** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

For peace





Sve nas koji smo nedavno dobili e-mailom ovu potresnu prezentaciju, preplavili su razni osjećaji. Možda je to bila tuga zbog onih koji pate, možda ljutnja jer ne možemo ništa protiv svih tih ratova i razaranja, bijes na one koji izazivaju ratove, zgražanje, žalost, revolt, strah.............., svatko je reagirao na sebi svojstven način, a ja sam se pobunila i rekla sebi : «Ipak moramo moći nešto učiniti! «

Svi znamo da tugom, ljutnjom, žalošću, revoltom, zgražanjem, bijesom, osjećajem nemoći, strahom.... samo pothranjujemo tmaste oblake tih istih osjećaja koji ionako već previše truju ovaj svijet, i koji su u ovom ili onom obliku uzrokovali i hranili sve ratove svih vremena. Poznato nam je kako sve na šta usmjerimo pažnju raste i deblja se od naše uložene energije dok tako tugujemo nad izgladnjelom djećicom, ljutimo se na agresore i političare, žalujemo s onima razorenih domova, ili pak rezignirano slegnemo ramenima....»ionako tu ništa ne mogu»...., pa proporcionalno našim nemoćima jačamo nemoć svijeta.

A ratovi i destrukcije, gladi, pošasti, bolesti..........trljaju ruke i vesele se........!!!!!

E, pa nećete!!!!!!!!!

Ovim tekstom što slijedi ne idemo u rat protiv rata, i svega ostalog, već u neutralizaciju rata i svih njegovih posljedica, odnosno osjećaja koji su ih izazvali i koji ih podržavaju.

Kako?..............Pogledajmo šta su pametniji od nas rekli:



«Ljubaznost je najplemenitije oružje kojim se pobjeđuje.»

Američka poslovica


« Kad te netko udari po lijevom obrazu, pruži mu i desni.»

Isus


« I najjači snagator brzo se umori kad mora lupati po vreći perja.»



«Ne budimo mirovni suci, već anđeli mira»

Sv. Theresa od Lisieux-a



U S P U T N E L J U B A Z N O S T I


Kako postati anđelom mira!

Usputne ljubaznosti one su male drage ili velike mile stvarčice koje činimo bez ikakvog drugog razloga osim što je u tom času iz nas, u punom cvatu, do izražaja došao onaj najbolji dio naše ljudskosti. Kad spontano pružite staroj ženi buket cvijeća kojega ste namjeravali odnijeti kući za vašu komodu, kad prosjaku što svira gitaru na uglu ponudite svoj sendvič, kad anonimno ubacite kovanicu u nečiju parking-uru jer ste vidjeli znak « Isteklo « - tada ne činite nešto što život od vas očekuje, već činite ono na što vas poziva učiniti ono najbolje u vašoj duši .
Većina nas svim silama nastoji ispuniti svoje životne obaveze, biti odgovoran roditelj, nagraditi ili pohvaliti našu djecu, pomagati kolegama na poslu, pružati potporu i utjehu našim bračnim drugovima, izvršavati svoj dio obaveza na poslu i u domu. Međutim, to su djela koja se od nas očekuju učiniti ih, i koja smo u stvari pristali činiti zbog partnera kojeg smo izabrali i života kojeg smo odlučili živjeti. Ona, ustvari, dolaze s pripadajućim područjem. Da bismo bili odgovorna, pristojna, civilizirana ljudska bića koja održavaju stabilnost svojih života i svojih odnosa, moramo i želimo činiti sve te svakodnevne, obične stvari

Tek onda kad istupimo iz zacrtanog kruga svojih normalnih okolnosti, kad izađemo van obiteljskih i položajem zacrtanih granica svojih života, tada i naša ljubaznost prijeđe rutinske omeđenosti, te uđe u izvanredna i jedinstvena područja. Umjesto dobrih djela proizašlih iz odgovornosti, ona postaju utjelovljenja suosjećaja.

I stoga, postavši počiniteljem usputnih ljubaznosti, u neku ruku je isto kao i postati anđelom, jer smo prešli preko ograničenja naših svakodnevnih, ljudskih okolnosti i krilima se dotakli božanskog.

