Bubamara šarena

Put nas dalje vodi do Gdańska. Tri dana u ovom gradu i okolici ipak nije bilo dovoljno za vidjeti sve što se ima za vidjeti, ali glavnu ulicu u starom dijelu sam prošla desetak puta u različito vrijeme....gotovo uvijek je puna turista i to pretežno samih Poljaka, što me pomalo i iznenadilo.
Mjesto je vrlo zanimljive i burne povijesti...česta promjena država, mjesto početka drugog svjetskog rata, skoro potpuno uništenje grada, te obnova njegove povijesne jezgre doslovce ciglu po ciglu, kuću po kuću iz pepela koja je trajala više od 20 godina daje ovom gradu poseban štih.


Pogled iz Długe ulice na Zlatna vrata (Złota Brama)


Stara karta grada u Povijesnom muzeju grada koji je smješten u Gradskoj vijećnici


Pogled s tornja vijećnice (visine 81,5m) na crkvu Sv. Marije (kažu da je najveća ciglasta gotička crkva u Europi)


Pogled s tornja na uličice zapadno od Długog Targa


Zanimljivi oblici krovova


Długi Targ na kojem je taj dan bio sajam kruha


Uobičajena gužva u Długoj ulici


Sajam kruha na glavnom trgu






Pogled na ulicu Długie Pobrzeże i rijeku Staru Mołtawu


Jantar posvuda


U Muzeju jantara


Mariacka ulica - poznata po vodorigama i handmade sajmu


Osvjetljeni detalji noću


Toranj Gradske vijećnice u noćnom izdanju

Jedan dan je ostao za izlet u okolicu. Razmišljajući kamo ići, a imajući u vidu tinejdžera u kući, odluka je pala da odemo do Hela, mjestašca na poluotoku sjeverno od Gdańska. Do tamo smo išli brodskom linijom, da doživimo grad i s riječne strane. Kako se poslije ispostavilo, Hel je vrlo turističko mjesto koje nam se baš i nije svidjelo, pa smo prošetali do samog vrha poluotoka gdje su zaštićeni dijelovi pješčanog krajolika sa specifičnom vegetacijom.
Sam poluotok ima zanimljivu povijest kao zadnje mjesto koje su Nijemci okupirali u Poljskoj na početku II svjetskog rata, ali i zadnje koje je oslobođeno u ratu. Tako se na tom mjestu nalaze ostaci vojnih objekata, od kojih je nekoliko otvoreno za razgledavanje.
Ovdje se tako može na vrlo malom području upiti dio povijesti, uživati u pješčanoj vegetaciji, a ako imaš sreće da nije podignuta crvena zastavica na plaži za zabranu kupanja, i uživati u valovitom moru. Uglavnom, vrijedilo je doći i sve to doživjeti.
Vratili smo se vlakom, što je isto bio doživljaj. Naime poluotok je dugačak 30-tak kilometara, ali širok od 400-800m, osim na samom kraju gdje se širi. Tako da smo iz vlaka na jednom dijelu vidjeli more na obje strane :-)


Brodićem po Mołtawi (ona napola tamna građevina je stari kran (Żuraw Gdański) sagrađen sredinom 15 st.)


Lučki dio grada


Westerplatte - mjesto početka II svjetskog rata


Nowy Port svjetionik sa vremenskom kuglom na vrhu


Dolazak u ribarsku luku Hel na poluotoku sjeverno od Gdańska, gradska plaža


Samo mjesto Hel je u potpunosti okrenuto turistima


Zaštićeni dio plaže na krajnjem vrhu poluotoka


Zbog stalnog vjetra da bi se uživalo na suncu potrebne su ovakve vjetrozaštite




Tu pozdravljamo Poljsku za ovaj put i morskim putem nastavljamo na sjever.

Oznake: putovanje, fotografija, Poljska

Bio mi je potreban kišni dan (barem djelomično) da sjednem i pogledam u miru fotke s ovogodišnjeg ljetnog putovanja. Fotografirala sam puno, a izabrati iz tog mnoštva slike za staviti ovdje je bilo jako teško.

Poljska nije bila konačni cilj, ali nismo željeli samo protrčati kroz nju, nego da i vidimo nešto.
Prvi grad u koji smo zavirili je bilo Wrocław.
Došli smo popodne i predvečer se prošetali centrom. Nije bilo vremena za veće istraživanje...tako da je ostalo za drugi put potražiti sve male kipiće patuljka u gradu :-)









Kroz Poznań smo samo protutnjali, ali smo pauzirali u Wilson Parku u kojem se nalazi jedan od najvećih staklenika te vrste u Europi. Izgrađen je 1929. godine, a prije dvadesetak godina je u potpunosti obnovljen i nadograđen. Danas u njemu raste oko 17 000 biljaka (oko 700 vrsta subtropskih i tropskih vrsta). Vrlo su zanimljive vrste koje sam prvi put vidjela ovdje, sa izraslinama na deblu, čudnim cvjetovima ili plodovima, ali i vrlo neobičnih listova.
Ima i nešto životinja, a najupečatljivije su koi ribe. Posjetitelji ih mogu hraniti, pa je jedinstven doživljaj vidjeti stotinu riba na jednoj hrpi, kako se naguravaju i zijevaju što više mogu, kako bi uhvatili što više hrane (ovdje su se ribe toliko naguravale da mi nije niti jedna fotka ispala oštra).















U Bydgoszczu je bilo zabavno neobavezno prošetati gradom i rastegnuti noge poslije vožnje. Bez nekih prevelikih očekivanja, našla sam zanimljive detalje grada.....


Šetnica uz kanal


Lijep balkon s pogledom na kanal


Skulptura "Čovjek prelazi rijeku" iznad rijeke Brde


Pošta koja izgledom jako nalikuje na zagrebačku


"Policijski" auto na vodi...... možda je ovdje za potrebe filma koji se snimao na obali rijeke


Nekadašnje žitnice na Mlinskom otoku


Hoće li poslužiti i ručak na zidu ;-)

Nastavljam dalje na sjever u idućem dijelu.

Oznake: putovanje, fotografija, Poljska