''Bubni pa preživi...''
28.08.2005., nedjelja
Život je pomfrit.....
jao... rekla sam napisati post ali jučer sam cijeli dan, cijelu noć, bila ''rezervirana''... žao mi je što nisam mogla ispuniti obećanje.. no, ne mogu ni danas.. kao jedna ''vesela'' osoba teško gutam zadnja 3 dana.. doživljavam opake ''crnjake''.. ne znam gdje da krenem.. ali znam da NE SMIJEM počet pisat post jer će to doslovno biti esej.. glavi prije takvog posta treba duboko hlađenje.. od nedugo se dovodim u situacije u kojima mi je prekrasno dok traju, ali periodi između takvih situacija (koji su kratki) su ispunjeni vječitim preospitivanjem «zašto se dovodim u situacije koje nemaju početak ni kraj? vrtim se u krug a ne mogu prestat jer mi je lijepo..».. i onda opet ''to'' učinim i čim prestane opet «zašto mi je tako lijepo vidjeti smisao u nečemu što znam da smisao nema?».. živim nestvarne dane, a ne znam kako da se vratim u stvarnost.. znam, ali očito ne želim.. opijena sam... želim ''prestat'' al jednostavno se ne mogu natjerat da to učinim.. slaba sam.. ovo je osječaj potpuno stran meni, vjerovali vi to ili ne... nikada se nisam osjećala ovako nedostatno... sve ću to zapakirat u jedan smislen post.. some day.. but not today... nemojte mislit da sam tužna.. NISAM.. osjećam euforiju (adrenalin, sreću) ali sam... zabrinuta, NESIGURNA... nabrijana.. ovo će biti noć dubokih analiza.. protiv te bolesti ne mogu.. kada se jednom zaraziš virus uvijek ostaje u tvom organizmu... zadnja dva mjeseca ruše sve rekorde.. nemam ih s čime uspoređivat.. jer.. DOGAĐA MI SE 5 RAZLIČITIH sličnih STVARI PARALELNO... obično takvi se događaji zaredaju s razmacima i tokom duuuužeg perioda a ovako... it's too much... mislim da sanjam, ali nisam 100% sigurna, pa mi to nije baš neka utjeha.. vrativši se s mora rekla sam ''treba mi vremena da sve posložim'', a tada je sve bilo TEK u začetku, visina valova još se nije dala naslutiti, nekih valova još nije ni bilo.. što da sada kažem?.. treba mi psihijatar.. !! =)))))) sretna sam samo se bojim da ne bi smjela biti sretna jer.... samo piroman se može igrat s vatrom bez da se opeče... Život je kao pomfrit.. ako pregori sam si kriv... Život je kao pomfrit ako pregori sama si kriva... ...... ne iznam da li je ovo ''kismet'' ali nakon što sam izbacila ove zadnje riječi, sa kolodvora svojih misli, došla mi je jedna sms i kaže samo ovo... ''da mi je znat kako ti skrojiš to sve u toj glavi svojoj.....'' ...tražila sam objašnjenje... nisam bila sigurna kako da ju shvatim, poz. ili neg.. odgovor je bio: ''ostavljaš me praznog... nisi sa ovoga svijeta... ne znam kako da te uhvatim, kako da te shvatim.. NITKO nema um kao tvoj...'' i odmah iza... ''ZNAM da ćeš ono krivo shvatit... ali ja sam ozbiljan, NE ZNAŠ KOLIKO.. jedino me ti možeš ostaviti tupim.. tup i izgubljen.. ja ne znam od kuda te tvoje misli dolaze?! kako ih slažeš u savršeno smislene rečenice?! ti vidiš neku drugu stvarnost, neke druge dimenzije tvoj su dom.. ja to znam.. a ti reci da sam lud.. i jesam.. lud sam.. lud sam jer nisi svjesna.. i nikada nećeš biti svjesna.. tvoje misli pretoćene u zvuk su jedini dokaz da postoji Više Biće.. i neću obrisati ovu poruku!'' .......................................................................................................... ....nisam odgovorila... evo čak ni skoro sat vremena kasnije... što reć!? ali moram ih zapisat, jer dolaze od osobe kojou totalno respektiram i želim ih sačuvat... ali ipak... vidi se da TA osoba ne čita blog.. hehe =) isuse............. o kome on priča!!!???? post prati pjesma.. ''Square one'' Coldplay: You’re in control Is there anywhere you want to go You’re in control Is there anything you want to know The future’s for discovering The space in which we're travelling Under the surface trying to break through Deciphering the codes in you I need a compass, draw me a map I’m on the top, I can’t get back BlackRose p.s. hvala svima na komentarima, PUNO mi znače kapljice vaših misli.. ako nekoga zanima, ići će cijela priča na blog... vidim da je većina skužila zašto boldiram neke stvari.. =))))) |
