Brat magarac
Tko sam ja, Gospodine?
U ponedjeljak kreće grupa mladih na hod ljubavi. Sa sobom nose srce spremno za susret. Susret koji mnogo daje. Susret je to Boga i čovjeka. I dolazi mi uvijek ponovo na pamet ona molitva: tko si ti preslatki Gospodine, a tko sam ja, tvoj bijedni crvić. To smo mi, mali crvići. Ali Božji crvići. Bog nas šalje u ovaj život, u ovu jabuku. Na nama nije da tu jabuku uništimo. Na nama je da kopamo svoj tunel i da nađemo put u Život. Kada Crvić prokopa jabuku dolazi do svijetla. Tako i mi, trudimo se doći do svijetla. Do našeg Oca koji nas tako spremno čeka. Ispuni brate dobrotom svoje dane. Svaki čovjek kojeg susretnemo na svojem putu traži malo od nas. Traži samo smiješak i stisak ruke, jedan iskreni pogled koji govori: ne boj se. U istoj smo jabuci. Na nama je da živimo. Za ostalo se brine Bog. Stoga budimo bezbrižni. Za sreću je potrebno malo. To malo nalazi se u nama. To malo zove se otvoreno srce za sve ljude. Budimo svjedoci Krista u ovom svijetu, jer ono što nam On daje je neprocjenjivo. Ono što nam On daje zove se Ljubav.
22.07.2006. u 18:23 | 9 Komentara | Print | # | ^Pozvani na život
U svakome od nas postoje neke dubine, dubine koje su dokučive jedino Bogu. Mi ih često nismo svjesni. Mislimo da smo plitki, ali to naprosto nije istina. Svatko od nas nosi svoju priču, svatko od nas koraca ovim svijetom kako zna i kako umije. Mi nismo izabrali svoje roditelje, nismo izabrali ni život. Mi smo jednostavno pozvani na život. Nas je izabrao Isus, On je izgovorio naše ime. Čovjek može tumarati ovim svijetom, ali smisao svoj ne nalazi nigdje. Jer jedino se u Bogu otkriva smisao života.
Život jest poziv. Svakome od nas. Kao da nam Gospodin govori: uzmi, prijatelju svoj život, i neka ti on bude na spasenje. Mi smo pozvani. Nekome je stalo do nas. Netko na nas misli.
Nije se Bog sakrio od ljudi. Ljudi su se sakrili od Boga.
Ja sam hodio ovim svijetom bez Njega, i znam da sam u jednom trenutku čuo zov. Bio je to zov koji je moj život prebacio na neke druge staze. I kad sada pogledam iza sebe, mogu biti samo zahvalan. Zahvalan za to što me On tako brižljivo nosio, što me tražio i što me naposlijetku našao. Jer život sa spoznajom da je Bog živ je nevjerojatan. Ima dana kada mi bude teško, ali više je onih sunčanih dana.
Dana kada me grije Božja ljubav. A ta Božja ljubav treba upravo po nama, koji se nazivamo kršćani, odjeknuti u ovom svijetu.
Križ
Biti čovjek, jednostavno živjeti. Ponekad nije lako. Ponekad padnem. Ali dižem se. Znam da postoji netko čija ruka mi je uvijek pružena. On mi se otkriva kad sam najslabiji. Onda do mene dolazi Isus. Prima moj križ i pomaže nositi. Jer sam ne mogu. Bez njega križ bi bio pretežak.
A s Njime križ postaje moja nada.
U mojim padovima postajem svjestan jedne stvari. Pao ja i tisuću puta, tisuću puta će Isus doći, uzet me za ruku i reći: Ustani i hodaj.
Hodaj prema Vječnoj domovini. Tamo te čekam Ja. Tamo ćemo zajedno boraviti. Ne boj se mali čovječe, ulaziš u Život.
Čovjek je čekao susret
I tako ja jedne večeri prolazim kraj željezničkog kolodvora. Ispred njega sjedio je jedan čovjek. Ono što je imao u ruci bila je boca vina.
I možda bi prošao kraj njega kao mnogo puta prije u sličnim situacijama, no nešto mi je govorilo da idem k njemu. I tako sam ja krenuo.
Upoznao sam čovjeka u punom smislu te riječi. Čovjeka kraj kojeg svi prolaze kao kraj groblja. A on niti jednim svojim djelom nije to zaslužio. Nisam ni mislio koliko će me jedan takav susret obogatiti. Naučio me da gledam čovjekovu nutrinu, naučio me da najveće ljudsko bogatstvo leži u srcu. On, čovjek kojeg je slomila nevjerojatna tuga postao je putokaz. Jedino što njemu treba jest da ga netko sasluša, da mu netko progovori najobičniju riječ. A ljudi ga ostavljaju. On ostavlja ljude. Odlazi u neke svoje svjetove, koristi svoj lijek za tugu. Alkohol. Skloni smo osuditi, ali nismo skloni primiti nečiju ruku. Skloni smo biti tužni, ali teško nam se nasmiješiti. A ja se opet pitam svakoga dana: otkud meni toliki darovi? Svatko od nas je dar, vrlo jedinstven.
