iliti: kako je prošao šesti Festival fantastične književnosti
Neki su pisci čak i u pričama koje su poslali na ovogodišnji natječaj Festivala fantastične književnosti, čija je tema bila staroslavenska mitologija, naslutili da bi njihovo uznemiravanje literaturom moglo izazvati njihovo buđenje. A kad se probude iz tisućljetnog sna, stari bogovi znaju biti nezgodni...
I tako se ekipa na čelu s Perunom, Svantevidom, Volosom, Moranom i ostalima, vjerojatno dobrano uzjogunila što ih neki tamo pisci i ljubitelji književnosti uznemiravaju i oživljavaju, pa je mjesto radnje prvog dana Festivala, drevno mjestance Gračišće kraj Pazina, obilato zalila kišom. Program nam se tako malo poremetio: umjesto da odmah na početku obiđemo mjesto poznato po crkvi Sv. Vida, po predaji izgrađenoj na mjestu negdašnjeg Svantevidovog hrama, i po prelijepom pogledu, među inim i na brdo zvano Perunčevac, odmah tu nadomak (evo zašto smo u Gračišće pošli pričati o staroslavenskoj mitologiji), najprije smo zasjeli u jedinu konobu u mjestu, da bismo prikupili energiju za ono što slijedi navečer. Nakon fine večerice, kiša je načas ipak prestala, pa smo naše goste ipak mogli provesti mjestom, pa eto ih na narednih nekoliko sličica (klikni na sliku za veću verziju):
Književni program trebali smo, po prvotnoj varijanti, imati na otvorenom, na omanjem i nepravilnom, nakošenom trgu između župne crkve i zgrade zvane "Špital", koja je u davna vremena bila ubožnica, a nedavno su ju općinske vlasti obnovile i sada služi za razna zanimljiva okupljanja i društvena događanja. Međutim, zbog prijetnje s neba, razglas i stolice preseljeni su unutra, u prizemnu dvoranu spomenutog Špitala, koja se sasvim pristojno ispunila publikom. Dobrodošlicu nam je najprije zaželio Ivan Mijandrušić, načelnik općine Gračišće (slika lijevo). Naš ambiciozni program predviđao je nastup 13 autora kojima su priče objavljene u zbirci "Priče o starim bogovima" (samo nam je pet autora falilo), no prije toga pripremili smo i dva uvodna predavanja koja su nam još malo trebala objasniti gdje smo i zašto smo tu.
Prvi je uvodničar bio etnolog Tomo Vinšćak, koji je širom Balkana proučavao toponimiju vezanu uz staroslavenska božanstva. Našim davnim precima Gračišće je bilo nešto poput Olimpa, zaključio je Vinšćak, jer se pojmovi kojima su u korijenu imena staroslavenskih božanstava ovdje tipično zatječu na vrhu brda i u njegovu podnožju uz vodu. Navodeći više primjera iz drugih krajeva (Hrvatskog primorja, Bosne, Dalmacije), Vinšćak je zaključio da je staroslavenski toponimski kompleks u Gračišću i okolici najzapadnija pojava takve kombinacije u svim slavenskim zemljama. Lijepo.
Milena Benini, inače urednica "Future", trebala nas je pobliže upoznati s dosadašnjim književnim obradama tema iz staroslavenske mitologije, međutim pregled tih podataka vrlo je kratak. Svega je nekoliko autora nadahnuće našlo u staroslavenskoj mitologiji, među ostalima Ivana Brlić Mažuranić (koja je, i to mi je bilo zanimljivo saznanje, sama napisala da su u njenim "Pričama iz davnina" samo imena nadnaravnih bića uzeta iz mitologije, svi zapleti i motivi njena su kreacija), zatim Vladimir Nazor, Nikola Šop, i u novije vrijeme Vanja Spirin. Ispalo je da je naša zbirka "Priče o starim bogovima" jedna od vrlo rijetkih knjiga koja je nastojala staroslavensku mitologiju pretočiti u literaturu i tko zna, možda ju jednog dana netko uzme kao referentnu čak i za proučavanje mitologije, kao što današnji pisci to čine s Brlićkom i Spirinom! I nekoliko je stranih pisaca koketiralo sa slavenskom mitologijom.
Ovo je bila naša publika. Ugodno me iznenadilo što je bila brojna, i što nas je došlo slušati dosta ljudi koje ne poznajem (inače zna biti frustrirajuće kad pričaš samo za ljude koje poznaš. Em su sve to od tebe već puno puta čuli, em bi se to bolje obavilo za stolom u birtiji nego s nekakvim formalnim pozornicama, mikrofonima i gledalištima). Pažljivo su pratili sve što se zbiva, pljeskali svakom autoru, kupovali knjige, bila je to baš divna publika.
I onda smo krenuli. Trinaest autora, sa svakim sam "voditeljski" pročavrljao, rijetki su se odlučivali na čitanje jer je srdačnost atmosfere više navodila na komentiranje, na dojmove i komplimente, a na kraju krajeva, kome je do priča, tu je zbirka, pa izvol'te, jel'. (napomena: slike su poredane redom kojim ovdje spominjem osobe na njima).
Prvi je nastupio Anto Zirdum, gost iz Bosne i Hercegovine, koji se u svojoj priči "Granica svega" pozabavio odgovornostima bogova za ustrojstvo i poremećaje u ovom našem svijetu. Iz Šibenika nam je došao Ed Barol, friški pisac, ovo mu je, čini mi se, bila treća objavljena priča. To mu je pseudonim, a u prozi je sklon efektnoj akciji i drami. Prvi put u našem društvu bio je Nikola Biliškov, nekad Medulinac a sada Zagrepčanin, kome inače uskoro izlazi knjiga o meteorima, popularnoznanstveni astronomski tekst, s posebnim poglavljem na kraju o meteorima u narodnim predajama i legendama, zvuči zanimljivo! U svojoj priči u našoj zbirci, Nikola je prikazao borbu Velesa i zmajeva u okolici Pazina.