Kad se više ne nalaziš u prilikama propisanim mogu ili moram, tada si oslobodio svoju dušu i priuštio joj davati slobodno iz čistog, predivnog osjećaja istinskog davanja. Dajući iz slobode i čistoće, bez ikakvog razloga, i zbog svih razloga, ulaziš u osjećajni krajolik svog bližnjeg, ne zato što moraš, ne stoga jer nemaš drugog izbora, već zato jer si u svom srcu, tom veličanstvenom, nadljudskom organu, dvorcu tvoje ljubavi osjetio duhovnu potrebu djelovati iz i zbog ljubavi.

Postati osobom koja djeluje iz takvih pobuda znači biti dvostruko blagoslovljen. Jer,usvojivši ove predivne, spontane, u potpunosti dragovoljne dobrote, ti ne samo da preobražavaš svijet, već i sebe.

Svijet, sukobljen, podijeljen, obeshrabren, preumoran od svog- «čovjek je čovjeku vuk « mentaliteta, postaje nanovo urešen milinom
unaprijed nepromišljene ljubavi. Čitava se atmosfera mijenja. Potiho, gotovo neprimjetno i to uslijed sitnih ljubaznosti sasutih na nj'
svijet počinje pjevušiti. A i ti ćeš se također promijeniti. Odlučivši se voljeti ne samo one kojima si se obečao voljeti ih, već i one čija imena, lica, te čije prave okolnosti nikada nećeš saznati, osjetno i neminovno bit ćeš gurnut u razumijevanje da voljeti i biti voljen jest istinsko ljudsko opredjeljenje.

Na sebe ćeš gledati kao na dušu koja ne samo da velikodušno i obilno daruje, već kao i na ljudsko biće kojem treba! Osjetit ćeš se spojen, usredišten, prihvaćen i duboko povezan s ljudskim tijekom. Darujući ljubav, ti ćeš sam za sebe spoznati kako smo svi utkani u mrežu života, i da smo djelima usputnih ljubaznosti, ljubavlju koju darujemo i primamo, ponuđeni na dar našem božanskom čovječanstvu.

Daphne Rose Kingma

Santa Barbara, CA



Slap

Dobriša Cesarić



Teče i teče, teče jedan slap;

što u njemu znači moja mala kap?



Gle, jedna duga u vodi se stvara,

i sja i drhće u hiljadu šara.



Taj san u slapu da bi mogo sjati,

i moja kaplja pomaže ga tkati.





Neki prijedlozi kako

početi provoditi «usputne ljubaznosti « u djelo:

* Uvijek nosite sa sobom vrečicu bonbona i dijelite ih djeci što se igraju pred

ulazom u vašu stambenu zgradu.

* Dok čekamo u ambulanti na red, učinimo neku ljubaznost, već kako nam se

ukaže prilika.

* Slijedeći puta na tržnici ili u trgovini, kad sretnemo prodavačicu kod koje

uvijek kupujemo, upitajmo je kako je i pažljivo i usredotočeno saslušajmo

odgovor.


* Da, dosadno je, ali vratimo uvijek kolica u trgovini gdje smo kupovali natrag

na početno mjesto.


* Svaki od nas nek sastavi ovakvu listu mogućih prijedloga «usputnih

ljubaznosti» i neka nam ih e-mailira.


* S vremena na vrijeme prelistajmo svoje rokovnike s telefonskim brojevima,

odaberimo nekog prijatelja ili znanca s kim se dugo nismo čuli, nazovimo ga,

tek tako....» zaželjela sam ćuti tvoj glas,»


* Kad prosjakinji udjeljujemo milodar, pogledajmo je u oči,recimo «Izvolte»,

i dodajmo, možda: «Bako, je li vam teško?»


* Provedimo jednu sedmicu svjesno opažajući stvari što nas raduju bilo u

prirodi ili kod naših bližnjih i zahvalimo životu na njima.


* Kad se netko u prometu gura u našu traku, pustimo ga – i nasmiješimo mu se

dok to činimo- zašto ne?



«Poklon se ne sastoji od toga

što je dano ili učinjeno,

već u namjeri davatelja ili činitelja.»

Seneca

«Kad dajem, darujem sebe.»

Walt Whitman





Usputne ljubaznosti, srdačnosti bez predumišljaja!

