski rizik u svijetu (autori: Stijn
Claessens, Simeon Djankov, Tatiana Nenova), Upravljanje rizicima protoka
kapitala (autor: Mansoor Dailami), Financijska otvorenost, demokracija i
politika redistribucije (autor: Mansoor Dailami), Globalizacija i nacionalni
razvoj (autor: Andres Solimano), Bankarski sustavi u svijetu: da li regulacija i
vlasnitvo utječu na poslovanje i stabilnost? (autori: James R. Barth, Gerard
Caprio Jr., Ross Levine), Nove prilike i izazovi globalizacije (autori: Radna
skupina Svjetske banke za male zemlje, dokument izdvojen iz dokumenta Male
drave: u susret izazovima globalne ekonomije).
U dokumentu Globalizacija i nacionalni razvoj kao jedan od vodećih ciljeva
globalizacije stručnjak Svjetske banke navodi: … Globalizacija je poput sile za
discipliniranje vlada koje poduzimaju neodrive ekonomske politike …,
naravno kriterije odrivosti ekonomskih politika postavljaju MMF i Svjetska
banka, koji su pod utjecajem SAD-a i 200 najvećih multinacionalnih
korporacija, stoga su i politike koje se nameću kroz uvjetovanje tehničke pomoći
i kredita MMF-a i Svjetske banke, zapravo, mehanizam ostvarivanja interesa tih
korporacija. Kao jedan od ciljeva globalizacije u ovom dokumentu autor izravno
spominje i smanjenje broja kulturnih različitosti u svijetu, kao i nacionalnih
identiteta, za to će, priznaje Solimano, ipak trebati neko vrijeme ekonomske,
socijalne, političke, institucionalne asimilacije u novom globalizacijskom
poretku. Kao jedan od glavnih mehanizama globalizacije i integracija u
institucije svjetskog poretka upravo se nameće smanjena uloga nacionalnih
vlada u vođenju autonomne ekonomske politike, taj dio ekonomskog
suvereniteta nacionalna vlada imperativno prenosi na institucije globalizacije
prema projektu Svjetske banke. Te se institucije u ovom projektu naziva
agentima koji provode mandate nacionalnih vlada. Naravno, ti se mandati
određuju i filtriraju kroz birokratske strukture regionalnih i globalnih institucija
…, kae se u dokumentu.

STANDARDI REFORMA NACIONALNIH BANKARSKIH SUSTAVA

S druge strane u dokumentu Globalizacija i izazovi za zemlje u razvoju
Svjetska banka postavlja standarde reformi nacionalnih bankarskih sustava i to
na način da se nacionalno zakonodavstvo u regulaciji bankarskog sustava
prilagodi zakonodavstvima zemalja iz kojih dolaze banke u stranom vlasnitvu
na prostoru jedne drave, čime se zapravo eli otvoriti prostor za nesmetan
odljev kapitala iz zemlje: … Povećanom prisutnoću i jačanjem uloge stranih
banaka, zemlja moe uvesti najbolju praksu, unijeti vie konkurencije u
bankarski sektor, i prilagoditi vlastite zakone zakonima koji se provode u
matičnim zemljama banaka investitora …. Kao neke od najvanijih čimbenika
politike nacionalnih vlada u procesima globalizacije Svjetska banka u ovom
dokumentu navodi: … Porast trgovine, slobodan protok kapitala i financijske
mogućnosti zemlje, migracije (op. slobodan protok visoko obrazovane radne
snage), informacijske tehnologije i Web, rasprostranjenost koritenja novih
tehnologija … i nastavlja svi dijelovi svijeta su pod utjecajem globalizacije
kroz te čimbenike.
Da je to doista tako potvrdili su mi nedavno i dokumenti koje Vlada Hrvatske u
tajnosti čuva i skriva po ministarstvima, a koji sadre direktne naredbe hrvatskoj
Vladi od strane MMF-a i Svjetske banke to moraju učiniti u upravljanju
Republikom Hrvatskom (dokumentaciju sam dobio uslunoću biveg djelatnika
Hrvatske narodne banke - HNB). U uvodu samog dokumenta stoji klauzula o
tajnosti: "Sadraj ovog izvjeća sadri tehničke savjete i preporuke osoblja
MMF-a koji su dani vlastima drave članice na njihov zahtjev za tehničkom
pomoći. Izvjeće je klasificirano kao STROGO POVJERLJIVO" prema Općoj
administrativnoj odredbi br. 35 MMF-ovog administrativnog priručnika.
Izvjeće u cijelosti ili njegovi dijelovi ili saeci, ne smije biti priopćeno ili
objavljeno bilo kojoj neovlatenoj strani ili citirano u drugim dokumentima bez
pismenog odobrenja Direkcije za pitanja monetarne i tečajne politike
odgovarajućih vlasti ili Izvrnog diektora drave članice o kojoj se radi". Za nas
građane koji smo nositelji suvereniteta drave ovo je izvjeće potpuno tajno, a
sadri upute o naim sudbinama. Izvjeće pod naslovom "ULOGA HNB-a,
ZAKON O HNB, ZAKON O BANKAMA, INSTRUMENTI MONETARNE
POLITIKE, UPRAVLJANJE PRIČUVAMA, UPRAVLJANJE DUGOM I
TRITA NOVCA" sastavila je skupina u sastavu: Warren Coats (voditelj),
David Woo, Simon Gray (Bank of England), Duncan Last (FAD), Henry
Schiffman (umirovljenik MMF-a) i Barry Topf (Bank of Izrael) tijekom lipnja
2000. (op. navedeni dokumenti nalaze se u prilogu knjige).

TAJNI PROJEKT MMF-a ZA HRVATSKU

Dokumenti koje sam naveo, a hrvatska Vlada i MMF ih klasificirali kao strogo
povjerljive sadre upravo upute, odnosno naredbe o kakvima govori malezijski
premijer dr. Mahatir. Na drugoj stranici tog dokumenta upućenog Hrvatskoj
vladi MMF-ovi stručnjaci ocjenjuju stanje u Hrvatskoj kratko i jezgrovito: "...
Fiskalni deficiti su na neodrivo visokim razinama. Hrvatska je na pragu velikih
obećanja i visokih rizika. ...". Tajni dokumenti sadre i dokaz ranijih naredbi
MMF-a hrvatskoj Vladi vezano uz reforme platnog sustava u zemlji i uvođenja
klirinkog sustava plaćanja: "... Misija (op: misli se na radnu skupinu MMF-a) je
sa zadovoljstvom zabiljeila napredak postignut prema ostvarivanju klirinkog
sustava za plaćanja. Misija je također zabiljeila pripreme koje se poduzimaju za
preseljenje računa iz ZAP-a u banke. Misija je, međutim, skrenula panju na ire
implikacije ovog preseljenja, posebice na restrukturiranje ZAP-a (koji će
izgubiti značajan dio svojih poslova), potrebu rjeavanja poslova vezanih za
oporezivanje i statistiku koje trenutačno obavlja ZAP na osnovu podataka o iro
računima pravnih i fizičkih osoba i cjelokupno pitanje računa opće drave. (op:
slijedeće pie podebljano naglaenim slovima) Misija je preporučila hitno
osnivanje tripartitne radne skupine (Ministarstvo financija, Hrvatska narodna
banka, ZAP) koja bi bila zaduena za planiranje i provedbu ove reforme.
Ranije navedena pitanja upravljanja dugom i gotovinom, programiranja
likvidnosti i reforme platnog sustava, predočuju neka od područja na kojima
suradnja i koordinacija između Ministarstva financija i Hrvatske narodne banke
mogu povećati njihovu učinkovitost poslovanja. (op: ponovno podebljana slova)
Misija je preporučila formaliziranje visoke razine koordinacije u obliku
koordinacijskog odbora koji bi se sastajao jedanput mjesečno i sugerirala da se
moe vie učiniti da bi se produbilo međusobno razumijevanje.
Misija je pripremila nacrt uvjeta poslovnog odnosa (engl. Terms of reference,
TEM) za Koordinacijski odbor. ...".
Preseljenje računa i poslovanja iz Zavoda za platni promet (ZAP) u poslovne
banke u uvjetima u kojima se nalazi hrvatsko gospodarstvo moe predstavljati
visoko rizičnu operaciju. Na taj način preko poslovnih banaka MMF Svjetska
banka (i preko HNB-a) u svakom trenutku imaju puni uvid i kontrolu nad
financijskim stanjem u zemlji, potpuno je olakana manipulacija financijskog
sloma, nadzor, usmjeravanje i manipulacija trita novca i kapitala, to je opasno
za zemlju u ovom trenutku. Iz ovih razloga MMF i pouruje hrvatsku Vladu na
uvođenje klirinkog sustava plaćanja, pa čak i arbitrira u osnivanju koordinacije
kako bi se smi proces to prije dovrio.
Način rada triju vodećih monetarnih institucija u zemlji članici (Hrvatskoj)
određuje upravo "strana" institucija u obliku MMF-a. Upravo ta činjenica
dokazuje da bitne naputke u financijsko monetarnom upravljanju dravom
Vlada prima iz izvandravne institucije kakva je MMF. Takvi slučajevi
dokazuju nadnarodni i naddravni suverenitet MMF-a nad hrvatskom Vladom.
Ne elim pri tomu ocjenjivati reforme i naredbe koje dolaze iz MMF-a, već
naglasiti da su planirane i provedene po naredbama "iz vana". To je potpuno
suprotno dojmu koji Vlada eli ostaviti pred građanima: kako sama planira
razvojnu, financijsku i monetarnu budućnost zemlje. Kada to postane
uobičajenom praksom, MMF moe izmanipulirati gospodarski slom zemlje u
roku od nekoliko sati. Vlada koja za takav slučaj nije spremna i nema posebnog
"Kriznog plana" pretvorit će se u sustav kaosa koji će jedini izlaz vidjeti u
daljnjem zaduivanju drave kod MMF-a i Svjetske banke. Prezaduenost
drava kako bi se potpuno kontrolirao njihov gospodarski rast i razvoj time i
utjecaj na međunarodna gospodarska kretanja je glavna okosnica rada
Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). Cilj je kontrolirani kaos u
gospodarstvima zemalja u razvoju i onima u tranziciji. Upravo su te zemlje
najizloenije slobodnom tritu pekulativnim vrijednostima.
U dokumentu se dalje navodi ocjena koja potpuno dovodi u pitanje slubena
izvjeća Vlade RH: "... Misija Europske unije u oujku i travnju zaključila je,
međutim, da je fiskalna situacija znatno tea no to bi se moglo učiniti iz
nacionalnog prikazivanja podataka, uz manjak dravnog proračuna veći od 8
posto i javni dug koji premauje 50 posto BDP-a. vlasti su pokazale zanimanje
za početak primjene MMF-ovog programa ...".

