Stara Bookaleta
27.07.2007., petak
Pobjednici devetog Motovuna
|
U ovom trenutku vijest je već službena, a ceremonija dodjele nagrada i svečanog zatvaranja 9. Motovunskog filmskog festivala upravo je u tijeku. Dakle, dobitnici ovogodišnjih motovunskih nagrada su: Glavna nagrada Propeler Motovuna: Drago blato (r. Dror Shaul, Izrael) Posebna priznanja žirija: Mirikitanijeve mačke (r. Linda Hattendorf, SAD), Šuma žalovanja (r. Naomi Kawase, Japan), Umijeće plakanja (r. Peter Schonau Fog, Danska), i Red Road (r. Andrea Arnold, Velika Britanija). Nagrada publike prema VIP-sms glasovima: Pjevajte nešto ljubavno (r. Goran Kulenović, Hrvatska) Nagrada Od A do A: Problem s komarcima i druge priče (r. Andrey Paounov, Bugarska) Posebno priznanje: Karneval (r. Alen Drljević, Bosna i Hercegovina) Nagrada FIPRESCI: Hallam Foe (r. David Mackenzie, Velika Britanija) Nagrada Amnesty International: Suša (r. Mahamat-Saleh Haroun, Čad) Motovun on-line: Majica (r. Hossein Martin Fazeli, Češka) |
- 21:30 - Komentari (5) - Isprintaj - #
25.07.2007., srijeda
Svi motovunski pobjednici
|
Malo sam prekopao po svojim bilješkama i tekstovima o Motovunskom filmskom festivalu unatrag pet godina, i izvukao podatke o svim dobitnicima svih festivalskih nagrada u Motovunu, od prvog Festivala 1999. godine, pa do lanjskog. Zanimljivo, provjerio sam i usporedio, moja je baza podataka opširnija od one na službenim festivalskim stranicama! Nadam se da će nekom koristiti ovi podaci, ili da će biti zabavno i informativno podsjetiti se na sve motovunske slavljenike kad se u petak budu proglašavali ovogodišnji laureati. Evo redom svih motovunskih pobjednika: 1999. Najbolji film: Ottavio (r. Diana Groo i Atila Kekesi, Mađarska-Hrvatska) Nagrada Kodaka za najbolju fotografiju: Mirko Pivčević – Pivac za film Sretno (Jedine festivalske nagrade dodjeljivane su za dokumentarne filmove nastale u grožnjanskoj Imaginarnoj akademiji) 2000. Propeler Motovuna - Billy Elliot (r. Stephen Daldrey, Velika Britanija) Najbolji dokumentarni film: Tvrđa 1999. (r. Zvonimir Jurić, Hrvatska) Motovun on-line: Aurora (r. Carla Lopez Rubio, Španjolska) 2001. Propeler Motovuna - Posljednje utočište (Last Resort, r. Pawel Pawlikovski, Velika Britanija); posebna pohvala: Slatki snovi (Slatke sanje, r. Sašo Podgoršek, Slovenija) Nagrada FIPRESCI: Ničija zemlja (r. Danis Tanović, Bosna i Hercegovina-Slovenija-Belgija) Motovun on-line - Venkelov sindrom (Venkel's Syndrom, r. Vito Rocco, Velika Britanija) 2002. Propeler Motovuna - Krvava nedjelja (Bloody Sunday, r. Paul Greengrass, Velika Britanija–Irska); posebna priznanja: Kruh i mlijeko (Kruh in mleko, r. Jan Cvitkovič, Slovenija) i Srbija godine nulte (r. Goran Marković, Srbija). Nagrada FIPRESCI - Pečenjarnica (Halbe Treppe, r. Andreas Dresen, Njemačka) Motovun on-line: 10 minuta (r. Ahmet Imamović, Bosna i Hercegovina). 2003. Propeler Motovuna: Pijani od ljubavi (Punch Drunk Love, r. Paul Thomas Anderson, SAD); posebno priznanje: Noi albinoi (r. Dragur Kari, Island) Nagrada Od A do A - Svjedoci (r. Vinko Brešan, Hrvatska). Nagrada FIPRESCI - Margaretino slavlje (A Festa de Margarete, r. Renato Falcao, Brazil). Motovun on-line – Poslije kiše (Eso Utan, r. Peter Meszaros, Mađarska); posebna pohvala: Nizozemski dan (r. Jan Ketalaars i Paul van der Wildenberg, Nizozemska). 2004. Propeler Motovuna - Jedan poljubac drag (Ae Fond Kiss, r. Ken Loach, Velika Britanija-Italija-Njemačka-Španjolska); specijalno priznanje - Čija je ovo pjesma (Čija e tazi pesen, r. Adela Peeva, Bugarska). Nagrada Od A do A - Kad porastem biću kengur (Srbija i Crna Gora, r. Radivoje Raša Andrić). Nagrada FIPRESCI - Pet zapreka (De Fem Benspaend, r. Joergen Leth i Lars Van Trier, Danska). Nagrada Jameson Short Film Award za najbolji hrvatski kratki film - Uvozne vrane (r. Goran Dević). Nagrada Amnesty International - Goblen (r. Bojan Vuletić, Srbija i Crna Gora). Motovun on-line - Flatlife (r. Jonas Geirnaert, Belgija). Nagrada publike - Priča o uplakanoj devi (r. Luigi Falorna i Byambasuren Davaa, Njemačka). 