Bubamara šarena

Nekako mi je ovaj pješački most na Savi jako lijep, čipkaste konstrukcije, zeleni :-), sa divnim drvenim daskama sa karakterom, pomalo ophrdane kišom i suncem, sa posudama sa cvijećem s obje strane ograde...vidi se briga i zub vremena...sve u jednom.

Nekada je sigurno spajao...
...a danas....?

Oznake: fotografija, most, rijeka, putovanje, slovenija

Zadnji izlet u prošloj godini u okolici Plomina.
Otišla sam bez nekog prevelikog očekivanja, a u čudu sam uživala do zadnje minute.....u prirodi....u društvu....u pogledima....u svakom škljocaju fotoaparata...u nebu....oblacima....moru.....drveću bez lisnatog ogrtača...u stotinu kaduljinih grmičaka.....u kravicama koje smo sreli putem....u neugaženim (ne)puteljcima...u neobičnim kamenim skulpturama.....u suncu...toplini zimskog primorskog dana.....

Sve to se ispreplelo u nezaboravan dan za pamćenje!

Oznake: planinarenje, fotografija, Istra, putovanje

Najpoznatijih talijanskih "Pet Zemalja" napokon sam doživjela uživo. Vlakom od La Spezie do najudaljenijeg gradića Monterosso, pa se hodajući vraćala u smjeru polaska.

Staza je lijepa sa spektakularnim pogledima, bilo da ide kroz stepenaste vinograde i limunike ili jednostavno obroncima brda, kroz šumarke. Malo me u prvom dijelu smetao broj ljudi na stazi, jer je staza na dijelovima jako uska i bilo je teškoća sa mimoilaženjima. Nakon Vernazze više nije bilo uopće problema, jer je ljudi bilo jako malo.

Žao mi je što nisam ishodala cijelu stazu do kraja, jer je nakon Corniglije obalna staza prema Manaroli već nekoliko godina zatvorena zbog odrona. Ovako je ipak ostalo malo više vremena za promuvati se po Cornigliji, koja mi se jako svidjela sa svojim uskim uličicama, lokalnim butigama i lijepim pogledima s vrha sijene.

Zalazak sunca sam dočekala s nogama umočenim u Ligursko more skupljajući zanimljive kamenčiće za neku jesensko-zimsku kreativu :-)


Stijena na plaži u Monterossu


Od plaže staza vodi uzbrdo...


..kroz vinograde


Pogled unatrag prema Monterossu


Detalj staze


Blizu idućeg gradića Vernazze


Iznad Vernazze


Lučica prepuna šarenih čamaca


Pogled s plaže


Zadnji lijepi pogled na gradić


Opuncija, kraljica obale


U daljini pogled na Cornigliu i Manarolu


Corniglia


Zalazak sunca na plaži

Oznake: italija, putovanje, fotografija

Oznake: fotografija, putovanje, italija

Još malo fotki sa šetnje po otoku.


Od Rovenske uvale prema jugu


Prazna plaža s pogledom na Osorščicu


Pogled na Velebit


Lijepa staza uz more s pogledom na Orjule


Bijelo na plavom


Uvala Javorna


Maslinici


Uzbrdo do crkve Sv. Nikole


Širokom građenom stazom prema grebenu


Kameni otočni autoput :-)


Pomalo se sužava


I vijuga sve do grebena

Od grebena smo se spustili na zapadnu stranu otoka makadamskim putem koji je bio za noge potrgati. Dalje smo išli uz more prema sjeveru do Borika.


Uvala Plieski


Znatiželjna hobotnica


Hvatanje zadnjih sunčevih zraka


Motiv za razglednicu


Iza Suska skok u more

Oznake: putovanje, fotografija, Lošinj, otok

Oznake: fotografija, omiš, putovanje

Početak ljeta je pravo vrijeme za uputiti se na divno i divlje mjesto kao što je Velebit.