Zanimljivu priču, nadahnutu "Potjehom koji je tražio istinu" Ivane Brlić Mažuranić, napisao je Antun Hernaut. On je Potjeha doveo ni manje ni više nego u - Pazin, a s njime i prateću ekipu bjesova, pogotovo onog jednog koji je postao skoro pa dobar. Nakon Antuna, upoznali smo još jednu debitanticu, Ivanu Pomazan iz Tinjana, koja je u Motovunskoj šumi suprotstavila Velog Jožu i Babu Jagu, uz sijaset drugih u taj kontekst pripadajućih bića. Posebno mi se sviđa kako je Ivana u svojoj priči oživjela Jaginu Kolibu na kokošjim nogama, učinivši od nje aktivni i samosvjesni lik. Još jedna debitantica koju smo upoznali na ovogodišnjem Festivalu bila je Dubravka Karan, koja u zbirci također ima priču smještenu u Motovunsku šumu, ali u današnje vrijeme, a odala nam je i tajnu da ima dovršen opsežni fantasy roman nadahnut staroslavenskom mitologijom. Puno je ruku sunulo u zrak kad sam pitao publiku bi li htjeli čitati takvo što!
Vlatko Ivandić iz Pule objavio je već tri knjige (od toga dva romana), no priča o boginji plodnosti Mokoš koja u današnjici operira negdje u okolici Cerovlja prvi mu je izlet u fantastiku i jako je, kazao je, zadovoljan što mu se priča našla u takvom društvu. Sanja Tenjer po drugi je put bila s nama, lani je debitirala u "Vampirskim pričama", a u svojoj ovogodišnjoj priči je Črta i Moranu uplela u svijet kriminala, čak ih je nagovorila da u Istri, radi pranja novca, otvore agroturizam! Robi Selan iz Labina također ima kriminalističku priču s Moranom i Črtom, ali od njih važnija ispada Vesna, koja glavnome junaku pomaže da se iskobelja iz nezgodne situacije. Robi je inače publici naglasio da je u priču uspio utrpati čak devet bogova, dva patuljka, i još nekoliko nadnaravnih bića.
Vrckavi crnohumorni stil Davida Kelečića već smo upoznali u ranijim zbirkama, a ovaj put nas je oduševio pričom u kojoj Morana vodi bordel u Istri, i domaćica je okupljanja svoje božanske kompanije, sa svim frustracijama i problemima koje donose organizatorske odgovornosti. Nakon Davida, prvi put se kao pisac predstavio Mirko Grdinić, inače veteran organizacije pazinskih esefičarskih zbivanja. Onima koji ga znaju neće biti neobično što je u svojoj cyberpunk priči (inače pisanoj u prvom ženskom licu!) Mirko svoju junakinju Moranu predstavio kao bivšu policajku. Iza Mirka slijedio je mladi pisac iz Slavonije kome se karijera strelovito uspinje, još od pojave Zorana Krušvara prije pet godina nije bilo takvog slučaja. Ove je godine dobio Sferu i treću nagradu Istrakona, a objavio je sveukupno tek desetak priča. Ime mu je Danijel Bogdanović, i u svojim se pričama znade jako okrutno, ali duhovito poigrati s likovima, pa je i u ovoj grupu komandosa, lovaca na bogove, doveo u jako zanimljivu situaciju. I za sam kraj prve festivalske večeri sačuvali smo Ivanu Delač, također drugi put među nama nakon lanjskog debija s vampirima. Ovogodišnja Ivanina priča jedna je od najboljih u zbirci, u vrlo neobičnom zapletu Svantevid od moćnog boga postaje trećerazredni službenik birokratski uređenoga "onog svijeta", a i taj je svijet ispao vrlo, vrlo zanimljiv.
Nakon tolikog bombardiranja literaturom, večer je nastavljena ništa manje uzbudljivo, ali u potpuno drugačijem tonu. Naime, u nastavku programa u istom je prostoru (nebo je još uvijek prijetilo, o Perune!) održan fenomenalni blues koncert na kojem su nastupili Neven Mijač, Damir Kukuruzović i Telefon Blues Band iz Hrvatske, Vlado Kreslin, Robert Ivačić i Marjan Brezovar iz Slovenije te američko-hrvatski duo Jerry Ricks i Tomislav Goluban. Bio je to "Organic Blues Festival", manifestacija kojom Gračišće već treću godinu za redom nastavlja njegovati i predstavljati muziciranje na usnoj harmonici, instrumentu kojemu su posvećena još neka stalna godišnja događanja u ovome mjestu.
Kad je počeo koncert, u dvorani se gužva još više povećala (ipak izgleda da više ljudi voli glazbu nego književnosti), pa je dio naših pisaca veći dio ostatka večeri proveo u Konobi Marino, i to će se druženje izgleda pokazati povijesnim. Budući da je urednik fanzina Parsek, Boris Švel, neke pisce iz ove grupe već prozvao "Generacijom 21", prihvativši ovaj naziv te večeri u Gračišću njih je nekoliko počelo razrađivati zajednički projekt. Zasad je to zajednička priča u kojoj je svaki autor zadužen za razradu jednog lika. Razrada likova i koncepta priče nastavljena je i sutradan, pa i u danima nakon Festivala. Vidjet ćemo dokle će sve to dovesti...