2005. Propeler Motovuna - Smrt gospodina Lazarescua (Moartea domnului Lazarescu, r. Cristi Puiu, Rumunjska); specijalno priznanje žirija - Natalie Press i Emily Blunt za uloge u filmu Moja ljetna ljubav (My summer of love, r. Pawel Pawlikovski, Velika Britanija). Nagrada Od A do A - Bal-can-can (r. Darko Mitrevski, Makedonija-Italija). Nagrada FIPRESCI - Dan i noć (Dag og nat, r. Simon Staho, Danska). Nagrada Amnesty International - Smrt gospodina Lazarescua (r. Cristi Puiu, Rumunjska) Motovun on-line - 7.35 ujutro (7,35 de la manana, r. Ignacio Vidalondo, Španjolska); posebna priznanja - Poslije kiše (r. Dušan Gligorov, Rusija) i Jedan dobar dan (r. Per Hanefjord, Švedska). 2006. Propeler Motovuna - Gledaj lijevo-desno (Look both ways, r. Sarah Watt, Australija) Nagrada Od A do A - Pizzeria Kamikaze (r. Goran Dukić, SAD) Nagrada FIPRESCI - Mi hranimo svijet (We feed the world, r. Erwin Wagenhofer, Austrija) Nagrada Amnesty International – Mi hranimo svijet (We feed the world, r. Erwin Wagenhofer, Austrija) Nagrada publike – Pizzeria Kamikaze (Wristcutters: The Love Story, r. Goran Dukić, SAD) Motovun on-line - Prva plata (r. Alen Drljević, Bosna i Hercegovina), posebno priznanje - Stubište (r. Hanna Anderson, Švedska). |
- 18:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #
24.07.2007., utorak
Vodič kroz Motovun... za novinare
|
Nastavljam gdje sam otprilike stao u prethodnome postu, a kako na Festivalu ima, kažu službeni podaci, oko 130 akreditiranih novinara (i sam među njih spadam), vjerojatno ih ima i popriličan broj neakreditiranih, nek' se lista naputaka za preživljavanje na motovunskom festivalskom brdu nastavi ovako "žanrovski". Evo: 6. Festivalski press-centar je mjesto gdje novinari koji prate MFF mogu zadovoljiti skoro sve svoje profesionalne potrebe. Vjerujte mi na riječ, jer ovo je već deveti Festival koji pratim za novine, press-centar je svake godine sve savršenije organiziran, sve bolje i sve funkcionalnije opremljen, vjerojatno bolje i od nekih redakcija. Novinarima koji tek dođu na Festival preporučujem da uzmu svoj paket tiskovina i poklona koji je za njih unaprijed pripremljen, da zatim pronađu neki mirni i tihi kutak, i da zatim dobro pročitaju i prouče sve tiskovine koje dobiju - to malo odvojenog vremena može uštedjeti puno vremena u narednim satima i danima, a pogotovo može ublažiti blamažu glupim pitanjima koje biste kasnije postavljali svima oko sebe samo zato što niste pogledali info-materijale. 7. Osoblje u press-centru je tu zato da bude na usluzi novinarima koji prate Festival, to su osobe koje znaju sve što treba znati, i zato se ne ustručavajte - pitajte ih sve što vas zanima ili što vam treba da biste uspješno obavili svoj novinarski posao. Treba napomenuti: osoblje u press-centru je izuzetno susretljivo i ljubazno, iako radi jedan od vrlo frustrirajućih poslova. Ako ih pretjerano gnjavite ili neopravdano na njih podižete glas - i mene ste time uvrijedili. 8. U press-centru osim informacija na papiru, vijesti i fotografija na festivalskom webu te na internim press-stranicama Festivala možete kao akreditirani novinar uživati i u nekim techno-povlasticama. Primjerice, možete tamo napuniti mobitel (imaju stalak s punjačima za većinu standardnih modela). Možete dobiti wireless karticu za laptop. Možete ispumpati fotke s vlastitog digitalnog aparata (morate imati USB kabel, ove godine nemaju čitače kartica). Svaki dan možete uzeti festivalski Bilten, i nakrcati se press-materijala koje tamo ostavljaju sudionici Festivala. Možete na dovoljnom broju on-line laptopa napisati i poslati tekst, obraditi i poslati fotke, telefonirati, slati i primati faksove. Ma sve što zaželite. Iako je smješten u pastoralno-ruralnom okolišu, MFF je ipak high-tech festival; kad su već tu da bi vam služile, iskoristite sve te pogodnosti, obavite posao kako treba. 