Borgman's cube
subota, 13.01.2007.
I kome vjerovati?.....
Prolaz iz hangara sa transporterima do kontrolne sobe za Aaat'mahana je bio pravi šok. Još jučer su to bili bezlični, zelenkasto osvijetljeni hodnici, prigušeni sumrak koji mu je odgovarao raspoloženju. Danas…grafiti. Prava mala umjetnička djela. Oslikani zidovi u cijeloj svojoj duljini. Raznolikih motiva. Od ljudske ženke, krupnih prsiju u nekakvoj čudnoj odjeći, preko vlakova koji odlaze u mrak na drugom dijelu hodnika, ghorskog lovca u borbi… sve u bojama, potpuno ne-borgovski. B'fasa, mladi ghor koji još nije zaslužio tri slova ispred ostatka svoga imena zbunjeno ga je pogledavao sve dok nisu ušli u kontrolnu sobu. Izmjena misli je bila i zabranjena i onemogućena u Kocki kako bi osigurali ravnopravnost svih civilizacija koje će tu pregovarati.
- Borgmane, vaša Kocka doživljava promjene… kako Matrica to dopušta?- kao da sam čuo malo podrugljiv ton u ghorovom glasu.
- Ljudi su popravili taj hodnik, pa sam dozvolio i da ga urede kako žele. Jedan od njih je rekao kako će to biti prvi ljudski grafit koji leti brže od brzine svjetlosti… To nije razlog zašto sam vas doveo ovdje,- jedna radilica donese dva magnetski levitator i postavi ih iza Ghora. Smjestili su se na taj «nevidljivi» naslonjač i ponovno obrate pažnju na mene.
- Dva pitanja treba riješiti. Obrana od Sivih i naš mirovni plan.- Stanka. Aaat'mahan odmahne glavom, kao čovjek kada tjera kukca od sebe.
- Mi smo izgubili rat. Kakav mirovni sporazum? I kakva obrana od Sivih?,-
- Zašto mirovni sporazum?- progovori i B'fasa.
- Lokalna Matrica je dala procjenu o mogućnostima. Za Ghore je procijenila kako će se sigurno oporaviti i ponovno nastaviti sa širenjem populacije sa 98,5%. Napad Sivih je očekivan u raznim oblicima, od terorizma 99,8%, do masovnog napada sa 27,3%. To bi značilo potrebu suradnje i sa Zemljanima, i Ghorima…- pričekao sam dok su «probavili» ovu informaciju, ali i Jane mi je već prije dojavila kako Aaat'mahana to ne smije iznenaditi jer su Ghori već počeli sa svojim obnavljanjem. B'fasa odjednom promijeni držanje. Nije gledao u Aaat'mahana, nego u mene, uspravio se za nekoliko centimetara.
- Što mi dobivamo tim dogovorom? Još jedan rat? Ili još jedno Borgovo porobljavanje?- njegov je glas imao bogatu dikciju, kao da je bio «mješanac» sa ljudima? Ili je stvarno mješanac? Na konzoli zatražim provjeru podataka o tome.
- Pedeset godina mira. Dovoljno da se vaš matični brod izgubi u ovom kvadrantu. Dovoljno da se Ghori ovdje oporave i ponovno uspostave ravnotežu. To mogu dati.-
- A pod kojim uvjetima?- nastavio je B'fasa ustajući. Promatrao sam njegove kretnje. To nije Ghorski korak, oni pomiču cijelo tijelo, ovaj pomiče samo noge! U cijeloj Kocki je u tom trenutku dana uzbuna! Ljudi su se priključili radilicama koje su sustavno započele pretraživanje Kocke. Izolirao sam Matricu i sebe. Posljednja instrukcija radilicama prije mog gašenja je bila da prihvate zapovijedi najbližeg čovjeka. Jane je primila poziv i odmah krenula prema kontrolnoj sobi…
- Prvih dvadeset i pet godina Borg i ljudi će braniti ovaj planet. Od svih. Drugih dvadeset i pet to rade Ghori i Sivi!-
- Koji Sivi?...- B'fasa se ukočio, a Aaat'mahanu kao da je nestala cijela životna energija iz tijela.
- Imam snimak matice koja je surađivala sa Borgom i želim je replicirati. Sivi zaslužuju još jednu priliku!- pokušao sam dati zapovijed za dizanje štitova, ali ništa nije «slušalo». Bilo je to nevjerojatno. Sila koja je paralizirala svih mojih 712 servo uređaja. Nešto me gnječilo, razaralo sustave koji su bez ikakvog napora trebali podnijeti blizinu Sunca! Aaat'mahan je ležao na podu gušeći se, dok mu se cijelo tijelo uvijalo ispod nevidljivog pritiska. B'fasa se rasplinjavao. Pojačavao je silu prema nama, ali je zato njegova brižno izgrađena maska nestajala u slojevima. Sivi –ratnik, pojavljivao se kroz tu izmaglicu, koračao prema meni. Probio rupu u mom oklopu. Zabio nekakvu iglu. Primitivna zemaljska «šprica». I nevjerojatna reakcija mog «tijela». Mir. Sve nanosonde su zamukle, smirile se. Samo moje, Borgmanove misli.
Sivi se nadnese nad mene gledajući kako umirem.
- Imaš još manje od dvije stotinke simala (oko dvije minute op.p). Odgovori mi! Koji blok sadrži kodove za Borgov štit?,- vadio je rezač do sada skriven u narukvici.
Svaka njegova riječ je izazivala bol. Nekada davno dok sam bio samo čovjek moglo bi se uporediti sa bolom u srednjeg uha, ali po cijelom tijelu! Vokalni procesor je dobio zapovijed za vrisak, ali se vani čuo samo slabašan jauk. Ghor se samo zlobno naceri i ubrizga još malo tekućine. Živa vatra. Svaki atom živoga u meni je molio za prestanak. Počeo sam «govoriti». Privukao pažnju Sivoga. I time najvjerojatnije spasio sve žive na Kockici. Sivi je «dešifrirao» moje šuškanje, manje pazio na vrata, pokušavao poskidati zapovjedne module…
Eksplozija. Vrući metal koji zuji kroz sobu. Udar tlaka. Prilika u crnom koja se baca kroz vrata pogađajući Sivog u poluokretu. Ni puna zraka Borgovog oružja ga nije ubila, samo se zaljuljao, zalijepio Jane u zid svom silinom svoje moći…ali to nije mogao napraviti i sa ostalim radilicama koje su nahrupile unutra. Raznijeli su ga. Moje radilice! Razmilili se po sobi. Nekoliko trenutaka nakon toga osjetim kako me podižu i stavljaju u kapsulu. Plin ledenog mirisa. Hibernacija. Crnilo. Tišina.
