Bubamara šarena

Sama sebi sam već dosadna s pitanjima kada će već jednom to proljeće. Dosta mi je snijega i bijele boje.
Kako ono još ne dolazi (ali svakako miriše u zraku) inspiraciju sam potražila u zelenoj boji.



Tri nijanse zelene:





Fali mi zelene, pa se oblačim u zeleno, farbam zelenim bojicama...



...okružila sam se zelenim stvarima...



... sve dok nam priroda vani ne zazeleni.

Oznake: inspiracija (srije)dom, zelena boja

Gole grane žude za promjenom...



..kao i svi mi!

Oznake: fotografija

Moji maleni stalno hodaju bosi po kući. Papuče sam im prestala kupovati jer su bile cijelo vrijeme posvuda samo ne na njihovim nogama. Kada smo išli kod nekoga u goste nosila sam im debele čarape.

Kako bi im nožice bile tople i ondje gdje se ne grije na toplanu i da se ne muče sa navlačenjem čarapa, napravila sam im papuče.





Od malenoga su meni prevelike (lani me je prešišao)....



...a od malene su mi premale (jedva stala uz skvrčene prste)....



...zato su njima tople i taman! A mekano pletivo čak će i malo rasti s njihovim stopalima :-)

Oznake: heklanje, papuče

Za današnju inspiraciju srijedom je "kriva" Zlica. Ostavila mi je prekjučer komentar da je loše opremljena da bi napravila sama čestitiku. Malo sam gruntala i shvatila da sam tokom godina prikupila (nahrčkala ;-) svakakvih materijala, boja i svega što mi se svidjelo i bilo mi je zanimljivo za raditi i isprobati. I tako "opremljena" svim i svačim nije mi teško u trenu nešto iskombinirati ili napraviti.
E, sada je problem u tome kada tako nešto nemaš pri ruci, a zbog jedne sitnice se ne isplati kupovati nekada i skupe hobističke potrepštine (bolje je zaglaviti u bau-dućanu, svega se tamo nađe, korisnog i jeftinijeg).
I ja sam na početku svojih kreativnih koraka improvizirala i to jako i na sve moguće načine. Sada mi se čini smiješno da sam primjerice umjesto glinamola ili cvjećarske spužve iskoristila kaugumu :-D da u nju popikam par suhih cvjetova u orahovoj ljusci. Što je najbolje, kauguma se i danas odlično drži! Moja improvizacija je bila i više nego uspješna!

Zato danas, Zlico, samo za tebe i one koji žele s onim što imaju već kod sebe napraviti jednostavnu čestitiku i nekoga iznenaditi.

Za izradu čestitike se može koristiti materijal i pribor koji već imamo kod kuće. Bijela koverta, malo deblji papir, ljepilo za papir, obična olovka (bolje što mekanija, ali može i HB, samo da nije H), flomaster za CD vodootporni, neke pročitane novine i škare (njih sam zaboravila slikati).



Nemam što puno pričati, sve je vrlo jednostavno. Na deblji papir koji će biti osnova čestitike zalijepiti istrgane novine, a na njih bijeli papir koji ste prije flomasterom ili olovkom ukrasili ornementima, točkicama, crticama....što god vam se sviđa.
Može se ukrasiti u istom tonu i koverta, tako da baš ne bude "obična" bijela.









Sada se tu može dalje poigrati s običnim drvenim bojicama ili vodenim bojama pa obojati pozadinu...ili dodati špagu....ili.....što god vam se učini zgodnim za iskombinirati.

Uživajte u stvaranju vlastitih kreacija i njima razveseljavajte ljude oko sebe!

Oznake: inspiracije (srije)dom, čestitika

Zmajevi su tu od davnina,
repovima mašu i glave naslanjaju u more.
Riga crvenu vatru koja oživljava
i nakon nje je sve zeleno i cvate.
A onda se on izmoren i sanjiv
nasloni u more i zaspe.



Strunjan za lijepog sunčanog dana dok su u Zagrebu carevali oblaci.
Strunjan je mjesto na slovenskoj obali između Pirana i Izole. Strunjanski poluotok je prirodni rezervat. Ponajviše radi klifova iznad Mjesečevog zaljeva. Visoki su 80 metara i najveći su flišni klifovi (jako su podložni utjecaju okoliša i stalno se mijenjaju) na Jadranu.
Mjesečev zaljev je pun kamenja vrlo neobičnog oblika. Četvrtasto i veliko se izmjenjuje sa malim plosnatim, tamno sa svijetlim, te vrlo izbrazdane površine neobičnih uzoraka. Bilo je i puno srcolikog kamenja :-)

Prije nekog vremena pročitala sam zanimljivu knjigu Marka Pogačnika "Zmajeve linije" o sustavu energetskih meridijana u Istri. Megalitima su stari narodi obilježavali mjesta tih energijskih linija. Jedno od tih mjesta prema njemu je i megalit u podnožju strunjanskog klifa na obali ispod Bijelog križa (više ovdje).
Taj megalit nisam vidjela, jer smo krenuli na drugu stranu zaljeva....ali sam poslije pročitala gdje se nalazi (baš sam mogla to i prije puta ;-)









Strunjanske soline (mala solana kojom se može prošetati)

Oznake: Strunjan, klifovi, soline

A što bi to opet bilo, nego točkiceeeeeeeeeeeee!