HRVATSKA BANKARSKA KRIZA PROJEKTIRANA U MMF-u I
SVJETSKOJ BANCI

Ipak slijedeća ocjena navodi nas izravno na sumnju kako je bankovna kriza u
Hrvatskoj, koja se protezala od 1995. - 1998., izravno planirana i manipulirana
iz centara moći u MMF-u i Svjetskoj banci kako bi se prisililo hrvatsku vlast na
prodaju domaćih banaka sa svim njihovim plasmanima, komitentima,
nekretninama i hipotekama u vlasnitvo stranaca, stranih banaka i novčarskih
institucija. Iako je to posredno zahtijevano od hrvatske Vlade tijekom zadnjih
desetak godina do potpunog sloma hrvatskog bankarskog sustava Hrvatska nije
bila voljna većinsko vlasnitvo svojih banaka prepustiti strancima, ali je nakon
manipulirane financijske krize Vlada bila prisiljena to učiniti. O tomu dokument
MMF-a govori u pozitivnom svjetlu: "... Nakon dvije godine druge bankovne
krize tijekom koje se broj banaka smanjio sa 60 na 45, čini se da se situacija u
financijskom sektoru stabilizirala. Prva je bankovna kriza u razdoblju od 1995. -
96., rezultirala time da je Agencija za osiguranje tednih uloga i sanaciju banaka
preuzela četiri od pet najvećih banaka u Hrvatskoj. Nakon to je Slavonska
banka prodana 1998., dvije od tih banaka, Privredna banka Zagreb i Splitska
banka prodane su ove godine, a očekuje se da će prodaja Riječke banke biti
dovrena tijekom ljeta. Jo su dvije banke ule u program sanacije 1998. i 1999.,
Dubrovačka banka i Croatia banka. Očekuje se da će te dvije banke biti prodane
prije kraja godine ...". Pri tomu ne smijemo zaboraviti da su bankovnom krizom
u Hrvatskoj i načinom njezina rjeavanja otećeni građani Hrvatske koji su svoj
novac povjerili posrnulim bankama, ali i mali dioničari tih banaka, čije je
vlasnitvo jednostrano poniteno od strane drave. Tu se, naime, dogodila tiha
nacionalizacija vlasnitva. Nitko od vlasnika dionica tih banaka do danas nije
obetećen, bez obzira to neki (kao primjerice dioničari PBZ i nekih drugih)
vode viegodinje sudske sporove za naknadu vrijednosti oduzetih (ponitenih)
dionica. Time je ozbiljno bila naruena gospodarsko pravna stabilnost sustava.
Jedan od ključnih zahtjeva MMF-a hrvatskim vlastima je potpuna neovisnost
upravljanja monetarnom politikom zemlje koja bi trebala pripasti Hrvatskoj
narodnoj banci. Iza tog zahtjeva stoji htijenje MMF-a da ubuduće u određenim
odlukama i dugoročnim monetarno financijskim planiranjima, u upravljanju
pričuvama i dugom, moe mimoići Vladu utjecati izravno isključivo na čelne
ljude HNB-a. MMF eli olakati sebi manipulaciju monetarnim sustavom
Hrvatske. U tom smislu se ovaj dokument MMF-a uputa u ocjene: "...
Nezavisnost HNB-a nedavno je bila napadnuta. Vođa jedne od regionalnih
stranaka u novoj koalicijskoj Vladi zatraio je smjenjivanje Guvernera Hrvatske
narodne banke (HNB-a) zbog njegovog načina rjeavanja bankovne krize. Zbog
toga su, nakon to je Sabor odlučio da neće usvojiti Godinje izvjeće HNB-a za
1998. i 1999. i Financijski plan za 2000., članovi Savjeta HNB-a, uključujući i
Guvernera, "stavili mandate na raspolaganje Saboru. Ti su događaji izazvali
ozbiljna pitanja o adekvatnosti Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci za očuvanje
nezavisnosti HNB-a. osim toga, nova Vlada jo uvijek trai svoj put obzirom na
organizaciju i poslove upravljanja, kao i primjereno mjesto HNB-a u toj
strukturi ...".
Jedan od primjera ozakonjenja pekulacija unutar institucija koje upravljaju
monetarnim sustavom zemlje jest i slijedeća preporuka MMF-a hrvatskoj Vladi:
"... Kako bi Ministarstvo financija dobilo primjereni financijski poticaj da svoju
gotovinu dri kod HNB-a i da njome primjereno upravlja (npr. između oročenih
depozita i depozitnog novca), Misija je predloila da se Zakonom o sredinjoj
banci propie da HNB mora plaćati trine kamate na depozite drave ...". Radi
se zapravo o čistoj pekulaciji u kojoj će drava derivativnim putem fiktivnim
kamatama na vlastita sredstva povećavati iznose sredstava na svojim računima,
iako stvarnog povećanja iznosa ivog novca po toj osnovi uopće neće biti. Kada
se odnos stvarnog depozita ivog novca drave kod HNB-a i fiktivnih kamata
nakupljenih obračunavanjem nepostojećeg novca ukamaćenih dravnih
sredstava prekomjerno uveća monetarno financijski sustav zemlje sruit će se
poput kule od karata, moemo to slobodno nazvati "sindromom kule od karata"
koji će potpuno uruiti hrvatsko gospodarstvo. Da bi se pokrio gubitak nastao
takvim ukamaćivanjem na računima drave, MMF i Svjetska banka ponuditi će
kreditne aranmane kojima će zaokruiti svoju kontrolu nad hrvatskim
gospodarstvom. To moemo nazvati "financijsko - monetarnim protektoratom"
MMF-a nad Hrvatskom kao izravnom posljedicom "sindroma kule od karata".
Takav pekulativni manevar nad Hrvatskom potvrđuju i daljnji planovi MMF-a
izrečeni u tajnom dokumentu: "... U skladu s najboljim praksama i obvezama
članstva u EU, sredinjoj banci ne bi trebalo biti dozvoljeno da izravno kreditira
dravu. Nacrt zakona o sredinjoj banci koji je predloila Misija (op:misli se na
MMF) sadri to ograničenje, ali dozvoljava HNB-u da za potrebe monetarne
politike kupuje i prodaje dravne vrijednosnice na sekundarnom tritu ...". Ovo
posljednje moglo bi ozbiljno naruiti makroekonomsku stabilnost zemlje.
Kupovanje i prodaja dravnih vrijednosnica i nije nita drugo do kreditiranje
drave. Vrijednosnica ima svoju vrijednost prema kojoj je njen izdavač (u ovom
slučaju drava) obvezan, odnosno tu vrijednost drava u određenom vremenu i
pod određenim uvjetima i kamatom, jamči kupcu vrijednosnice. Međutim
prodaja vrijednosnica omogućuje ire pekulacije, manipulacije i zloupotrebe
nego to je to moguće izravnim kreditiranjem. MMF je tijekom godina ustrojio
crno trite vrijednosnicama, na kojem se uz zalog vrijednosnica i njihovo
prenoenje na treće osobe isplaćuju ogromni novčani gotovinski iznosi. Dio tih
poslova svojevremeno se obavljao i kroz Dravne robne rezerve SAD-a. Na taj
način dolazi do iscrpljivanja vrijednosti nacionalne valute čija se (ne)stabilnost
odrava prodajom vrijednosnica na način sadran u dokumentu MMF-a.
Međunarodni monetarni fond je u slučaju Hrvatske izravno odlučio spriječiti
mogućnost da čak i Hrvatski sabor kao predstavničko tijelo građana, time i
glavni predstavnik suvereniteta zemlje, moe utjecati na odluke HNB-a po
naredbama MMF-a. Takav prijedlog smanjenja utjecaja Hrvatskog sabora u
radnim komentarima HNB-a komentirali su kratko "O.K.!". Radi se o
slijedećem: "... Nacrt Zakona koji je Misija (op: misli se na MMF) predloila
obvezuje HNB da objavljuje svoje ciljeve i planove monetarne politike za
slijedeću godinu kao i vlastitu procjenu uspjenosti svojeg poslovanja tijekom
prethodne godine u odnosu na ciljeve zacrtane godinu dana ranije. Ti bi
dokumenti trebali biti objavljeni, a ne izravno izloeni Saboru (iako bi HNB bio
obvezan o njima raspravljati sa Saborom) kako bi se zatitila nezavisnost HNB-a
od bilo kakvog rizika da Sabor pokua modificirati ili utjecati na HNB-ve
planove monetarne politike ...". U ovom slučaju MMF potpuno protuzakonito
kriom preko hrvatske Vlade predlae zakone Hrvatskom saboru i jo naređuje
da Sabor ne smije imati nikakvog utjecaja na kreiranje monetarne politike
zemlje. MMF eli osigurati svoju poziciju u kojoj će svakog trenutka HNB-u
moći narediti ovakvim tajnim naputcima to će i kada učiniti. Hrvatskoj se vlasti
na taj način oduzimaju sve poluge kontrole nad monetarnom politikom, a sve
instrumente kontrole potpuno zakulisno preuzima MMF. Ovim činom nitko
unutar hrvatskih vlasti neće moći nadzirati financijsko - monetarnu budućnost
zemlje, instrumenti kontrole nalaziti će se izvan Hrvatske, i koristiti će se
protivno interesima razvoja Hrvatske. Ovo je, zapravo, proces izdvajanja
financijskog suvereniteta od dravno-narodnog suvereniteta, ili financijsko -
monetarna desuverenizacija drave. To je točka s koje za nacionalno
gospodarstvo nema povratka osim udarca u dno financijsko - gospodarskog
sloma: točka udara.

MMF PISAO NOVI ZAKON O HRVATSKOJ NARODNOJ BANCI

U skladu s nastojanjem da se postigne financijsko - monetarna desuverenizacija
drave, MMF je i predloio hrvatskoj Vladi kako bi trebao izgledati novi Zakon
o Hrvatskoj narodnoj banci: "... Kako bi HNB-u omogućio da ostvari svoj
primarni cilj stabilnosti cijena, nacrt Zakona o HNB-u određuje da je jedino
HNB odgovoran za formuliranje, usvajanje i provedbu monetarne politike.
Iskustvo potvrđuje da je sredinja banka koja je nezavisna od političkog utjecaja
u formuliranju i provedbi monetarne politike, učinkovitija i uspjenija u
postizanju cilja stabilnosti cijena od sredinje banke koja nema tu nezavisnost
...". Podri li hrvatska Vlada (a trenutno to namjerava) ovakav Zakon Ustavni
sud bi ga trebao staviti izvan snage zbog grubog krenja Ustava RH. Sabor mora
odrati kontrolu nad HNB-om, niti jedna institucija hrvatske drave ne bi smjela
moći samostalno bez nadzora i utjecaja Sabora kreirati i provoditi financijsko -
monetarnu politiku zemlje. Pojednostavljeno do krajnosti ovu situaciju moemo
slikovito objasniti na sljedeći način. Čovjek zaradi svoju plaću, ima novčanik u
kojem čuva svoje novce, ali ne smije odlučiti to će s tim novcima jer postoji
neki treći čovjek koji će mu bolje objasniti kako i na to potroiti taj novac.
MMF pri tomu zna to čini: oduzima mogućnost narodu jedne zemlje da sam
upravlja svojim gospodarskim resursima. Taj postupak otvara MMF-ovo
trgovanje pekulacijama i derivatima financijske prirode. O posljedicama takve
MMF-ove politike prema njegovoj zemlji Malezijski premijer dr. Mahatir vrlo
kratko kae: "... U slučaju Malezije, naa je valuta devalvirala 20 posto. To znači
da smo mi, svi uključujući i Vladu izgubili 20 posto trine vrijednosti novca u
kojem ga god obliku drali.siromani su postali siromaniji i sada je vie
siromanih u Maleziji. Bogati su postali također siromaniji, ali na njih, naravno,
nećemo troiti suosjećanje ...".

PRIJETNJA MANIPULIRANOM INFLATORNOM KRIZOM

Međutim u dokumentu MMF-a upućenom hrvatskoj Vladi nalazi se izravna
prijetnja manipuliranom inflatornom krizom ukoliko se ne postupi po naputcima
Misije MMF-a: "... Inflacija je općenito potaknuta očekivanjima kontinuiranog
povećanja cijena. Stabilnost cijena zahtijeva povjerenje javnosti da će barem u
srednjeročnom razdoblju cijene biti stabilne. Političari su skloni tome da stvari
sagledavaju kratkoročno, te ih stoga javnost moe promatrati kao neučinkovite
borce protiv inflacije. Zbog toga, to će veći utjecaj političari - bilo oni u Vladi
ili oni u Saboru - imati na monetarnu politiku sredinje banke, to će sredinjoj
banci biti tee odrati povjerenje javnosti (vjerodostojnost) da će cijene ostati
stabilne i kontrolirati inflatorno ponaanje ...". Ovo je izravna prijetnja
hrvatskim vlastima manipuliranom inflacijom ukoliko ne pristane na uvjete
MMF-a. Da situacija neće biti puno bolja ukoliko se HNB-u omogući potpuna
nezavisnost (odnosno ovisnost o naputcima iz MMF-a) svjedoči i sljedeća
ocjena Misije MMF-a: "... Iako Vlada moe izgubiti mogućnost da umjetnim
načinom kratkoročno stimulira gospodarstvo, ona moe i prebaciti na sredinju
banku dio "krivnje" za neophodne, ali nepopularne monetarne politike ...".
MMF u ovom tajnom dokumentu potpuno razotkriva svoju namjeru da Hrvatsku
narodnu banku pretvori u svoje trite financijskim pekulacijama te na taj način
periodično izaziva manipulirane financijsko - monetarne krize i krize
gospodarstva, u trenutku kada ocjeni da Hrvatska gospodarski staje na svoje
noge. Hrvatskoj Vladi MMF je naredio to će biti u tom smislu buduća glavna
zadaća HNB-a: "... Glavni instrument HNB-ove monetarne politike bile bi
operacije na otvorenom tritu - kupovina i prodaja dravnih vrijednosnica ili
blagajničkih zapisa HNB-a kako bi se utjecalo na iznos likvidnosti u
gospodarstvu. Ostali instrumenti su obvezne pričuve banaka, diskontne operacije
i krediti bankama ...".

