Nakon malo razmišljanja došao sam do neospornog zaključka, o čemu bi netko tko se zove Vremenski (su)putnik napisao svoj prvi post nego o vremenu, pa neka onda tako i bude. A vrijeme je nešto o čemu svi razmišljamo, ali ne nužno svjesno, većinom ga doživljavamo instinktivno, tu je i to nam je dovoljno da živimo svojim svakodnevnim životom. Kada negdje žurimo i čini nam se da ništa ne možemo stići čini nam se kao da ga imamo premalo; kada sjedimo sami u sobi i brojimo pukotine na plafonu jer ne znamo što bi radili, čini nam se da ga imamo previše. Ponekad za nas prolazi sporo a ponekad toliko brzo da jedva uspijemo primijetiti sve što se oko nas dešava. Ali što je to vrijeme, hajde priznaj dragi čitatelju, ovo si barem nekada zapitao i sam; i jesi pronašao odgovor, ili barem onaj odgovor koji je zadovoljio tvoju znatiželju? Ako si pogledao sat i rekao sam sebi vrijeme su minute i sati koji prolaze, moram te rastužiti i reći da si pogriješio, zašto to kažem? Pa vidiš ovakvo poimanje vremena nije ništa drugo nego ljudski pokušaj ali i način da se mjeri ono što doživljavamo kao njegovu prolaznost. Jednom u našoj povijesti ljudi su naposljetku podijelili naš planet na 12 vremenskih zona koje su definirane u ovisnosti o zemljinoj rotaciji odnosno jednom danu. A taj isti dan smo, ovisno o vremenskoj zoni, podijelili na sate, minute i sekunde. Ali ovo nam ne govori ništa o prirodi vremena, ovo je samo način da nekako mjerimo njegovu prolaznost. Stoga dragi čitatelju mislim da se možemo složiti da ovo nije vrijeme, nego samo alat, poput metra ili kutomjera, kojim ga pokušavamo mjeriti. Slično kao što metrom možemo odrediti duljinu stola tako satima pokušavamo mjeriti dimenziju vremena. Ali baš poput tog metra koji nam ne može reći dali je stol napravljen od metala ili od drveta ni sati nam ne mogu reći od čega je to "napravljeno" vrijeme. A sada dragi čitatelju pođi sa mnom na kratko putovanje u kojemu ću pokušati odgovoriti na pitanja Što je to vrijeme? Razlikuje li se vrijeme od onoga kako doživljavamo? I zanimljivo pitanje koje se nameće iz dosadašnjeg teksta, a to je Ima li vrijeme ritam? Na ova pitanja ću pokušati odgovoriti i sa znanstvene strane kao i sa one filozofske. Jesi li spreman? Krećemo!
Ritam vremena
Napisao sam već prije da nam se ponekad čini da vrijeme prolazi jako brzo pa čak i previše brzo, a ponekad tako polako da nam se čini da ga ima i previše. Ali dali je to doista tako? Ovdje moramo uvesti sljedeću razliku: Subjektivno poimanje vremena ovisi o našoj percepciji vremena odnosno o onome što doživjeli, koliko smo doživjeli i međusobnom odnosu onoga što smo doživjeli iz čega onda definiramo i pojmove prije i poslije, pojmove uzrok i posljedica. Opet ono što smo ovako doživjeli vjerojatno je sam dio strukture vremena i naša slika ne mora biti potpuna pa definirani pojmovi i doživljeni efekti ne moraju nužno odgovarati cjelovitoj slici. Ovo zamislite kao da vrtimo jednu rolu filma i usredotočimo se na kadrove koji prolaze, s time da gledamo stalni na istom mjestu tako da ispred naši očiju prolaze kadar po kadar. Dakle prvi zaključak je mi ne znamo što se dešavalo s tim kadrom prije nego što ga vidjeli. A sada zamislite također da se u svakom kadru role filma vrti još jedna rola ali okomito na naš film, pa tako i u preko ili ispod djela role koji trenutno gledamo, ali trik je u tome da mi tu rolu ne vidimo, jer se npr. vrti ispod naše. A sada zamislite da je broj tih rola koje se ovako međusobno preklapaju beskonačan, i sve se vrte jedna ispod druge, ali mi možemo vidjeti samo onu koja je se vrti kao najgornja. Isto je možda i sa vremenom, dakle možda je ono što doživimo samo jedan dio onoga što vrijeme trenutno je, samo mi toga nismo svjesni jer vidim osamo "gornju rolu filma". Dobro sada kada smo razumjeli razliku između subjektivne percepcije i potencijalne stvarne strukture vremena možemo odgovoriti na pitanje ima li vrijeme ritam? Dali stvarno prolazi sporije kada nam se čini tako, ili pak brže? Pa vjerojatno i ne jer ovo je