Borgman's cube
petak, 21.03.2008.
Smrt u podrumu
Proljeće je oduvijek za Luku vrijeme nemira. Prekidao je čitanje novina kako bi uzeo zalogaj sendviča, i skoro se zagrcne kada mu pogled zapne na naslov u crnoj kronici.
«Smrt u podrumu.
Stanare ulice.... na Brdima šokiralo je otkriće leša mlade ženske osobe. M.M (17) pronađena je mrtva u podrumu zgrade u kojoj je živila. Pored nje je pronađen narkomanski pribor, te se osnovano sumnja na smrt od predoziranja, izjavila je povodom smrti glasnogovornica Splitske PU.....»
- Marina!- jedva izgovori Luka, i u glavi mu se odvrte prethodni događaji. Ta ga je cura mrzila. Odbio ju je nekoliko puta kada se nudila u zamjenu za novac. Nakon toga, kada je pronašla «sponzore», mogla je svoj bijes uobličiti u prikladno ponašanje, pa ga je vrijeđala kada god je mogla. Njeno «Bogaljuuu!», siktavim glasom u prolazu je, koliko god on to skrivao, bolilo.
Sada je mrtva. Strese se od slike koja mu se u trenu uobliči. Njeno lice, voštano blijedo, i neizbježna trakica sline koja se cijedila pomiješana s krvlju iz usta. One drogom užarene oči sada su bile staklaste i hladne. Više nagonski uzme mobitel i nazove Jakšu...
- Luka je. Pročitao sam kako je Marina... da ta cura, iz moje zgrade... pronađena mrtva. Sprovod je u tri i po, na Lovrincu... pa sam mislio kako bi i ti, znaš, cura je iz kvarta...-
Jakša ga je čekao u radionici. Još u radnom odijelu.
- Došao si. Samo da se presvučem...- doda i nestane u malom prostoru odvojenom paravanom.
- Znaš, klinci koji navraćaju između sebe pričaju kako se pojavio novi diler. Vidio sam ga i ja. Često je pored škole...- Jakša je govorio presvlačeći se.
- O tome sam ti htio pričati... nekako imam osjećaj kako nismo ništa uradili time što smo strpali Zmiju ...tamo.- Luka je nervozno kršio ruke.
- Misliš, na njegovo mjesto već dolaze drugi... to je istina. Slušaj,- Jakša odmakne stolicu i sjedne tako da mu je naslon poslužio za naslanjanje ruku,- njegova je mreža razbijena. Serđa još nismo uhvatili za vrat, ali nakon ovoga ćemo se požuriti...-
- Znam to, ali da smo ostavili stvari kao prije... ona ne bi bila mrtva...-
- Zaboravi! Nisi ti kriv za nikoga. Narkomani su jednom nogom u grobu, i to po svom izboru! Nema veze je li to «ovisnost» ili nije, to je njihov izbor! –
- Zaboravljaš kako je i mene držalo to sranje, odmah nakon rata...- Luka se postavio defanzivno videći ljutnju na Jakšinom licu.
- I? Tabletirao si se sredstvima za smirenje i antidepresivima? Došao si sebi, ne piješ, sredio si se prije nego smo naletili na tebe... znaš što. Idemo na sprovod zato jer je to red, ali gledaj pažljivo oko sebe. Možda ugledamo i tog novog majmuna koji dila ispred škole. Možda dođe, i još 'ko iz tog kruga...-
Lukin mobitel zazvoni. Poznata melodija «Most na rijeci Kwai».
- Dobar dan, tko je?- nepoznat broj na zaslonu.
- Eli... iz teretane. Imaš malo vremena?- prijatan ženski glas je odmah spojio sa likom.
- Spremam se za sprovod, ali imam...-
- Samo sam te htjela pitati je li još vrijedi ona ponuda, za «killing park»?-
- Vrijedi, još nisam nikoga pronašao...ali zar ne radiš kod Kida? Mislim, ne bih volio da...pogotovo nakon onoga jučer...- pokušavao je zaobići pitanje što se događa u teretani.
- Nema tu nikakve tajne. Upisala sam fakultet uz plaćanje, a nadam se kako nisi mislio da volontiram u tvojoj firmi...-
- Dobro... navrati sutra do «parka» pa ćemo dogovoriti uvjete,...može?-
- Može. Nego kažeš kako ideš na sprovod. Kome?-
- Umrla je jedna cura. Marina... iz kvarta.-
- Marina? Ne znam je.... vidimo se. Bog.- završila je razgovor i Luka se nađe kako gleda na zaslon. Upiše broj.
