Kako biti efikasan? To je barem lako, u tek nekoliko koraka dato;

1. Saznaj što trebaš napraviti odnosno raditi i naći kako to napraviti

2. Ponavljaj ono što si naučio opet i opet i opet, dokle god naućeno ne budeš mogao obavljati s lakoćom i od tebe bude zahtijevalo minimalnu koncentraciju

Ova dva koraka si stekao potrebno znanje da nešto napraviš ali i dalje ne znači da je način na koji radiš najviše efikasan

3. Pronađi alternativne načine na koje može napraviti to što si naučio, ostavi ishod isti ali pronađi različite načine da ga dostigneš, ovo je baza.

4. Sada od svih načina koje si pronašao izdvoji onaj ili one koji zahtijevaju najmanje djelovanja odnosno možeš ih obaviti u najmanje koraka, pošto maksimum efikasnosti je proporcionalan sa minimumom djelovanja, ali ne bilo kakvog već potrebnog.

5. Sada za ovaj način ili načine primjeni korak dva, ponavlja ga/ih dok ga/ih ne budeš mogao obavljati sa lakoćom.

I ako si prošao svih pet koraka, čestitam efikasan si, ali ne zaboravi samo u onome na što si primijenio tih 5 koraka.

Korak 3 može promijeniti stvari jer kroz istraživanje alternativnih načina možeš zaključiti da je neki drugi ishod bolji i njega promijeniti, u tom slučaju moraš se vratit na korak 1 sa tim novim ishodom. Ova iteracija se može ponavljati dokle god ne nađeš ishod koji ti najviše odgovara i za njega prođeš svih 5 koraka. Na kraju tih iteracija efikasno ćeš obavljati određenu radnju sa ishodom za koji smatraš da je najbolji.

Baza je definirana s razlogom, ona donosi nešto podjednako bitno, a to je fleksibilnost. Što je tvoja baza veća fleksibilniji si u onome što ju čini.

I na kraju, ne znam zašto, ali imam potrebu da spomene; zapamti vrijeme nije novac!! Ovo je samo jedna besmislica koja dolazi sa trenutnom civlizacijom, ako se slažeš sa njom propuštaš pravi smisao, pa gotovo svega :D

by Vremenski (su)putnik

Ignoriranje znanja kada je dostupno i ne traženje znanja kada je potrebno, prava su mjerila ljudske gluposti.

by Vremenski (su)putnik

Možda ste se nekada zapitali...

Zašto je nebo plavo?
Da bih odgovorio na ovo pitanje prvo moram nešto reći o prirodi svjetlosti. Ono što nazivamo vidljiva ili bijela svjetlost zapravo i nije jednolična kako se čini, ona se naime sastoji od različiti boja, ove boje zapravo vidite kada gledate dugu. Te boje svjetlosti različito reagiraju s našom atmosferom i pri toj reakciji one se na neki način rasprše ili apsorbiraju. A plava svjetlost (koja je dio vidljivog spektra) se upravo raspršuje najviše i tako zapravo ispuni naše nebo, ovo je razlog zbog kojeg ga zapravo vidimo plavo. Zanimljivo je da ni nočno nebo zapravo nije crno nego je zapravo tamno plavo.

Kako nastaje duga?
Postoje procesi pri kojima se vidljiva svjetlost rastavi na boje što se zove razlaganje svjetlosti na spektar, to se između ostalog može desiti kada ona dođe u dodir sa kapljicama kiše pod određenim kutom. pri čemu se pojavi spektar boja u obliku duge. Duga je zapravo savršena kružnica samo što mi na nebu obično vidio samo njen dio u obliku luka.

Zašto je nebo crvenkasto u sumrak i svitanje?

Odgovor se opet krije u činjenici da je vidljiva svjetlost zapravo sastavljena spektra boja a jedna od njih je i crvena. Zapravo se sve boje svjetlosti na neki način raspršuju u dodiru sa atmosferom ali od svih to se najmanje dešava sa crvenom bojom. Ujutro i navečer svjetlost u zemljinu atmosferu ulazi pod najmanjim kutom tokom dana i zato prolazi najduži put kroz nju, dovoljno dug da se sve ostale boje rasprše gotovo u potpunosti osim crvenkastih boja što je razlog zašto nebo izgleda kao da je okupano vatrom kada sviće ili kada pada noć.

Zašto ponekad vidimo crveni mjesec?

