jao...
rekla sam napisati post ali jučer sam cijeli dan, cijelu noć, bila ''rezervirana''... žao mi je što nisam mogla ispuniti obećanje.. no, ne mogu ni danas..
kao jedna ''vesela'' osoba teško gutam zadnja 3 dana.. doživljavam opake ''crnjake''.. ne znam gdje da krenem.. ali znam da NE SMIJEM počet pisat post jer će to doslovno biti esej.. glavi prije takvog posta treba duboko hlađenje..
od nedugo se dovodim u situacije u kojima mi je prekrasno dok traju, ali periodi između takvih situacija (koji su kratki) su ispunjeni vječitim preospitivanjem «zašto se dovodim u situacije koje nemaju početak ni kraj? vrtim se u krug a ne mogu prestat jer mi je lijepo..».. i onda opet ''to'' učinim i čim prestane opet «zašto mi je tako lijepo vidjeti smisao u nečemu što znam da smisao nema?».. živim nestvarne dane, a ne znam kako da se vratim u stvarnost.. znam, ali očito ne želim.. opijena sam... želim ''prestat'' al jednostavno se ne mogu natjerat da to učinim.. slaba sam.. ovo je osječaj potpuno stran meni, vjerovali vi to ili ne... nikada se nisam osjećala ovako nedostatno...
sve ću to zapakirat u jedan smislen post.. some day.. but not today...
nemojte mislit da sam tužna.. NISAM.. osjećam euforiju (adrenalin, sreću) ali sam... zabrinuta, NESIGURNA... nabrijana.. ovo će biti noć dubokih analiza.. protiv te bolesti ne mogu.. kada se jednom zaraziš virus uvijek ostaje u tvom organizmu...
zadnja dva mjeseca ruše sve rekorde.. nemam ih s čime uspoređivat.. jer.. DOGAĐA MI SE 5 RAZLIČITIH sličnih STVARI PARALELNO... obično takvi se događaji zaredaju s razmacima i tokom duuuužeg perioda a ovako... it's too much... mislim da sanjam, ali nisam 100% sigurna, pa mi to nije baš neka utjeha.. vrativši se s mora rekla sam ''treba mi vremena da sve posložim'', a tada je sve bilo TEK u začetku, visina valova još se nije dala naslutiti, nekih valova još nije ni bilo.. što da sada kažem?.. treba mi psihijatar.. !! =))))))
sretna sam samo se bojim da ne bi smjela biti sretna jer.... samo piroman se može igrat s vatrom bez da se opeče...