I tako je, u neko doba noći, završio prvi dan šestog Festivala fantastične književnosti. Vrijeme i način završetka a pogotovo vrijeme i način povratka do mjesta za spavanje za neke je sudionike ostao izvan domene pamćenja i razumijevanja, no sutradan nitko nije kasnio na okupljanje za polazak ka prvoj sljedećoj festivalskoj postaji - Kringi. Kao zavičaj prvog istarskog vampira Jure Granda, Kringa je domaćin Festivala bila prošle godine, a ove smo godine tamo pošli obnoviti prijateljstvo s domaćinima, i pokazati lanjsko "mjesto zločina" onima koji lani tamo nisu bili. Prijeteće nebo i povremena kiša opet su nam remetili planove, tako da smo umjesto željenog "književnog piknika" na Grandovoj stanciji dan počeli izvrsnim ručkom u Konobi Danijeli. Kad se nebo malo proljepšalo, siti smo krenuli na Grandovu stanciju (inače, prema predaji, posljednje prebivalište Jure Granda dok je bio živ i dok je još uvijek bio čovjek; tamo smo lani dali postaviti veliki drveni stol s klupama i memorijalnim zapisom). Na tom smo mjestu nazdravili Grandovom supom (ukratko: u bukaletu se ulije zagrijanog crnog vina, u to se umiješa šećera, papra, maslinovog ulja i češnjaka, te prepečeni kruh, bukaleta ide od usta do usta, žlicom se zahvaća zalogaj kruha, pa otpije gutljaj vina, i šalje dalje), i pročitali nekoliko stranica iz "Priča o starim bogovima".
Grandova stancija je otprilike kilometar od Kringe, pa smo nakon zdravice krenuli u ovo mjestance, koje je u zadnjih godinu dana zbog priče o vampiru postalo turistički izuzetno zanimljivo. No, kako bi se namjernicima ponudilo još više vremena na trošenje i zanimljivosti za razgledavanje, u svibnju ove godine Kringa je dobila novu atrakciju: Europski suhozid, iliti European Stonewall. Ovim se "turističkim projektom" vrednuje istarski suhozid kao nezaobilazni dio tradicijske baštine ovoga kraja. Od stare ladonje na ulazu u Kringu, pa zatim četiri kilometra u pravcu Tinjana, prostirat će se taj "Europski suhozid" koga će graditi svi gosti, namjernici, turisti, mještani i njihova rodbina i prijatelji izdaleka, pa i sudionici ovakvih manifestacija kao što je bio naš Festival, i to na način da svaki namjernik u taj zid ugradi jedan kamen, koji onda na vjeke vjekova ostaje njegov, što se označava urezivanjem u kamen rimskoga broja, upisom u popis graditelja pod tim istim brojem, a za neko vrijeme svakom bi doma trebao poštom stići i certifikat, diplomica, kao dokaz o sudjelovanju u ovom jedinstvenom projektu. Na raspolaganju je uvijek dovoljno unaprijed pripremljenog kamenja, no svatko tko želi može svoj kamen donijeti i sa sobom, pa njega ugraditi u zid. Uglavnom, pisci i gosti festivala s velikim su zadovoljstvom pograbili svaki svoj kamen, upisali se u popis, i položili kamen u Europski suhozid, da tamo zauvijek ostane. Nakon obavljene "dužnosti", domaćin Mladen Rajko podijelio je svim sudionicima Festivala neobični križanski suvenir: glogov kolčić na ogrlici. Odmah smo ih povješali oko vreta, i krenuli put Pazina u samu završnicu dvodnevnoga programa.
Druga književna večer Festivala bila je zakazana u dvorištu tisućljetnog pazinskog Kaštela, no prije toga našim smo piscima priredili malo iznenađenje. U lipnju ove godine naime otvorena je "Poučna pješačka staza kroz Pazinsku jamu", projekt je to županijske ustanove za zaštitu prirode "Natura Histrica" i raznih pazinskih partnera. Kroz kanjonski dio Jame uređena je malo više od kilometra duga pješačka staza, potpuno ugodna i sigurna, sa šljunkom posutim puteljcima, drvenim mostićima i rukohvatima, i desetak interpretacijskih tabli, koje slikom i riječju pričaju priču o Pazinskoj jami, uz ostalo i o legendama i književnim djelima smještena u to čudo prirode. Od Hotela Lovac prošetali smo Jamom do Kaštela. Za neke (među njima i mene) je to bio i malo veći napor, jer nakon pola kilometra strme nizbrdice, slijedi pola kilometra strme uzbrdice! Tako smo po dolasku pred Kaštel bili i zadihani i znojni, ali kako je većini ovo bila prva prilika da kroče u dubinu tog ponora o kome je i Jules Verne pisao, dojmovi su za mnoge bili izuzetni. Sličica je snimljena na samom dnu Jame, na mostiću koji prelazi Pazinčicu.
I, slijedi veliko finale. Nažalost, zbog kiše opet ne u dvorištu Kaštela na otvorenom, nego unutra, u lijepoj "viteškoj" dvorani koji mi domaćini zovemo "Rotonda". U programu ove večeri naumili smo predstaviti novitete u SF produkciji Hrvatske i susjednih zemalja, pa smo počeli s gošćom iz Slovenije, Tanjom Cvitko, koja nam je predstavila novi broj fanzina "Neskončnost" što ga izdaje slovensko Društvo za znanstvenu fantastiku "Prizma". U novom broju su i reportaže s hrvatskih SF konvencija, Istrakona i Sferakona. Slijedio je Anto Zirdum, koji je govorio o svojoj novoj zbirci priča "Anzortija", što uskoro izlazi iz tiska. Naslovni pojam Zirdumov je naziv za energiju ljubavi, a zbirka će sadržavati nekoliko duljih pripovijesti. Zirdum je najavio i drugi Fantastikon, bosanskohercegovačku konvenciju znanstvene fantastike koja će se idućeg proljeća održati u Vitezu, Zenici i Travniku, a tim povodom već je raspisan i natječaj za fantasy priče o Kulinu banu.