Razlog je zapravo kao i kod svitanja ili sumraka, kroz atmosferu prolazi samo crven svjetlost. To se dešava kada je mjesec udaljeniji od zemlje (pošto on zapravo nije stalno na istoj udaljenosti od zemlje) pa svjetlost prolazi dulji put kroz atmosferu pri čemu nastaje isti efekt kao kod npr. svitanja, ostale boje osim crvene se rasprše u atmosferi.


4 godišnja doba?

Godišnja doba su zapravo povezana sa time koliko sunce zagrijava zemljinu atmosferu. Zemlja zapravo nije potpuno okomita svoju pitanju oko sunca nego je nakrivljena, ovo se zove kut inklinacije i iznosi 23.5 stupnjeva. Zbog ove nagnutosti zemlje na različitim dijelovima njene putanje oko sunca, sunčeve zrake ne padaju uvijek pod istim kutom na isti dio zemlje. Ovaj kut se mijenja i s time se mijenja i količina energije koja dolazi do zemlje pa se ona različito zagrijava. Kada je kut pravi do zemlje dolazi najviše energije i tada imamo ljeto, kada je kut puno manji od pravog do zelje dolazi puno manje energije i tada recimo imamo zimu jer se atmosfera i površina zemlje manje zagrijavaju. Izmjena godišnjih doba zapravo nema nikakve veze sa udaljenosti zemlje od sunca jer je ona više manje konstantna i varira jako malo.


Svjetlost iz dalekih zvijezda

Možda već znate da kada gledamo u nebo zapravo gledamo prošlost. Svjetlost putujem konačnom brzinom koja iznosi 300 000 km/s i potrebno joj je određeno vrijeme da dođe od neke zvijezde do zemlje, na primjer treba joj oko 8 sekundi da dođe od sunca do zemlje tako da mi sunce zapravo vidimo onakvo kakvo je bilo prije 8 minuta. Za zvijezdu koja bi od zemlje bila udaljena npr. 4 svjetlosne godine to vrijeme bi iznosilo 4 godine, pošto je svjetlosna godina udaljenost koju svjetlost prijeđe u jednoj godini. Zanimljiva stvar za prisjetiti se slijedeći put kada budete promatrali nočno nebo, gledati ćete u prošlost.

Možda dragi čitatelju imaš neko svoje pitanje? Slobodno ga postavi u komentaru.


by Vremenski (su)putnik

Možda se pitaš što je ono najvrjednije što nekome moguće pokloniti, istina ljudi su različiti i tako nešto može biti drugačije od osobe do osobe, ali probaj s nečim poput ovoga:

Pokloni mu VRIJEME, na taj način postati ćeš barem mali dio njegovog života a i neizbježno on tvog, pokloniti vrijeme znači pokloniti svoj život, pa makar barem na trenutak
Pokloni mu PRIJATELJSTVO,
Pokloni mu LJUBAV,
Pokloni mu SRCE, ali ovdje budi oprezan; pokloniti srce je drugi izraz za bezuvjetno voljeti, ali ono je krhko i lomljivo; obično naše srce skrivamo, stavljamo ga u kutije, gradimo zidove oko njega jer na taj način ga štitimo, ali postoje oni rijetki trenutci oni rijetki ljudi, kada ga odlučimo pružiti na dlanu, kada svi zidovi padnu, ljepota ovog trenutka je da tada ponovno osjetimo njegovu pravu snagu, jer svaki put kada ga zaštitimo žrtvujemo dio te snage. Budi oprezan ako ga daješ jer kada je izloženo ranjivo je, ali također budi oprez ako ga primaš, odnosi se prema njemu kao prema nečemu najvrjednijem što ti netko može staviti na dlan, jer istina je da to i je...

Vrijeme i prijateljstvo možemo pokloniti svakome, makar barem na trenutak; kome ćemo ljubav pokloniti biramo pažljivije ali također i bira nas; a srce njega poklanjamo samo posebnim ljudima...

Ima li vrjednijih poklona od ovih?.....

by Vremenski (su)putnik

A ona je sljedeća, jeste li ikada razmišljali o stvarima koje sigurno i svakodnevno koristite i možda se zapitali koja je njihova vrijednost i zašto je imaju? Pa prvenstveno vrijednost neke stvari za nas ovisi o tome zašto nam je potreban odnosno zašto je koristimo, npr. ako želim nešto napisati trebam olovku, ako želim nešto pročitati trebam knjigu ili novine i sl. Ali i ipak i ova vrijednost i potreba za nečim temelji se na ove tri načina putem koji vrijednost neke stvari može poteći:

1. Karakteristike neke stvari koje su definirane njenom prirodom a jedna ili skup karakteristika onda daju svojstva koja su nam potrebna

2. Sentimentalna vrijednost, odnosno povezanost određenog predmeta sa našim iskustvom i uspomenama

3. Konstruirana svojstva koja mogu biti temeljena na prirodnim karakteristikama ali nisu njima ograničena

Dobro a sada što ovo sve znači?

