Borgman's cube
utorak, 11.03.2008.
Slobodan izbor
Mirela je hodala po stanu, potpuno zbunjena. Leica je bila kod mame, a ona...nakon ova dva dana, u kojima se njen cijeli život srušio kao kula od karata... osjećala je samo prazninu. Nagovještaj straha koji još nije samoj sebi priznala. Nemoć.
Iz policije su je izvadili prijatelji za koje nije ni znala da ih ima, i ne zna zašto joj pomažu. Mama nije tu. Čuva malu, ali nije tu. Najbolja prijateljica je se kloni. Primila je i poziv socijalne službe gdje se radnica najavila za sutra ujutro. Nema posao... onda navala sjećanja od prije dva dana. Osjetila je mučninu, potražila Gastal i sjela grizući tabletu okusa užeglog mlijeka. Grlo joj je suho. Nalije čašu soka i stavi je ispred sebe, i ne ispije je. Upali liniju i zvukovi latino glazbe ispune prostor, ali nije niti osjetila onaj poriv da pokrene noge u ritmu. Ne udara prstima o stol, kao što je radila na poslu slušajući radio. Glazba svira ali je u njoj tišina. Hladni čvor.
- Tri serije po deset. Zadnju radi najsporije...- Kid je strpljivo stajao pored Luke u benču. Ukupna težina 100 kg. Snažne ruke su nosile teret, a Kid je bio tu spreman za pomoć.
- Mogu zamislit kako je Mireli. Zašto je Borgman zabranio svima da joj se jave?- pitao je gubeći izdah radi toga.
- Mislim kako je to rekao radi njene slobodne volje. Ona sama mora posložiti svoj mozak. Ukoliko se odluči na to da nam se pridruži, to mora biti slobodnom voljom...-
- Znaš... u jebo te što je ovo teško...- završio je podizanje i nabacio teret na nosače,- čudan je taj vaš kodeks. Što ima loše u tome da joj donesem cviće i pozovem van.- Luka opipa bicepse na kojima su iskočile žile.
- Moje je posao da te fizički pripremim, i spriječim u glupostima. Cura ti nije vjerovala ni prvi put, sada bi i manje, ali da ti olakšam... na ruku? Ako dobiješ napraviti ću se «blesav», a ako izgubiš nećeš poduzimati ništa na svoju ruku!-
- Može...- kaže Luka u kojemu je nakon pola minuta odmora kolala energija kao u najranijoj mladosti. Dva čvrsta tipa stanu jedan naspram drugoga, postave laktove na stol, i u trenu privuku pažnju cijele teretane.
- Kid se jača! Treba to vidit!- vikne momak koji je do tada rastezao pack-deck i zacrvenio se u licu. I ostali prekinu i naprave krug znatiželjnika. Kid pogleda Luku i žile iskoče.
Luka je ulagao snagu cijelog tijela, napadao Kidovu ruku svom voljom izazvanog i zaljubljenog muškarca. Frustrirano je utvrdio kako je to pomjerilo Kidovu ruku samo malo, a onda, uz uzdah gomile, Kid kao da je ... postao jači. Malo po malo, Lukina ruka je bila sve bliže stolu, i on popusti trenutak prije nego bi mu rame stradalo. Kid ustane uz ovacije prisutnih, obriše znoj sa lica majicom i pruži ruku. Luka je prihvati i protrese.
- Slijedeći put ću biti bolji!- zabrunda, i Kid se nasmije.
- Naravno da hoćeš. Idemo spremiti shake! Treba i meni i tebi...-
