Borgman's cube
nedjelja, 30.03.2008.
Semper fi
Eli izađe iz Una i protegne se. Ponekad, kao što je to danas slučaj, taj put od Splita do Trogira bude dug skoro sat. Usprkos tome, bila je zadovoljna. Luka je ponudio visoku plaću, naveo svoje zahtjeve, a njoj se radilo. Otkačen posao, za lud tim. Smijala se jučer, kada je probala odijelo i oružje Parka. Pogoci napuhuju. Trebalo joj je neko vrijeme da upotrijebi svoje znanje streljaštva iz srednje škole, ali na kraju je Luka bio taj koji se vukao sa napuhanom nogom i rukom prema izlazu.
Malo se plašila je li dobro «šefa» isprašiti baš prvi dan, ali sva zabrinutost je nestala kada se tamo pojavio i Kid. Plakali su od smijeha, kada je Luka izmišljao razloge zašto joj je uspjelo, bivšeg specijalca i diverzanta, u njegovom vlastitom vježbalištu, «upokojiti».
Dobila je ključ ureda, Parka... i sad je trebalo sve to pokrenuti. Prvi posao danas, dati oglase, reklame... nabrajala je u sebi sve jučer rečeno, kada se pristupnim putem dokotrlja terenac. Zatamnjena stakla krila su iznenađenje. Dva školarca, ocijenila ih je sa sedam ili osam godina, dvije male suprotnosti. Jedan mršav i tanak, a drugi pravi debeljuca. Čim su im noge dotakle zemlju, primijetili su je i stali kao ukopani.
- Eli, ovo je moj brat, i njegov prijatelj. Upoznajte se. Eli je moja voditeljica Parka!-
- Mmali... Demba, Miro...- ispravi se bucmasti.
- Ja sam Eli.-, okrene se Luki,- pokazati ću im park...- a Luka samo odmahne rukom.
- Neka navuku štitnike. I kacige...- dovikne veseloj trojci koja je već nestajala. Luka se oduvijek čudio kako postoje ljudi koje djeca vole bez ikakvog razmišljanja. Eli je od tih.
Luka sjedne u svoju fotelju i počne tražiti adresar. Iako uporan do gluposti, kada mu nije uspjelo pronaći broj, uključi računalo, i u nekoliko minuta pronađe traženo. Brzo izvrti znamenke.
- Halo,- začuje ženski glas.
- Ingrid, Luka je. Je li Mateo tu?- brzo izgovori pokušavajući prikriti nalet sjećanja na jučer.
- Tebe nisam čula sto godina. Mateo je... znaš jučer je bila neka tučnjava... leži ali može ti se javiti..-
- Čuo sam za to, pa sam mislio...-
- Hematom na ramenu, naprsnuće ramenog zgloba...a kako je pod kemoterapijom kosti su mu kao staklo...- Luki se srce slomi kada se bujica riječi izlila iz Ingrid. Čuo je njeno šmrcanje, gutanje suza. Sva ona snaga koja je zračila iz nje, bila je samo privid. Sada je to bila Ingrid, očajnik, koji ne može pomoći osobi koju voli....,- jedva hoda, a skočio je na Bonda. Ne znam ni kako je stigao do njega...da si vidio specijalce, kako su pretukli tog...majmuna-
- Neka leži i odmara se. Neću ga smetati. Reci mi mogu li ti kako pomoći? Ja sam bio po bolnici godinama, i hvala bogu sam sada u redu...-
- Pomoć... ti si prvi koji pita tako nešto. On mi je zabranio da išta govorim,... kažeš kako znaš nekoga u bolnici, može li mi neko nabaviti lijek.....- pitala je sada malo tišim glasom, jer joj se učinilo kako Luka nije od vrste koja će sada povući «slamku» nade.
- Skupi nalaze, povijest bolesti, sve što imaš... imena lijekova koji ti trebaju i navrati do mene doma Znaš li gdje sam sada?-
- Prodao si stan? Zašto?- nepovjerenje prema svima i iznenađenje rađaju znatiželju.
- Onaj me stan previše podsjećao na ratno doba...-
- Blago tebi....reci mi adresu, nego...smijem li te nešto pitat'? Nećeš se ljutit'?- Luka je očekivao ova pitanja cijelo vrijeme razgovora, i razmišljao kakav odgovor može zadovoljiti sumnjičavu i oduvijek bistru Ingrid.
- Pitaj? Naravno da se neću ljutiti...-
- To čime se baviš sada... mislim cijela ulica zna kako su kupio terenca..prodao stan... nije valjda... ilegalno?- Čak i u najtežim situacijama ona je otvorena i iskrena, iako je ovo pitanje bilo «umiveno».
- Nije droga... ni oružje. Ima veze sa nekretninama, a i pokrenuo sam jedan posao sa nečim sličnim «paintballu»... nego reci mi, kada smo već kod pitanja, znam da radiš u knjižari...-
- Ne samo u knjižari. Popodne dijelim letke za jedan salon, vodim i knjige za dvije firme... je li ti treba knjigovođa? Za taj posao?-
- Više nego što misliš, ali o tome ćemo sutra. Je li ti odgovara oko 6 i po, popodne? Neka dođe i Mateo, ako se digne iz kreveta.... a ako je to problem, mogu i ja navratiti...-
- Ne, dobro je... onda u 6 i po!-