REFORME STEČAJNOG ZAKONA PO NALOGU SVJETSKE BANKE

Jedna od najčudnijih reformi je izuzeće banaka iz Stečajnog zakona, čime se
ozbiljno dovodi u pitanje zakonitost cjelokupnog gospodarskog sustava, kao i
jednakost poloaja, prava i odgovornosti pravnih osoba pred zakonom. Prema
predloenim reformama (koje je hrvatskoj Vladi predloio MMF) odluku o
insolventnosti banaka i pokretanju stečaja donosila bi Hrvatska narodna banka
po vlastitoj procjeni, a sam stečajni postupak vodio bi se i nadzirao iz "Fonda za
osiguranje tednih uloga", umjesto pred sudom. To bi, osim naruavanja
poslovnih i gospodarskih odnosa, ozbiljno ugrozilo i sigurnost ulaganja u banke,
jer otećeni ne bi mogli traiti ostvarivanje svojih prava pred sudom. MMF se
izravno uputa u ocjene rada suda čime opravdava ove svoje prijedloge
hrvatskoj Vladi: "... Međutim, iskustvo u većini ostalih drava je pokazalo da je
rjeavanje pitanja insolventnih banaka na sudu vrlo neučinkovito i dovodi do
mnogo većih gubitaka za vjerovnike i gospodarstvo nego to je to neophodno ili
potrebno ...". Nakon toga MMF izričito naređuje Vladi kako će izgledati
zakonska regulativa ubuduće: "... Stečajni zakon ne bi se primjenjivao, a uloga
suda bila bi ograničena na jedno prizivno ročite nakon pokretanja
administrativnog postupka za slučaj nelikvidnosti banke ...". Dalje se pojanjava
tehnologija postupanja s nelikvidnom bankom: "... HNB bi imao isključivu
ovlast u određivanju insolventnosti banke. U tom slučaju Fond za osiguranje
tednih uloga bi imenovao stečajnog upravitelja. Stečajni upravitelj bi odmah
sastavio novu bilancu na osnovu revidiranih vrijednosti bančine imovine, koja
odraava primjenjive bankovne računovodstvene standarde, te bi sukladno
smanjio bančine obveze tako da su jednake vrijednosti njezine imovine ...".
MMF i Svjetska banka imaju izravan interes za provedbu ovakve reforme, jer se
u nerazjanjenim odnosima i izravnom dogovoru s HNB-om kao kupci propalih
banaka mogu javiti strane novčarske kuće ili ulagači. Tako se pojačava
prisutnost inozemnih vlasnika kapitala u bankarskom sustavu zemlje, čime se
opet interesno moe upravljati gospodarstvom u zemlji. Kreditni programi
takvih banaka neće voditi računa o interesima investicija u proizvodnju i
infrastrukturu, nego isključivo o to brem obrtaju stranog kapitala kroz
kratkoročne kredite i pozajmice, koje ne povećavaju proizvodnju i irenje
kapaciteta u zemlji. Često su upravo takve banke, kasnije, nositelji financijskih
operacija na tritu vrijednosnih papira, obveznica i kreditnih pisama, za račun i
u korist MMF-a i Svjetske banke. Kada jednom krug poslovnih banaka postane
dijelom tog trita za daljnje takve transakcije ne mora znati niti Hrvatska
narodna banka, to dodatno ugroava monetarno - financijsku stabilnost zemlje.
Također, ulaskom u vlasnitvo banaka, inozemne banke priznali mi to ili ne,
postaju regulatori gospodarstva u zemlji. Glavne međunarodne financijske
institucije upravo u tom dijelu imaju najveći interes manipuliranja potencijalima.
Nametnutom kreditnom politikom moe se dovesti do kolapsa cijelog niza
djelatnosti u gospodarstvu, ako ih se izolira od mogućnosti kreditiranja i
novčanog praćenja. Na taj način, malo po malo, dolazi do naputanja potencijala
u gospodarstvu, čime se dodatno moe stvoriti ovisnost gospodarstva o
inozemnim kreditima i pokrivanju likvidnosti zemlje.
U tom smislu jedna od većih reformi Zakona o bankama (koje hrvatskoj Vladi
naređuje MMF) predviđa drugačiji odnos prema podrunicama stranih banaka.
One su po dosadanjim propisima u Hrvatskoj poslovale kao posebne pravne
osobe sa vlastitim kapitalom, te su u cijelosti odgovarale nadlenim
institucijama nadzora u Republici Hrvatskoj. Novi zakon eli omogućiti
poslovanje podrunica stranih banaka djelimično u skladu s pravilima matične
drave, te se eli omogućiti regulacija podrunica od strane matične drave i u
smislu kapitala, međutim, i u smislu odgovornosti, te nadzora poslovanja. Ovo
izravno zadire u samu strukturu hrvatskog monetarno financijskog sustava,
omogućavajući neravnopravnost između hrvatskih banaka i podrunica stranih
banaka. To je izričito traenje Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) kako bi
se, po njima, ojačala konkurentnost u bankarskom sustavu. Na taj način MMF
osigurava mogućnost izazivanja planiranog bankarskog sloma u trenutku kada
ocjeni da mu je to u interesu (takvi su primjeri brojni od Meksika do Malezije).
"... Misija je zamijetila da bi se ojačala konkurentnost u bankovnom sustavu
oslanjanjem na kapital cijele banke, te regulacijom podrunica od strane matične
drave ...", govori se u dokumentima MMF-a o promjeni statusa podrunica
stranih banaka u Hrvatskoj. to se tiče nadzora govori se nedvosmisleno: "...
Kao to preporučuje Povjerenstvo za superviziju banaka iz Bazela, nadzorno
tijelo matične drave treba vriti nadzor nad podrunicama inozemnih banaka na
konsolidiranoj osnovi ...", čime se izravno naruava nadzroni sustav ustrojen u
Hrvatskoj i banke se međusobno dovodi u neravnopravan poloaj.

PROMJENE USTAVA PO NALOGU MMF-a

Naznaka svojevrsne deregulacije uloge HNB-a po mjeri i eljama stranih
financijsko - monetarnih institucija je i skriveni plan hrvatske Vlade da u sklopu
ustavnih promjena mijenja i Ustavom određene ciljeve HNB-a, to se prije svega
odnosi na odredbu koja ciljeve HNB-a određuje kao "stabilnost domaće valute i
opća likvidnost plaćanja u zemlji i inozemstvu" (Članak 53., Ustava Republike
Hrvatske). Ukidanjem tog dijela Ustavnih odredbi o Hrvatskoj narodnoj banci
potpuno bi izmijenilo Ustavnu odrednicu gospodarskog, monetarnog,
financijskog sustava zemlje. Ta se Ustavna odredba brie iz Ustava upravo na
zahtjev MMF-a, kojemu najvie i odgovara da se stabilnost hrvatske kune i
gosopodarskog sustava ne nameće kao obveza Hrvatskoj narodnoj banci. Ovo je
ozbiljno i zbog toga to potvrđuje činjenicu da su pojedine izmjene i dopune
Ustava RH provedene po nalogu ili naputcima inozemnih institucija. Dokument
MMF-a je jasan: "... Ustav Republike Hrvatske određuje ciljeve HNB-a kao
"stabilnost domaće valute i opća likvidnost plaćanja u zemlji i inozemstvu".
Ovakvo navođenje svrhe sredinje banke u raskoraku je s obvezama i najboljim
praksama EU-a. Misija je razumjela da će ove odredbe biti izmijenjene u sklopu
izmjena Ustava koje se trenutačno formuliraju ...". Ovo su dovoljni dokazi za
pokretanje postupka ocjene ustavnosti donoenja cijelog niza zakonskih i
podzakosnkih dokumenata, kao i proces ispitivanja odgovornosti Vlade zbog
ozbiljnog naruavanja gospodarskog suvereniteta zemlje.
U svojim naputcima zemljama članicama MMF i Svjetska banka često naređuju
koje grane gospodarstva, industrije i tehnologije treba napustiti, a kojima dati
prednost. Pri dodjeli kredita i financijskih aranmana čak uvjetuju dravama
kredite ispunjenjem takvih naredbi. Često se događa da se gase potencijali koji
bi upravo mogli pridonijeti gospodarskom rastu zemlje. To je MMF-ova
"strategija naputanja potencijala", koja se često formalno pravda
neprofitabilnoću pojedinih sektora, dok je stvarno potrebno samo uloiti u
njihovu infrastrukturu i tehnologiju da budu visoko profitabilni. S vremenom
pojedine zemlje i zaborave na iroko rasprostranjene resurse koje ima na
raspolaganju ali ih je prestala koristiti. Upravo revitalizacija njihovog koritenja
često moe značiti put ka gospodarskom oporavku. Kod nas su najbolji primjer i
dokaz strategije naputanja potencijala velika naputena prostranstva Like,
Gorskog kotara, dalmatinskog zaleđa i otoka, gdje se planski omogućila
depopulacija i odlazak stanovnitva kroz due razdoblje. Metode su različite od
slučaja do slučaja; usitnjavanje posjeda, nemotivirajući uvjeti za bilo koju
proizvodnju a osobito poljoprivredu, gaenje kolskih ustanova, smjetavanje
velikih fakulteta i srednjih kola daleko od ovih područja ... Na ovaj način dolazi
do stanja u pojedinim dijelovima drave koje nazivamo "sindromom puste
zemlje". Kao primjere strategije naputanja potencijala navesti ću samo one
slučajeve koji u najvećoj mjeri nanose izravnu tetu hrvatskom gospodarstvu i
nacionalnim interesima.