Dokozina plan


Uspon na Šatorinu


U daljini je more




Iza ćoška dočekala nas bura


Kamo idemo i otkuda dolazimo


Sve što je ostalo iza nas je kamenom ograđeno ognjište i polegnuta trava


Pozdrav Šatorini... idemo na primorsku stranu


Stazom prema Zelengradu


Velebitska flora i fauna


Žičara za prijevoz balvana s Velebita


More otoka


Uska cesta prema moru


Tipični drveni krovovi ovoga kraja

Oznake: Velebit, fotografija, putovanje

Unije sam prvi put posjetila prošlo ljeto. I rekla na odlasku da ću se sigurno vratiti, jer me otok oduševio.......i vratila sam se.

Unije u ljeto se ipak malo razlikuju od Unija u travnju. Ima manje ljudi, a i sam dolazak na otok je zanimljiviji, pogotovo ako puše bura, pa se brod valja, a i odlazak s njega neki put je pod velikim upitnikom, jer ne znaš da li će brod uspjeti isploviti prema otoku.
Mislim da su Unije i Susak jedini otoci na Jadranu na koje dolaziš prelazeći 4 otoka da bi dospio na njih: Krk, Cres, Lošinj i Susak da bi došao na Unije (ovdje spominjem oba otoka, jer jednom brod plovi prvo na Unije, pa onda na Susak, a drugi put obrnuto).

Prvi put je to bilo 3 sata, a sada smo imali puna 3 dana na raspolaganju za istraživanje otoka. Na otok smo došli sa suncem, drugi dan je paduckala kiša pomalo većinu dana. Idući dan je bura zaplavila more i našarala stotinu bijelih krijesta na njemu, a zadnji dan povratka je zasjalo sunce i bura nasreću jenjala do polaska broda, tako da smo se sretno uspjeli prevesti na Lošinj.

Vrijeme provedeno na otoku teče nekim drugim tempom, ali mi je ipak prebrzo prošlo. Neko mjesto ti se ili svidi ili ne, a meni su se Unije jako svidjele. Osim toga je ostalo još neishodanih staza, neotkrivenih uvala i zanimljivih mjesta za pogledati....pa vjerujem da ću zbog svega toga jednog dana opet doći na Unije.


Trgić gospođe Vesne usred mjesta


Pogled prema Lošinju


Vrh Hartina iznad klifova...pogled na Istru i Učku


Pogled u dubinu


Uvala Maračol


Šetnja po kišici


Unijska vrata....


...i prozor sa škurama


Stazica uz more sjeverno od sela


Jedno od dva jezerca na otoku


Otočna zelena pista (iza ograde)


Bura kod svjetionika Vnetak








Zanimljivi slojevi obale


Silazak u uvalu Maračol


Otočni Twister u Vili Propuh (bivša tvornica konzervi i bivša vojarna)


Zalazak sunca


Šetnja iznad sela...stalno gledamo valove i pitamo se hoće li brod isploviti iz Malog Lošinja




Velika mlječika


Odlazak i mahanje Unijama do neke druge prilike

Oznake: putovanje, otok, Unije, fotografija

Danski mostovi




Pogled s mosta na neizbježne vjetrenjače

Odense je treći po veličini grad u Danskoj, a nalazi se na otoku Funen. Najpoznatiji stanovnik ovog grada je bio Hans Christian Andersen, koji je ovdje rođen i proživio je djetinjstvo u ovome gradu.




Ako krenete za ovim crvenim stopama odvet će vas na sva važnija mjesta u centru grada


Cijeli grad je bio ukrašen različitim plavo-ljubičastim cvjetnim instalacijama


Meni uvijek zanimljiva arhitektura








U Danskoj ne može bez bicikla :-)


Andersenova kuća


Ružno pače

Ovime zaokružujem ovu putnu priču od ljeta i vraćam se opet u jesensku svakodnevnicu :-)

Oznake: putovanje, fotografija, Danska

Mahnuli smo navečer Poljskoj s velikog broda i krenuli morskim putem u Švedsku. Ovo mi je bio drugi posjet Švedskoj, pa sam se već unaprijed veselila poznatim krajolicima, dragim ljudima koje ću ponovno vidjeti, ali i svim onim novim koje ću upoznati.


