Struje u međudjelovanju

Struje također mogu međudjelovati tj. utjecati jedna na drugu.

Prvo trebamo definirati obujam međudjelovanja. On predstavlja ukupnost svih djelovanja u svim strujama koja međudjeluju. Struje utječu jedna na drugu samo unutar obujma međudjelovanja dok unutar struja mogu postojati i druga djelovanja koja nisu povezana, ona neće međudjelovati. Dakle obujam međudjelovanja može biti manji ili jedna ukupnom obujmu obje struje.

Također međudjelovanje može biti sinkrono i asinkrono. Kod prvog međudjelovanje je istovremeno a kod drugog to nije slučaj nego je riječ o međudjelovanju struja preko stanja.

Postoje tri moguća načina međudjelovanja struja, koja su ista i kod sinkronog i kod asinkronog međudjelovanja:

1. Struje se presijecaju
2. Struje su paralelne
3. Struje se suprotstavljaju


Kod presijecanja dvaju struja one međudjeluju ali ne utječu jedna na drugu. Ovo dakle znači da ukupnost svih djelovanja koje čini jednu struju ne utječe na cilj ili namjeru kojoj je orijentirana druga struja odnosno na ukupnost djelovanja druge struje usmjerenih prema tom cilju, i obrnuto. Struje međudjeluju sinkrono što znači da su djelovanja unutar jedne struje i djelovanja unutar druge struje istovremena i također znači da su u određenom dijelu zajednička, ali opet nemaju međusobnog utjecaja. Ovo se recimo može objasniti na jednostavnom primjeru pisanja pisma. Recimo da dva čovjeka žele napisati pismo, jedan svojoj djevojci a drugi poslovno pismo svom šefu. I oba to moraju napraviti ručno, dakle olovka i papir, ali niti jedan od njih nema olovko a obadvojica istovremeno odu kupiti olovku u istu knjižaru. Dakle ovo je djelovanje koje je obojici zajedničko i odvija se istovremeno i time predstavlja sinkrono presijecanje dvije struje, jedne koja je orijentirana cilju pisanja ljubavnog pisma i druge orijentirane cilju pisanja pisma šefu. Samo dio ovih struja se presijeca odnosno u slučaju iz primjera samo jedno djelovanje u obje struje, ovo onda definira obujam međudjelovanja.

Kod suprotstavljanja struja djelovanja koja čine jednu struju djelovat će kao otpor za drugu struju odnosno iz perspektive druge struje biti će takva da će nastojati spriječiti realiziranje namjere ili postizanje cilja kojoj je orijentirana. Samo suprotstavljanje može biti jednosmjerno ili dvosmjerno. Ako je riječ o dvosmjernom suprotstavljanju onda obje struje međusobno stvaraju otpor jedna drugoj, ako je riječ o jednosmjernom suprotstavljanju onda samo jedna struja stvara otpor drugoj. Kod suprotstavljanja struje očigledno djeluju jedna na drugu. Ovo zapravo znači da, unutar obujma međudjelovanja, djelovanje asocirano sa jednom strujom, je takvo, da otežava ili onemogućuje odeređeno djelovanje asocirano sa drugom strujom i samim time za nju stvara otpor. Opet možemo uzeti primjer sa dva čovjeka koja pišu pismo, ali sada pretpostavimo da je u knjižari u kojoj su kupovali olovku preostala samo jedna olovka. Ako ju je recimo kupio prvi čovjek to onemogućuje drugom čovjeku da je kupi i za njega stvara otpor u postizanju cilja da napiše pismo svom šefu. Može se recimo zamisliti i bizaran situacija u kojoj jedan čovjek pokušava napraviti poljoprivredno zemljište a na istom mjestu drugi čovjek pokušava posaditi travu, ovo je primjer dvosmjernog suprotstavljanja. Kod suprotstavljanja struja namjere odnosno ciljevi mogu biti suprotni ali i ne moraju biti, bitno je da unutar obujma međudjelovanja postoje djelovanja unutar jedne struje koja će za drugu struju predstavljati otpor, tada će struje međudjelovati kao suprotstavljene struje.

