|
|
| < | veljača, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | ||||||
Hmm..samo ispovjest jedne sasvim obicne djevojke :)
Dijelim s vama moja osjecanja,zelje,strahove :)
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Gledam na tebe ocima tuge i bola. Da, na tebe! Na tebe moja sreco, na tebe moja sudbino! Ne mogu mijenjati ono sto mi je Bog propisao, a tako rado bih. Ne mogu si dati za povod da lijem suze svakoga dana nad svojom sudbinom. "Prolazimo" svaki dan kroz vrijeme, gledajuci u njega kao u nesto velicanstveno, kao nesto sto je nad nama, citajuci ga kao bajku, koja nam katkad donese osmijeh darovan rukom Njega, ali koji se u jednom trenutku izgubi. Ne znam za pojam srece, mozda znam, ali je taj pojam usadjen samo povrsinski u moju dusu. Ne znam sta mi je sudbina propisala, jer ju i ja sama "krojim".
Mozete li nazvati srecom to, ako imate sve, a zapravo nemate nista! Mozete li srecom nazvati laznu ljubav i suze?! Ne! Ali zaliti se na to, zaliti se na to sto mi je poklonjeno, da tako nazovem, "dar" koji je nama svima "urucen" na cudan nacin, ne, bilo bi besmisleno. Ne mozemo bjezati od toga, lutati nekim gradom nase maste, liti suze nad vlastitom sudbinom. Ionako je sada vec kasno! Ne stvaram si naviku da trazim vise, jer je nemoguce.
Ali stvaram si naviku, da svakoga dana sve vise napredujem, psihicki, da usavrsim svoj duh i ne izlazim suznog lica na svjetlost dana, da ne poremetim mir i slobodu svoga duha. Kad god okrenem lice prema suncu, shvatam da sam ucinila novi korak, korak koji ce mi uliti snagu, dok ce sve sjene ostati iza mene. I nasmijanog lica cu reci da sam sretna, iako taj pojam koristim reda radi. Sudbina je svojim rukama ispisala crnom bojom smisao moje srece. U patnji cu pronaci srecu, jer to i nazivam srecom. Cudno i apstraktno, ponekad i neshvatljivo. Ali, to je moj pojam! To je moja zelja, moja volja!
Kada nas dotakne ruka Njegova, moci cemo reci da smo pronasli srecu i izvukli njen maksimum. Pak, nije sve tako crno! I u tom crnom cemo pronaci bijelu tacku, za kojom smo mozda tragali citavu vjecnost. Ali pronaci cemo ju!
I kada nase oci postanu sive i ono crnilo obuzme nasu dusu, ulit cemo smisao same srece u svoje kosti, smisao samog zivota! Je l´ ne znam za pojam srece? Ili ne zelim znati? Ili pak znam? Misterija, koju cu jednog dana otkriti, u to sam sigurna.
"Postoji jedan divni, tajanstveni zakon zivota:ljubav, sreca i sloboda dobijaju se tek onda kad ih drugima dijelimo!" ...
