Volja

Volja za sada neće biti definirana, samo je dovoljno reći da se formirati temeljeno na motivima i emocionalnom stanju.

Volja formirana na motivima

Volja se ne formira svjesno nego nastaje kao stanje definirano trenutnim stanjem uma, unutar njega se nalaze motivi koji će formirati volju odrediti njenu snagu, ovdje nema svjesnog nastojanja ili djelovanja, motivi su jednostavno neke stvari kojih smo svjesni ili razlozi zbog kojih nešto želimo učiniti; ovi elementi će tada, dok su aktivni u našem umu, formirati volju. Pošto sama volja nije svjesna, zapravo mogao bih reći da je volja dio našeg uma kao što je i svijest ili podsvijest a ono što se odvija u našoj svijesti ili podsvijesti utječe i na dio uma koji možemo nazvati voljom i time definiraju ovaj dio uma, određuju volju i njenu snagu. Samim time motivi mogu biti i svjesni i podsvjesni, ovo možemo zamisli ako smo nekada bili u situaciji da jednostavno nešto snažno želimo učiniti imamo čvrstu volju da to napravimo ali ne možemo točno odrediti zašto. Tada motivi dolaze upravo iz podsvjesnog uma. Pošto je volja definirana posredno ovisno o stanju svjesno i/ili podsvjesnog uma a nije direktno dio tih stanja, nije element svijesti ili podsvijesti, možemo reći da je i ona sama dio ljudskog uma

Sama volja je pokretač ljudskog djelovanja, da bi se formirala mora postojati namjera za tim djelovanjem. Kada god u našem umu postoji najmjera da nešto napravimo formira se i volja koja je prati,. ovo je dualitet koji uvijek dolazi zajedno, ne postoji namjera bez volje. Dualitet vrijedi i u drugom smjeru odnosno ne postoji volja bez namjere ali ipak uz jednu iznimku koja je čini se nužna a to je volja formirana na podsvjesnim motivima, pošto je namjera isključivo svjesna i nastaje u svjesnom dijelu uma, ovako formiranu volju ne mora nužno pratiti namjera.

Volja uzrokovana emocionalnim stanjem

Vezu emocionalnog stanja i volje možemo definirati na sljedeći način: Emocionalno stanje definira razine na kojima se volja temeljena na motivima formira.

Da bih ovo objasnio fokusirat ću se na samo dva emocionalna stanja; na sreću odnosno zadovoljstvo ili spokoj i na tugu, nezadovoljstvo ili nespokoj. Pošto osobno smatram da su osjećaj sreće i osjeća tuge temeljna ljudska emocionalna stanja. Ukoliko smo sretni razina na kojoj se formira volja je viša, a ako se ovo emocionalno stanje pojačava odnosno postajemo sretniji povisuje se i razina na kojoj se volja formira. Povećavanje ove razine ima sljedeći učinak: Što je razina na kojoj se volja formira viša i sama volja će biti jača. Ovo ne ovisi o motivima koji će formirati volju nego djeluje na samu volju kao aspekt ljudskog uma, i metaforički se može reći da je podiže na višu razinu, ovo se može nazvati potencijalom. Dakle ovisno o našem emocionalnom stanju volja temeljne na motivima će biti definirana na određenoj razini koja rezultira potencijalom, što je razina viša potencijal je veći. Kada se volja formira ovaj potencijal se realizira i utječe na snagu naše volje ili bolje da kažem kolika će ta volja biti. Dakle naže emocionalno stanje stvara potencijal za volju, na taj način da će ona biti jača ili slabija. Kada se volja formira uzrokovana motivima ovaj potencijal će je pojačati ili oslabiti ovisno o razini na kojoj se formira što sam potencijal i je. Emocinalno stanje tuge npr. snizuje razinu na kojoj se formira volja i samim time stvara stvara manji potencijal. Dakle bilo kakva volja koja se formira biti će potencijalno slabija. Naravno sada se postavlja pitanje nule razine volje ili početne razine. Prvo moramo imati na umu da je ovo samo apstraktni prikaz volje, odnosno jedan model koji pokušava da je opiše. Tako da ne možemo baš točno definirati niti pojam kao što je nulta razina volje, ali unutar ovog modela možemo ga postaviti ovako: Nulta razina volje postoji pri vrlo slabom emocionalnom stanju ili pak u odsustvu emocionalnog stanja. Potencijal koji tada postoji smatramo neutralnim, odnosno mogu pretpostaviti da je upravo ovaj neutralan potencijal ono što uzrokuje i postojanje volje kao temeljnog dijela ljudskog uma. Dakle potencijal ne utječe na volju a formirana volja ovisi jedino o motivima. Ovu nultu razinu ću nazvati porirodnom razinom volje. Ovdje sam pričao o emocionalnim stanjima sreće i tuge; naravno sva emocionalna stanja, a ne samo ova, utječu na promjenu potencijala odnosno razina na kojima se volja formira. Neka poput tuge, snizuju ovu razinu ispod prirodne odnosno nulte što rezultira slabljenjem potencijala. Tada će svaka formirana volja biti slabija. Ovo je npr. razlog zašto nam je kada smo tužni i najjednostavnije stvari teže napraviti. S druge strane neka poput sreće povisuju razinu iznad nulte i samim time pojačavaju potencijal. Tada će svaka formirana volja biti jača. Ovo je dakle razlog zašto nam se gotovo sve čini lakšim kada smo sretni.