Paralelne struje zapravo međudjeluju na suprotan način od suprotstavljenih struja. Djelovanja koja čine jednu struju utječu na drugu struju na taj način i sama predstavljaju djelovanja koja su orijentirana prema ostvarivanju cilja kojem je orijentirana druga struja, odnosno povećavaju joj veličinu. Također i ovdje međudjelovanje može biti jednostrano ili dvostrano a sva djelovanja unutar obujma međudjelovanja imaju takav učinak da drugoj struji povećavaju veličinu. Drugim riječima može se reći da djelovanja unutar jedne struje, koja su ujedno i unutar obujma međudjelovanja, olakšavanju realiziranje namjere ili postizanje cilja kojem je orijentirana druga struja. Također ciljevi dvoje struje koje paralelno mogu ali ne moraju biti jednaki, bitno je da unutar obujma međudjelovanja postoje takva djelovanja koja povećavaju veličinu druge struje. Ovo se još može nazvati i spajanje struja ali samo u onolikoj mjeri koliki je obujam međudjelovanja. Postoje naravno i situacije u kojima se struje u potpunosti spojiti, takve struje su nužno orijentirane istom cilju odnosno realiziranju iste namjere, a veličina konačne struje je onda jednaka zbroju veličina pojedinačnih struja, dakle struje jedna drugoj povećavaju veličinu za vlastitu i tada se sva djelovanja koja čine pojedinačne struje nalaze unutar obujma međudjelovanja. Ali bitno je napomenuti da je i dalje svaka struja uvjetovana pojedinačnom voljom, tako da se ipak može nazvati smo prividnim povećanjem veličine odnosno prividno spajanjem, naime struje nisu stvarno spojene nego i dalje djeluju paralelno ali pošto su orijentirane istom cilju ili istoj namjeri sva djelovanja pojedinačnih struja nalaze se unutar obujma međudjelovanja i međusobno olakšaju postizanje tog cilja tako da si prividno u potpunosti povećavaju veličinu. Paralelne struje i prividno spajanje struja su zapravo vezana za timski rad ili rad unutar grupe koja ima određeni cilj, suradnju i sl. Dakle recimo unutar jednog tima sve pojedinci rade im svrhu ostvarenja nekog zajedničkog cilja, ukupnost svih djelovanja koja će poduzeti svaki pojedinac biti činit će struju usmjerenu prema ostvarivanju tog cilja tako da su ove struje paralelne i pošto su orijentirane istom cilju također se i prividno povećavaju. Naravno isti cilj ne mora biti slučaj. Recimo opet na primjeru dva čovjeka koji pišu pismo, recimo da oba čovjeka sjede jedan pored drugoga dok pišu i jednom od njih se učini primjerenom uvodna rečenica koju koju je koristio drugi te je prepiše. Dakle ovo je bilo paralelno međudjelovanje pošto je olakšalo ostvarivanje cilja prvog čovjeka.

Kod asinkronog međudjelovanja učinci presijecanja, suprotstavljanja i paralelnih struja su jednaki; jedina razlika je što se ne odvijaju istovremeno nego je između "prolaska" određenih struja proteklo neko vrijeme. Ovdje se onda definiraju stanja i utjecaj struja na ta stanja kako vrijeme prolazi. Stanje je neki trenutni dio stvarnosti koji promatramo, na primjer jedan dio parka ili ulazna vrata zgrade ili djecu koja se igraju na igralištu, stanje je naravno trenutno i mijenja se kako vrijeme prolazi, dolazi do izmjene stanja. Nas trenutno zanima međudjelovanje struja kako se stanja mijenjaju. Pretpostavimo prvo da je riječ o prodavaonici hrane i da je u nju ušla žena koja je kupila posljednji kruh sa police. Nakon nakon nekog vremena ulazi druga žena koja želi kupiti kruh ali kruha više nema. Dakle prva žena je time što je kupila kruh promijenila stanje u ovom slučaju promatrane prodavaonice, ta promjena je mala ali ipak je nastala. Druga žena zbog toga nije mogla kupiti kruh. Dakle struja čiji je dio bilo djelovanje kupnje kruha zapravo je asinkrono suprotstavljeno međudjelovala sa drugom strujom pošto je onemogućila kupovanje kruha za drugu ženu, koje također predstavlja djelovanje unutar neke struje. Također je jasno da su na sličan način moguća asinkrona paralelna međudjelovanja i presijecanja struja.

Sada mogu definirati slijedeće: Sve promjene stanja nastaju djelovanjem determiniranih i nedeterminiranih struja, odnosno "protjecanja" struja mijenjaju stanja fizičke stvarnosti.