Jedna rukom uvezana bilježnica i hrpu točkica. Ma dobro priznajem, uz točkice sam nacrtala i hrpu crtica ;-)

Ovaj puta su se svjetlo i tama igrali sa mnom, jer je vrijeme od točkanja do odlaska bilježnice u ruke sretne slavljenice išlo brzinom munje, pa su fotke, tj. boje na njima takve kakve jesu.

Oznake: ručni uvez, točkice

Oznake: fotografija

U cara Trajana kozje uši. Kakve sada to ima veze. Mislim, baš nikave, osim što sam se danas ustala s mislima na tu priču i ideji da ono što se treba čuti dođe uvijek do pravih ušiju, pa bile one i kozje ;-)

Prapočeci ove moje današnje priče (ne Trajanove;-) sežu ne tako davno u moju prošlost, možda prije šest ili sedam godina, kada sam prvi puta čula za El Camino de Santiago i zaboravila na njega neko vrijeme. Ponovno je iskrsnuo prošle godine. Čitajući Rostuharovu knjigu "Degustacija slobode" i slušajući prijateljevu priču o jednoj anegdoti sa puta po El Caminu u razmaku od par dana, zainteresirala sam se. Što? Gdje? Kada ? Zašto?

Povremeno bi opet u nekom razgovoru iskrsnuo ili bi pročitala nešto ili bi nedavno saznala da je jedna poznanica prošle godine otpješačila tjedan dana po Caminu.

Jučer sam "slučajnim" putem saznala za predavanje putopjesnikinje Maje Klarić (više o njoj ovdje) baš o njenom putovanju El Caminom i otišla ju poslušati. Bilo je vrlo inspirativno predavanje.

I slušala sam i slušala....ali nije samo Maja govorila. Nešto je i u meni pričalo sitnim glasićem, odi i ti tamo, prohodaj......prođi taj put.

Pješačeći El Caminom ljudi obično nose na svojim ruksacima školjku Jakobova ili Jakovljeva kapica (Pecten jacobeus) znak da su i oni na svom nekom putu. A i cijeli put El Camina je označen simbolom Jakobove kapice, putokaz je putnicima prema mjestu gdje svi žele doći, završiti svoje putovanje.
Prvi puta sam je i sama vidjela u Novom Mestu, na pješačkom putu uz rijeku Krku prije par godina (fotografija gore). I pitala se što tu radi, da tako od daleka pokazuje svoj put.

Da li će to jednog dana biti dio mog puta kojim ću proći...ne znam...voljela bih.
Vidjet ću da li će me nastaviti zvati da pođem i svojim stopalima prijeđem taj put s Jakobovom kapicom na ruksaku.

Oznake: inspiracije (srije)dom, El Camino

Zadnjih dva tjedna mi se ruka lako laća fotoaparata :-)

Preuzela me je ta energija bilježenja, uokviravanja, zaustavljanja trenutaka kao ovaj jutros ili jednostavno nečeg meni lijepog što me je privuklo. Iako me neki put razočara ono što uhvatim u objektivu (ne znam još sve te trikove... početnik, ha, što ću :-), jer mi je jednostavno teško "uhvatiti" baš taj moment, tu boju, tu dubinu koja je u stvarnosti.

Tada samo upijem taj trenutak, tu stvarnost, niti je ne pokušavam uhvatiti za vječnost, pustim je da prođe nezabilježena kamerom, ali djelić ipak ostane zabilježen u sjećanju, osjećaju, riječima, na neki drugačiji način...

Oznake: fotografija

Oznake: fotografija

Pliva patka preko Save, nosi pismo na vrh glave....



P.S. A sada kratko o samim pismima. Za ukrašavanje sam koristila crni vodootporni tanki flomaster i vodene boje, žigove (kupljene i one koje sam sama napravila) i jastučiće s tintom u boji, različite papire i koverte. Za fotografiranje sam koristila svoju kolekciju nalivpera.











P.P.S. Nadam se da će ovo nekoga inspirirati i potaknuti da iznenadi dragu osobu ili onoga s kim se niste dugo čuli, pa da pošalje pravo papirnato pismo......i tako nekome uljepša dan.

Oznake: inspiracije (srije)dom, pisma

Snijeg se polako topi vani, pa se moram požuriti s ovim toplim vunenim zimskim stvarima, jer će me inače dostići proljeće ;-)

Ovo sam napravila za poklone. Iz jednog klupka, tanke šargopirgaste vune pogodne za pranje u vešmašini, isplela sam dva para grelčeka razilčitim bodom. Od čitavog klupka je ostao komadić vune 20 centimetara dugačak :-)
To se zove dobro odmjeravanje količina :-)))









Zabavno mi je kada moram sama fotkati, a želim svoju ruku iskoristiti kao manekenku. To onda znači da balansiram fotićem u desnoj ruci, bradom držim poklopac objektiva da ne upadne u kadar, a lijevu ruku pokušavam namjestiti u neku fotogeničnu pozu :-D

Oznake: pletenje, rukavice

Oznake: fotografija, jutro