Karakteristike su jednostavno ono što proizlazi iz same stvari prema njenoj prirodi, odnosno ono što je čini onime što je, naravno u granici onoga što nam je poznato o njoj. Tako na primjer karakteristika drvene lutke može biti da je izrađena od drveta, da je to drvo bukva, da je lagana, da drvo nije gusto pa je lomljiva, da ima plastične crne oči, da im kosu izrađenu od silka itd. Većina stvari odnosno predmeta koje koristima biti će nam potreban zbog svojih prirodnih svojstava, neka od njih jednostavno odgovaraju onome što nam je u tom trenutku potrebno pa ćemo i tu stvar koja ih posjeduje koristiti dok potreba za svojstvima ne nestane

Sentimentalne vrijednosti su možda i najvrjednija svojstva koja neka materijalna stvar može imati. Nastala su našim sjećanjem na situacije s kojima je bila usko povezana i/ili u kojima smo je koristili. Tako na primjer možemo čuvati neki stari lančić koji nas podsjeća na majku i za njega su čvrsto vezane te uspomene ili pak paziti na bicikli kojim vozimo po brdskim stazama jer je to jednostavno nešto što volimo. Zanimljiva stvar kod ovih svojstava je da ona zapravo nemaju veze sa stvarima nego sa uspomenama i osjećajima koje pobuđuju te sa određenim aktivnostima koje su nam drage i koje volimo pa onda i njih povezujemo s njima jer su nam na neki način potrebne da ih obavljamo, na taj način vjerojatno barem malo projiciramo ono što zapravo volimo i na njih.

Konstruirana svojstva su zapravo svojstva koja društvo daje određenim stvarima. Zašto kažem da nisu nužno ograničene njihovim prirodnim karakteristikama? Zato što su mogući ( i postoje) slučajevi kada svojstva zapravo pridodana stvarima a pri tome nemaju nikakve veze s njihovim karakteristikama nego služe kao svojevrsni posrednik u nekom društvenom događanju ili pak procesu. Vjerojatno najrašireniji primjer ovakvih svojstava je novac, čija uloga u društvu nema nikakve veze sa njegovim karakteristikama (papir) nego je u potpunosti konstruirana. Zanimljivo svojstvo konstruiranih svojstava je da nisu održiva bez onoga što ih konstruira, ona su u potpunosti ljudski produkt, ali u tome je njihova čar, neizbježna oda ljudskoj kreativnosti i mašti. Pri tome ne mislim na novac koji sam naveo za primjer, pošto je za mene osobno novac potpuna besmislica...

Dakle vrijednosti stvari za nas su definirane trenutnom potrebom za njima a temelje se na jednom od navedenih podrijetla svojstava, tako neke stvari mogu postati vrjednije od drugih ako za njima postoji veća potreba ili manje vrijedne ako je potreba za njima manja.

Napomenuti ću još, ukoliko već nisi primjetio dragi čitatelju, da su zadnja dva podrijetla svojstava potpuno metafizička, odnosno konstrukt su našeg uma.

I još samo nešto za kraj ali opet puno bitnije od svega do sada na pisanoga, što uključuje i prijašnji post. Materijalne stvari, bez obzira na njihove karakteristike i potrebu za njima, nikada ne mogu i ne smiju biti vrjednije od čovjeka; niti se čovjeku ikako može odrediti vrijednost, između ostalog. Tužno je da često ovo zaboravljamo...