Pojam determinirane i nedeterminirane struje

Osnovna značajka determinirane struje je da ukoliko naiđe na otpor ona mijenja smjer, determinirane struje ne mogu savladati otpor i njihovo usmjerenje i kretanje definirano je i ograničeno otporom a kreću se u smjeru u kojem otpora nema ili u kojem je otpor onoliko mali da ga trenutna veličina struje može savladati. Ovakve struje povezane sa voljom niti im veličina ovisi o volji, nisu usmjerene prema određenom cilju niti realiziranju namjere. Njih jednostavno čini skup događanja koji jedno vrijeme imaju određeno usmjerenje, ukoliko naiđu na dovoljno veliki otpor njihovo usmjerenje se mijenja. Pošto nisu povezane sa voljom njihova veličina neće rasti kako bi savladala otpor na koji struja naiđe.

Nedeterminirane struje su već definirane i one su upravo ukupnost svih djelovanja usmjerenih prema ostvarivanju nekog cilja ili realiziranju neke namjere. Njihova veličina ovisi o volji i mijenjaju smjer samo kada upravo ta volja ne omogućuje dovoljno veliku veličinu da bi otpor bio savladan ili ako otpor ne može biti savladan zbog vanjskih čimbenika odnosno ne postoji djelovanje koje bi moglo savladati taj otpor, to je jedino ograničenje da nedeterminirane struje koje ne ovisi o volji. Ovakav otpor je onda iz perspektive struje beskonačan otpor, iako realno on nije beskonačan. Nastaje kada je struja maksimalna odnosno predstavlja ukupnost svih mogućih djelovanja poduzetih da bi se ostvario cilj ili realizirala namjera ali otpor i dalje ne može biti savladan. Kao primjer recimo da netko pokušava prijeći rijeku u dubokom koritu a duž cijelog toka rijeke ne postoji most, i sada pretpostavimo da je taj netko pokušao poduzeti sve da bi je prešao, što je u tom slučaju njegov cilj. Dakle sva djelovanja usmjerena su prema tom cilju i time predstavljaju struju orijentiranu prema tom cilju. Na primjer pokušao je postavi štap i prijeći preko njega, spustiti se u kanjoj i preplivati pa se opet popet, pronaći neku vrstu zračnog prijevoza, čak je probao i izgraditi most preko rijeke ali ništa nije pomoglo. Tada kanjon i rijeka iz njegove perspektive predstavljaju beskonačan otpor dostizanju njegovog cilja, da prijeđe rijeku. Pošto je ukupnost djelovanja bila maksimalna nastala struja je također maksimalna.

Dakle osnovna razlika između determinirane i nedeterminirane stuje je što se veličina drugih kože mijenjati u ovisnosti o volji, kada naiđu na otpor njihova veličina će rasti kako bi savladala otpor. Dok to nije slučaj kod prvih nego kada naiđu na otpor koji ne može biti savladan već postojećom strujom one mijenjaju smjer. Ovo se odnosi na pojedinačne struje ali također i na struje koje međudjeluju. Recimo da su dvije determinirane struje paralelne, tada njihova zajednička veličina može biti dovoljno velika da savlada neki prvobitni otpor. Ali ako ove dvije struje naiđu na otpor koji ni zajedničkom veličinom ne mogu savladati opet će se ponašati kao determinirane struje, dakle promijeniti smjer. Kod nedeterminiranih struja, ukoliko su one paralelne, svaka zasebno je povezana i određena sa voljom tako svaka od njih može rasti kada naiđe na otpor, a time mijenjajući i ukupnu veličinu, pa se i dalje ponaša kao nedeterminirana struja.

Vremensko trajanje struje

Struje mogu biti trenutne odnosno trajati vrlo kratko, mogu trajati duže ili pak jako dugo. Odnosno jedna definicija za trajanje struja se slijedeća: Struja onoliko koliko je potrebno da se ostvari cilj kojem je orijentirana ili ispuni namjera kojoj je orijentirana; također uvjet utjecaja okoline je da traje dok ne naiđe na beskonačan otpor ukoliko cilj ili namjera ne mogu biti ostvareni. Ovo se odnosi na nedeterminirane struje. Za determinirane struje vrijedi slijedeće; one traju onoliko dugo dokle ne postoji dovoljno veliki otpor koji svojom veličinom ne mogu savladati. Promjena smjera struje zapravo znači nastanak nove struje.