Sada ću rezimirati ova dva dijela:
Volja se formira na motivima.
Sami motivi su elementi svjesnog ili podsvjesnog uma koji su najčešće povezani sa trenutnom namjerom.
Razina ili potencijal volje ovisi o emocionalnom stanju.
Razine volje definiraju potencijal.
Nulta razina rezultira neutralnim potencijalom, koji vjerojatno i sam uzrokuje postojanje volje kao djela ljudskog uma, dakle možemo reći i ljudske prirode.
Promjenom razine mijenja se potencijal.
Motivi formiraju volju, a potencijal je ili slabi ili pojačava.

Na kraju moram spomenuti da emocionalno stanje, dakle osjećaj, može biti i motiv pa samim time može i formirati volju ali će također utjecati i na razinu odnosno potencijal, stoga možemo reći da emocionalno stanje može imati i dualni učinak.

Na kraju dijela o volji vratit ću se na prvu rečenicu i sada reći da je sama volja zapravo nulta ili prirodna razina potencijala. Upravo postojanje ovog potencijala rezultira postojanjem volje kao dijelom ljudske prirode.


Struja i otpor

Krenuo sam u posjet prijatelju u dalekom gradu, prijatelju kojeg nisam vidio jako dugo i znači mi jako puno. Htio sam ići autobusom ali sam saznao da su kolnici zatvoreni pa autobusi ne voze. Malo sam se informirao i saznao da do tog mjesta mogu doći i vlakom. Uputio sam se na kolodvor i da bih došao do odredišta moram presjedati 5 puta. Pomislio sam koliko će to biti naporno ali ok neću odustati. Krenuo sam kupiti kartu ali me je gospođa na šalteru rekla da postoji puknuće na pruzi i vlak ne vozi. Bio sam razočaran ali sam odlučio pronaći drugi način. Otišao sam u obližnji restoran jer sam primjetio da se u njemu okuplja puno ljudi i počeo se raspitivati. Naišao sam na čovjeka koji je rekao da mi može pomoći pošto je vlasnik privatnog aviona i može me odvesti do tamo ali mu moram platiti za gorivo. Nisam imao dovoljno novaca ali sam imao u džepu zlatni novčić koji koji sam čuvao jer sam smatrao da mi donosi sreću. Založio sam ga i nabavio potreban novac. Čovjek je ispunio ono što je rekao i odletili smo do dalekog grada u kojem ubrzo ugledao svog prijatelja kako me čeka pored piste za slijetanje.

Ova priča naravno ima svoju svrhu, tu je jer ću pomoću nje uvesti i objasniti koncepte struje i otpora. Kako smo vidjeli protagonist u ovoj kratkoj prići je odlučio posjetiti prijatelja u dalekom gradu. Ali je prvo saznao da ne može tamo autobusom, pa ni vlakom a na na kraju se suočio s problemom plaćanja goriva. Sve prepreke na koje je naišao nazvat ćemo otporom. Ali također je nailazio i pronalazio različite načine da na kraju dođe do tog dalekog grada. Ovo je struja. Dobro sada možemo definirati ove pojmove:

Struja se definira kao ukupnost svih djelovanja usmjerenih prema trenutnom cilju ili realiziranju trenutne namjere. Struja direktno ovisi o našoj volji, odnosno što je naša volja da nešto postignemo jača biti ćemo spremni više toga poduzeti. Volja je zapravo ono što nam omogućuje da napravimo ono što je potrebnu da recimo dostignemo cilj ali svo djelovanje koje smo pri tome poduzeli rezultira strujom usmjerenom prema tom cilju, ili općenito prema realiziranju namjere. Jasno je da će jača volja rezultirati većom strujom. Naravno nije uvijek potrebna velika struja, u gornjoj prići bi bilo sve riješeno na početku da ceste nisu bile zatvorene. Ona mora biti onoliko velika koliko je potrebno da se savladaju sve prepreke, a ovo je otpor.

Dakle otpor čini sve ono što se suprotstavlja dostizanju trenutnog cilja odnosno realiziranju namjere. Veličina struje mora biti samo onolika kolika je potrebna da bi se savladao otpor. Naravno ovo je direktno vezano za volju, jer ako je ona preslaba struja neće moći dovoljno narasti.

Naravno postoje i situacije u kojima jednostavno nije moguće poduzeti nešto da bi se postigao cilj ili realizirala namjera; zbog vanjskih čimbenika. Dakle moguće je da postoji ovakva granica za struju. Tada struja ne može dalje rasti iako i dalje postoji volja da se postigne cilj.

Toliko za sada :)

by Vremenski (su)putnik

Oznake: volja, struja, otpor