Borgman's cube
utorak, 31.07.2007.
Škola... ili koliko vrijedi život jedne radilice?
Ponašali su se prema njemu… prijateljski. Dobio je svoj prostor. Puno veći nego na brodu. Ležaj je bio ugodan. Pokazali su mu i … replikator. Proveo je neko vrijeme izmišljajući «nemoguće», ali sprava je uvijek izbacila, to «nešto». Sate je provodio u školskom programu i učio….
- Mali je opet u «školi». Vidiš da je sve u redu….- Jakša je mirno stajao pored Jane koja je skenerom prelazila preko ruke.
- Nisam sigurna….nekako je… previše miran. To mi se ne sviđa…- mrmljala je uklanjajući mikrofrakturu nastalu kada je rukom zaustavila tešku gredu. Točno na vrijeme, prije sudara sa jednom uplašenom glavom.
- Svatko je drugačije podnio šok. Dobar je on momak. Samo ga treba pustiti da se prilagodi…-, Jakša je nastavio po svome, i ponovno se spojio na izvor napajanja. To bi napravio kada je želio razmišljati bez ometanja. Jane je navikla na tu njegovu osobinu, i tiho kao sjena, nestala u hodnicima Kocke. Ona je uvijek imala «nešto» što je čekalo samo nju.
Kid je otkrio nešto novo. Program obuke radilica. Opis Kocke. Taktičke osobine. Senzore i oružja. Razgoračenih očiju je gutao podatke, nesvjesno otvarajući usta. Memorirao strukturu prolaza i otkrio zašto su sve radilice bile osobito pažljive prema spremnicima u Hangaru 6. Spremnicima u kojima je bila nekakva zelena maglica. Imao je Plan!
- Mali, odlučio sam ti ispuniti želju!- zagrmio je Jakša hodajući pored Kida. Ovaj podigne glavu prema divovskoj radilici.
- - Pridružiti ću te timu za popravke. Još je rano za spajanje na matricu i letenje, ali ove prizemnije stvari možeš uraditi sasvim dobro… Hoćeš li pokušati?- izraz lica je teško ocijeniti kada je ispred tebe radilica, ali obrnuto, Jakša je vidio izraz pravog oduševljenja.
- Super! Baš me zanima kako izgleda onaj shuttle iznutra!- rekao je to očiju ispunjenih sjajem. Kao dijete kojemu su pokazali novu igračku. Jakša ga povede u Hangar 5.
Shuttle, skoro potpuno popravljen je zauzimao veći dio hangara. Dva tehničara i nekoliko radilica su odrađivali zadnja podešavanja, a unutrašnjost letjelice je bila ispunjena opremom spremnom za ugradnju. Mala priručna polja sila. Dva teška bacača plazme, za bušenje zemljine kore. Dubinski skeneri…. Sve je to Kid u trenutku prepoznao, istovremeno zahvaljujući naprednom programu obuke kojemu je bio podvrgnut u USMC, kada su ga pripremali za SEAL test. Tada je morao ponoviti sadržaj sobe koju bi ugledao u jednom bljesku, a sada se trebao sjetiti kako se ove stvari zovu… i koriste. Zapravo sve isto… proguta pljuvačku promatrajući Jakšu koji se odvojio od njega i došao do tehničara… Kid pogleda prema zidovima hangara… i pokrene se. Zgrabio je plazmeni rezač, okrenuo ga prema konzoli, i praćen eksplozijom i trenutkom mraka, ušao u letjelicu. Slijedeći trenutak je jedino svjetlo bilo zelenkasto polje koje se pojavilo na ulazu.
- Kid, što to radiš!- zagrmio je Jakša bez problema se snalazeći u mraku. Dao je alarm. Pozvao Borgmana i Jane. Zapovjedio odijelima dvojice tehničara da ih podignu i izvedu iz hangara, što su ova dvojica doživjeli kao šok. Vikali su i psovali lupajući po komandama, dok su prolazili iza zaštitnih pregrada. Radilice su već spajale pričuvni vod. Kid je nešto radio iza polja, okretao kontejnere… Jakša se ukoči užasnut.
- Kid, bušilica će eksplodirati ako joj mlaz dotakne polje! Stani!- govorio je dok su se Kockom palila zaštitna pregradna polja. Bušilica je gledala u stijenku zida okrenutu prema skladištu antimaterije! Jane se materijalizira pored njega. Osjetio je njene misli, koncentraciju, ledenu učinkovitost kada je pripojila kabel topa na pomoćno napajanje. Znao je kako su već prije desetak sekundi mogli upaliti svjetlo, ali … ovaj glupan ne vidi kao radilice. Kao onih šest koje su već postavljale dodatnu oplatu. Dodatnih nekoliko sekundi.
- Jakša… gađaj rub vrata na šatlu! Tamo je vod napajanja polja! Ako polje padne ja ću…-
- Jane, nemoj ga …-
- Neću, ako ne budem morala,- okrenula je glavu prema njemu i … postala crno.
++
Kid je promatrao složene uređaje oko sebe. Uspjelo mu je upaliti polje, ali ova oprema. Uznemirenost mu nije pomagala. Mozak mu je skoro blokiran od gomile kontradiktornih informacija i … prokletog neznanja. Prepoznao je prekidače sa simbolom paljenja, ali one za podešavanje jakosti, smjera… ljutio se na sebe. Grlo mu je bilo suho i radi toga što se zbiva vani. Sigurno nešto planiraju. Mrak je skrivao te proklete svemirce i ljude…koji su radili s njima. Osjetio je neprijateljstvo. Kako će ga rastrgati ako ne preuzme inicijativu… a on je marinac… jedini… tko zna što se dogodilo s njegovim prijateljima. Obriše oznojene šake i na ekranu potraži simbole za podešavanje… prepoznao je simbol, i kao odgovor na nestrpljivi dodir pojavi se obični linearni pokazivač! Podesio je energiju na pola i napokon dotakne interfonski sklop….
- Ne pokušavajte ništa! Naciljao sam susjedni hangar sa antimaterijom… hoću da…- govorio je sve glasnije kada plavičasta munja udari u polje. Užasan prasak. Zvučni udar ga baci preko konzole i šaka pređe preko svih simbola na panelu. Vrisak preopterećenih baterija, zujanje bušilice, i sunčano svjetlo neopisive topline koje se pojavi na bušećoj njušci moćnog stroja. Polje plane, generator zamre u trenu, a samo djelić energije reflektirao se nazad u letjelicu pretvarajući u paru sve na svom putu. Kid je gledao «pogodak» u zid hangara, dvije radilice koje su se bacile na snop paleći svoja polja na maksimum. I trenutno se rastapajući u rijeci energije. Slika mu se spojila sa udarnim valom. Vrijeme je stalo. Nešto ga udari, baci na pod, i pokrije neprozirnim crnilom. Nije znao kako je u tih nekoliko desetinki, užasna temperatura istopila unutrašnjost letjelice. Susjedno skladište je dobilo rupu na oplati. Tri radilice nestale u svemiru, prije nego su zaštitna polja zatvorila rupe…. Antimaterija nije eksplodirala, teleportirana na drugo mjesto… skupo plaćenim vremenom.