HRVATSKA VLAST PROVODI POLITIKU I ZAHTJEVE
MEĐUNARODNIH CENTARA FINANCIJSKE MOĆI

Hrvatska Vlada je ucijenjena i mora provoditi politiku i zahtjeve međunarodnih
centara financijske moći. To dokazuje i sadraj dokumenta pod naslovom O
politici prevladavanja depresije hrvatskog gospodarstva koji potpisuje dr.
Stjepan Zdunić (Ekonomski institut Zagreb). Ekonomski institut opisuje dio
tehnologije ucjene od strane međunarodnih centara moći na primjeru
uvrtavanja Hrvatske među pet balkanskih zemalja, bez naročitog ekonomskog
kredibiliteta. … Posljedice tako odabrane polazne osnove, odnosno cijena te
politike (op. misli se na ekonomsku politiku hrvatskih vlasti), bila je svrstavanje
Hrvatske u pet balkanskih zemalja (The CEPS Plan for the Balkans, M.
Emerson, D. Gross, CEPS, Brussels 1999.) sa relativno slabom ekonomskom
djelotvornoću. Prema jednoj analizi sposobnosti europskih zemalja da pristupe
EU odnosno njenom optimalnom valutnom području postoje tri kategorije
zemalja: (1) fiskalno uređene zemlje sa ispunjenim Maastricht kriterijima. Tu bi
primjerice spadale vicarska, Norveka, koje ispunjavaju i sve ostale kriterije
konvergencije optimalnom valutnom području; (2) zemlje koje pristiu prvu
kategoriju, sa slijedećim karakteristikama: inflacija im je jo uvijek prisutna i
umjerenih je razmjera, tekući deficit platne bilance jo uvijek je značajan i
relativno visok, proces restrukturiranja im je dosta intenzivan, proračunski
deficiti su jo uvijek časoviti problemi. S obzirom na navedene karakteristike
tim zemljama je potrebna politika fleksibilnog realnog intervalutarnog tečaja, tj.
veća monetarna autonomija, kamatna politika treba biti povezana sa tečajnom
politikom i igrati ulogu posredne varijable.
U tu kategoriju zemalja, prema klasifikaciji bi spadale zemlje CEFTA-e, tj.
Viegradske skupine i neke druge. (3) Treću kategoriju tvore zemlje sa akutnom
financijskom krizom, sa slabim institucijama sistema, pate od visoke inflacije,
visoki su tekući deficiti proračuna i platne bilance, realne kamate vrlo variraju, u
funkciji stabilizacije realne kamate postaju neodrivo visoke, česte devalvacije
su indikator kaosa. Ulaskom u euro zonu, u prvom koraku pomoću currency
board-a, te zemlje dobivaju: kredibilitet monetarne i ekonomske politike,
odgovarajući senzibilitet makroekonomske politike, koji je vjerodostojan,
dobivaju uvjerljivo i stabilizirano financijsko trite. Ukoliko izostanu
aranmani sa EU (op. ucjena manipuliranim izazivanjem krize ukoliko zemlje u
toj klasifikaciji ne pristanu na uvjete EU-a o stabilizaciji i pridruivanju, pa
makar bili i nepovoljni za njihovo naionalno gospodarstvo, financijsko
monetarni suverenitet) te zemlje čeka: hiperinflacija, enormna premija rizika
razorit će proračun u funkciji servisiranja vanjskog duga. Zaključno se
konstatira, da bi pozitivni efekti ulaska u EU monetarnu zonu nadmaili nuni
troak nemogućnosti amortiziranja asimetričnog oka zbog gubitka mogućnosti
koritenja tečajne politike. Tu kategoriju zemalja čine pet zapadno balkanskih
zemalja (op. zemlje koje njemačka diplomacija, a ne zaboravimo da je
Njemačka treća zemlja MMF-a, eli objediniti u tzv. gospodarsku uniju
zapadnog Balkana), pri čemu se Hrvatsku eksplicite uključuje. Te zemlje
nemaju kredibilitet da bi mogle sanirati svoje kaotične privrede. Zbog toga im je
jedini izlaz pristupiti u euro zonu. Drugim riječima nudi im se ispunjenje
kriterija konvergencije ex post, nakon to uđu u konkurentni ambijent EU i
međusobno. Preporuča se, dakle, prethodna predaja monetarnog suvereniteta po
metodi big bang, ali i ekonomskog suvereniteta u irem smislu pristupom zoni
slobodne trgovine i carinskoj uniji …, opisuje Zdunićev dokument tehnologiju
financijsko monetarne desuverenizacije zemlje na konkretnom primjeru
Hrvatske. Hrvatska Vlada potpisala je ovakve uvjete Europske unije i za
očekivati je, ukoliko radiklano ne promjeni smjer ekonomske politike, da će
kroz slijedećih dvije do pet godina potpuno zaivjeti ideja gospodarske unije
zapadnog Balkana, kao sredini ekonomski interes u ovoj regiji ekonosmki
najmoćnijih zemalja svjetskog poretka.

POTPUNA PREDAJA MONETARNOG I EKONOMSKOG SUVERENITETA
DRŽAVE

Dokument The Road to Stability and Prosperity in South Eastern Europe: A
Regional Strategy Paper, od 01. oujka 2000., koji je izradila Svjetska banka, a
citira ga i Zdunićev dokument, sadri izričite naredbe Hrvatskoj o uključivanju u
globalno projektirane regionalne integracije prema interesima svjetskih centara
financijske moći: … Strukturne politike polaznih osnova hrvatske razvojne
strategije trebaju uključiti aspekt Jugoistočne Europe te aspekt uključivanja u
EU u obliku Ugovora o stabilizaciji i pridruivanju (op.: koji je Račanova Vlada
i potpisala, a o uvjetima koje je tajno dobila od strane EU jo uvijek ne znamo
sve detalje). Jugoistočna Europa u predmetnom smislu obuhvaća, pored pet
balkanskih zemalja, jo Bugarsku i Rumunjsku …. Da je u cijeli projekt
uključen u pozadini kao autor i koordinator Međunarodni monetarni fond sa
Svjetskom bankom potvrđuje Zdunićev dokument riječima: … Uloga
makroekonomske politike, posebno tečajne i platno bilančne nije eksplicite
obuhvaćena. To se u stvari preputa djelatnosti MMF-a, kao simultane politike
odnosno tehničke pomoći Svjetske banke i drugih razvojnih institucija. Sadraj
reformskih zahvata u Jugoistočnoj Europi odnosi se na slijedeća područja:
podrati pogodan ambijent za privatni sektor u pogledu rasta, izvoza i
zaposlenosti (ubrzanjem privatizacije i strukturnih reformi u financijskom i
proizvodnom sektoru); podrati zakonodavni okvir za razvoj trgovačkog
zakonodavstva; ukloniti zapreke za direktne strane investicije, uključivo
portfolio investicije; liberalizirati trite rada i učiniti ga fleksibilnim; potaknuti
daljnju liberalizaciju trgovine pomoću smanjenja zatite, harmonizacije tarifnih
stopa, ukidanje ne-carinske zatite; unaprijediti upravljanje vanjskim dugom,
upravljanje rizicima u bankama, upravljanje bankama pomoću privatizacije,
kontrolom banaka itd. ….
Ovo su jasno postavljeni uvjeti reformi kojima su MMF i Svjetska banka
ucijenili hrvatsku Vladu. Ovi dokumenti sadravaju ono to Vlada nema
hrabrosti priznati svojim građanima vezano uz nepovoljne uvjete koje je
potpisala s Europskom unijom. Izvrena je potpuna predaja monetarnog i
ekonomskog suvereniteta zemlje. Na ovaj način, nadzirani razvoj zemalja regije,
dugoročno bi osigurao stabilnost gospodarskih interesa globalno najmoćnijih
zemalja u odnosu na gospodarske potencijale zemalja nad kojima imaju interese.
Izazovi Vlade nacionalne solidarnosti (kakva bi Hrvatskoj trebala) pokuavaju
odrati ravnoteu između dravnog suvereniteta i gospodarsko tehnolokog
razvitka, snalaenja u virtualnom prostoru globalne drave (Novog svjetskog
poretka) i globalne ekonomije kao sustava manipulacije potencijalima
nacionalnih gospodarstava. Globalizacija sve vie poprima oblik procesa
stvaranja jedne velike, globalne drave, čiji će glavni cilj biti tehnoloka premoć
i ekonomska odrivost najmoćnijih zemalja, primjerice Sjedinjenih Američkih
Drava, Njemačke, Francuske, Japana, Velike Britanije. SAD i Velika Britanija
spremne su ovog trenutka podrati njemački prijedlog utemeljenja gospodarske
unije zapadnog Balkana, jer je njihova procjena da će lake nadzirati procese u
regiji, stabilnost i gospodarske resurse u zemljama regije, ukoliko zemlje bive
Jugoslavije postignu dogovor oko novih oblika integracija, kojima bi SAD
priključile Albaniju, Bugarsku i Rumunjsku. Stvarni autori projekta gospodarske
unije zapadnog Balkana su Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka.