Veličina struje se također obično povećava sa vremenom, tako su struje koje duže traju i veće odnosno ovisnost veličine struje i njenog trajanja je proporcionalna. Ovo je obično tako iako nije nužan uvjet pošto je i moguće da se struje ne povećavaju s vremenom, to vrijedi za zasebne determinirane struje i one nedeterminirane koje ne nailaze na otpor koji ne mogu savladati.

Unutar struja obično nastaju mreškanja a mogu nastati pod-struje, o njima ću sada malo više reći.

Mreškanja nastaju unutar svih struja a neće nastati jedino unutar vremenski jako kratkih struja. Ali o čemu se ovdje zapravo radi? Struja je zapravo ukupnost djelovanja orijentirana recimo prema postizanju nekog cilja. Ali također je obično potrebno nešto napraviti kako bi se izvršila sama djelovanja odnosno ona nisu trenutna nego ih je potrebno izvršiti. Izvršavanja ovih djelovanja nazivaju se mreškanjima u struji. Dakle ovo su djelovanja koja nisu nužno orijentirana prema dostizanju cilja nego omogućavanju djelovanja koja jesu. Ako mreškanje postane previše veliko nastaje pod-struja.

Pod-struje nastaju kada neko djelovanje koje je usmjereno prema ostvarenju cilja, i samo postane cilj koji treba ostvariti. Ovo se desi kada veličina mreškanja postane toliko velika da može stvoriti zasebnu struju. Mreškanja obično vremenski traju kratko ali ako se njihovo trajanje produlji i samim time veličina poveća nastaju pod-struje. Možemo zaključiti da pod-struje stoga nastaju kod struja koje traju dugo ili jako dugo. Pod-struje su zapravo po svim mjerilima zasebne struje ali s tom razlikom da je cilj kojem su orijentirane zapravo i sam jedno od djelovanja koja je potrebno poduzeti kako bi se dostigao cilj ili realizirala namjera kojoj je orijentirana neka druga struja. Tada je ona pod-struja te druge struje. Ovo objasnimo recimo na slijedećem primjeru. Recimo da neka žena želi postati predsjednica nekog društva. Prvi korak (djelovanje) koji mora poduzeti je kandidirati se. Sada recimo da za to mora prikupiti 10 000 potpisa. Prikupljanje potpisa će tada predstavljati pod-struju u struji djelovanja potrebnih da žena postane predsjednica poput kandidature, kampanje, javnih govora i sl. Da je broj potpisa bio puno manji onda bi se prikupljanje moglo definirati kao mreškanje ali veliki broj potpisa definira cilj sa zasebnom pod-strujom. Ipak nužno pravilo je: Sva djelovanja unutar pod-struje su također i djelovanja posredno usmjerenja prema ostvarivanju cilja izvorne struje odnosno pod-struje su paralelne sa izvornom strujom.

Toliko za sada :)

by Vremenski (su)putnik

Volja

Volja za sada neće biti definirana, samo je dovoljno reći da se formirati temeljeno na motivima i emocionalnom stanju.

Volja formirana na motivima

Volja se ne formira svjesno nego nastaje kao stanje definirano trenutnim stanjem uma, unutar njega se nalaze motivi koji će formirati volju odrediti njenu snagu, ovdje nema svjesnog nastojanja ili djelovanja, motivi su jednostavno neke stvari kojih smo svjesni ili razlozi zbog kojih nešto želimo učiniti; ovi elementi će tada, dok su aktivni u našem umu, formirati volju. Pošto sama volja nije svjesna, zapravo mogao bih reći da je volja dio našeg uma kao što je i svijest ili podsvijest a ono što se odvija u našoj svijesti ili podsvijesti utječe i na dio uma koji možemo nazvati voljom i time definiraju ovaj dio uma, određuju volju i njenu snagu. Samim time motivi mogu biti i svjesni i podsvjesni, ovo možemo zamisli ako smo nekada bili u situaciji da jednostavno nešto snažno želimo učiniti imamo čvrstu volju da to napravimo ali ne možemo točno odrediti zašto. Tada motivi dolaze upravo iz podsvjesnog uma. Pošto je volja definirana posredno ovisno o stanju svjesno i/ili podsvjesnog uma a nije direktno dio tih stanja, nije element svijesti ili podsvijesti, možemo reći da je i ona sama dio ljudskog uma