I čovjeka sa bocom u ruci čeka mjesto u raju. On pripada Kristovim malenima. Hoću li ja uspjeti njega odvojiti od boce? Jako teško. Ja mogu biti ovdje za njega. Ja mogu moliti za njega, i tu i tamo kad ga sretnem s njime porazgovarati. Vjerujem da svatko od nas tu i tamo sretne takvog čovjeka. Neka nam ljubav bude iznad osude. Neka naš život bude za Kristove malene, one koji su prezreni i odbačeni. Njima je Isus najpotrebniji.
Zašto živjeti
Znate, postoje oko nas ljudi koji nas trebaju. Ljudi kojima život bez nas ne bi bio isti. Čovjek u svojoj biti teži za drugim čovjekom. Možemo razmišljati o ovom svijetu kao o lošem mjestu, ali on to nije. Ovaj svijet je Božji dar, naš edenski vrt. Mi smo ti koji su porezali biljke, poubijali životinje, izgubili bit življenja. A bit življenja je biti čovjek. Biti ovdje za druge ljude. Ne živjeti samo za sebe. Nego za Njega i njih. Svi mi često padamo na putu, a dovoljna nam je jedna riječ, jedan osmijeh, i mi se dižemo. Prijatelji su poput zvijezda, to svi znamo. A upravo u najtamnijoj noći zvijezde najjače sjaje. Moji prijatelji su moja sreća, moji prijatelji mene oblikuju kao čovjeka. I znam da kroz njih djeluje Isus.
Kako je bila divna spoznaja da postoje pravi prijatelji! Promijenilo me to. Počeo sam ovaj svijet gledati drugačijim očima. Besmislenost je nestala. Ostao je mir i sigurnost.
Gospodin mi je poklonio i braću i sestre framaše. Upravo je frama bila moje utočište, moja kapelica u kojoj sam više ili manje susretao Isusa. Odlučio sam postati glina i dati se u ruke najvećem umjetniku koji postoji da me oblikuje. Dragome Bogu. Ovo djelo koje Bog čini meni nikad neće biti dovršeno, uvijek će se moći nadodati neki detalj, neke stvari se popraviti.
A živim za Njega i za njih. Za ljude. Za sve. Jer ljubav je neslomljiva. Ona ostaje i kad sve nestane. Ljubav je Bog, a za Boga se isplati živjeti.
Moj Isus
duša moja traži Gospodina.. tako ga želim dotaknuti. pružam svoje ruke. ja,
grešnik,
ležim do Njega... tražim ga. tražim jedan pogled ljubavi... tražim potvrdu da će sve
biti
dobro... tražim svoj put. a On mi govori ja sam Put... ja ostajem zbunjen. gledam,
i bojim se
krenuti... tražim dalje. promatram svoj život. gdje sam, koji je smisao? i onda
On dolazi i
govori: Ja sam život! i opet ja sumnjam, previše volim svoj život. ne mijenjam ga...
a tako
je malo potrebno... prepustiti se Bogu... Samo to. i na kraju tražim istinu u ovom
svijetu. i
nalazim Njega! On je istina. i polako se otvara dalje. I Put i Život...
A samo je On moj put...
Često tražimo Gospodina daleko. Gledamo u zvijezde, a zaboravljamo da on najjače sjaji kroz ljude. Ljude koje možemo nazivati prijateljima, pa čak i anđelima. Ponekad je teško sam kročiti ovom zemljom. Prijatelji su neizmjerno bogatstvo, poseban dar Božji.
Sveti Franjo imao je prijatelje kad još nije bio toliko svet. Slavili su zajedno, jeli, pili i radovali se. I nema tu ničega lošeg. Živjeli su krasnim životom. Ali prije ili kasnije javi se neka praznina, neka zasićenost takvim životom. Čovjek čezne za višim idealima. Franjo je želio biti vitez. I svatko od nas ima svoje ideale. I ja sam težio poput Franje za nekakvim častima i vlastima. Sve dok nisam shvatio da je poniznost ona koja čovjeka čini velikim. Poniznost pred Gospodinom i braćom ljudima. Franjo nam poručuje: budite braća jedni drugima, ljubite svakog čovjeka, neprijatelje više nego prijatelje, jer ti vaši neprijatelji pomoći će vam da se približite Isusu. Naučimo opraštati drugima, opraštati sebi. Nismo savršeni, svatko od nas ima neke svoje mane, neke propuste, ali svatko od nas ima i određene kvalitete. I baš zato smo jedinstveni.
Sveti Franjo nam pokazuje put kojim ćemo lako stići do Isusa. Put siromaštva, čistoće i poslušnosti. Ali prije svega put ljubavi. Ova tri zavjeta se ostvaruju jedino u ljubavi. Stoga draga moja braćo nemojmo se bojati. Isus nas nikada ne ostavlja. On je živ. I djeluje. Stoji pred vratima tvog srca i čeka. On čeka tebe i mene. Mi smo ti koji moramo otvoriti. I kad On uđe, naš svijet se mijenja.
'' Sretna sigurnost, Isus je moj,
Njemu sam dao sav život ja svoj,
baštinik spasa, sretan sam ja,
rođen od Boga i krvlju spran.
To je moj život, pjesma je to,
slaviti tebe o Bože moj.''