:)

by Vremenski (su)putnik

Nakon malo razmišljanja došao sam do neospornog zaključka, o čemu bi netko tko se zove Vremenski (su)putnik napisao svoj prvi post nego o vremenu, pa neka onda tako i bude. A vrijeme je nešto o čemu svi razmišljamo, ali ne nužno svjesno, većinom ga doživljavamo instinktivno, tu je i to nam je dovoljno da živimo svojim svakodnevnim životom. Kada negdje žurimo i čini nam se da ništa ne možemo stići čini nam se kao da ga imamo premalo; kada sjedimo sami u sobi i brojimo pukotine na plafonu jer ne znamo što bi radili, čini nam se da ga imamo previše. Ponekad za nas prolazi sporo a ponekad toliko brzo da jedva uspijemo primijetiti sve što se oko nas dešava. Ali što je to vrijeme, hajde priznaj dragi čitatelju, ovo si barem nekada zapitao i sam; i jesi pronašao odgovor, ili barem onaj odgovor koji je zadovoljio tvoju znatiželju? Ako si pogledao sat i rekao sam sebi vrijeme su minute i sati koji prolaze, moram te rastužiti i reći da si pogriješio, zašto to kažem? Pa vidiš ovakvo poimanje vremena nije ništa drugo nego ljudski pokušaj ali i način da se mjeri ono što doživljavamo kao njegovu prolaznost. Jednom u našoj povijesti ljudi su naposljetku podijelili naš planet na 12 vremenskih zona koje su definirane u ovisnosti o zemljinoj rotaciji odnosno jednom danu. A taj isti dan smo, ovisno o vremenskoj zoni, podijelili na sate, minute i sekunde. Ali ovo nam ne govori ništa o prirodi vremena, ovo je samo način da nekako mjerimo njegovu prolaznost. Stoga dragi čitatelju mislim da se možemo složiti da ovo nije vrijeme, nego samo alat, poput metra ili kutomjera, kojim ga pokušavamo mjeriti. Slično kao što metrom možemo odrediti duljinu stola tako satima pokušavamo mjeriti dimenziju vremena. Ali baš poput tog metra koji nam ne može reći dali je stol napravljen od metala ili od drveta ni sati nam ne mogu reći od čega je to "napravljeno" vrijeme. A sada dragi čitatelju pođi sa mnom na kratko putovanje u kojemu ću pokušati odgovoriti na pitanja Što je to vrijeme? Razlikuje li se vrijeme od onoga kako doživljavamo? I zanimljivo pitanje koje se nameće iz dosadašnjeg teksta, a to je Ima li vrijeme ritam? Na ova pitanja ću pokušati odgovoriti i sa znanstvene strane kao i sa one filozofske. Jesi li spreman? Krećemo!

Ritam vremena

Napisao sam već prije da nam se ponekad čini da vrijeme prolazi jako brzo pa čak i previše brzo, a ponekad tako polako da nam se čini da ga ima i previše. Ali dali je to doista tako? Ovdje moramo uvesti sljedeću razliku: Subjektivno poimanje vremena ovisi o našoj percepciji vremena odnosno o onome što doživjeli, koliko smo doživjeli i međusobnom odnosu onoga što smo doživjeli iz čega onda definiramo i pojmove prije i poslije, pojmove uzrok i posljedica. Opet ono što smo ovako doživjeli vjerojatno je sam dio strukture vremena i naša slika ne mora biti potpuna pa definirani pojmovi i doživljeni efekti ne moraju nužno odgovarati cjelovitoj slici. Ovo zamislite kao da vrtimo jednu rolu filma i usredotočimo se na kadrove koji prolaze, s time da gledamo stalni na istom mjestu tako da ispred naši očiju prolaze kadar po kadar. Dakle prvi zaključak je mi ne znamo što se dešavalo s tim kadrom prije nego što ga vidjeli. A sada zamislite također da se u svakom kadru role filma vrti još jedna rola ali okomito na naš film, pa tako i u preko ili ispod djela role koji trenutno gledamo, ali trik je u tome da mi tu rolu ne vidimo, jer se npr. vrti ispod naše. A sada zamislite da je broj tih rola koje se ovako međusobno preklapaju beskonačan, i sve se vrte jedna ispod druge, ali mi možemo vidjeti samo onu koja je se vrti kao najgornja. Isto je možda i sa vremenom, dakle možda je ono što doživimo samo jedan dio onoga što vrijeme trenutno je, samo mi toga nismo svjesni jer vidim osamo "gornju rolu filma". Dobro sada kada smo razumjeli razliku između subjektivne percepcije i potencijalne stvarne strukture vremena možemo odgovoriti na pitanje ima li vrijeme ritam? Dali stvarno prolazi sporije kada nam se čini tako, ili pak brže? Pa vjerojatno i ne jer ovo je upravo subjektivno poimanje vremena a ovisi upravo o našoj percepciji. Kada u malo vremena doživimo odnosno onda i poživimo jako puno stvari, puno toga se desi oko nas tada nam se čini da vrijeme prolazi brže jer upravo to mnoštvo dešavanja doživljeno jedno za drugim na nas ostavlja dojam da je vrijeme nekako teklo brže, ali istina je da su sve te stvari zapravo desile nekim svojim ritmom kojim se vjerojatno obično i dešavaju te vrijeme nije stvarno ubrzalo, mi smo ga samo tako doživjeli jer smo sve to primijetili u vrlo kratkom roku. Isto se može primijeniti i na prividno usporavanje vremena. A to se naravno desi u obrnutom slučaju, kada nam se dešava malo toga pa nam se čini da vrijeme sporije prolazi jer ćemo ga subjektivno opet povezati sa stvarima koje mi proživljavamo. Istina je ipak da stvari i vrijeme onda teku nekim svojim ritmom, samo što ih mi u tom trenutku nismo svjesni. Ali opet pitanje ostaje, ima li vrijeme svoj ritam? Pa zapravo je vrlo moguće da je vrijeme u ovom pogledu poput neke simfonije koju koja se ne odvija stalno u istom ritmu, pa ponekad neki zamišljeni orkestar svira skladbu vremena sasvim Moderato pa onda promjeni ritam i svira Allegro pa onda još ubrza i svira Prestissimo, a onda najednom uspori i svira svoju skladbu Lento ili pak Lagro. Također je moguće da u različitim dijelovima strukture vremena ono drugačije teče, ima drugačiju brzinu i ritam. Pa naš zamišljeni orkestar može izvesti pravu simfoniju u kojoj npr. violine sviraju Allegro dok oboe sviraju Lagro a u isto vrijeme tu su i trube koje sviraju Prestissimo. Vrijeme vjerojatno ima svoj ritam koji nije uvijek ili svugdje isti, negdje ono prolazi sporo dok negdje može prolaziti brzo, negdje u njegovoj strukturi ima više promjena dok negdje ima njih manje,. negdje se uistinu desi više toga dok negdje desi uistinu manje. Samim time vrijeme ne mora imati jedinstven ritam, nego se on može znatno mijenjati.

