U svakome od nas postoje neke dubine, dubine koje su dokučive jedino Bogu. Mi ih često nismo svjesni. Mislimo da smo plitki, ali to naprosto nije istina. Svatko od nas nosi svoju priču, svatko od nas koraca ovim svijetom kako zna i kako umije. Mi nismo izabrali svoje roditelje, nismo izabrali ni život. Mi smo jednostavno pozvani na život. Nas je izabrao Isus, On je izgovorio naše ime. Čovjek može tumarati ovim svijetom, ali smisao svoj ne nalazi nigdje. Jer jedino se u Bogu otkriva smisao života.
Život jest poziv. Svakome od nas. Kao da nam Gospodin govori: uzmi, prijatelju svoj život, i neka ti on bude na spasenje. Mi smo pozvani. Nekome je stalo do nas. Netko na nas misli.
Nije se Bog sakrio od ljudi. Ljudi su se sakrili od Boga.
Ja sam hodio ovim svijetom bez Njega, i znam da sam u jednom trenutku čuo zov. Bio je to zov koji je moj život prebacio na neke druge staze. I kad sada pogledam iza sebe, mogu biti samo zahvalan. Zahvalan za to što me On tako brižljivo nosio, što me tražio i što me naposlijetku našao. Jer život sa spoznajom da je Bog živ je nevjerojatan. Ima dana kada mi bude teško, ali više je onih sunčanih dana.
Dana kada me grije Božja ljubav. A ta Božja ljubav treba upravo po nama, koji se nazivamo kršćani, odjeknuti u ovom svijetu.
Post je objavljen 12.07.2006. u 22:17 sati.