Najavili smo još jedno SF izdanje koje tek treba izaći, roman "Xavia" Damira Hoyke, koji je dosad bio poznatiji kao fotograf. Radnja ovog romana događa se u bliskoj budućnosti, glavni junak je također fotograf, a o tehnološko-znanstvenim aspektima svoje zamisli Hoyka se, kaže, konzultirao i sa znanstvenicima s instituta "Ruđer Bošković".
Na kraju druge festivalske večeri predstavili smo već izuzetno popularni roman Zorana Krušvara "Izvršitelji nauma Gospodnjeg". Kakva se sve nadgradnja razvila oko tog romana, koji ima popratne glazbene spotove, filmske trailere, web-stranicu, pa i fan-fiction literaturu, pokazala nam je Ivana Delač pročitavši svoju priču "Intervju s Izvršiteljem", Krušvar je zatim u razgovoru sa mnom govorio i o romanu i o toj za njega neočekivanoj višestrukoj i multimedijskoj reakciji, čiju smo kulminaciju trebali vidjeti na samom završetku večeri... ali je nažalost Perun bio jači. No, prije izlaska iz svečane dvorane pazinskog Kaštela još nas je pozdravio i pazinski gradonačelnik Neven Rimanić, inače vjeran pratitelj svih pazinskih književnno-fantastičnih događanja.
Dakle, jedan od najatraktivnijih programa Festivala, koji se trebao dogoditi na samom kraju u mrkloj subotnjoj večeri, trebala je biti polusatna predstava "Izvršitelj volje Gospodove" koju su prema motivima Krušvarova romana pripremili članovi slovenskog Društva za znanstvenu fantastiku "Prizma". Puna dva dana Prizmina je ekipa marljivo vježbala predstavu, prilagođavala scenu i pokrete fenomenalnom prostoru kamenog dvorišta pazinskog Kaštela, čak su i dio teksta predstave (koja je dosad bila izvedena samo jednom, u Mariboru) preveli na hrvatski. Toliko su se savjesno i marljivo pripremali, da bi čak odlazili s druženja i neobaveznih te neslužbenih dijelova programa kako bi mogli što više vremena utrošiti na probe. Zato su mnogi od nas s nestrpljenjem i radoznalošću očekivali kako će sve to ispasti, baš smo guštali pripremajući se na nedvojbeno dobru zabavu.
Ali, crkni Perune prznico, prirodne sile bile su jače. Kiša je padala dok smo imali program unutra, završila je baš kad smo i mi završili, ali je cijela scena bila mokra, klizava, više nego nepogodna za komad u kome, primjerice, jedan ženski lik dobar dio vremena najprije leži na kamenom stolu, zatim se digne, pa ga ubiju, pa do kraja predstave leži na podu. Ni dečki koji su uvježbali borbene scene mačevanja nisu vjerovali da bi se ti prizori mogli odigrati bez klizanja i padanja. Premjestiti predstavu u zatvoreni suhi prostor u tom trenutku nije bilo moguće, jer u raspoložive prostorije ne bi stali i glumci i publika, a k tome, Slovenci su probe prilagodili baš dimenzijama i fizičkim značajkama dvorišta Kaštela, tog konkretnog prostora.
Zdvojno smo gledali u još uvijek narogušeno nebo, potajno se nadali buri koja će u pet minuta rasušiti prizorište nesuđene predstave, ali ništa od toga, morali smo kapitulirati. Nagovorili smo atraktivno kostimirane glumce na naklon pred publikom, nagradili ih pljeskom i glasnim izražavanjem nade da ćemo doskora valjda predstavu ipak vidjeti (priča se da bi mogli doći kad negdje u listopadu Krušvar bude predstavljao roman u Rijeci), i time zaključili službena događanja ovogodišnjeg Festivala. U nastavku večeri, opet uz finu večericu, nastavili smo se družiti do vrlo sitnih sati. "Generacija 21" je nastavila s koncipiranjem likova za zajedniču priču, snuždene Slovence nastojali smo oraspoložiti vicevima (naravno, o Slovencima. Za koji dan na mailove su nam počeli stizati slovenski vicevi o Hrvatima, ali kako kažu sami naši susjedi, nisu toliko dobri i originalni, uglavnom su reciklaža starijih jugo-viceva). Na rastanku, svaki je sudionik Festivala dobio bocu vina Perun, proizvedenog u vinariji Adriana Putinje u Gračišću. Nadam se da se Perun svidio svima koji su ga otvorili doma nakon povratka, i da im je prizvao friške lijepe uspomene na dva doista dinamična i zanimljiva dana.
Vidimo se na 7. Festivalu fantastične književnosti dogodine u Motovunu. tema su: divovi, u čast stote obljetnice prvog objavljivanja Nazorovog Velog Jože. Pripremajte se, a nadam se da će vas report s ovog festivala barem malo potaknuti da nam se poželite pridružiti sljedećeg ljeta.
Za sve fotke zaslužna je Petra Pekica.
(P. S. - ovaj post je nastajao tijekom cijelog dana, s pauzama, gubljenjima i ponovnim pisanjima dijelova koje su gutali poremećaji u radu blog.hr-a, te povremene nepristupačnosti i poremećaji u funkcionalnosti blog-editora. Sada je post u potpunosti dovršen. Uživajte!)
Vikend ste vjerojatno već isplanirali, a ako u ponedjeljak ne znate što ćete, evo prijedloga:
Monodrama «Moj obračun s njima» prema tekstovima Miroslava Krleže, u izvođenju Rade Šerbedžije, bila je jedna od prvih predstava izvedenih prije 26 godina na pozornici velike dvorane pazinskoga Spomen doma. Četvrt stoljeća poslije, s izmijenjenim i osuvremenjenim tekstom ove predstave, Rade Šerbedžija ponovno će nastupiti u Pazinu, u dvorištu tisućljetnog Kaštela, u ponedjeljak, 27. kolovoza u 20 sati.
