U ponedjeljak kreće grupa mladih na hod ljubavi. Sa sobom nose srce spremno za susret. Susret koji mnogo daje. Susret je to Boga i čovjeka. I dolazi mi uvijek ponovo na pamet ona molitva: tko si ti preslatki Gospodine, a tko sam ja, tvoj bijedni crvić. To smo mi, mali crvići. Ali Božji crvići. Bog nas šalje u ovaj život, u ovu jabuku. Na nama nije da tu jabuku uništimo. Na nama je da kopamo svoj tunel i da nađemo put u Život. Kada Crvić prokopa jabuku dolazi do svijetla. Tako i mi, trudimo se doći do svijetla. Do našeg Oca koji nas tako spremno čeka. Ispuni brate dobrotom svoje dane. Svaki čovjek kojeg susretnemo na svojem putu traži malo od nas. Traži samo smiješak i stisak ruke, jedan iskreni pogled koji govori: ne boj se. U istoj smo jabuci. Na nama je da živimo. Za ostalo se brine Bog. Stoga budimo bezbrižni. Za sreću je potrebno malo. To malo nalazi se u nama. To malo zove se otvoreno srce za sve ljude. Budimo svjedoci Krista u ovom svijetu, jer ono što nam On daje je neprocjenjivo. Ono što nam On daje zove se Ljubav.
Post je objavljen 22.07.2006. u 18:23 sati.