upravo subjektivno poimanje vremena a ovisi upravo o našoj percepciji. Kada u malo vremena doživimo odnosno onda i poživimo jako puno stvari, puno toga se desi oko nas tada nam se čini da vrijeme prolazi brže jer upravo to mnoštvo dešavanja doživljeno jedno za drugim na nas ostavlja dojam da je vrijeme nekako teklo brže, ali istina je da su sve te stvari zapravo desile nekim svojim ritmom kojim se vjerojatno obično i dešavaju te vrijeme nije stvarno ubrzalo, mi smo ga samo tako doživjeli jer smo sve to primijetili u vrlo kratkom roku. Isto se može primijeniti i na prividno usporavanje vremena. A to se naravno desi u obrnutom slučaju, kada nam se dešava malo toga pa nam se čini da vrijeme sporije prolazi jer ćemo ga subjektivno opet povezati sa stvarima koje mi proživljavamo. Istina je ipak da stvari i vrijeme onda teku nekim svojim ritmom, samo što ih mi u tom trenutku nismo svjesni. Ali opet pitanje ostaje, ima li vrijeme svoj ritam? Pa zapravo je vrlo moguće da je vrijeme u ovom pogledu poput neke simfonije koju koja se ne odvija stalno u istom ritmu, pa ponekad neki zamišljeni orkestar svira skladbu vremena sasvim Moderato pa onda promjeni ritam i svira Allegro pa onda još ubrza i svira Prestissimo, a onda najednom uspori i svira svoju skladbu Lento ili pak Lagro. Također je moguće da u različitim dijelovima strukture vremena ono drugačije teče, ima drugačiju brzinu i ritam. Pa naš zamišljeni orkestar može izvesti pravu simfoniju u kojoj npr. violine sviraju Allegro dok oboe sviraju Lagro a u isto vrijeme tu su i trube koje sviraju Prestissimo. Vrijeme vjerojatno ima svoj ritam koji nije uvijek ili svugdje isti, negdje ono prolazi sporo dok negdje može prolaziti brzo, negdje u njegovoj strukturi ima više promjena dok negdje ima njih manje,. negdje se uistinu desi više toga dok negdje desi uistinu manje. Samim time vrijeme ne mora imati jedinstven ritam, nego se on može znatno mijenjati.
Sa znanstvene strane u prilog ovome ću spomenuti Einsteinovu teoriju relativnosti koja povezuje prostor i vrijeme i definira ih kao neodvojive dimenzije, samim time ono što se dešava u prostoru utječe na vrijeme, odnosno ono može prolaziti brže odnosno sporije, drugim riječima relativno je i nije konstantno.
Što je to vrijeme?
Ovo je pitanje svih pitanja, dobro barem za ovaj post. Omiljena zanimacija mnogih filozofa ali i ostalih znanstvenika je mozgati o tome što bi to vrijeme moglo biti, pa tako ponekad i meni. Pitanje je staro stoljećima pa vjerojatno i više od toga. Ja ču ovdje dati vlastitu definiciju, s kojom se ti moj dragi čitatelju naravno možeš a i ne moraš složiti, power of free thinking. Moja definicija je slijedeća:
Vrijeme je izmjena stanja sustava koji se može definirati kao cjeloviti univerzum. Pri čemu jedno stanje prelazi u drugo stanje kroz izmjenu određenosti i neodređenosti pri čemu je određenost svako stanje a neodređenost su prelazi iz jednog stanja u drugo. Nadalje svako od ovih stanja ovisi o prijašnjem koje određuje u kojem obliku može nastati i također svako stanje definira oblik sljedećeg kroz dozvoljene i nedozvoljene prijelaze koji su sami definirani prirodom sustava. Također sustav nikada ne može zadržati određeno stanje nego je prisiljen na neodređenost, također nikada ne može ostati u neodređenom stanju nego mora poprimiti određeni oblik. Sva određena i neodređena stanja u cijelom sustavu (univerzumu) definiraju strukturu vremena, a sam broj mogući prijelaza i određenih stanja nije poznat, možda je konačan a možda i beskonačan. Prijelazi se mogu odvijati neujednačenim ritmom tako da je njihova brzina lokalni fenomen. Dozvoljeni prijelazi kao i dozvoljena stanja, pošto ovise o prirodi sustava, mijenjaju se ako se ona promjeni. Samim time sve tri navedene komponente su u međusobnoj ovisnosti
Također ču navesti da ukoliko bi trajna određenost značila da bi jedno stanje odnosno jedan trenutak u strukturi trajao vječno, dok bi trajna neodređenost značila da stanja samo izmjenjivala a pri tome ne bi mogla poprimiti nikakvu strukturu.