Ovakvo nas je dočekalo švedsko jutro ispred Karlskrone


Karlskrona


Kalmar - ulaz u tvrđavu


Tipična obala Baltičkog mora


Pogled na veličanstvenu tvrđavu Kalmar s mola


Stockholm - pogled s jednog od otočića na grad






Globen - najpoznatija kupolasta dvorana


Tipični način naslagivanja sandučića izvan gradova


Natpis u muzeju švedskih kućica u Eskilstuni


Švedska je zemlja tisuću jezera




Brusnica i jarebika


Nezaboravna vožnja na drezinama


Drvene kuće u tipičnoj švedskoj boji


Anundshog, vikinški "kameni brod" u Vasterasu






Pozdrav Švedskoj..... i eto nas u Danskoj

Skoro dva tjedna u ovoj skandinavskoj zemlji prošla su brzo, pogotovo što smo se skoro cijelo vrijeme družili sa prijateljima, koje najčešće i vidimo samo jednom godišnje, a neke i rjeđe. Tako da je ovo putovanje po Švedskoj uglavnom bilo puno više druženje, a manje turističko razgledavanje.
Ipak doživljaj je bio potpun, a priroda predivna.
I ostvarila mi se želja, još otprije tri godine, da vidim losa u prirodi. Nakon pola sata vožnje po Švedskoj, lijeno se jedan prošetao ispred nas preko ceste......

Oznake: putovanje, fotografija, Švedska

Put nas dalje vodi do Gdańska. Tri dana u ovom gradu i okolici ipak nije bilo dovoljno za vidjeti sve što se ima za vidjeti, ali glavnu ulicu u starom dijelu sam prošla desetak puta u različito vrijeme....gotovo uvijek je puna turista i to pretežno samih Poljaka, što me pomalo i iznenadilo.
Mjesto je vrlo zanimljive i burne povijesti...česta promjena država, mjesto početka drugog svjetskog rata, skoro potpuno uništenje grada, te obnova njegove povijesne jezgre doslovce ciglu po ciglu, kuću po kuću iz pepela koja je trajala više od 20 godina daje ovom gradu poseban štih.


Pogled iz Długe ulice na Zlatna vrata (Złota Brama)


Stara karta grada u Povijesnom muzeju grada koji je smješten u Gradskoj vijećnici


Pogled s tornja vijećnice (visine 81,5m) na crkvu Sv. Marije (kažu da je najveća ciglasta gotička crkva u Europi)


Pogled s tornja na uličice zapadno od Długog Targa


Zanimljivi oblici krovova


Długi Targ na kojem je taj dan bio sajam kruha


Uobičajena gužva u Długoj ulici


Sajam kruha na glavnom trgu






Pogled na ulicu Długie Pobrzeże i rijeku Staru Mołtawu


Jantar posvuda


U Muzeju jantara


Mariacka ulica - poznata po vodorigama i handmade sajmu


Osvjetljeni detalji noću


Toranj Gradske vijećnice u noćnom izdanju

Jedan dan je ostao za izlet u okolicu. Razmišljajući kamo ići, a imajući u vidu tinejdžera u kući, odluka je pala da odemo do Hela, mjestašca na poluotoku sjeverno od Gdańska. Do tamo smo išli brodskom linijom, da doživimo grad i s riječne strane. Kako se poslije ispostavilo, Hel je vrlo turističko mjesto koje nam se baš i nije svidjelo, pa smo prošetali do samog vrha poluotoka gdje su zaštićeni dijelovi pješčanog krajolika sa specifičnom vegetacijom.
Sam poluotok ima zanimljivu povijest kao zadnje mjesto koje su Nijemci okupirali u Poljskoj na početku II svjetskog rata, ali i zadnje koje je oslobođeno u ratu. Tako se na tom mjestu nalaze ostaci vojnih objekata, od kojih je nekoliko otvoreno za razgledavanje.
Ovdje se tako može na vrlo malom području upiti dio povijesti, uživati u pješčanoj vegetaciji, a ako imaš sreće da nije podignuta crvena zastavica na plaži za zabranu kupanja, i uživati u valovitom moru. Uglavnom, vrijedilo je doći i sve to doživjeti.
Vratili smo se vlakom, što je isto bio doživljaj. Naime poluotok je dugačak 30-tak kilometara, ali širok od 400-800m, osim na samom kraju gdje se širi. Tako da smo iz vlaka na jednom dijelu vidjeli more na obje strane :-)