Monodrama «Moj obračun s njima» dio je ovogodišnje produkcije Teatra Ulysses, a redatelj joj je Dino Radojević. Ovaj Šerbedžijin nastup u Pazinu organizira ovdašnja udruga «CS-100». Ulaznice su po cijeni od 100 kuna već u pretprodaji u pazinskom Turističkom uredu (052-622-460), a moći će se kupiti i na sam dan predstave.
Svaki Cigo svoga konja hvali, a ja prenosim iz današnjeg Glasa Istre:
NOVO SF&F ŠTIVO INSPIRIRANO STAROSLAVENSKOM MITOLOGIJOM
Priče o starim bogovima
Pisci koji su zastupljeni u zbirci, među kojima su neki još neafirmirani, ali i oni već dobro poznati u SF&F književnim krugovima, pokazali su zaista zavidnu razinu mašte
Ljubitelji znanstveno-fantastičnog štiva, ali i zaljubljenici u etnologiju i korijene hrvatske, odnosno staroslavenske kulture, zasigurno će se obradovati ako se u njihovim rukama nađe knjiga »Priče o starim bogovima«. Zbirka SF&F priča inspiriranih staroslavenskom mitologijom i istarskim podnebljem, nastala je kao zbir 18 najboljih, od 46, pristiglih radova na tematski natječaj, koji je u povodu šestog Festivala fantastične književnosti raspisalo Pučko otvoreno učilište u Pazinu.
Nakon prošlogodišnjeg natječaja posvećenog vampirskoj tematici, Učilište je ovog puta odlučilo od pisaca tražiti da likove iz staroslavenske mitologije smjeste u neke druge svjetove, u kojima će se suočiti s ljudima i tehnologijom koja se ubrzano razvija, dobiti neke nove osobine te se susretati s božanstvima iz drugih panteona. Urednik zbirke Davor Šišović u njezinu je predgovoru napisao kako su pisci ne samo ispunili očekivanja, već su dali još mnogo više, jer nikad se u potpunosti ne može znati što je u stanju stvoriti ljudska mašta te kako je ova knjiga još jedan doprinos mlade generacije očuvanju slavenske baštine.
Pisci koji su zastupljeni u zbirci, među kojima su neki još neafirmirani, ali i oni već dobro poznati u SF&F književnim krugovima, pokazali su zaista zavidnu razinu mašte. Priče u sebi objedinjuju elemente prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, čime nastaju zaista zanimljive, često komične situacije. Zamislite Moranu, staroslavensku božicu zime, smrti i ljubavne nesreće, u Pradinoj haljini, nesretnika koji se pokušava osloboditi njezinog prokletstva tako što boga Svaroga pokušava kontaktirati putem mobitela ili staroslavenske bogove koji u priči Ivana Gregova na televizoru prate nogometnu utakmicu, misleći kako zapravo gledaju bitku u kojoj se igrači pokušavaju međusobno pobiti. Na kraju se i oni odluče uključiti u bitku, pa strijelama, sjekirama i gromovima napadaju TV uređaj.
Priče bi se tematski mogle podijeliti na one koje govore o postanku svijeta i ljudi te prave herojske, a u nekima se već polako nazire sumrak bogova ili ih se pak smješta u zagrobni život, budući da su ih neki autori čak učinili smrtnima. Iako je bilo poželjno, ali ne i nužno, da pisci u svojim pričama koketiraju s elementima istarske kulture te da radnju nekako povežu s istarskim podnebljem, većina ih se ipak dotakla Istre, smještajući tamo radnju ili pak koristeći razne toponime. Tako se zmaj iz priče Nikole Biliškova zove Draguć, Potjeh Antuna Hernauta se nastanio u Pazinu, a satiri iz priče Davida Kelečića su zaglavili u Marčani. Stoga se, baš kako je Šišović i napisao, može reći da je postignut još jedan uspjeh u otvaranju Istre piscima i otvaranju pisaca Istri.
Objavljene priče odabrali su Tihana Linardon, Mirko Grdinić i Davor Šišović, a knjigu je izdalo Pučko otvoreno učilište u Pazinu. Tiskana je u nakladi od 400 primjeraka, a zasad se može nabaviti u prostorijama Učilišta u pazinskom Spomen domu. PETRA PEKICA
P. S. knjiga košta 80 kuna, a može se naručiti na telefon 052-624-333, radnim danom u radno vrijeme
dovršio sam prebacivanje mojih književnih prikaza objavljenih u novinama na poseban tematski blog nazvan "Knjiga za plažu". Prije sam prikaze objavljivao na posebnoj web stranici koja se isto zvala "Knjiga za plažu", i tamo još uvijek stoji 85 prikaza kao svojevrsna arhiva, a istoimeni blog svojevrsni joj je nastavak. Na blogu "Knjiga za plažu" zasad je objavljeno 27 prikaza objavljenih tijekom prošle i ove godine u Glasu Istre i Vijencu, dakle svi zaostaci su riješeni, i odsad ću prikaze prenositi na taj blog u tjednom ritmu, odmah nakon što budu izlazili u novinama, a bit će tu i tekstova koji u novine neće doći. Bookaleta ostaje moj osobni medij za prve dojmove, komentare, usporedbe, oduševljenja ili razočaranja o pročitanim knjigama i njihovim autorima (uz sve ostalo što se ovdje piše), dok će Knjiga za plažu biti lijepi, sustavni i disciplinirani tematski blog samo s prikazima knjiga, dakle s preporukama za čitanje.
