Borgman's cube
ponedjeljak, 08.10.2012.
Kada Fra Brne kroji zakone, onda se dogodi....
Priča jedan....
Petar i Sanja sjede u automobilu, brbljaju, još je vruće. U kiosku koji je davno prekršio odredbe o radnom vremenu kupili su dvije pive, a u pekari, mirisne krafne. Nebo vedro.
Ne znaju se dugo, rado bi Petar imao nešto više sa Sanjom, dobra je to i zgodna cura. Izveo bi je on i u restoran, kupio ruže...Kada bi imao čime.
Jedva ima i za gorivo za ovu krntiju stariju od sedam godina, koja "pije po gradu " i preko deset litara. Načitan je Petar, uči za pravnika, dobar student. Sjeti se on odluka velikih poglavara ove države kako se oni ne smiju voziti u ničemu starijem od sedam godina.
I opsuje, sebi u bradu.
Vrati oči na Sanju. Njene noge koje se sasvim dobro bjelasaju na mjesečini. Uzdahne.
Sanja ga pogleda, pažljivo obriše marmeladu koja se baš nestašno razlila preko ruba usta i otvori prozor.
- Uzdišeš kao da te tuku. Još će mie proglasiti nasilnicom, ako me tko čuje...-
- Plaža, mračina...ovdje uzdišu radi veselijih stvari...- još se Petar nije odobrovoljio, iako je Sanja okrenula svoje lice prema njegovom. Pomiluje ga po kosi, a kao da je to uradila po jednom drugom dijelu tijela.
Ne bi Petar bio dalmatinac, da se nije i on pokrenuo, pružio ruku, a onda osjeti nečiji pogled.
Okrene se, pogleda kroz stražnji prozor, uvijek pomalo prašnjav i ugleda, nekoga.
Bljesak svjetla. Kakva eksplozija bjelila, kao na bini, i u prvim redovima. Pokušao se zakloniti od tog bljeska, na trenutak pomislivši "kako li je lignjama kada ih love pod svićom", a onda začuje glas.
- Policija, dokumente!-
- Jebala te svića, samo da ih nađem...- mrzovoljno će on, još pokušavajući nešto vidjeti osim narančastog kruga koji mu se usjekao u mrežnicu.
- Kako to govoriš!- drekne policajac i opet ga osvijetli lampom, - izlazi van!-
- Pa ne vidi ništa od te sviće,- pobuni se i Sanja.
- Dokumente! Balavica!- opet policajac nastavi svoju paradu nestrpljivo pocupkujući i gledajući po vozilu. Vidi dvije limenke pive i zgužvani škartoc.
Petar zamukne i izađe vani. Privikle se oči na novo stanje, uokolo, jednako parkirani automobili, pale se motori i ne pale svjetla, parovi se iskradaju na sigurnost ceste.
- Ha, Sanja...to je sedamnaest i po. Petar dvadeset i tri. Pive dvije...sve to policajac nabraja i zove policijsku "postaju" na provjeru svojih osumnjičenika.
- Ni auto nije tvoj. Čiji je?-
- Od ujaka. dao mi ga je na korištenje...-
- Imaš punomoć?- pita policajac, povremeno bacajući pogled na Sanjinu minicu. Probudio se lovački nagon u ovog revnog čuvara reda (i mira, nadasve posvećenog lovu na slabije, sa rogatima se taj ne "bode").
- Imam trebala mi je za registraciju, u pretincu....-
- Starija je od šest mjeseci!- zadovoljno uzdahne policajac i sada počne nešto u svoj blokić - seks na javnom mjestu, sa maloljetnicom, pive dvije dokazni materijal, sada ćemo napraviti i alkotest, nepoštivanje službene osobe, nemaš valjanu punomoć za vozilo.... sve u svemu to ti je....da zbrojimo, pišem pet pamtim jedan...14 520 Kuna!-
- Ali ja nemam novaca...to ne može biti....-
- Nemaš novaca. sada ćeš mi reći i da nemaš ni stan. Ni auto nije tvoje. Koji je to mene k...briga, moje je da ti odrežem sve što si prekršio...onda ideš u pritvor dok se to ne riješi!
- Ali, ja sam student, odakle meni 15 000 Kuna!- Petru skoči živac i zamahne rukom.
- I na to opiranje i vrijeđanje službene osobe...-
- Ma kura. si ti službena osoba, voajerčino policijska!- vikne, i dobije "odgojnom palicom" preko leđa. Presjeklo mu je dah.
Hrvatska, zemlja u kojoj bi se dobro osjećao....Fra Brne
Ministar policije kojega sam nekada davno podržavao kao kandidata za gradonačelnika ovoga grada (što mu je realno, pravi (krajnji) domet) bacio se na sređivanje stanja. Pa će potpisati novi zakon, koji bi trebao kazniti sve što njega, kao glavnog policajca boli.
Pošto me satira ide puno bolje nego "pravo" novinarstvo, koje u Hrvatskoj i ne postoji, ono što je tupavo, zadrto i glupo, opisati ću kroz pokoju priču. Moglo bi i potrajati, jer su mozgovi policajaca napravili priličnu zalihu materijala u svojim prijedlozima zakona.
I uopće ne sumnjam kako će mašinerija dizanja ruku Velikog Šefa, to sve usvojiti automatizmom podizanja ruku, neovisno o tome koliko se u glavi slaže s tim, uz minorne kozmetičke zahvate.
Naš je Veliki Šef ipak u svemu tome samo jedna nesposobni poltron, politički odrastao u sjeni jednog prilično sposobnog i pokvarenog do srži, egomanijaka. Takvo "odrastanje" stvarilo je bezidejnog slušača koji će sve podrediti svojem ostajanju na Vlasti, uz prazna obećanja, nerazumljive i profrfljane latinske poslovice, i pažljivo biranje dnevne mudrosti, kako se ne bi zamjerio svojim financijerima i uhljebljenicima. I narodu koji je imao prekrasan demokratski izbor između JAKO JAKO JAKO lošeg i JAKO JAKO lošeg.
Prizivali smo Batmana dobili Fra Brnu. Vjerojatno pogreška u prizivu...pročitano iz septologije o Harry-u Potteru (iako je ista pogreška i u Bibliji).
Tražili smo borca protiv nepravde i zla sa krilima, a dobili zatucanog popa kojemu ništa osim Pivalice nije moglo izvaditi glavu iz dupeta.
Dobili smo što smo tražili.