Dakle ovo bi bio pokušaj objašnjavanje njegove stvarne strukture a ne njegova subjektivna slika, a sve što mi doživimo je samo dio ove strukture, i to vjerojatno jako mali dio. Cjelovito određeno stanje sustava je zapravo podijeljeno na niz lokalni određenih stanja koja su međusobno povezana ili ne povezana a svako od njih ima određeni dozvoljeni broj prijelaza dok je ukupan broj dozvoljenih prijelaza zapravo ukupnosti svih lokalnih. Samim time sljedeće dozvoljeno stanje sustava definirano je ukupnosti slijedećih dozvoljenih lokalnih stanja. I ova stanja se kontinuirano izmjenjuju bez mogućnosti da se jedno stanje zadrži, zbog ovoga imamo i strukturu ali i prolaznost odnosno neku fluidnost svega što se dešava oko nas.
Ali kako dočarati stanja i prijelaze, zamisli to ovako. Zamisli na trenutak da vrijeme stoji ali ti ne stojiš s njime nego si slobodan da gledaš oko sebe i recimo da vidiš automobil koji pada niz liticu, ne brini prazan je i nitko neće nastradati. Već instinktivno znaš što bi se desilo da vrijeme nastavi "teći", on bi nastavio padati. Dakle u koliko vrijeme ne bi stajalo odnosno bilo u stanju stalne određenosti, slijedeće dozvoljeno stanje je ono u kojem automobil nastavlja padati; a može li se recimo on vratit natrag na liticu? Naravno da ne jer to ne dopušta priroda sustava, odnosno priroda ne dopušta da nešto što pada prestane padati tako da su sva stanja koja bi nastala ovakvim prijelazom nemoguća a takvi prijelazi nedozvoljeni. A sada zamisli da automobil ima neki raketni pogon pomoću kojega može letjeti. Dalu su sada dozvoljeni prijelazi koji bi rezultirali time da se on vraća natrag na liticu? Zapravo i jesu pa su stanja sustava u kojima se automobil nalazi natrag na moguća jer su dozvoljeni prijelazi koji vode prema njima upravo zato što se promijenila priroda sustava odnosno promijenio se automobil koji sada ima raketni pogon. Ovo je krajnje lokalizirani primjer. I određena stanja i prijelazi se stalno izmjenjuju bez prestanka definirajući upravo strukturu vremena.
Zanimljivo je reći da je stvarni ritam vremena zapravo možda i moguće percepirati, ali jedino tako da se jako koncentriramo na nešto, ali samo na to nešto bez obraćanja pozornosti na sve ostalo, tada ćemo možda i primijetiti njegove stvarne note u ovoj simfoniji.
U znanosti za definiranje vremena najbolje je primijeniti upravo teoriju relativnosti u kojoj je vrijeme zapravo 4. dimenzija uz tri prostorne dimenzije, pri čemu su sve 4 u potpunosti povezane, dakle vrijeme je nerazdvojivo od prostora i samim time sve što se dešava sa prostorom utječe i na vrijeme. Ovo je zapravo zanimljivo jer promjene samog prostora mijenjaju i brzinu kojom vrijeme teče u tom prostoru, tako npr. u blizini velikih masa odnosno u jakim gravitacijskim poljima vrijeme zapravo teče sporije nego nego na mjestima gdje nema jake gravitacije. Prema teoriji relativnosti tijela zbog svoje mase zakrivljuju prostor, a zbog njihove povezanosti i vrijeme pa zbog toga utječu na brzinu kojom ono protiče. Vrijeme je dakle varijabla u Einsteinovoj teoriji i nije konstantno nego ovisi o gravitacijskom polju prema općoj teoriji relativnosti te o brzini kojom se tijelo giba prema specijalnoj teoriji relativnosti, ali jedan i drugi efekt su posljedica jedne te iste stvari, to je konstantna brzina svjetlosti. Sama struktura prostor - vremena znanosti još nije poznata, i ovdje se nade polažu kvantnu teoriju gravitacije i općenito kvantnu teoriju.
Eto dragi čitatelju, na kraju ovog posta, nadam se da sami te barem malo približio odgovoru na pitanje Što je to vrijeme i da od sada na te male kazaljke na satu nećeš gledati isto kao što si gledao prije.....
:)
by Vremenski (su)putnik
Post je objavljen 14.06.2016. u 05:23 sati.