Sama volja je pokretač ljudskog djelovanja, da bi se formirala mora postojati namjera za tim djelovanjem. Kada god u našem umu postoji najmjera da nešto napravimo formira se i volja koja je prati,. ovo je dualitet koji uvijek dolazi zajedno, ne postoji namjera bez volje. Dualitet vrijedi i u drugom smjeru odnosno ne postoji volja bez namjere ali ipak uz jednu iznimku koja je čini se nužna a to je volja formirana na podsvjesnim motivima, pošto je namjera isključivo svjesna i nastaje u svjesnom dijelu uma, ovako formiranu volju ne mora nužno pratiti namjera.

Volja uzrokovana emocionalnim stanjem

Vezu emocionalnog stanja i volje možemo definirati na sljedeći način: Emocionalno stanje definira razine na kojima se volja temeljena na motivima formira.

Da bih ovo objasnio fokusirat ću se na samo dva emocionalna stanja; na sreću odnosno zadovoljstvo ili spokoj i na tugu, nezadovoljstvo ili nespokoj. Pošto osobno smatram da su osjećaj sreće i osjeća tuge temeljna ljudska emocionalna stanja. Ukoliko smo sretni razina na kojoj se formira volja je viša, a ako se ovo emocionalno stanje pojačava odnosno postajemo sretniji povisuje se i razina na kojoj se volja formira. Povećavanje ove razine ima sljedeći učinak: Što je razina na kojoj se volja formira viša i sama volja će biti jača. Ovo ne ovisi o motivima koji će formirati volju nego djeluje na samu volju kao aspekt ljudskog uma, i metaforički se može reći da je podiže na višu razinu, ovo se može nazvati potencijalom. Dakle ovisno o našem emocionalnom stanju volja temeljne na motivima će biti definirana na određenoj razini koja rezultira potencijalom, što je razina viša potencijal je veći. Kada se volja formira ovaj potencijal se realizira i utječe na snagu naše volje ili bolje da kažem kolika će ta volja biti. Dakle naže emocionalno stanje stvara potencijal za volju, na taj način da će ona biti jača ili slabija. Kada se volja formira uzrokovana motivima ovaj potencijal će je pojačati ili oslabiti ovisno o razini na kojoj se formira što sam potencijal i je. Emocinalno stanje tuge npr. snizuje razinu na kojoj se formira volja i samim time stvara stvara manji potencijal. Dakle bilo kakva volja koja se formira biti će potencijalno slabija. Naravno sada se postavlja pitanje nule razine volje ili početne razine. Prvo moramo imati na umu da je ovo samo apstraktni prikaz volje, odnosno jedan model koji pokušava da je opiše. Tako da ne možemo baš točno definirati niti pojam kao što je nulta razina volje, ali unutar ovog modela možemo ga postaviti ovako: Nulta razina volje postoji pri vrlo slabom emocionalnom stanju ili pak u odsustvu emocionalnog stanja. Potencijal koji tada postoji smatramo neutralnim, odnosno mogu pretpostaviti da je upravo ovaj neutralan potencijal ono što uzrokuje i postojanje volje kao temeljnog dijela ljudskog uma. Dakle potencijal ne utječe na volju a formirana volja ovisi jedino o motivima. Ovu nultu razinu ću nazvati porirodnom razinom volje. Ovdje sam pričao o emocionalnim stanjima sreće i tuge; naravno sva emocionalna stanja, a ne samo ova, utječu na promjenu potencijala odnosno razina na kojima se volja formira. Neka poput tuge, snizuju ovu razinu ispod prirodne odnosno nulte što rezultira slabljenjem potencijala. Tada će svaka formirana volja biti slabija. Ovo je npr. razlog zašto nam je kada smo tužni i najjednostavnije stvari teže napraviti. S druge strane neka poput sreće povisuju razinu iznad nulte i samim time pojačavaju potencijal. Tada će svaka formirana volja biti jača. Ovo je dakle razlog zašto nam se gotovo sve čini lakšim kada smo sretni.

