red bush
srijeda, 19.10.2016.
Santa Barbara
Ovo priča nije o poznatoj sapunici, nego je riječ o jednoj crkvi u tom američkom gradu. Prošle godine gledao sam na stranoj televiziji prilog koji govori kako su gradske vlasti jednu crkvu dale na korištenje lokalnim umjetnicima. Ovo je bila kao neka pozitivna priča...
Nema u ovome ništa loše... Ako su stanovnici tog mjesta odlučili da im vjera i Bog više ne trebaju to je onda njihovo slobodno i neupitno pravo, njihova vlastita odluka.
Međutim, problem je u tome što su mi ti 'umjetnici' nekako jako čudni. Prije bi rekao da se radi o okupaciji sotonista ili nekakve slične sekte. Naravno, oni su je i oskrnavili. Rugaju se nečemu što ne mogu podnijeti...
Ne znam zašto se onda čudimo svemu onom što je ISIL učinio u Siriji, odnosno talibani u Afganistanu. Ruše i devastiraju ono što oni ne mogu podnijeti. Kako je moguće da 'napredni' čine isto ono što i oni koje smatramo nazadnima...
Postavlja se pitanje, zašto gradske vlasti crkvu nisu dale beskućnicima... Sve da takvi mokre po njenim zidovima to ne bi smatrao skrnavljenjem...
Čudna je nekakva ta sloboda i milosrđe... Samo prazne, ali jako vješte, priče umišljenih mudraca i spletkaroša...
Siromaštvo svi tako od reda preziru... Ma što god da govorili, koliko god se zaklinjali u svoju naprednost, za njih je siromaštvo najveće zlo... Ali, ne kao nesreća jednog dijela stanovništva nego kao socijalna rasna osuda svih onih koji nisu uspjeli u materijalističkom svijetu. Takvi ljudi su neka niža rasa, jedno intelektualno stanje ljudi ispod svake razine. Takvi, nemaju prava odlučivati...
S druge strane, imamo male neprimjetne ljude, koji daleko od svih mogućih objektiva i pera daju svoju dobrotu i vrijeme siromašnima. Žele im život učiniti podnošljivijima, barem malo im dati ljudskog dostojanstva. Dostojanstva kojeg su uvijek uzimali, uzimaju i uzimaće mudraci, ljudi koji dobro i znalački znaju iskoristiti sve moguće prilike... Ja nisam jedan od ovih ljudi...
I na kraju, bogatima, u svakom mogućem pogledu, doista i ne treba Bog. Jer, zašto bi moćnici i bogataši priznavali nekog moćnijeg od sebe, kad oni sami drže mnoge konce u rukama. Zato svim silama i sredstvima idu za tim da pobijede smrt, da stvore eliksir vječne mladosti... Ne radi nas nego isključivo i jedino za sebe, i za sve one koji će oni odabrati...
Doista, takvima ne trebaju crkve...
Doista, ne vjerujem u takve...
Oznake: stare iste priče kroz vremena i civilizacije