MMF STVARA NOVE EKONOMSKE REGIJE

Dokaz tomu je dokument MMF-a, od 20. oujka 2000., pod nazivom Jugoistok
Europe: regionalne ekonomske mogućnosti, potrebe vanjskog financiranja i
programi MMF-a. Samo tijekom 2000. MMF je u regiji intervenirao s 400
milijuna američkih dolara, time stvarajući mogućnost pritiska na pojedine
zemlje u procesima regionalnih integracija. U tom MMF-ovom izvjeću kao
zemlje regije se navode: Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska,
Makedonija, Rumunjska. U dokumentu se jasno vidi da MMF planira određeni
stupanj integracije tih zemalja u regiji. Zdunićev dokument to potvrđuje: …
Sadraj Ugovora o stabilizaciji i pridruivanju jeste: zadovoljavajući politički
dijalog sa EU i susjedima je uvjet Ugovora; cilj mora biti slobodna trgovinska
zona sa susjedima, pripadnicima Jugoistoka i Pakta o stabilnosti; uspostava
slobodne trgovinske zone između zemlje kandidata i EU, ukidanje carinskih
barijera bit će asimetrično, EU će svoje trite potpuno otvoriti prije zemlje
kandidata, osobito za industrijske robe, reguliranje kretanja radnika, slobodne
uspostave tekućih plaćanja, kretanje kapitala, ponude usluga, usklađivanje
pravnog sustava …. I sadraj Pakta o stabilnosti (čiji su najvaniji autori i
sudionici: SAD, MMF, Svjetska banka, Velika Britanija) potvrđuje te namjere te
od zemalja regije zahtijeva reforme u određenom vremenskom roku: …
postupna liberalizacija trgovine i stvaranje slobodne trgovačke zone do 2003/4.
Godine sa svim partnerima regije, to znači eliminiranje administrativnih zapreka
trgovini u multilateralnom smislu za sve zemlje regije; implementacija slobodne
trgovinske zone sa EU i među partnerima do 2004/5. godine; mogući pregovori
sa EU o carinskoj uniji do 2004/5. godine; harmonizacija politika i institucija sa
EU s ciljem budućeg članstva do 2004/5.; regionalna kooperacija na projektima
odmah ….
Pakt o stabilnosti samo je jedan od instrumenata regionalnih interesa globalnog
kapitala za ekonomskim i institucionalnim integracijama na Balkanu, gdje po
svojim projektima nedvojbeno svrstavaju Hrvatsku. Ekonomski institu Zagreb
priznaje globalnu manipulaciju nacionalnim ekonomijama preko financijsko
monetarnih instrumenata politike MMF-a: … Sve je vie primjedbi na ulogu
MMF-a u utvrđivanju ekonomske politike neke zemlje. Smatra se da je uloga
MMF-a previe izraena u razvojnoj politici zemlje putem uvjetovanja podrke.
To uvjetovanje znači prihvatiti sasvim konkretne mjere ekonomske politike,
koje eksperti MMF-a smatraju neophodnim za uspjeh aranmana kojeg nude
nekoj zemlji …. Ekonomski institut u svom dokumentu ocjenjuje: … MMF
treba koristiti konzultacije po osnovi člana IV., da upozori zemlje na rizičnost
bilo vezanog, bilo prilagodljivog tečaja. Iz činjenice da se trai promjena uloge
MMF-a u financiranju zemalja u tekoćama, tj. da se financiranje svede na kvazi
ulogu posljednjeg utočita samo za potrebe likvidnosti (do 120 dana) i to
zemljama koje ispunjavaju odgovarajuće uvjete, jasno je da se eli razvojna
uloga Fonda obustaviti …. Ovime se u potpunosti zanemaruje financiranje
razvoja i razvojnih programa od strane MMF-a, te on postaje izravni instrument
financijskih ucjena nacionalnih ekonomija u postizanju interesa najmoćnijih
zemalja svjetskog poretka.
To dokazuju i uvjeti koje bi pojedina zemlja morala zadovoljiti za dobivanje
takvih kratkoročnih kredita za potrebe likvidnosti: … kreditno sposobna zemlja
mora postupno uvesti slobodu ulaza i djelovanja stranih financijskih institucija
na svom tritu; zdravo ponaanje zemlje mora se očitovati u poremenom
obavjetavanju o svojem dugu i njegovoj strukturi dospijeća, uključivo
garancijski dug; komercijalne banke trebaju udovoljavati kriterijima
adekvatnosti kapitala po međunarodnim standardima, bankarski sistem treba biti
osiguran od rizika nglog povlačenja kratkoročnog kapitala, odnosno treba biti
stabilan (op. MMF je svojom tehnologijom izazivanja kriza isprovocirao
bankarsku krizu u Hrvatskoj, kako bi, izazvavi nestabilnost prisilili Hrvatsku na
prodaju banaka u Hrvatskoj strancima, to sam dokazao opisujući sadraj
dokumenatcije razmijenjene između MMF-a i Vlade); MMF mora biti siguran
da posuđena likvidna sredstva neće biti upotrijebljena za neodgovornu
proračunsku politiku, tj. za financiranje deficita …. U svojim ocjenama
Ekonomski institut u Zagrebu neizravno priznaje da je prodaja hrvatskih banaka
i osiguravajućih drutava strancima, te potpuno liberalno omogućavanje
osnivanja stranih banaka u Hrvatskoj omogućilo novi odljev hrvatskog kapitala
izvan Hrvatske (u obliku novca u vlasnitvu građana, uteđevina, tekućih
računa, iro računa poduzeća i građana, stambene tednje, mirovinskih fondova
itd.), čak i u većoj količini nego to je novac nestajao iz Hrvatske za vrijeme
bive vlasti. Ovo je zapravo istinski odljev kapitala hrvatskih građana u strane
zemlje (preko računa u bankama): … Problem izbora monetarnog sustava bitno
se uslonjava stranom privatizacijom naih banaka. Makroekonomski aspekt tog
problema treba vezati za razvojnu strategiju zemlje, koja stranom privatizacijom
dobiva dodatna ograničenja: liberalizacija ulaza i izlaza kapitala (tednje) moe
dovesti i do jačanja ponude kredita, ali i do isuivanja te odliva tednje u
konkurentniji ambijent naih susjeda. U tom pogledu u nas prevladava
optimistična mikroekonomska interpretacija, koja ne uzima u obzir
makroekonomsku i razvojnu politiku zemlje nasuprot kriterijima globaliziranih
bankarskih sustava …. I dokument Stjepana Zdunića nepobitno potvrđuje da se
ubrzana privatizacija kapitalne imovine u Hrvatskoj odvija po projektu i na
zahtjev Svjetske banke: … Model kuponske privatizacije, a osobito
privatizacije dravnih poduzeća (INA, infrastruktura) je pod stručnom
instruktaom Svjetske banke i drugih ekspertnih skupina, koje oni podravaju u
okviru svojih programa restrukturiranja gospodarskih sustava tranzicijskih
zemalja. U tim programima je privatizacija osnovni element restrukturiranja i
daje mu se apslutni prioritet. Smatra se da je privatizacija preduvjet za efikasno
proizvodno, tehnoloko i kapitalsko restrukturiranje ….

SLUČAJ «LUKA RIJEKA»

Iako na prvi pogled moe biti nejasno zbog čega Račanova Vlada nije posvetila
vie vremena, ozbiljnosti, odgovornosti i sustavnosti u rjeavanju otvorenih
pitanja i problema Luke Rijeka, kao i izrade strategije organiziranja cjelovitog
hrvatskog lučkog kompleksa, posrijedi je, zapravo, kontinuitet međunarodnih