9. Lov na informacije, vijesti, zanimljivosti, u Motovunu je moguć na više načina, ali neke su prigode smišljene baš da bi pogodovale novinarima. Recimo, od utorka do četvrtka u 19 sati u "pogonu" je tzv. VIP-garden, u vrtu desno od hotelske terase, niz stepenice. Tamo se svake večeri predstavlja po pet-šest festivalskih gostiju, pojedinačno ili grupno, uglavnom su to ljudi iz autorskih ekipa filmova koji se prikazuju na Festivalu. Domaćini (to su obično Mirković, Grlić i Downey) ih pokažu, predstave, oni daju neku kratku izjavu o sebi i svom filmo u o tome kako im se sviđa u Motovunu; za neke novinare i to može biti dovoljan materijal, a kome treba više, upravo na tim VIP-garden domjencima može se dogovoriti, recimo, za intervju. 10. Dobro gledajte oko sebe: u Motovunu je najbrži način obavještavanja o izmjenama u programu ili o dodatnim naprasno ubačenim programima, koji nisu najavljeni u programskoj brošurici, putem letaka odnosno malih plakata koje organizatori lijepe posvuda, a najviše ih ima po zidovima zgrada koje omeđuju gornji gradski trg. 11. Novinarska akreditacija vam nije dovoljna za ulazak na projekcije, trebate imati i ulaznicu. Nju za željeni film dobijete, besplatno, u press-centru. Ulaznica vam treba i za večernji party u 20:00 na hotelskoj terasi, tamo gdje se nakon nekog sitnog protokola obično dobro jede. Za pojesti i popiti bude i u VIP-gardenu. Novinari u Motovunu, barem navečer, ne bi trebali biti gladni. Za prijepodne ipak se trebate sami snaći. (Dovoljno za sada? Idem dalje, čitamo se opet.) |
- 16:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #
23.07.2007., ponedjeljak
Vodič kroz Motovunski filmski festival... i za autsajdere i za veterane
|
1. Kako doći u Motovun - u tome se morate sami snaći, samo imajte na umu da se na javni prijevoz ne možete osloniti, jer do Motovuna ne vodi nijedna direktna autobusna linija ni iz Zagreba ni iz Rijeke a bogami ni iz Pazina, koji je najbliže naselje sa statusom grada (štogod mislili o tome). Dolazite li autom, imajte na umu da parkiranje u ovom slučaju nije problem, nego elementarna nepogoda s kojom treba računati. U podnožju motovunskog brijega slobodnih parkirnih mjesta eventualno može biti rano ujutro, a kasnije se ide na parking uz rijeku Mirnu, odakle se autobusima vraća natrag na brdo. To praktično znači da od vremena dolaska cestom u Motovun još možda cijelih sat vremena nećete stići na pravo mjesto radnje odnosno na vrh brda. Nijedan se auto ne može ni u teoriji uspeti na brdo, osim stanovnika Motovuna i organizatorske ekipe, zaboravite na omisao da će vas netko pustiti gore ako mu tugaljivo trepnete okicama. Ako vas nekim čudom i puste da autom krenete uz brijeg, nisu vam napravili uslugu, naprotiv: gore u pravilu nećete naći parking, a ako ga i nađete, kad se nekoliko sati kasnije vratite do auta bit ćete zatvoreni drugim vozilima s nekoliko strana. 2. Raščistite sami sa sobom zašto dolazite u Motovun na Festival. Mnogi ovbdje dolaze gledati filmove, sve su projekcije još od jutra popunjene do zadnjeg mjesta, pa zato ako ne kanite gledati filmove, nemojte smetati one koji ti žele i koji u tome uživaju. Ako dolazite u Motovun samo radi tulumarenja, prije mraka nema razloga da se pojavljujete. Ako dolazite samo vidjeti što je to zapravo Motovunski filmski festival i kako to izgleda, dakle ako u Motovunu želite biti turist, neka vam je ćeif, ali prava je šteta da ne pogledate i neki film, kad ste već na filmskom festivalu, ne? 3. Osobna oprema neka vam bude što lakša i jednostavnija. Kako je u Motovunu u vrijeme kolovoških festivalskih dana? Vruće je i sparno, eto kako je, i vani i unutra. Zato se obucite što lakše, nije zgorega imati i rezervnu majicu ako ne želite cijelu večer šetati u odjeći koja se bijeli kolobarima osušenog znoja, a dobro je sa sobom imati i mali ručnik, jer znojit ćete se preko svake mjere. Vlažne maramice također je dobro imati, jer zamusat ćete se za čas, a nećete imati gdje oprati ruke. U Motovunu na nekoliko mjesta ima WC-a, ali kako je promet u njima žešći od ritma obnove zaliha, u njima često nema toaletnog papira, pa imajte pri ruci i dodatne zalihe papirnatih maramica. 