Sa znanstvene strane u prilog ovome ću spomenuti Einsteinovu teoriju relativnosti koja povezuje prostor i vrijeme i definira ih kao neodvojive dimenzije, samim time ono što se dešava u prostoru utječe na vrijeme, odnosno ono može prolaziti brže odnosno sporije, drugim riječima relativno je i nije konstantno.

Što je to vrijeme?

Ovo je pitanje svih pitanja, dobro barem za ovaj post. Omiljena zanimacija mnogih filozofa ali i ostalih znanstvenika je mozgati o tome što bi to vrijeme moglo biti, pa tako ponekad i meni. Pitanje je staro stoljećima pa vjerojatno i više od toga. Ja ču ovdje dati vlastitu definiciju, s kojom se ti moj dragi čitatelju naravno možeš a i ne moraš složiti, power of free thinking. Moja definicija je slijedeća:

Vrijeme je izmjena stanja sustava koji se može definirati kao cjeloviti univerzum. Pri čemu jedno stanje prelazi u drugo stanje kroz izmjenu određenosti i neodređenosti pri čemu je određenost svako stanje a neodređenost su prelazi iz jednog stanja u drugo. Nadalje svako od ovih stanja ovisi o prijašnjem koje određuje u kojem obliku može nastati i također svako stanje definira oblik sljedećeg kroz dozvoljene i nedozvoljene prijelaze koji su sami definirani prirodom sustava. Također sustav nikada ne može zadržati određeno stanje nego je prisiljen na neodređenost, također nikada ne može ostati u neodređenom stanju nego mora poprimiti određeni oblik. Sva određena i neodređena stanja u cijelom sustavu (univerzumu) definiraju strukturu vremena, a sam broj mogući prijelaza i određenih stanja nije poznat, možda je konačan a možda i beskonačan. Prijelazi se mogu odvijati neujednačenim ritmom tako da je njihova brzina lokalni fenomen. Dozvoljeni prijelazi kao i dozvoljena stanja, pošto ovise o prirodi sustava, mijenjaju se ako se ona promjeni. Samim time sve tri navedene komponente su u međusobnoj ovisnosti

Također ču navesti da ukoliko bi trajna određenost značila da bi jedno stanje odnosno jedan trenutak u strukturi trajao vječno, dok bi trajna neodređenost značila da stanja samo izmjenjivala a pri tome ne bi mogla poprimiti nikakvu strukturu.