To tako prekrasno zvući. Nesumnjivo, dio te ljepote zahvaljujemo dijametralnoj suprotnosti ovog izraza od one najružnije fraze

što nas sve zastrašuje, a ta je: « slučajna nasilja «. Poznata nam je svima, ili u najmanju ruku svi znamo za duboki, osobni strah od slučajnih nasilja.
Zar u neko doba nismo svi pomislili kako nas ili nekog koga volimo može bilo kad, iz vedra neba, bez nekog posebnog razloga zadesiti i pokositi?
Tako je lako bojati se. Tako je lako iz umišljenog straha stvoriti gotovo opipljivu stvarnost. A, « usputne ljubaznosti» zvuči tako čisto, i istinski oprečno svom tom strahu, zvuči kao čin koji potvrđuje život.

U engleskom jeziku riječ za srdačan, ljubazan glasi – kind -, a prema Oxford English Dictionary opis riječi «kind» počinje definiranjem kao «mjesto ili osebina, karakter ili svojstvo što proizlaze iz same prirode te stvari». Mi smo od te vrste «kind»- ljubazni, pozvani djelovati u skladu s našom prirodom, činiti ono što nam je prirodno, prirođeno, što je naš prirodni stav ili stanje, na način osebujan i ispravan za svakoga.

Zar jedan od najljepših darova bilo koje «usputne ljubaznosti» nije baš taj osjećaj povratka, ono nešto što čini da se oćutimo kao da smo se vratili na mjesto u nama koje je nekako stalno, duboko ukorijenjeno i nepromjenjljivo, iako se možda kadkad udaljujemo od njega? Ljubaznost predstavlja samo srce naše vjere kako su svi ljudi u osnovi dobri. Ljubaznost je nosilac svih naših nada kako u sveopćoj borbi dobra i zla, dobro mora na kraju prevladati, jer ćemo se na koncu svega svi opet vratiti k ljubaznosti. Ona je naše prirodno stanje, ona predstavlja naš instinktivni poriv- pružiti ruku.

A svaka ruka koju smo pružili, svako ljubazno djelo što smo ga počinili, izašilje po jedan kolobar u svijet kojeg život što ga susreće, uvećava sve više i više. Strah i njegovo očitovanje u ovom stvarnom svijetu, a to je nasilje, močni su i dramatični. Privremeno mogu ovladati, preuzeti i izgurati sve ostalo.

Ljubaznost je nježna i meka. Ona prožima sve s čime dođe u dodir i ostaje kao stalni podsjetnik svega što bi moglo i trebalo biti.



« Kadgod pomislimo da smo odvojeni, gubimo snagu.

Kadgod kažem «moj», izgubla sam snagu.

Snaga nije m o j a snaga.

Do nje se dolazi samo kad smo dio cjeline. U tom času

stupamo u odnos s ostatkom sebe-što može biti

čak i jedno stablo ali i čitav svemir.

Kadgod prekinemo povezanost, obvlada nas malodušje.

Spoznaja da smo povezani sa svime u svemiru,

ulijeva nam strah,

jer, tada smo i odgovorni.»

Glenda Taylor



«Ne možemo živjeti samo za sebe.

Na tisuće vlakana povezuje nas s našim bližnjima.

A po tim vlaknima, nitima sućuti,

naša djela struje kao uzroci, i vraćaju nam se kao posljedice.»

Herman Melville



«Moja religija veoma je jednostavna. «Niti jedna radost ne može se

Moja religija je ljubaznost.» usporediti s radošću služenja.»

Dalaj Lama Sai Baba



«Početak i kraj Tore jest vršenje djela « Neka ljepota koju volimo

srdačnosti i ljubaznosti. postane ono što činimo.»

Talmud Rumi



«Znati sve o putu ne može biti zamjena

za stavljanje noge pred nogu.»

M. C. Richards



Svi mi, sve ovo već znamo, pa krenimo stazom. Počnimo stavljati «nogu pred nogu»,postanimo «kapljica« što pomaže tkati blistavu dugu ljubavi i mira u ovom svijetu!



«Zamislite samo što bi se desilo kad bi u svijetu došlo do provale ljubaznosti, kad bi svaki čovjek, svakodnevno, učinio barem jednu, jedinu ljubaznu stvar. Neka nas ovaj tekst nadahne početi osobno, osobito, pomalo – kako bismo donijeli radost, dobrotu i mir sebi i drugima.»



djelomično prevedeno i prilagođeno iz knjižice:

Random acts of kindness

Copyright 1993 Conary Press

Priredila: Dora Vugrin