Najfriškiji prikazi dosad objavljeni na "Knjizi za plažu" su, recimo:
Lijepo smo predstavljanje "Priča o starim bogovima" imali sinoć u Poreču, u sklopu tamošnjeg Ljetnog sajma knjiga (vidi post niže). Zbog kiše program nismo imali na otvorenom, nego u Gradskoj knjižnici, što je vjerojatno utjecalo na malo manje publike (slušalo nas je 15-20 ljudi), ali svejedno smo lijepo odradili našu priču. Mirko Grdinić i Ivana Pomazan, čije su priče u "starim bogovima" njihovi prvi objavljeni radovi, sasvim su se dobro snašli na svojim prvim javnim nastupima u ulozi autora, a Robi Selan već je iskusni veteran književnih promocija i efektno je zaokružio program. Publika je bila zadovoljna, mi također, a prodali smo i dvije knjige. Tko je htio doći, ali zbog kiše ili drugih razloga nije uspio, "Priče o starim bogovima" može kupiti na štandovima porečkog Ljetnog sajma knjiga, koji su postavljeni uz drvored na rivi ispod autobusnog kolodvora odnosno robne kuće.
Sutra (petak, 20:00) sam ponovno na Sajmu u Poreču, ovaj put u ulozi predstavljača Hrvoja Šalkovića. Vjerojatno sam jedan od rijetkih ljudi u ovoj državi koji su pročitali sve četiri njegove knjige, a iz napisa u medijima čini mi se da sam i jedan od rijetkih koji Šalkovića smatra dobrim i perspektivnim piscem. Nikad ga još nisam upoznao, tako da za izrečenu procjenu nemam nikakvih drugih osnova osim njegovih knjiga, i ovo sutra bit će nam prvi susret uživo, pa ću vam ga detaljnije opisati preksutra. Naravno, ako ste blizu, navratite.
U porečkom drvoredu Viale (između rive i autobusne stanice) će se od 20. do 26. kolovoza, od 10 do 22 sata, održavati 9. ljetni sajam knjiga. Na prodaju se nudi više od 2000 naslova u izdanju 40 nakladnika uz prigodan popust. U večernjem programu sajma održat će se pet književnih večeri, redom:
Ponedjeljak, 20. 8. u 20 sati
predstavljanje knjige Atelje pod morem
Vlatko Ivandić
moderatorice: Irena Grubica i Ivona Orlić
Srijeda, 22. 8. u 20 sati
predstavljanje zbirke fantastične književnosti Priče o starim bogovima
urednik: Davor Šišović
autori: Robi Selan, Ivana Pomazan i Mirko Grdinić
Petak, 24. 8. u 20 sati
predstavljanje knjige Zec na mjesecu
Hrvoje Šalković
moderatori: Davor Šišović i Domagoj Frntić
Subota, 25. 8. u 20 sati
predstavljanje knjige lijecenikatolik.hr
Tomislav Čadež
moderator: Nenad Popović
Nedjelja, 26. 8. u 20 sati
predstavljanje knjige Oliver: južnjačka utjeha
Zlatko Gall
moderator: Ivica Prtenjača
U slučaju kiše književni susreti održat će se u Gradskoj knjižnici Poreč, Trg Marafor 3.
Ako ste blizu, navratite, pogotovo u srijedu i petak.
Već treći dan šepam. Ili, kako bi rekli u mom kraju, cotam. Dakle, trenutačno sam - coto. (BTW, u jednoj staroj istarskoj legendi, Coto Peruzin ime je lika koji je pobijedio zmaja). Evo kako je do toga došlo.
Bio sam prije tri dana u Kringi, naravno poslom, pokrivao sam za novine lokalnu feštu Svete Marije Velike, kako oni kažu. U praksi, to znači nekoliko sati prženja na suncu, slikanja šezdesetak fotografija, zapisivanja na desetke podataka i citata iz nečijih govora da bi se sutradan iz toga složila reportaža. U neko doba, program se završava, a domaćini zovu na večeru. Do mjesta radnje treba se dovesti autom, koji je parkiran dolje kod igrališta, pa se prema autima krenulo grupno. Ostalima su auti bili bliže, moj je bio najdalje, a zadnji prije moga bio je auto jedne gospođe, koja je u nelagodi zaključila kako su joj drugi auti blokirali mogućnost izlaska. Srećom, grupa ljudi na koje smo naišli znala je čiji je auto, pa su pozvali vlasnika koji ga je brzo maknuo i napravio mjesta, ali preostala četiri parkirana auta, sve u dvorištu jedne kuće, jako su otežavali manevriranje dotičnoj gospođi. Džentlmenski sam ponudio pomoć i davao mote, skoro na milimetar točne: naprijed, još, motaj, stop, sada nazad, stop, motaj na drugu stranu, opet naprijed, i tako se mic po mic auto skoro pa uspio iskobeljati. U jednom od posljednjih manevara prizivam vozačicu pokretima da vozi prema meni, a ja se mrvicu po mrvicu krećem unazad... i odjednom propadnem u zemljicu crnu. Zapravo, u zidani jarak, no to mi nije bila utjeha.