Brodićem po Mołtawi (ona napola tamna građevina je stari kran (Żuraw Gdański) sagrađen sredinom 15 st.)


Lučki dio grada


Westerplatte - mjesto početka II svjetskog rata


Nowy Port svjetionik sa vremenskom kuglom na vrhu


Dolazak u ribarsku luku Hel na poluotoku sjeverno od Gdańska, gradska plaža


Samo mjesto Hel je u potpunosti okrenuto turistima


Zaštićeni dio plaže na krajnjem vrhu poluotoka


Zbog stalnog vjetra da bi se uživalo na suncu potrebne su ovakve vjetrozaštite




Tu pozdravljamo Poljsku za ovaj put i morskim putem nastavljamo na sjever.

Oznake: putovanje, fotografija, Poljska

Bio mi je potreban kišni dan (barem djelomično) da sjednem i pogledam u miru fotke s ovogodišnjeg ljetnog putovanja. Fotografirala sam puno, a izabrati iz tog mnoštva slike za staviti ovdje je bilo jako teško.

Poljska nije bila konačni cilj, ali nismo željeli samo protrčati kroz nju, nego da i vidimo nešto.
Prvi grad u koji smo zavirili je bilo Wrocław.
Došli smo popodne i predvečer se prošetali centrom. Nije bilo vremena za veće istraživanje...tako da je ostalo za drugi put potražiti sve male kipiće patuljka u gradu :-)









Kroz Poznań smo samo protutnjali, ali smo pauzirali u Wilson Parku u kojem se nalazi jedan od najvećih staklenika te vrste u Europi. Izgrađen je 1929. godine, a prije dvadesetak godina je u potpunosti obnovljen i nadograđen. Danas u njemu raste oko 17 000 biljaka (oko 700 vrsta subtropskih i tropskih vrsta). Vrlo su zanimljive vrste koje sam prvi put vidjela ovdje, sa izraslinama na deblu, čudnim cvjetovima ili plodovima, ali i vrlo neobičnih listova.
Ima i nešto životinja, a najupečatljivije su koi ribe. Posjetitelji ih mogu hraniti, pa je jedinstven doživljaj vidjeti stotinu riba na jednoj hrpi, kako se naguravaju i zijevaju što više mogu, kako bi uhvatili što više hrane (ovdje su se ribe toliko naguravale da mi nije niti jedna fotka ispala oštra).















U Bydgoszczu je bilo zabavno neobavezno prošetati gradom i rastegnuti noge poslije vožnje. Bez nekih prevelikih očekivanja, našla sam zanimljive detalje grada.....


Šetnica uz kanal


Lijep balkon s pogledom na kanal


Skulptura "Čovjek prelazi rijeku" iznad rijeke Brde


Pošta koja izgledom jako nalikuje na zagrebačku


"Policijski" auto na vodi...... možda je ovdje za potrebe filma koji se snimao na obali rijeke


Nekadašnje žitnice na Mlinskom otoku


Hoće li poslužiti i ručak na zidu ;-)

Nastavljam dalje na sjever u idućem dijelu.

Oznake: putovanje, fotografija, Poljska

Strasbourg neću opisivati riječima, radije ostavljam da slika govori kako sam doživjela grad u par sati koje sam tamo provela.











Dijon je grad vina i senfa.Taj dan koji smo proveli u Dijonu je bio pakleno vruć i sparan. Zato nam je hladovina parkova popravljala raspoloženje i hladila zakuhane glave.
Moj pogled je stalno lutao prema gore u kuće koje su me totalno fascinirale svojim pročeljima, drvenim gredama i bojama. Centar grada smo više manje obišli cijeli, a vodila nas je sova.

