Borgman's cube
ponedjeljak, 08.10.2012.
Kada Fra Brne kroji zakone, onda se dogodi....
Priča jedan....
Petar i Sanja sjede u automobilu, brbljaju, još je vruće. U kiosku koji je davno prekršio odredbe o radnom vremenu kupili su dvije pive, a u pekari, mirisne krafne. Nebo vedro.
Ne znaju se dugo, rado bi Petar imao nešto više sa Sanjom, dobra je to i zgodna cura. Izveo bi je on i u restoran, kupio ruže...Kada bi imao čime.
Jedva ima i za gorivo za ovu krntiju stariju od sedam godina, koja "pije po gradu " i preko deset litara. Načitan je Petar, uči za pravnika, dobar student. Sjeti se on odluka velikih poglavara ove države kako se oni ne smiju voziti u ničemu starijem od sedam godina.
I opsuje, sebi u bradu.
Vrati oči na Sanju. Njene noge koje se sasvim dobro bjelasaju na mjesečini. Uzdahne.
Sanja ga pogleda, pažljivo obriše marmeladu koja se baš nestašno razlila preko ruba usta i otvori prozor.
- Uzdišeš kao da te tuku. Još će mie proglasiti nasilnicom, ako me tko čuje...-
- Plaža, mračina...ovdje uzdišu radi veselijih stvari...- još se Petar nije odobrovoljio, iako je Sanja okrenula svoje lice prema njegovom. Pomiluje ga po kosi, a kao da je to uradila po jednom drugom dijelu tijela.
Ne bi Petar bio dalmatinac, da se nije i on pokrenuo, pružio ruku, a onda osjeti nečiji pogled.
Okrene se, pogleda kroz stražnji prozor, uvijek pomalo prašnjav i ugleda, nekoga.
Bljesak svjetla. Kakva eksplozija bjelila, kao na bini, i u prvim redovima. Pokušao se zakloniti od tog bljeska, na trenutak pomislivši "kako li je lignjama kada ih love pod svićom", a onda začuje glas.
- Policija, dokumente!-
- Jebala te svića, samo da ih nađem...- mrzovoljno će on, još pokušavajući nešto vidjeti osim narančastog kruga koji mu se usjekao u mrežnicu.
- Kako to govoriš!- drekne policajac i opet ga osvijetli lampom, - izlazi van!-
- Pa ne vidi ništa od te sviće,- pobuni se i Sanja.
- Dokumente! Balavica!- opet policajac nastavi svoju paradu nestrpljivo pocupkujući i gledajući po vozilu. Vidi dvije limenke pive i zgužvani škartoc.
Petar zamukne i izađe vani. Privikle se oči na novo stanje, uokolo, jednako parkirani automobili, pale se motori i ne pale svjetla, parovi se iskradaju na sigurnost ceste.
- Ha, Sanja...to je sedamnaest i po. Petar dvadeset i tri. Pive dvije...sve to policajac nabraja i zove policijsku "postaju" na provjeru svojih osumnjičenika.
- Ni auto nije tvoj. Čiji je?-
- Od ujaka. dao mi ga je na korištenje...-
- Imaš punomoć?- pita policajac, povremeno bacajući pogled na Sanjinu minicu. Probudio se lovački nagon u ovog revnog čuvara reda (i mira, nadasve posvećenog lovu na slabije, sa rogatima se taj ne "bode").
- Imam trebala mi je za registraciju, u pretincu....-
- Starija je od šest mjeseci!- zadovoljno uzdahne policajac i sada počne nešto u svoj blokić - seks na javnom mjestu, sa maloljetnicom, pive dvije dokazni materijal, sada ćemo napraviti i alkotest, nepoštivanje službene osobe, nemaš valjanu punomoć za vozilo.... sve u svemu to ti je....da zbrojimo, pišem pet pamtim jedan...14 520 Kuna!-
- Ali ja nemam novaca...to ne može biti....-
- Nemaš novaca. sada ćeš mi reći i da nemaš ni stan. Ni auto nije tvoje. Koji je to mene k...briga, moje je da ti odrežem sve što si prekršio...onda ideš u pritvor dok se to ne riješi!
- Ali, ja sam student, odakle meni 15 000 Kuna!- Petru skoči živac i zamahne rukom.
- I na to opiranje i vrijeđanje službene osobe...-
- Ma kura. si ti službena osoba, voajerčino policijska!- vikne, i dobije "odgojnom palicom" preko leđa. Presjeklo mu je dah.