interesa poslovnih i financijskih lobija, koji u posljednjih deset godina
onemogućavaju oivljavanje riječke luke. Zanimljivo je da sva nastojanja struke,
znanstvenika, gospodarstvenik, te institucija kakva je pimjerice Akademija
tehničkih znanosti Hrvatske, nailaze na utnju i nerazumijevanje Vlade. Umjesto
irokog partnerstva na izradi strategije za Luku Rijeka i hrvatski lučki kompleks,
Vlada je izabrala pritajeno i zatvoreno dogovaranje oko investicija u luku. Status
glavne hrvatske luke zamijenjen je za poloaj glavnog gospodarskog problema u
zemlji. Svatko imalo obavijeten o stvarnim potencijalima riječke luke sumnja u
motive odgovornih u vlasti. Cjelovita strategija oivljavanja lučkog pometa kroz
Hrvatsku podrazumijevala bi organiziranje hrvatskog lučkog kompleksa u
lukama Rijeka (glavna hrvatska luka), Pula, Zadar, ibenik, Split, Ploče i
Dubrovnik. Duljina izgrađene operativne obale tog kompleksa je 17 736 metara,
na ukupnoj povrini od oko 700 hektara. Također bi se revitalizirali i ispitali
potencijali riječnih plovnih puteva u Hrvatskoj., osobito na Savi i Dunavu, to bi
kao izravnu posljedicu imalo gospodarsko oivljavanje i stvaranje novih
mogućnosti za zapoljavanje od Posavine do Vukovara. Vukovar bi mogao biti
jedna od glavnih riječnih luka regije s izlaskom na Aziju preko Crnog mora, na
europski zpad preko Zagreba (eljezničkom vezom), te otvorenim
Sredozemljem (Mediteranom) preko Luke Rijeka. Upravo zato to Hrvatska
raspolae takvim potencijalima, Vlada je dobila nedvosmislene poruke iz MMFa
da će se Hrvatskoj odobriti povoljni aranmani s MMF-om i Svjetskom
bankom ne bude li Vlada inzistirala na stratekom pozicioniranju Luke Rijeka,
ne samo na Jadranu i Sredozemlju, nego i u europskom zaleđu. Takvo bi
strateko pozicioniranje Luke Rijeka i cijelog hrvatskog lučkog kompleksa
pomutilo cijelu projekciju svjetskog kapitala i njegova kretanja u Europi tijekom
slijedećih nekoliko desetljeća. Najvaniji riječni transportni putevi, autoceste,
eljeznički koridori, morali bi promijeniti svoju ulogu i smjer.
Glavne strategije, institucije i programe u naputanju potencijala Luke Rijeka
moemo svesti na:
- uvjeti MMF-a i odnosi Vlade s MMF-om;
- uvjeti Svjetske banke i odnosi Vlade sa Svjetskom bankom;
- projekti glavnih europskih i svjetskih prometnih koridora;
- projekt Pakta o stabilnosti za jugoistočnu Europu;
- pretvorba i privatizacija Luke Rijeka;
- poputanje slovenskoj strani u pregovorima o pograničnim područjima i
granicama;
- plan prodaje Luke Rijeka inozemnim tvrtkama i ulagačima.
Gospodarsko zaleđe Luke Rijeka, srednja Europa, zapadna Europa, istočna
Europa (s teitem na Ukrajini) i baltičke zemlje nude mogućnosti za
pozicioniranje riječke luke kao druge luke Europe vodeće pomorske luke u
regiji. Povezivanje hrvatskog lučkog kompleksa novom infrastrukturom
eljeznice, koja bi prugom optimalne brzine povezivala luke unutar kompleksa,
te povezivanje moderniziranom prugom Rijeka - Zagreb - Vukovar, započelo bi
stvaranje stratekog gospodarskog partnerstva Luke Rijeka i Hrvatskih
eljeznica, koje bi s riječkom lukom povezivale i riječne plovne puteve u
Hrvatskoj. Međutim, i u ovom dijelu MMF pouruje hrvatsku Vladu na prodaju
kako Luke Rijeka tako i privatizaciju Hrvatkih eljeznica. Ono to su do sada
mogući strani ulagači predlagali za Luku Rijeka značilo bi svođenje hrvatskog
lučkog kompleksa na skladino otpadni prostor talijanskih luka i slovenske luke
Kopar. Slovenska strana u međuvremenu je ubrzano radila na svom stratekom
prometnom smjeru Trst - Kopar - Ljubljana - Budimpeta - europski zapad, kako
bi se na taj način potpuno izoliralo Luku Rijeka. Takvoj međunarodnoj strategiji
u prilog je iao i projekt Pakta o stabilnosti koji je Luku Ploče odabrao za glavnu
luku koja će prometovati prema Bosni i Hercegovini, ali bi istodobno kroz BiH
imali izlaz preko istočne Hrvatske na europski istok. Tako bi cijeli hrvatski lučki
kompleks, kao i kapaciteti Hrvatskih eljeznica ostali potpuno izolirani, a
promet roba bi dijelom bio preusmjeren preko Bosne i Hercegovine. Od 1992.
do 1994. u Hrvatskoj su boravili predstavnici poduzeća iz nekoliko europskih
zemalja skupljajući poslovne podatke o Luci Rijeka i radeći na njihovoj analizi,
uglavnom su to bili "ulagači" iz Nizozemske, Belgije i Francuske.
Tako je nizozemska tvrtka "Ballast Nedam", poduzeće za gradnju luka, 1992.
bilo spremno, navodno (prema pismu koje je njihov posrednik u Hrvatskoj
uputio mr. Dragi Kraljeviću, članu SDP-ove Komisije za vanjsku politiku),
osigurati sredstva u iznosu od deset milijardi američkih dolara za ulaganje u
infrastrukturu Luke Rijeka, tijekom dvadeset godina. na hrvatskoj strani je, da bi
se posao ostvario, bio osnovan Konzorcij sastavljen od vodećih hrvatskih
banaka, građevinskih tvrtki, INA-e, Luke Rijeka, na čelu s jednim članom
hrvatske Vlade. Prema navedenom pismu nizozemskog posrednika u Hrvatskoj,
te kronologiji poslovne ponude, poduzeće "Ballast Nedam" organiziralo je svoje
lobističke grupe u MMF-u, Svjetskoj banci, Europskoj banci za obnovu i
razvitak (EBRD), svjetskim komercijalnim bankama, nizozemskoj vladi, te
institucijama Europske unije, za osiguranje deset milijardi američkih dolara
investicijskog kapitala. Iz samog pisma posrednika nizozemske tvrtke u
Hrvatskoj jasno se moe vidjeti da nitko od hrvatskih stručnjaka ili poduzeća ne
bi bio pozvan na suradnju u tom projektu, kako bi se to bolje moglo
manipualirati potencijalima toga gospodarskog kompleksa. U pismu se spominje
i sudjelovanje sadanjeg potpredsjednika Vlade Slavka Linića u pregovorima s
nizozemskom tvrtkom. Međutim, neosporno je da bi takav strani ulagač kupio
riječku luku upravo kako bi mogao tiho ugasiti njene potencijale i osigurati
danas najvanijim svjetskim lukama nesmetano poslovanje. Zanimljiv je i
podatak da su neke od najvećih lučkih zemalja ujedno i zemlje s najvećim
financijskim udjelom u MMF-u, stoga i s najvećim brojem glasova u toj
instituciji. Pozicioniranje Luke Rijeka s cjelovitom infrastrukturom duboko u
europskoj unutranjosti, Luku Rijeka bi moglo odrediti kao jednu od najvanijih
svjetskih luka, a razvoj infrastrukture vezane na luku u samoj Hrvatskoj
omogućio bi stabilan gospodarski rast koji ne bi bio uvjetovan kreditima MMF-a
ili Svjetske banke. Suprotno tomu, međunarodne strategije već deset godina
vjeto planiraju naputanje potencijala Luke Rijeka, njezinom marginalizacijom
i planiranjem globalnih strategija zaobilazeći vanost Luke Rijeka i cjelovitog
hrvatskog lučkog kompleksa.

SLUČAJ «HRVATSKE ELJEZNICE»

Hrvatska eljeznička infrastruktura predstavlja jedan od najvećih gospodarskih
potencijala zemlje i pretpostavka je prometne integracije Hrvatske u europske i
svjetske prometne pravce. Također čini okosnicu infrastrukturne i gospodarske
mree, te jedan od najvećih potencijala za novo gospodarsko i tehnoloko -
industrijsko pozicioniranje Hrvatske, ne samo u regiji nego u Europi i svijetu.
Razvoj eljezničke infrastrukture, te unapređivanje tehnolokih kapaciteta
hrvatskih eljeznica, postavlja pred to poduzeće potpuno nove zadaće i moe biti
ključni uvjet u izlasku iz gospodarske krize, te postizanju stabilne stope
gospodarskog rasta. Ne moemo sustavno promatrati i traiti mogućnosti
gospodarskog razvitka Hrvatske bez ukljčivanja sustava eljeznica i pripadajuće
infrastrukture. Poloaj Hrvatske u osmiljavanju nove uloge eljeznica tim je
jači to posjedujemo i kapacitete za potpuno infrastrukturno praćenje razvoja
eljeznica, od tvornice strojeva, dijelova za vagone i lokomotive, preko
proizvodnje tračnica i kamena za pruge. Također raspolaemo znanstveno -
stručnim potencijalima koji mogu raditi na tehnolokom i infrastrukturnom
razvitku eljeznica u Hrvatskoj. Međutim hrvatska Vlada već se obvezala prema
MMF-u da će obustaviti ulaganja u kapitalnu infrastrukturu iz dravnih
sredstava, te da će trenutno pristupiti prodaji najvećih poduzeća u koja spadaju i
Hrvatske eljeznice. Interakcija znanosti, tehnologije i eljezničke
infrastrukturne izgradnje bila bi poticaj općem zaokretu ekonomskog upravljanja
dravom, to je Vladinim aranmanom s MMF-om izravno i dugoročno
onemogućeno.
Prodaja Hrvatskih eljeznica stranom vlasniku biti će pripremljena jo do kraja
2001., a prema traenjima MMF-a u roku od sljedeće dvije godine to poduzeće
mora biti većinski privatizirano. Danas je infrastruktura H-a u prilično loem
stanju, dotrajale pruge ne zadovoljavaju uvjete rentabilnosti, sigurnosti i brzine
prijevoza ljudi i roba, u istom je stanju tehnoloki vozni park koji značajnije nije
obnavljan u prosjeku dvadesetak godina. Hrvatske eljeznice se po dananjem
stanju infrastrukture svrstavaju na samo dno europske ljestvice. Hrvatska ima
ukupno 2699 km eljezničkih pruga, 2947 km kolosijeka, 1340 km staničnih i
ostalih kolosijeka i 258 eljezničkih kolodvora i postaja. Cjelokupna hrvatska
eljeznička mrea je potpuno tehnoloki neprilagođena dananjim potrebama i
razvojnim potencijalima. Logičnim se nameće pitanje nije li takvo stanje
Hrvatskih eljeznica dio sustavnog plana koji će u konačnici dovesti do prodaje
po podcijenjenim vrijednostima. Najnoviji planovi hrvatske Vlade u većoj mjeri
potvrđuju takve slutnje. Međutim razvojne mogućnosti infrastrukture i
tehnolokih standarda Hrvatskih eljeznica Hrvatsku bi mogle odrediti kao
sredite europskog eljezničkog četverokuta Rijeka - Zagreb - Budimpeta - Beč
- London - Paris - Lyon - Trst - Rijeka. Samim takvim pozicioniranjem sustav
Hvatskih eljeznica i Hrvatska kao drava sa svojim gospodarstvom, postali bi
ishodite najvanijih europskih eljezničkih prometnih pravaca. Pri tomu
mislim na dvije glavne europske eljezničke dijagonale: sjever - jug i istok -
zapad. Europska eljeznička dijagonala sjever - jug podrazumijeva pravac
Rijeka - Zagreb - Budimpeta - Beč - Varava - Riga - Tallin, a dijagonala istok
- zapad sastoji se od pravca London - Paris - Lyon - Trst - Rijeka - Zagreb -
Budimpeta - Kijev - Moskva, sa odvojkom na Vukovar prema jugoistoku. Kada
bi se inzistiralo na ovakvom pozicioniranju europske eljezničke prometne
mree sam po sebi se nameće projekt transkontinentalnog eljezničkog mosta
Europa - Azija - Afrika, čiji bi glavni pravac bio London - Paris - Lyon - Trst -
Rijeka - Zagreb - Vukovar - Beograd - Sofija - Istanbul - Ankara sa odvojcima
prema Kairu i Teheranu. U razvojnim mogućnostima Hrvatskih eljeznica kao
glavna eljeznička prometnica u Hrvatskoj postavlja se linija Rijeka - Zagreb.
Motivirani stratekom pozicijom te prometnice članovi Akademije tehničkih
znanosti Hrvatske jo prije par godina započeli su razvojni projekt "Povezani
Rijeka i Zagreb - hrvatsko i europsko gospodarsko arite". Ovakvo
repozicioniranje hrvatskog eljezničkog prometnog sustava predstavlja vitalni
gospodarski interes Hrvatske. Sva druga rjeenja koja se planiraju u Banskim
dvorima, uključujući i prodaju H-a stranim "investitorima", zapravo su
predmet ucjena Međunarodnog monetarnog fonda i vezanih interesa, koji su
svjesni da bi takav projekt značio početak trajnog gospodarskog oporavka
Hrvatske, bez inozemnog prezaduivanja i prihvaćanja političkih i financijskih
ucjena.
Jedan od prioritetnih pravaca infrastrukturnog razvoja Hrvatskih eljeznica
trebao je biti eljeznički tunel Učka, kao ključni dio prometnog pravca između
Europe, Bliskog i Dalekog istoka. Jadransko more je inače (u budućnosti bi
strateki trebalo naglaavati te mogućnosti) zbog svog geoprometnog poloaja
stjecite nekih od najvanijih prometnih koridora za Europu i svijet. Dio već
navedenih eljezničkih prometnih pravaca kroz Europu, te prema Aziji i Africi
zahtijeva paljivu, sustavnu analizu eljezničke veze Trst --Rijeka - Zagreb, s
posebnim projektima izgradnje eljezničkih objekata tunelom kroz Učku i
Kozjak. eljeznički tunel kroz Učku dodatno je vaan zbog dviju prirodnih
morskih luka: luke Bakar (kraj Rijeke) i luke Brica u Istri. Iz tih luka razvio bi
se glavni trajektni prometni pravac Europa (Jadran) - luka Mersina u Turskoj
(Bliski i Daleki istok). Navedenom trajektnom vezom dnevno bi se mogla
prevesti jedna eljeznička teretna kompozicija u jednom i druga u drugom
smjeru, te bi postojala mogućnost prijevoza određenog broja teretnih i osobnih
vozila. Takva prometna veza po dosadanjim procjenama bi mogla biti oko 30
% bra i jeftinija od bilo koje kopnene veze na toj relaciji uz optimalizaciju svih
ekonomskih i ekolokih učinaka. Hrvatska bi postala nezaobilazna eljeznička
postaja svijeta. Mnogi stručnjaci unutar samog sustava Hrvatskih eljeznica
smatraju da bi ekonomski isplativije, korisnije i jeftinije bilo izgraditi jadransko
- jonsku eljeznicu, nego autocestu kako je po prijedlozima međunarodnih
strategija prihvatila hrvatska Vlada ne razmiljajući o gospodarskom učinku
projekta. Ovakav razvoj eljezničkih prometnih mrea potpuno bi poremetio
promet roba Sredozemljem Njemačke, Francuske, Velike Britanije i SAD-a,
njihova dominacija na tritima bila bi ugroena i MMF (u kojem te zemlje
imaju najveći broj glasova) je jednostavno izvrio pritisak na Hrvatsku za
prodaju H-a. nije isključeno da će kupci biti upravo iz tih zemalja, obzirom da
postupak restrukturiranja H-a sa Vladom pokriva Svjetska banka, a o
savjetodavnoj ulozi prilikom privatizacije se pregovara i sa jednom britanskom
kompanijom.
To su samo neki od razloga zbog kojih svjetski kapital kroz MMF pokuava
spriječiti takav gospodarski razvoj hrvatske infrastrukture. I dogovor hrvatske
Vlade s MMF-om podrazumijeva to bri postupak prodaje (privatizacije)
Hrvatskih eljeznica. Da se doista radi o projektu privatizacije koji je planiran,
naređen i nadziran od stranih institucija dokazuje projekt Svjetske banke pod
identifikacijskim brojem 39161, brojem kredita 4433, naslovljen: "Projekt
modernizacije i restrukturiranja Hrvatskih eljeznica". Svjetska banka (koja je
pod većinskom upravom istih zemalja kao i MMF) odobrila je za taj projekt
hrvatskoj Vladi kredit od 85,4 milijuna EURO-a, koji se treba vratiti (otplatiti)
do 30.06.2003. Kao glavni ciljevi projekta naznačeni su primjena mjera
restrukturiranja, te realizacija nunih investicijskih prioriteta za optimalizaciju
poslovanja H-a i unapređenje njihove financijske pozicije. Uvidom u ovaj
projekt stječe se dojam da su MMF i Svjetska banka eljeli izvriti gospodarsko
- organizacijsku sanaciju Hrvatskih eljeznica prije prodaje novom vlasniku, te
kako je novi vlasnik tim institucijama već poznat. Sam projekt predviđa obnovu
220 km pruge (to nije niti desetina ukupnih pruga u Hrvatskoj), obnovu 40
lokomotiva, 120 vagona, zamjenu 100 teretnih vagona, te primjenu mjera zatite
okolia. Kao izravne mjere restrukturiranja MMF i Svjetska banka naredili su
hrvatskoj Vladi mjere smanjenja broja radnika, komercijalizaciju usluga H-a
uključujući i ukidanje određenih ne-ekonomskih usluga, restrukturiranje i
postupnu privatizaciju, financijsku reformu. U prvoj fazi provedbe projekta
sustav Hrvatskih eljeznica trebalo bi napustiti oko 3000 zaposlenih čije bi
prekvalifikacije i navodno zapoljavanje u drugim poduzećima trebala
financirati Svjetska banka, u drugoj fazi otpustit će se jo 4000 zaposlenih. Sve
ove mjere spadaju u tipične postupke "bussines inteligence" priprema za prodaju
poduzeća. Voditelj tima Svjetske banke za ovaj projekt je Peter Parker,
dunosnik Svjetske banke za obnovu i razvitak (IBRD) u Washingtonu.
Unutar same Hrvatske posljedice prodaje hrvatskog eljezničkog kompleksa biti
će viestruke. Pod opravdanjem (ne)rentabilnosti vrlo brzo bi novi vlasnik
mogao ukinuti linije za pijevoz osoba između pojedinih gradova u Hrvatskoj, to
bi za izravnu posljedicu imalo djelimičnu prometnu blokadu određenih krajeva.
Za pretpostaviti je da će prvi na udaru biti Lika, Istočna Slavonija, Gorski kotar,
dalmatinsko zaleđe. Takvu mjeru slijediti će poskupljenje cijena eljezničkog
prijevoza ljudi i roba, koje bi u prvoj godini nakon privatizacije moglo dosegnuti
stopu od 75 % u odnosu na dosadanje cijene. To će, neminovno, poskupjeti dio
potanskog prometa, te maloprodajne cijene određenih roba, kao i cijenu dijela
turističkih usluga. Najugroenije skupine stanovnitva; studenti, srednjokolci.
Umirovljenici, invalidi, branitelji, nezaposleni, vie neće imati pravo na jeftiniji
eljeznički prijevoz, to će dodatno ograničiti kretnje jedne velike populacije
ljudi i imati dodatne gospodarske posljedice. Velik broj obrtnika i privatnih
poduzeća koja su sada svojim poslovanjem, proizvodnjom i uslugama vezana za
sustav Hrvatskih eljeznica ostat će bez posla, jer će novi vlasnik pod
opravdanjem niih cijena i veće kvalitete (?) proizvoda i usluga te poslove
ponuditi partnerima uglavnom izvan Hrvatske. Također se pretpostavlja da bi u
prvih deset godina nakon privatizacije Hrvatskih eljeznica broj stranih radnika
narastao na oko 60 % ukupno zaposlenih na eljeznicama, to će ugroziti
sadanje zaposlenike H-a i izravno onemogućiti buduće zapoljavanje radnika
iz Hrvatske u eljezničkom sustavu. Odravanje infrastrukture, te nabavka
tehnologije i voznog parka također će biti uglavnom povjerena stranim tvrtkama
koje će birati novi vlasnik.
Obzirom da je formalni osnivač i vlasnik Hrvatskih eljeznica Hrvatski sabor,
postavlja se pitanje kako se Vlada mogla obvezati jednoj stranoj instituciji kakva
je MMF na prodaju kapitalnog infrastrukturnog sustava Hrvatskih eljeznica,
bez prethodne saborske rasprave i odluke o prodaji. Nije li taj "propust" jo
jedna nezakonitost u radu Račanove Vlade, za koju saborski zastupnici estorke
spremno diu ruke u svako doba. Prodaja Hrvatskih eljeznica po naredbi MMFa
(na to se Vlada odlučila) trajno će onemogućiti Hrvatsku da sustavno planira
strateki razvoj prometnih pravaca u regionalnom, europskom i svjetskom
sustavu prometnih koridora. Takav postupak najvie odgovara tzv. svjetskom
cestovnom lobiju čije su glavne kompanije smjetene u SAD i Francuskoj, te bi
njihovi financijski interesi bili također ugroeni revitalizacijom eljezničke
infrastrukture u Hrvatskoj. Hrvatska Vlada, međutim, takav razvoj eljezničke
infrastrukture nije predvidjela svojim "programom". Umjesto vitalnih
nacionalnih, gospodarskih interesa u određivanju budućnosti hrvatskog
eljezničkog sustava presudnu će ulogu imati interes kapitala multinacionalnih
kompanija.

/nastavak slijedi.../