Oznake: putovanje, fotografija, Francuska

Već par godina uskrsni vikend provodimo zajedno s prijateljima na nekom do tada nepoznatom otoku. Do sada smo bili na Iloviku, Silbi, Istu, a ove godine su pale Kaprije.
Da, fora je kada je otok mali i nema automobila na njima ili barem kao na Kaprijama da se autima može samo 10 m od trajekta gdje je obavezno parkiranje.

Doživljaj tih otoka bude drugačiji nego za vrijeme turističke sezone. Vidi se otok onako kako uglavnom živi, prije i nakon turista....tih, domači, pomalo usamljen.
Vrijeme je to kada sunce nije tako jako, pa su moguće bezgranične šetnje po otoku cijeli dan.
Šetnje otočnim stazama su različite, ovisno kakve su same staze. A one vrludaju od onih koje su široke kao cesta, do onih uskih kada se moraš provlačiti između izraslih grmova, jer su zarasle od nekorištenja.
Meni je gušt hodati i jednima i drugima. Kako većina otoka ima neku visoku točku, penjući se do nje, na manje ili veće brdo, otvara se pogled svakim metrom uspona. Kada dospiješ na najviši vrh otoka, najčešće se vidi sve što je naokolo.



Kako Uskrs šeće po kalendaru, teško je za reć kakvo će vrijeme biti.
Ove godine je bilo vrijeme za šparoge ;-)

Prije četiri godine sam prvi puta vidjela mladu šparogu u prirodi. Uuu, to tako izgleda. Te godine sam ujedinjenim snagama sa ekipom nabrala šparoga za degustaciju u omletu s onim jajima koja nismo skuhali ili ofarbali.
Zatim smo dvije godine fulali vrijeme šparoga ili nismo dobro gledali. Zato je ova godina bila pun pogodak.

Već sam zaboravila gdje i što treba tražiti, dok jedan "berač šparoga kao i ja" nije uzviknuo: "Evo jedne šparoge!".
Hm, tu li su, samo ih treba tražiti.....
Usprkos općoj slabosti i lošeg raspoloženja zbog prehlade koja me taman počela hvatati i curećeg nosa, našiljila sam svu svoju pažnju, zaboravila prehladu i kao pas tragač krenula u potragu za šparogama. Nakon desetak minuta bezuspješnog traganja jedan gromoglasni "Aha, imam jednu!" je podignuo sav adrenalin koji sam imala i krenulo me.
Oči su zirkale na sve strane, uz suhozidove, preko njih, na livadicama i obuzeo me osjećaj lovca koji je nanjušio svoj plijen. Doduše moj plijen nije baš mogao trčati, pa je dovoljno bilo dobro otvoriti sva četiri oka i njuškati izvan stazica.

Nas dvoje "lovaca "smo tako u dva dana ulovili dovoljnu količinu šparoga za bogat omlet, u kojem nisu carevala samo jaja, nego su se ponosno kočoperile i zelene šparoge. Mljac!
Kako nas je ipak bilo 14 gladnih usta, ipak je sve završilo kao prilog glavnom jelu.

Međutim, meni je bio važniji i dojmljiviji lov na šparoge i zadovoljstvo svaki put kada sam ugledala novu mladu grančicu šparoge. Nagrada je na kraju bila izvrsna za nepce i okusne pupoljke u ustima, ali onaj izazov lova ne mogu tek tako zaboraviti.
Možda će ovo sve biti iskusnim beračima šparoga smiješno, ali meni je to bio gušt guštova.
Šparoge, čuvajte se iduće godine, jer lovci stižu ponovno....

Zbog nekog neobjašnjivog razloga nisam uslikala niti jednu jedinu šparogu.
Ali zato imam dosta drugih motiva koje sam uhvatila objektivom kada nisam lovila šparoge ;-)

Oznake: putovanje, otok Kaprije, šparoge