Bubamara šarena

Oznake: fotografija, cvijeće, proljeće

Unije sam prvi put posjetila prošlo ljeto. I rekla na odlasku da ću se sigurno vratiti, jer me otok oduševio.......i vratila sam se.

Unije u ljeto se ipak malo razlikuju od Unija u travnju. Ima manje ljudi, a i sam dolazak na otok je zanimljiviji, pogotovo ako puše bura, pa se brod valja, a i odlazak s njega neki put je pod velikim upitnikom, jer ne znaš da li će brod uspjeti isploviti prema otoku.
Mislim da su Unije i Susak jedini otoci na Jadranu na koje dolaziš prelazeći 4 otoka da bi dospio na njih: Krk, Cres, Lošinj i Susak da bi došao na Unije (ovdje spominjem oba otoka, jer jednom brod plovi prvo na Unije, pa onda na Susak, a drugi put obrnuto).

Prvi put je to bilo 3 sata, a sada smo imali puna 3 dana na raspolaganju za istraživanje otoka. Na otok smo došli sa suncem, drugi dan je paduckala kiša pomalo većinu dana. Idući dan je bura zaplavila more i našarala stotinu bijelih krijesta na njemu, a zadnji dan povratka je zasjalo sunce i bura nasreću jenjala do polaska broda, tako da smo se sretno uspjeli prevesti na Lošinj.

Vrijeme provedeno na otoku teče nekim drugim tempom, ali mi je ipak prebrzo prošlo. Neko mjesto ti se ili svidi ili ne, a meni su se Unije jako svidjele. Osim toga je ostalo još neishodanih staza, neotkrivenih uvala i zanimljivih mjesta za pogledati....pa vjerujem da ću zbog svega toga jednog dana opet doći na Unije.


Trgić gospođe Vesne usred mjesta


Pogled prema Lošinju


Vrh Hartina iznad klifova...pogled na Istru i Učku


Pogled u dubinu


Uvala Maračol


Šetnja po kišici


Unijska vrata....


...i prozor sa škurama


Stazica uz more sjeverno od sela


Jedno od dva jezerca na otoku


Otočna zelena pista (iza ograde)


Bura kod svjetionika Vnetak








Zanimljivi slojevi obale


Silazak u uvalu Maračol


Otočni Twister u Vili Propuh (bivša tvornica konzervi i bivša vojarna)


Zalazak sunca


Šetnja iznad sela...stalno gledamo valove i pitamo se hoće li brod isploviti iz Malog Lošinja




Velika mlječika


Odlazak i mahanje Unijama do neke druge prilike

Oznake: putovanje, otok, Unije, fotografija

Oznake: fotografija, boje

Oznake: fotografija, trešnje, priroda

Ubrala sam svoju prvu ovogodišnju mini rotkvicu koja mi je narasla u teglici na balkonu i slatko je pojela.

Oznake: bubamarin vrt

Tema današnje srijede su moji izazovi u inspiraciji. Kako postići da te nečiji rad inspirira, a da ga ne kopiraš, nego da elemente koji ti se sviđaju ukomponiraš u svoje stvaranje.


Izvor

Blogerica Zlica mi je nedavno u komentarima stavila link na točkanje Elspeth McLean. Kada sam vidjela njeno koloritno istočkano kamenje oduševila me. Hvala ti Zlica na linku.

A moj kamen inspiriran njenim velikim točkama izgleda ovako.


Jedna strana živahno narančaste boje i razigrana


Druga strana smirena i centrirana

Oznake: inspiracije (srije)dom, točkanje

Oznake: točkanje, kamen

Znatiželja me vuče da posudim i krenem čitati neku knjigu. Jednom me privuče pisac, drugi put naslov, treći put sažetak na kraju knjige ili nečija preporuka.
Ovu knjigu sam već prije pola godine gledala, ali sam je tek sada posudila.



Preporučam je.
Između ostalog u njoj možete saznati:
- kako su dijamanti došli u vezu s romantikom
- zašto su muškarci iz Aka plemena najnapredniji očevi na svijetu
- priču o tvornici pribadača
- kada i kako smo postali ovisni o tiraniji sata
- kako je prva robna kuća oko 1880. godine oblikovala današnju kulturu kupovanja
- gdje se u svijetu pozdravlja s "Kako vaš nos?" i zašto
- što je biofilija
- gdje je danas Homo faber
- zbog čega se izgubila europska tradicija kulture smrti i gdje danas možemo vidjeti njezine ostatke

I još svašta zanimljivog.

A ovdje ću dodati jedan citati iz knjige, koji se tiče kreativnosti.

"Kreativnost je i dalje jedan od oblika ljudskog truda koji se najviše mitologizira.........Kreativnost ne iziskuje primanje ili nasljeđivanje dara genijalnosti. Iznad svega iziskuje samopouzdanje potrebno da vjerujemo kako smo sposobni pronaći načine izražavanja svoje jedinstvenosti."

Oznake: inspiracije (srije)dom, knjiga

Kad se spusti pljusak kao danas, dobro je imati negdje u torbi kišobran, da se ne vratiš doma doslovno kao pokisli miš.
Kiša za mene u sebi nosi neku tugu i sivilo, jednako kao i pročišćavajuću svježinu i lijepi ritam.
Nikada nisam voljela crne i tamne kišobrane, jer usred sivila neba nije mi se još gledao i crni kišobran.
Kada pada kiša pogled nagore može biti i vrlo veseli.



Nedavno sam našla veseli kišobran i to na točkice.....pravi kišobran za bubamaru ;-) Pa nakon što sam imala cipele na točkice, mogu imati i kišobran na iste.

Oznake: inspiracije (srije)dom, kišobran, kiša