Borgman's cube
srijeda, 19.03.2008.
Strah ispred teretane
Luki je teretana postala treće mjesto prebivanja. Stan, u kojemu je bio sve manje, održavala je starija žena koju mu je Jane preporučila. «Killing park» je još uvijek tražio osoblje, ali je njegov direktor provodio samo nekoliko sati u svom uredu. Teretana je možda zauzimala treće mjesto u tom redoslijedu, ali je bila osnovno mjesto za druženje.
Kid ispred njega donese nekoliko papira, i laptop, sjedne sa svojih sto i deset kila mišića. Gurne frape ispred Luke.
- Detektiv nam je pribavio početne podatke. Pronašao je još dva srednja dilera koja rade za Serđa.Mogli bi mu početi sužavati krug..., Luka šta ti je?-
- Boli me glava. Valjda sam malo prehlađen, a policija je blokirala pola grada radi utakmice...-
- A da. Hajduk Rijeka... pričali su momci o tome. Kažu kako je prošli put bilo neko sranje u Rijeci, da Torcida sprema revanš...-
- Onda treba molit' boga da Hajduk dobije, ako izgubi...bit' će sranja...- komentira Luka i trlja sljepoočnice.-
- Ma briga me. Zatvoriti ću vrata, motor mi je unutra...- pokuša Kid biti nemaran...,- je ali je moje auto van.- doda Luka.
- Ma dobro, ima splitske tablice... sve je ok. Da ti donesem aspirin?...-
Iznenada, otvore se ulazna vrata.
- Kiiid!- začuje Elin glas. Kid je reagirao brzinom koja jednostavno nije prikladna za toliko tijelo. Stolica se otkotrlja, dok je krupnim korakom potrčao u hodnik.
- Vani je pravi rat! Tuku se... mene su pogodili kamenom...- Eli makne ruku sa čela gdje se vidjela velika ogrebotina. Kid samo dotakne njenu brazgotinu i stisne šake. Vilica mu iskoči i dođe do vrata.
Prizori masovnih tučnjava su stravični. Nema tu pravila. Postoji samo gomila protiv gomile, sa svim «arsenalom» priručnog oružja. Palice, bokseri, šipke i lanci...tek zadnja je stara dobra šaka. Malobrojniji riječani naletjeli su na veću skupinu Torcide. Obje skupine pijani i nezadovoljni slabom utakmicom bez golova. Splićani sa svježim modricama koje su zaradili u Rijeci, što od policije, a što od Armade.
Boce pića koje su kružile od usta do usta, u trenu su razbijene. Oni drugi su Neprijatelji. Do smrti!
Nekolicina je već ležala na podu okrvavljenih glava. Dvojica su pokušavala pobjeći iz gužve, jedan od njih pridržava očito iščašenu ili slomljenu ruku. Očajan pogled susretne Kidov, i on zaboravi na bijes. Mahne im. Ta dvojica potrče koliko ih noge nose, ali taj smjer je bio suprotan od kretanja njihove razbijene družine. Opijeni pobjedom, bez previše ozlijeđenih, Torcidaši se okrenu toj dvojici koji su trčali prema «njihovom» teritoriju. Desetak još golobradih, na «ćelu» ošišanih potrči za svojim žrtvama koje kliznu kroz poluotvorena vrata...
- Hvala vam... hvala... potpuno trijezno zahvali ovaj što je prvi prošao, još ne vjerujući nabildanom muškarcu koji je zatvarao vrata. Kroz glavu mu prođe kako su možda upali u još goru zamku. Odavde nije bilo bijega!
- Eli, ako ti se ne gade... molim te... ovom glupanu namjesti ruku.... Lukaaaa!-, vikne, i Luka iznikne iz hodnika. Upravo na vrijeme kada je horda počela lupati po vratima.
- Oćemo zvat' policiju?- upita Luka stajući pored Kida,- ili...-
- Aaaaaaaj....- jaukne onaj sa iščašenom rukom, i zamukne.
- Napravi dva kruga, polako... je li dobro?- pitala ga je Eli i kada je klimnio glavom odvalila mu je takvu šamarčinu, da su se svi ostali okrenuli. Ovaj drugi je bio u šoku toliko da nije niti reagirao.
- Potega si me kamenom! Skoro si me ubio!- vikala je na šokiranog izgrednika koji se naočigled smanjivao. Gledao je u pod, pokušavao pronaći uporište u prijatelju, a ovaj je nepovjerljivo gledao prema Kidu. U očima mu se zrcalio strah, pogotovo kada su se začuli zvukovi policije i hitne pomoći u blizini. Lupanje na vratima prestane i Kid im priđe.
- Znači ova dvojica....- , Kid digne ruku. Dlan velik kolika je glava ovog ozlijeđenog.
- Nnne, nemojte nas ...nismo,- suze su tekle same onome «ispravnom».
- A šta ću šporkat ruke s tobom. Eno van je pandurija, oni će te nabaketat za nas...- Luka je ovo ležerno rekao i krenuo prema vratima. Ova dvojica se još jače skupe jedan uz drugog. Lupanje na vratima. Plavci. Luka otvori zaklanjajući tijelom hodnik.
- Je li bilo problema?- upita specijalac sa dugom palicom u ruci.
- Nisu ništa razbili. Oće se vraćat?-
- Neće. Razbili smo ih...- odmahne policajac i Luka zatvori vrata.
- Šššta ćete s nama?- upita onaj sa bolnom rukom koju je trljao.
- Nogom u guzicu i u p..du materinu odakle ste i došli. Ka da nema dovoljno kretena i ovdi. Bacit ću vas na stanicu da budem siguran kako vas nije ko stuka na putu, a prije toga se izvinite curi. Oba!-