Gravitacija je obavila svoje u djeliću sekunde, propao sam cijelom svojom visinom, k'o u crtanom filmu, i u sljedećem svjesnom trenutku osjetio da sam opružen na tvrdom dnu nečeg jako uskog. Pokret nogom, pokret rukom, pokret glavom, polagano prisjećanje što se dogodilo, i uzdah olakšanja: izgleda da ništa nije slomljeno. Sve je u redu, povičem, sekundu prije nego se gospođa sagnula nad jarak, prilično me panično dozivajući. Najprije joj pružam fotoaparat, kojeg sam cijelo vrijeme nosio u ruci, a zatim se pridižem. Gledam ruke: dobro su okrvavljene, a svud po meni oni mali ljepljivi dlakavi listići, i fleke od zemlje. Polako postajem svjestan mjesta radnje: za leđima mi je zid kuće, a predamnom neravni kameni zid visok oko metar i pol, otprilike do visine prsa. Prostor iz kojeg sam se počeo izvlačiti nije bio širi od pola metra, možda svega dva pedlja. U trenutku se zgrozim mišlju što je moglo biti da sam o neki od ta dva zida očešao glavom. Isprobavam elastičnost koljena, čini mi se sve u redu, lijevom nogom napipam izbočinu u zidu i uspnem se gore, malo je zaboljelo pri osloncu na desnu nogu, no neki me svetac valjda, ili puki slučaj, sačuvao od težih ozljeda. Otresam listiće sa sebe, žena mi daje papirnatu maramicu da omotam prste, kad je postalo očito da nisam žešće ozlijeđen i da sam i dalje priseban, dovršavamo manevar izvlačenja iz dvorišta, i ona me vozi do mog auta. Odande krećemo do konobe gdje je bila večera, društvo se tamo već okupilo, ona sjeda među njih, a ja krećem prema wc-u, malo se srediti. Za leđima čujem komentar: "Nije ga valjda Jure Grando dohvatio!".
Kad se krv i zemlja isprala, ispalo je da su mi i ruke prilično dobro prošle: osim par sitnih ogrebotina, jače su mi se razderale samo jagodice na srednjacima obje ruke (tako da sad tipkam samo kažiprstima). Tužniji sam bio zbog razderotine na hlačama (a i mobitel u džepu je zaradio ogrebotinu na stražnjem poklopcu), desni gležanj bolio je kad bih se na njega jače oslonio, ali mogao se micati u svim pravcima, tako da sam isključio iščašenje, uganuće ili prijelom. Vratio sam se za stol, i večera je protekla skoro normalno.
Kasnije, kod kuće, pomniji pregled također nije otkrio većih posljedica tog nespretnog pada. Mislio sam si tada, kvragu, zašto netko ima duboki zidani jarak oko kuće? Čemu to može služiti? Ako sam ja ovoliki upao u njega, sto puta vjerojatnije su u tu rupetinu mogla upasti kućevlasnikova vlastita djeca! Zatrpaj to, čovječe!
Danas, treći dan nakon nezgode, hodam gradom šepajući, vozim jako polako jer zna zaboljeti pri jačem pritisku na kočnicu, na jagodicama obaju srednjaka su mi flasteri, malo me nerviraju pitanja ljudi koje susrećem što mi je to s nogom, no ispalo je da sam imao puno, puno sreće. Rane na prstima mažem callendulom, zglob gelom od arnike, i jedno i drugo prilično pomaže, već za dan-dva mogao bih biti kao nov. Nisam imao potrebu ići kod doktora niti uzimati bolovanje, to bi mi bila samo nepotrebna gnjavaža, iako neki moji sugovornici misle drukčije... Inače, u tom šepavom stanju otvorile su mi se neke nove perspektive, kao da su mi se neke druge sposobnosti pojačale da bi kompenzirale hendikep sporog hodanja. Sad mi je jasan dr. House :-). Za udaljenosti koje sam ranije prelazio rutinski sada mi treba dvostruko više koraka i trostruko više vremena, a kad imaš toliko više vremena za istu stvar, svijet oko tebe malo je drukčiji, kompletniji. Rado bih zadržao takvu percepciju svijeta i kad prestanem šepati.
Kako je protekao FFK izvijestio je i Glas Istre - evo reporta s prvog dana, a zatim i s drugog dana Festivala. (nadam se da će linkovi raditi još neko vrijeme)
Čim sredim slike, eto i njih. Javite ako primijetite nešto po drugim medijima...
Ovo gore je naslovnica moje prve knjige. Izlazak moje prve knjige sam međutim zamišljao prilično drukčije nego što je s ovom bilo. A i moju prvu knjigu sam zamišljao bitno drukčijom nego što je ova. A sad, što je, tu je. Evo priče:
Prošle godine, ekipa koja je pripremala manifestaciju Legendfest u Pićnu zamolila me da im napišem sažetke nekoliko istarskih legendi za letke koje bi oni dijelili posjetiteljima manifestacije. Dogovorili smo neki skroman honorar, ja sam im poslao priče, oni su otisnuli i dijelili letke, i ta je storia, mislio sam tada, bila finita. Bilo je kasnije nekih problema s načinom obračunavanja poreza, što mi je priskrbilo neku manju gnjavažu, ali ipak gnjavažu, s obzirom o kakvoj se sitnici radilo. Dovoljno da izgubim volju za buduću suradnju.
Ovogodišnji je Legendfest pao u vikend odmah iza Motovunskog filmskog festivala, što je za mene značilo da sam fizički i psihički nedostupan za neki smisleniji kontakt. Zato sam, kad su me isti ljudi iz Legendfesta pitali mogu li moje lanjske pričice opet koristiti na isti način, za letke, kratko odgovorio: "Može", ne imajući vremena ni volje za neke detaljnije pregovore. Kako sam u subotu pisao zadnji izvještaj iz Motovuna, nisam imao vremena za odlazak na Legendfest u Pićan, i stvar bih bio zaboravio, da mi prije tjedan dana na jednom skupu u Pazinu nije prišao čovjek koji radi u općinskoj upravi Pićna, i veli on meni: "Znate, mi smo vam objavili knjigu". "Molim?", velim ja, prilično zaprepašteno, ne kopčajući odmah o čemu se radi. "Bez brige, sredili smo katalogizaciju, sve je u redu, naveli smo vas kao autora, lijepo smo to složili...", nastavlja čovjek, a ja i dalje buljim, ne shvaćajući.
