Bubamara šarena

Zmajevi su tu od davnina,
repovima mašu i glave naslanjaju u more.
Riga crvenu vatru koja oživljava
i nakon nje je sve zeleno i cvate.
A onda se on izmoren i sanjiv
nasloni u more i zaspe.



Strunjan za lijepog sunčanog dana dok su u Zagrebu carevali oblaci.
Strunjan je mjesto na slovenskoj obali između Pirana i Izole. Strunjanski poluotok je prirodni rezervat. Ponajviše radi klifova iznad Mjesečevog zaljeva. Visoki su 80 metara i najveći su flišni klifovi (jako su podložni utjecaju okoliša i stalno se mijenjaju) na Jadranu.
Mjesečev zaljev je pun kamenja vrlo neobičnog oblika. Četvrtasto i veliko se izmjenjuje sa malim plosnatim, tamno sa svijetlim, te vrlo izbrazdane površine neobičnih uzoraka. Bilo je i puno srcolikog kamenja :-)

Prije nekog vremena pročitala sam zanimljivu knjigu Marka Pogačnika "Zmajeve linije" o sustavu energetskih meridijana u Istri. Megalitima su stari narodi obilježavali mjesta tih energijskih linija. Jedno od tih mjesta prema njemu je i megalit u podnožju strunjanskog klifa na obali ispod Bijelog križa (više ovdje).
Taj megalit nisam vidjela, jer smo krenuli na drugu stranu zaljeva....ali sam poslije pročitala gdje se nalazi (baš sam mogla to i prije puta ;-)









Strunjanske soline (mala solana kojom se može prošetati)

Oznake: Strunjan, klifovi, soline