A ona je sljedeća, jeste li ikada razmišljali o stvarima koje sigurno i svakodnevno koristite i možda se zapitali koja je njihova vrijednost i zašto je imaju? Pa prvenstveno vrijednost neke stvari za nas ovisi o tome zašto nam je potreban odnosno zašto je koristimo, npr. ako želim nešto napisati trebam olovku, ako želim nešto pročitati trebam knjigu ili novine i sl. Ali i ipak i ova vrijednost i potreba za nečim temelji se na ove tri načina putem koji vrijednost neke stvari može poteći:
1. Karakteristike neke stvari koje su definirane njenom prirodom a jedna ili skup karakteristika onda daju svojstva koja su nam potrebna
2. Sentimentalna vrijednost, odnosno povezanost određenog predmeta sa našim iskustvom i uspomenama
3. Konstruirana svojstva koja mogu biti temeljena na prirodnim karakteristikama ali nisu njima ograničena
Dobro a sada što ovo sve znači?
Karakteristike su jednostavno ono što proizlazi iz same stvari prema njenoj prirodi, odnosno ono što je čini onime što je, naravno u granici onoga što nam je poznato o njoj. Tako na primjer karakteristika drvene lutke može biti da je izrađena od drveta, da je to drvo bukva, da je lagana, da drvo nije gusto pa je lomljiva, da ima plastične crne oči, da im kosu izrađenu od silka itd. Većina stvari odnosno predmeta koje koristima biti će nam potreban zbog svojih prirodnih svojstava, neka od njih jednostavno odgovaraju onome što nam je u tom trenutku potrebno pa ćemo i tu stvar koja ih posjeduje koristiti dok potreba za svojstvima ne nestane
Sentimentalne vrijednosti su možda i najvrjednija svojstva koja neka materijalna stvar može imati. Nastala su našim sjećanjem na situacije s kojima je bila usko povezana i/ili u kojima smo je koristili. Tako na primjer možemo čuvati neki stari lančić koji nas podsjeća na majku i za njega su čvrsto vezane te uspomene ili pak paziti na bicikli kojim vozimo po brdskim stazama jer je to jednostavno nešto što volimo. Zanimljiva stvar kod ovih svojstava je da ona zapravo nemaju veze sa stvarima nego sa uspomenama i osjećajima koje pobuđuju te sa određenim aktivnostima koje su nam drage i koje volimo pa onda i njih povezujemo s njima jer su nam na neki način potrebne da ih obavljamo, na taj način vjerojatno barem malo projiciramo ono što zapravo volimo i na njih.
Konstruirana svojstva su zapravo svojstva koja društvo daje određenim stvarima. Zašto kažem da nisu nužno ograničene njihovim prirodnim karakteristikama? Zato što su mogući ( i postoje) slučajevi kada svojstva zapravo pridodana stvarima a pri tome nemaju nikakve veze s njihovim karakteristikama nego služe kao svojevrsni posrednik u nekom društvenom događanju ili pak procesu. Vjerojatno najrašireniji primjer ovakvih svojstava je novac, čija uloga u društvu nema nikakve veze sa njegovim karakteristikama (papir) nego je u potpunosti konstruirana. Zanimljivo svojstvo konstruiranih svojstava je da nisu održiva bez onoga što ih konstruira, ona su u potpunosti ljudski produkt, ali u tome je njihova čar, neizbježna oda ljudskoj kreativnosti i mašti. Pri tome ne mislim na novac koji sam naveo za primjer, pošto je za mene osobno novac potpuna besmislica...
Dakle vrijednosti stvari za nas su definirane trenutnom potrebom za njima a temelje se na jednom od navedenih podrijetla svojstava, tako neke stvari mogu postati vrjednije od drugih ako za njima postoji veća potreba ili manje vrijedne ako je potreba za njima manja.
Napomenuti ću još, ukoliko već nisi primjetio dragi čitatelju, da su zadnja dva podrijetla svojstava potpuno metafizička, odnosno konstrukt su našeg uma.
I još samo nešto za kraj ali opet puno bitnije od svega do sada na pisanoga, što uključuje i prijašnji post. Materijalne stvari, bez obzira na njihove karakteristike i potrebu za njima, nikada ne mogu i ne smiju biti vrjednije od čovjeka; niti se čovjeku ikako može odrediti vrijednost, između ostalog. Tužno je da često ovo zaboravljamo...
:)
by Vremenski (su)putnik
Post je objavljen 14.06.2016. u 23:24 sati.