I ispostavilo se sljedeće: u završnim pripremama za taj Legendfest odlučili su se da ipak ne bi tiskali letke, nego da bi te moje prepričane istarske legende tiskali u obliku knjižice, paralelno u hrvatskom i engleskom tekstu. I fakat, tako je nastala knjižica, koja na naslovnici ima ilustraciju Milivoja Ćerana (već afirmiranog ilustratora SF i fantasy izdanja), velikim kitnjastim slovima pri vrhu piše "LegendFest", iznad toga manjim slovima piše "Legende i priče Istre - Legends and tales from Istria" (tako da zapravo ne znam koji je naslov knjige - Legendfest ili Legende i priče Istre?), a pri dnu piše "priredio/editor: Davor Šišović". Knjižica je formata kao dvije kutije cigareta, ima 48 stranica, i u njoj su na hrvatskom i engleskom jeziku tiskane pričice (dakle, moji tekstovi) Kako su vile gradile Arenu; Argonauti u Istri; Atila u Istri; Bogovi i divovi; Stijena Sv. Stjepana; Legenda o kralju Albusu; Posljednja bitka kralja Epulona; Kako je nastala Pazinska jama; Veli Jože; Pićanski biskup i trnoplesari; te Jure Grando, vampir iz Kringe. Unutra ima CIP, ima i ISBN (978-953-99259-7-5), na početku ima sadržaj, na kraju impressum u kome nije istaknut ni urednik ni lektor, ni prevoditelj tekstova na engleski.
Sve su to stvari o kojima i inače pišem po novinama, po webu i blogu, o kojima govorim na televiziji, i sve su to pričice koje bi se jednog dana i trebale naći u knjizi koju već godinama pripremam (radnog naslova "Mitološki vodič kroz Istru"), ali u doista mojoj knjizi te pričice ne bi bile "suhe", već bi bile obogaćene kontekstom i obilnim popratnim materijalom. Jedna je stvar kad radiš tekstove za letke, a druga kad pripremaš knjigu. Kad sam prije dvadesetak dana rekao "Može", definitivno nisam mislio na ovako nešto.
I sad, kad mi čovjek ispriča kako su mi "objavili knjigu", ja naravno odmah velim: "Daj da vidim!". Sorry, nemam kod sebe, kaže on, donijet ću vam ili poslati prvom prilikom. Svakako mi donesite i pošaljite prvom prilikom, a također mi donesite ili pošaljite i prijedlog ugovora, kažem ja, a čovjek veli: nema problema, vidimo se. Još uvijek čekam da se javi. Knjižicu mi je u subotu, dok smo se spremali početi sa završnom književnom večeri Festivala fantastične književnosti, donio frend koji je do nje došao slučajno, iznenadivši se što vidi moje ime na njoj. Tada sam je i ja prvi put vidio. Službeno svoje primjerke još nisam dobio, a kako mi se čini da bi među vama moglo biti ljudi koji bi je htjeli imati, doista ne znam što reći o tome kako da ju nabavite. Možda da nazovete općinu Pićan?
Znate već da mi u Glasu Istre subotom ponovno izlazi rubrika Knjiga za plažu (pokrenuta 2003., pa ukinuta 2005., pa obnovljena ove godine) s književnim prikazima, a znate također da je web-izdanje Knjige za plažu prilično neažurno. Tamo je dosad prenijeto svega 85 mojih prikaza knjiga novije domaće proze, dok je do danas objavljeno još barem tridesetak novih. Rubrika se odnedavno u novinama nastavlja objavljivati tjednim ritmom, do ljeta je bila dvotjedna. Iz praktičnih razloga neću više nastavljati "puniti" web-izdanje Knjige za plažu novim tekstovima, već ću ih prenositi na istoimeni novootvoreni blog. Za početak, na tom je blogu mali intro, a uskoro slijede i prvi prikazi, uključujući i one dosad objavljene u novinama, a neobjavljene na webu, i nove, pa i neke koji neće biti u novinama nego samo na blogu. Bookaleta ostaje, što se tiče knjiga, medij za prve dojmove, komentare, uspomene i usporedbe (uz sve ostalo što ovdje pišem), a popis preporuka za čitanje, dakle, od danas je Knjiga za plažu.
19.30 - Književna večer - "Večer starih bogova"
- uvodna predavanja - Tomo Vinšćak: "Svijet starih bogova"; Milena Benini: "Staroslavenska mitologija u fantastičnoj književnosti"
- predstavljanje zbirke "Priče o starim bogovima" - knjigu predstavljaju urednik Davor Šišović i autori Anto Zirdum, Ed Barol, Nikola Biliškov, Antun Hernaut, Ivana Pomazan, Dubravka Karan, Vlatko Ivandić, Sanja Tenjer, Robi Selan, David Kelečić, Mirko Grdinić, Danijel Bogdanović, Adnadin Jašarević i Ivana Delač.
21.30 - Koncert "The Blues organic"
- nastupaju: Neven Mijač (HR), Vlado Kreslin, (SLO), Jerry Ricks (USA) & Tomislav Goluban (HR), Damir Kukuruzović (HR), Robert Ivačić & Marjan Brezovar (SLO), Telefon Blues Band (HR)
Subota, 11. kolovoza
Kringa - 14.00 - Književni piknik na Grandovoj stanciji, posljednjem obitavalištu vampira Jure Granda
Pazin - 20.00 - Kaštel - Književna večer
- Predstavljanje novih SF&F izdanja iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Slovenije
- Predstava "Izvršitelj volje Gospodove" - izvode članovi Društva za znanstvenu fantastiku "Prizma" (SLO), prema motivima romana Zorana Krušvara "Izvršitelji nauma Gospodnjeg"
Opis bloga
Što čitam i što pišem kad moram i kad ne moram, i kako se u sve to uklapaju Pazin, Istra, SF, Jules Verne, lijepa književnost, ružna stvarnost, i virtualno grebanje po dnu Pandorine kutije