Sada ću rezimirati ova dva dijela:
Volja se formira na motivima.
Sami motivi su elementi svjesnog ili podsvjesnog uma koji su najčešće povezani sa trenutnom namjerom.
Razina ili potencijal volje ovisi o emocionalnom stanju.
Razine volje definiraju potencijal.
Nulta razina rezultira neutralnim potencijalom, koji vjerojatno i sam uzrokuje postojanje volje kao djela ljudskog uma, dakle možemo reći i ljudske prirode.
Promjenom razine mijenja se potencijal.
Motivi formiraju volju, a potencijal je ili slabi ili pojačava.

Na kraju moram spomenuti da emocionalno stanje, dakle osjećaj, može biti i motiv pa samim time može i formirati volju ali će također utjecati i na razinu odnosno potencijal, stoga možemo reći da emocionalno stanje može imati i dualni učinak.

Na kraju dijela o volji vratit ću se na prvu rečenicu i sada reći da je sama volja zapravo nulta ili prirodna razina potencijala. Upravo postojanje ovog potencijala rezultira postojanjem volje kao dijelom ljudske prirode.


Struja i otpor

Krenuo sam u posjet prijatelju u dalekom gradu, prijatelju kojeg nisam vidio jako dugo i znači mi jako puno. Htio sam ići autobusom ali sam saznao da su kolnici zatvoreni pa autobusi ne voze. Malo sam se informirao i saznao da do tog mjesta mogu doći i vlakom. Uputio sam se na kolodvor i da bih došao do odredišta moram presjedati 5 puta. Pomislio sam koliko će to biti naporno ali ok neću odustati. Krenuo sam kupiti kartu ali me je gospođa na šalteru rekla da postoji puknuće na pruzi i vlak ne vozi. Bio sam razočaran ali sam odlučio pronaći drugi način. Otišao sam u obližnji restoran jer sam primjetio da se u njemu okuplja puno ljudi i počeo se raspitivati. Naišao sam na čovjeka koji je rekao da mi može pomoći pošto je vlasnik privatnog aviona i može me odvesti do tamo ali mu moram platiti za gorivo. Nisam imao dovoljno novaca ali sam imao u džepu zlatni novčić koji koji sam čuvao jer sam smatrao da mi donosi sreću. Založio sam ga i nabavio potreban novac. Čovjek je ispunio ono što je rekao i odletili smo do dalekog grada u kojem ubrzo ugledao svog prijatelja kako me čeka pored piste za slijetanje.

Ova priča naravno ima svoju svrhu, tu je jer ću pomoću nje uvesti i objasniti koncepte struje i otpora. Kako smo vidjeli protagonist u ovoj kratkoj prići je odlučio posjetiti prijatelja u dalekom gradu. Ali je prvo saznao da ne može tamo autobusom, pa ni vlakom a na na kraju se suočio s problemom plaćanja goriva. Sve prepreke na koje je naišao nazvat ćemo otporom. Ali također je nailazio i pronalazio različite načine da na kraju dođe do tog dalekog grada. Ovo je struja. Dobro sada možemo definirati ove pojmove:

Struja se definira kao ukupnost svih djelovanja usmjerenih prema trenutnom cilju ili realiziranju trenutne namjere. Struja direktno ovisi o našoj volji, odnosno što je naša volja da nešto postignemo jača biti ćemo spremni više toga poduzeti. Volja je zapravo ono što nam omogućuje da napravimo ono što je potrebnu da recimo dostignemo cilj ali svo djelovanje koje smo pri tome poduzeli rezultira strujom usmjerenom prema tom cilju, ili općenito prema realiziranju namjere. Jasno je da će jača volja rezultirati većom strujom. Naravno nije uvijek potrebna velika struja, u gornjoj prići bi bilo sve riješeno na početku da ceste nisu bile zatvorene. Ona mora biti onoliko velika koliko je potrebno da se savladaju sve prepreke, a ovo je otpor.

Dakle otpor čini sve ono što se suprotstavlja dostizanju trenutnog cilja odnosno realiziranju namjere. Veličina struje mora biti samo onolika kolika je potrebna da bi se savladao otpor. Naravno ovo je direktno vezano za volju, jer ako je ona preslaba struja neće moći dovoljno narasti.

Naravno postoje i situacije u kojima jednostavno nije moguće poduzeti nešto da bi se postigao cilj ili realizirala namjera; zbog vanjskih čimbenika. Dakle moguće je da postoji ovakva granica za struju. Tada struja ne može dalje rasti iako i dalje postoji volja da se postigne cilj.

Toliko za sada :)

by Vremenski (su)putnik

Oznake: volja, struja, otpor