Dakle ovo bi bio pokušaj objašnjavanje njegove stvarne strukture a ne njegova subjektivna slika, a sve što mi doživimo je samo dio ove strukture, i to vjerojatno jako mali dio. Cjelovito određeno stanje sustava je zapravo podijeljeno na niz lokalni određenih stanja koja su međusobno povezana ili ne povezana a svako od njih ima određeni dozvoljeni broj prijelaza dok je ukupan broj dozvoljenih prijelaza zapravo ukupnosti svih lokalnih. Samim time sljedeće dozvoljeno stanje sustava definirano je ukupnosti slijedećih dozvoljenih lokalnih stanja. I ova stanja se kontinuirano izmjenjuju bez mogućnosti da se jedno stanje zadrži, zbog ovoga imamo i strukturu ali i prolaznost odnosno neku fluidnost svega što se dešava oko nas.

Ali kako dočarati stanja i prijelaze, zamisli to ovako. Zamisli na trenutak da vrijeme stoji ali ti ne stojiš s njime nego si slobodan da gledaš oko sebe i recimo da vidiš automobil koji pada niz liticu, ne brini prazan je i nitko neće nastradati. Već instinktivno znaš što bi se desilo da vrijeme nastavi "teći", on bi nastavio padati. Dakle u koliko vrijeme ne bi stajalo odnosno bilo u stanju stalne određenosti, slijedeće dozvoljeno stanje je ono u kojem automobil nastavlja padati; a može li se recimo on vratit natrag na liticu? Naravno da ne jer to ne dopušta priroda sustava, odnosno priroda ne dopušta da nešto što pada prestane padati tako da su sva stanja koja bi nastala ovakvim prijelazom nemoguća a takvi prijelazi nedozvoljeni. A sada zamisli da automobil ima neki raketni pogon pomoću kojega može letjeti. Dalu su sada dozvoljeni prijelazi koji bi rezultirali time da se on vraća natrag na liticu? Zapravo i jesu pa su stanja sustava u kojima se automobil nalazi natrag na moguća jer su dozvoljeni prijelazi koji vode prema njima upravo zato što se promijenila priroda sustava odnosno promijenio se automobil koji sada ima raketni pogon. Ovo je krajnje lokalizirani primjer. I određena stanja i prijelazi se stalno izmjenjuju bez prestanka definirajući upravo strukturu vremena.

Zanimljivo je reći da je stvarni ritam vremena zapravo možda i moguće percepirati, ali jedino tako da se jako koncentriramo na nešto, ali samo na to nešto bez obraćanja pozornosti na sve ostalo, tada ćemo možda i primijetiti njegove stvarne note u ovoj simfoniji.


U znanosti za definiranje vremena najbolje je primijeniti upravo teoriju relativnosti u kojoj je vrijeme zapravo 4. dimenzija uz tri prostorne dimenzije, pri čemu su sve 4 u potpunosti povezane, dakle vrijeme je nerazdvojivo od prostora i samim time sve što se dešava sa prostorom utječe i na vrijeme. Ovo je zapravo zanimljivo jer promjene samog prostora mijenjaju i brzinu kojom vrijeme teče u tom prostoru, tako npr. u blizini velikih masa odnosno u jakim gravitacijskim poljima vrijeme zapravo teče sporije nego nego na mjestima gdje nema jake gravitacije. Prema teoriji relativnosti tijela zbog svoje mase zakrivljuju prostor, a zbog njihove povezanosti i vrijeme pa zbog toga utječu na brzinu kojom ono protiče. Vrijeme je dakle varijabla u Einsteinovoj teoriji i nije konstantno nego ovisi o gravitacijskom polju prema općoj teoriji relativnosti te o brzini kojom se tijelo giba prema specijalnoj teoriji relativnosti, ali jedan i drugi efekt su posljedica jedne te iste stvari, to je konstantna brzina svjetlosti. Sama struktura prostor - vremena znanosti još nije poznata, i ovdje se nade polažu kvantnu teoriju gravitacije i općenito kvantnu teoriju.



Eto dragi čitatelju, na kraju ovog posta, nadam se da sami te barem malo približio odgovoru na pitanje Što je to vrijeme i da od sada na te male kazaljke na satu nećeš gledati isto kao što si gledao prije.....

:)

by Vremenski (su)putnik