DivanSkitnje

petak, 11.01.2008.

Bijesan sam, jako

.Mjesec dana pratim sapunicu oko koalicijske trgovine, usuglašavanje programa, ucjena, kupoprodajnih odnosa foteljama. Nakon svega, opet dođoh do dobro znane spoznaje da na izborima uvijek, ama baš uvijek, pobjeđuje STRANKA INTERESA. Sastavljena je plavih, žutih, crvenih, modrih, zelenoplavih, žućkastih… Važna je fotelja, upliv u zakone, zakonske akte, legaliziranje zemljišta kupljenih po bagatelnim cijenama kao oranice, oranice, šikare, a onda-gle čuda, nakon par godina bivaju proglašeni građevinskim zemljištem s potrebnom infrastrukturom izgrađenom od naših novaca. A tada ta zemljišta na cijeni dobivaju deseterostruku ili čak stostruku vrijednost. I evo novaca, kao u priči. Neću pisati o tvornicama, tvrtkama, mizernim plaćama, i natjecanja u kupovini što duljih i skupljih jahti, unikatnih automobila i ostalim sranjima.
I dok se vode „tvrdi“ pregovori da bi se zadovoljili apetiti, nagradila vjernost nužno je i podijeliti ministarstva, povećati njihov broj, opet na trošak poreznih obveznika – cijene putuju u nebo, a primanja u pakao. Vlade ima-nema, vakuum se koristi za poskupljenja koja idu kao po tekućoj vrpci. Nitko ništa ne zna, cijene su kao u Europi, a primanja bangladeška. I to je u redu. Tako smo birali i izabrali. I tako nam i treba.
No, da li smo baš tako birali ili smo prevareni. Varaju nas svaki dan, a koalicijski dogovori i sporazumi su također prijevara biračkog tijela. Ako sam ja, primjerice, glasovao za HSS-HSL onda nisam za HDZ ili SDP. No, stupanjem u koaliciju oni su mene prevarili u ime vlastitog interesa. Ili prelazak saborskih i inih zastupnika. Ako sam glasovao za listu HSP-a ( recimo) glasovao sam i za te ljude. Nisam glasovao za druge. Sada oni, gle čuda, opet vođeni višim interesima prelaze u druge stranke „jer su nezadovoljni odnosom i vođenjem svoje stranke“. Ma nemoj. Priče za malu djecu. Ili nas smatraju totalnim idiotima. Na upit koliko je dobio, što je dobio zbog promijene stranačkog dresa, jedan gradski vijećnik je odgovorio: „Mjesto pod suncem“. I nije čovjek slagao. Samo nije obrazložio što je to „Mjesto pod suncem“. Drugi kažu da je to saniranje njegove tvrtke, vraćanje dugova, posao za djecu, bližu i dalju familiju… Kažu to je oko milijun, milijunipol kuna! Očito je čovjek važan jer može promijeniti odnos snaga u Gradskom vijeću i dovesti drugu stranku na vlast koja je na izborima izrazito loše prošla. No, nije on jedini. Takvih je trgovaca glasovima birača jako puno. U normalnim državama to bi im bio labuđi pjev i nakon toga mogu reći zbogom politici. Politički mrtvaci. No, u Hrvatskoj je to način ponašanja. Čemu onda izbori? Biračko tijelo se izjasnilo, glasovalo, a krajnji učinak nakon trgovine je potpuno drugačiji. Na izborima (parlamentarnim, županijskim, gradskim, općinskim …) povjerenje dobiju jedni, a vladaju drugi. Zaplotnjački umješniji, bogatiji, i spretniji u traženju „stranačkih slabih karika“.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv