Borgman's cube
nedjelja, 28.01.2007.
Pčelarske vage... Borgmanov proizvod
Nema me danima, samo pročitam koji blog i ponovno se vratim u Kocku na "stvaranje". Da, da, i na vratima visi ona mala tabelica "Ne smetaj". Pripremam se za sajam u Bjelovaru. Pčelarski sajam. Ma ne pokušavam "donijeti" Borga među pčele (one to već jesu), nego pokušavam asimilirati pčelare. Kako?
Pčelarskom vagom koja nemilosrdno šalje iskrenu i točnu poruku o stanju u košnici. Javlja je li pčelama pretoplo? Ponekom iskusnom oku ta obavijest znači i jesu li mu pčele gladne.
Jedu li? Je li rade? Pa čak i je li ih netko krade!
A zašto bi to zanimalo tu neke blogere. E tu sam Vas čekao.
Slijedeću subotu sam u Bjelovaru, na sajmu, nosim digitalac, i prvi put na Borgmanovom Blogu biti će slikovito izviješće o neasimiliranim ljudima koji su izmakli nanosondama, i uopće ne znaju kako su pričali i dogovarali poslove sa Borgom osobno.
A želim i njima, i Vama, (a i sebi
) sve najbolje u poslovima i životu. A do tada, nazad u Kockicu, replikator u puni pogon i strpljivo na popravak...mreže.
Sve što Vas zanima je na crobot@crobot.info
ponedjeljak, 15.01.2007.
Može li se slobodno disati...u Kocki
Buđenje. Ponovna kontrola nad udovima. Spoj na Matricu. Ustanem polako sa stola i shvatim kako je pored mene i Aaat'mahan. Pod stražom. Jedna od moji radilica je držala uperenu pušku u njegovu glavu.
- Aaat'mahane slobodan si. Ovo nije bio tvoj plan!- bila je prva zapovijed koju sam izrekao još uvijek obavljajući «pregled». Uglavnom neoštećen. Dobro.
- Sivi je došao iz Amerike, promijenio izgled… otkrili smo kako je originalnog B'fasu ubio i kopirao malo prije nego je transporter došao po njega. Ja…ja nikada nisam osjetio takvu silinu upravljanja…bilo je…kao lutka. Čak je govorio umjesto mene…-
- I mene je zavarao. Otkrila ga je jedna sitnica. Jedna sitnica kojom Sivi nikada neće ovladati!- ponovio sam više za sebe.
- Znam da si ga otkrio malo prije napada. Ali kako?-
- Mržnja Aaat'mahane. Ghori mrze na drugi način. Niste puno bolji od Sivih koje ste stvorili, ali još uvijek se znate kontrolirati… Što predlažeš kao odgovor?-
- Moramo pojačati kontrolu. Možemo označiti biološke jedinke…-
- U jednom bliskom svemiru ta se tehnologija zove Verichip… Možda si u pravu. A možda i nisi!-
- Tako bi osigurali mjesta od neovlaštenog upada…- Ghor je već bio u svom elementu.
- Krivo Ghore. Savršena kontrola ne postoji. Ako to poželi Sivi će otkinuti Ghoru ili čovjeku ruku, kopirati sve što se kopirati da. Čak i dati lažnu kožu za DNK analizu…. A time zapravo Sivi postižu svoj cilj bez neke osobite borbe…-
Aaat'mahan se povuče u sjenu, jer je u prostoriju ušla Jane. Samo ga je okrznula pogledom.
- Radilice su imale dosta posla sa oštećenjima koje vam je nanio Sivi. Dobro ste reagirali…-
- Što ti predlažeš za bolje osiguranje?- upitam Jane koja se samo zaustavila i nasmijala.
- Podijeli vlast. Razbij je na široko područje. Svaki Sivi napad bi onda morao biti na mnogo točaka…. Formiraj nezavisne sustave zaštite koji se preklapaju i za ime Matrice kojoj služiš, ti barem ne moraš štediti na osiguranju!- ovo je rekla smijući se jer je Aaat'mahanovo lice ostalo iznenađeno.
- Ona…nije multiplicirana Matricom? Tako …stvarno razmišlja?- progovorio je gledajući u zatvorena vrata.
- Ne. Ona je 90% čovjek. Borgove strukture joj prvenstveno daju snagu i logistiku za korištenje te snage…-
- Ali…ona je odlično analizirala problem i rješenje. Iako je neizvedivo… to je anarhija.-
- Možda je i anarhija nešto što bi nam trebalo. Što je koncentracija moći veća, to je šteta nastala sabotažom gora… razbij moć na niži nivo, ranjivost je manja, a moć je pod boljom kontrolom. Možda se to zove i demokracija! Znaš li Aaat'mahane koja mi je bila zadnja zapovijed kada sam otkrio Sivog?-, ovaj zbunjeno odmahne glavom.
- Naredio sam radilicama da se priključe ljudima. Formirao sam nezavisne grupe, različitih sposobnosti, snage i naoružanja. Moćna konfiguracija…-
- Da nećeš ponuditi i izbore?- bio je sada ciničan Aaat'mahan.
- Ipak sam ja dio Borga…imam Matricu…ali ljudi i Ghori, možda bi trebali surađivati po principu mentorstva…razmisli malo o tome Ghore. I popričaj sa Marijom. Što misliš o zaštiti protiv umne kontrole…- čuo sam ga kako je udario šakom o zid. Baš dobro.
subota, 13.01.2007.
I kome vjerovati?.....
Prolaz iz hangara sa transporterima do kontrolne sobe za Aaat'mahana je bio pravi šok. Još jučer su to bili bezlični, zelenkasto osvijetljeni hodnici, prigušeni sumrak koji mu je odgovarao raspoloženju. Danas…grafiti. Prava mala umjetnička djela. Oslikani zidovi u cijeloj svojoj duljini. Raznolikih motiva. Od ljudske ženke, krupnih prsiju u nekakvoj čudnoj odjeći, preko vlakova koji odlaze u mrak na drugom dijelu hodnika, ghorskog lovca u borbi… sve u bojama, potpuno ne-borgovski. B'fasa, mladi ghor koji još nije zaslužio tri slova ispred ostatka svoga imena zbunjeno ga je pogledavao sve dok nisu ušli u kontrolnu sobu. Izmjena misli je bila i zabranjena i onemogućena u Kocki kako bi osigurali ravnopravnost svih civilizacija koje će tu pregovarati.
- Borgmane, vaša Kocka doživljava promjene… kako Matrica to dopušta?- kao da sam čuo malo podrugljiv ton u ghorovom glasu.
- Ljudi su popravili taj hodnik, pa sam dozvolio i da ga urede kako žele. Jedan od njih je rekao kako će to biti prvi ljudski grafit koji leti brže od brzine svjetlosti… To nije razlog zašto sam vas doveo ovdje,- jedna radilica donese dva magnetski levitator i postavi ih iza Ghora. Smjestili su se na taj «nevidljivi» naslonjač i ponovno obrate pažnju na mene.
- Dva pitanja treba riješiti. Obrana od Sivih i naš mirovni plan.- Stanka. Aaat'mahan odmahne glavom, kao čovjek kada tjera kukca od sebe.
- Mi smo izgubili rat. Kakav mirovni sporazum? I kakva obrana od Sivih?,-
- Zašto mirovni sporazum?- progovori i B'fasa.
- Lokalna Matrica je dala procjenu o mogućnostima. Za Ghore je procijenila kako će se sigurno oporaviti i ponovno nastaviti sa širenjem populacije sa 98,5%. Napad Sivih je očekivan u raznim oblicima, od terorizma 99,8%, do masovnog napada sa 27,3%. To bi značilo potrebu suradnje i sa Zemljanima, i Ghorima…- pričekao sam dok su «probavili» ovu informaciju, ali i Jane mi je već prije dojavila kako Aaat'mahana to ne smije iznenaditi jer su Ghori već počeli sa svojim obnavljanjem. B'fasa odjednom promijeni držanje. Nije gledao u Aaat'mahana, nego u mene, uspravio se za nekoliko centimetara.
- Što mi dobivamo tim dogovorom? Još jedan rat? Ili još jedno Borgovo porobljavanje?- njegov je glas imao bogatu dikciju, kao da je bio «mješanac» sa ljudima? Ili je stvarno mješanac? Na konzoli zatražim provjeru podataka o tome.
- Pedeset godina mira. Dovoljno da se vaš matični brod izgubi u ovom kvadrantu. Dovoljno da se Ghori ovdje oporave i ponovno uspostave ravnotežu. To mogu dati.-
- A pod kojim uvjetima?- nastavio je B'fasa ustajući. Promatrao sam njegove kretnje. To nije Ghorski korak, oni pomiču cijelo tijelo, ovaj pomiče samo noge! U cijeloj Kocki je u tom trenutku dana uzbuna! Ljudi su se priključili radilicama koje su sustavno započele pretraživanje Kocke. Izolirao sam Matricu i sebe. Posljednja instrukcija radilicama prije mog gašenja je bila da prihvate zapovijedi najbližeg čovjeka. Jane je primila poziv i odmah krenula prema kontrolnoj sobi…
- Prvih dvadeset i pet godina Borg i ljudi će braniti ovaj planet. Od svih. Drugih dvadeset i pet to rade Ghori i Sivi!-
- Koji Sivi?...- B'fasa se ukočio, a Aaat'mahanu kao da je nestala cijela životna energija iz tijela.
- Imam snimak matice koja je surađivala sa Borgom i želim je replicirati. Sivi zaslužuju još jednu priliku!- pokušao sam dati zapovijed za dizanje štitova, ali ništa nije «slušalo». Bilo je to nevjerojatno. Sila koja je paralizirala svih mojih 712 servo uređaja. Nešto me gnječilo, razaralo sustave koji su bez ikakvog napora trebali podnijeti blizinu Sunca! Aaat'mahan je ležao na podu gušeći se, dok mu se cijelo tijelo uvijalo ispod nevidljivog pritiska. B'fasa se rasplinjavao. Pojačavao je silu prema nama, ali je zato njegova brižno izgrađena maska nestajala u slojevima. Sivi –ratnik, pojavljivao se kroz tu izmaglicu, koračao prema meni. Probio rupu u mom oklopu. Zabio nekakvu iglu. Primitivna zemaljska «šprica». I nevjerojatna reakcija mog «tijela». Mir. Sve nanosonde su zamukle, smirile se. Samo moje, Borgmanove misli.
Sivi se nadnese nad mene gledajući kako umirem.
- Imaš još manje od dvije stotinke simala (oko dvije minute op.p). Odgovori mi! Koji blok sadrži kodove za Borgov štit?,- vadio je rezač do sada skriven u narukvici.
Svaka njegova riječ je izazivala bol. Nekada davno dok sam bio samo čovjek moglo bi se uporediti sa bolom u srednjeg uha, ali po cijelom tijelu! Vokalni procesor je dobio zapovijed za vrisak, ali se vani čuo samo slabašan jauk. Ghor se samo zlobno naceri i ubrizga još malo tekućine. Živa vatra. Svaki atom živoga u meni je molio za prestanak. Počeo sam «govoriti». Privukao pažnju Sivoga. I time najvjerojatnije spasio sve žive na Kockici. Sivi je «dešifrirao» moje šuškanje, manje pazio na vrata, pokušavao poskidati zapovjedne module…
Eksplozija. Vrući metal koji zuji kroz sobu. Udar tlaka. Prilika u crnom koja se baca kroz vrata pogađajući Sivog u poluokretu. Ni puna zraka Borgovog oružja ga nije ubila, samo se zaljuljao, zalijepio Jane u zid svom silinom svoje moći…ali to nije mogao napraviti i sa ostalim radilicama koje su nahrupile unutra. Raznijeli su ga. Moje radilice! Razmilili se po sobi. Nekoliko trenutaka nakon toga osjetim kako me podižu i stavljaju u kapsulu. Plin ledenog mirisa. Hibernacija. Crnilo. Tišina.
srijeda, 10.01.2007.
Meme...ili kako je Borgman proplakao od muke
Uhhh, ne mogu opisati svoj izraz lica i onu promjenu koja mi je izvila rubove usana. Do maloprije sam se zadovoljno smijuljio, dok je moja draga Cordelia pisala svoj «meme». A onda na kraju njenog «djela» otkrijem zašto Ona ima zadovoljan izraz lica mačke koja je upravo progutala kanarinca. Usosila me…Eto kako.
Daklem sada bi ja trebao nešto priznati. Da imam cijeli kvintal, to svi znaju, volim SF, i to se zna. Ljubitelj stripova, ni to nije nešto novo. Elektroničar, to sam napisao mnogo puta. Alternativac, to znaju svi koji čitaju postove. Znači nešto novo…
Volim slatkiše – sladoledi i kolači, moja omiljena tema. Pri tome preferiram suhe kolače bez mnogo krema, lisnate, štrudlice (sad mi sline cure, ali neka to bude i vama kazna što me čitate). Ponekad pomislim kako me stvarno jednostavno kupiti sa nekoliko «komadića» slatkoga, i Kockoglavi glavom i tijelom postane vaš poslušni rob i bez pogovora sluša ne komentirajući čak i one najdosadnije razgovore. Razlog, ugodno probavljanje (hrane a ne riječi).
Volim igrice (strategije) – godinama više u sredini, ali sa duhom djeteta. Uživam u višesatnim naganjanjem ikonica po ekranu i u natjecanju sa «idiotskim» kompjuterom. Posebnu ljubav gajim prema strategijama, a tada čak ne primjećujem namršten izraz moje drage Cordelie kada za ljubav jednog solidnog masakra na ekranu, počnem odgađati obaveze sve redom (moja jedina veza sa realnošću, otjelovljena je u tom malom biću za kojega tvrdim kako je zapravo najbolji PR (personal relation) za Borga ).
Elitist sam- Nikada me nije «ponio nacionalizam, šovinizam, mržnja prema naciji, vjeri, bilo što tome slično, ali tu manu imam. Elitizam. Ne onaj snobovski, niti ikako vezan sa vanjskim izgledom. Elitist sam za stvaranje. Svakoga tko nešto STVARA smatram podobnim i sposobnim za vođenje drugih. Sada zamislite kako mi je teško u ovom društvu trgovačkih elitista. Za sada su nas kreativce gurnuli u treći plan, ali sutra, kada se ovaj prenapuhani balon potrošačkog društva rasprsne, možda oni iz trećeg plana opet dođu tamo gdje zaslužuju. U prvi.
Volim duge šetnje. Utonem u svoje misli, sam ili u društvu i na Marjanu razmišljam i planiram bližu i dalju budućnost. Ne krijem kako tu samoću zapravo jako dobro podnosim. Cvrkutanje ptica, šum mora, miris smole i vlažne zemlje, igra oblaka, svjetla i sjene. Sunce na licu kada sjedim na klupici raširenih ruku. E to je život.
«Plašim se mraka» - da, da. Borg, gospodar crnila između zvijezda. Zaljubljenik u gledanje zvijezda, meteora, nova i supernova, u mraku se ipak ne osjeća kao kod kuće. Sve je počelo čitanjem knjige «Prokletstvo faraona» još u davnoj mojoj osmoj godini. Pa upaljena svjetla i otvorena vrata. Gledanje ispod kreveta i u ormar. Uplašeno promatranje sjena koje nastaju i nestaju u besanim noćima. Zavojima bandažirane sablasti koje me progone po mračnim mjestima iz snova, a ja (u snovima uvijek brz kao vjetar) bježim… pa sve do ovih mojih «starijih» dana. I sada u mraku…stvarno nikada niste imali osjećaj kako vam netko diše za vratom. Okrenete se. A ono moj (vaš) pas koji je odlučio zamijeniti mjesto sa mojom dragom… Uglavnom, eto vam malo mog «čistog» rublja, «prljavo» ide u koš pa u perilicu.
Naravno nastavak moje priče ide dalje. Zar ste stvarno mislili kako ću se zaustaviti na onome napisanom? Pozdrav svima!