4. Ritam festivalskih zbivanja užasno je dinamičan, ali nijedno živo biće, čak ni ako je po zanimanju novinar, ne može pratiti sve te događaje u nizu. Zato uzmite brošurice i letke s programom ferstivalskih zbivanja, u njima ima puno korisnih informacija, pa si pokušajte izrežirati boravak tako da nemate previše praznog hoda. Još prije nekoliko festivala netko je izračunao da je maksimalna psihološka tolerancija za gledanje otprilike dva i pol filma dnevno. Ukoliko između događaja koje ste naumili pratiti ima nekoliko sati, to je najčešće premalo da iz Motovuna odete i kasnije se vratite (parking, čekanje na autobuse, pješačenje u zadnjoj dionici uspona), pa ćete biti prisiljeni bauljati naokolo, a nema baš puno mjesta na kojima se preko dana možete skloniti u hlad, otpočinuti, ili čak i dremnuti. Rezultat takve situacije je neminovna dehidracija, a njeno poništavanje je, razumije se, dodatni trošak. 5. Ne može se biti u Motovunu na Festivalu žedan i gladan, lipsat ćete ako mislite da možete izdržati takvo što. No, treba znati sljedeće: svi koji imaju festivalsku akreditaciju (novinari, festivalski gosti, sudionici nekih programa) i svi kupci ulaznica za večernje projekcije imaju pravo konzumacije na tzv. "fešti" koja se svakoga dana u 20:00 sati održava na terasi iza hotela Kaštel. Klopa je besplatna, ali nema je u neograničenim količinama, ponekad stampedo izgladnih filmoljubaca počisti stolove u svega nekoliko minuta. Dakle, ako vam se prije gledanja filma nešto jede, budite u pravo vrijeme na pravom mjestu s pravim komadom papira ili plastike u rukama ili oko vrata. (mogao bih još, ali posao zove, nastavljam drugi put) |
- 19:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #
20.07.2007., petak
Liburnicon 2007.
|
Konvencija znanstvene fantastike LIBURNICON (prošle godine održana pod nazivom ABBACON, ali joj je ime promijenjeno jer je (zlobne) komentatore navodilo na pomisao da se radi o okupljanju fanova grupe ABBA), održava se u Opatiji danas i sutra, dakle u petak i subotu, 20. i 21. srpnja. Bacite oko na program i satnicu, a naravno da iz obilnog programa preporučujem večerašnju književnu večer, u 21 sat, na kojoj uz mene (govorit ću o Istri kao temi znanstvenofantastične književnosti) nastupaju još Valerio Orlić, Zoran Krušvar i Ernie Gigante Dešković. Vidimo se! |
- 09:26 - Komentari (2) - Isprintaj - #
18.07.2007., srijeda
Filmska Istra
|
Svake godine kad se približi Motovunski filmski festival, a ovogodišnji počinje za par dana, u ponedjeljak, padne mi na pamet da još uvijek nitko nije sabrao sve informacije, činjenice, sjećanja aktera i svjedoka, dokumente i drugu građu, o filmu u Istri i Istri na filmu. Ne mislim na filmske festivale, oni su više-manje dokumentirani, mislim na filmove koji temom ili mjestom radnje govore o Istri, i na filmove fizički snimljene u Istri. Iako se na prvi pogled čini relativno jednostavnim prikupiti podatke o takvoj filmskoj povijesti Istre, kad malo dublje zađete u građu, to ne ispada nimalo jednostavno. Primjerice, koliko bi ljudi moglo iz glave odgovoriti na pitanje koliko je u povijesti hrvatske (ili za ranije doba jugoslavenske) kinematografije snimljeno cjelovečernjih igranih filmova čija je radnja smještena u Istru? Odgovor će vjerojatno biti za mnoge razočaravajući: svega tri. Prvi je od njih bio crno-bijeni film »Barba Žvane« iz 1949. godine, redatelja i scenarista Vjekoslava Afrića, koscenarist je bio Drago Gervais, a glavnu ulogu tumačio je Dragomir Felba. Sažetak filma prenosim s interneta: »Kako bi pomogli izgladnjelim partizanima u Gorskom kotaru, seljaci Istre šalju im deset grla stoke po Barba Žvani, koji se lukavstvima izvlači iz opasnih situacija, te stiže u Gorski kotar i pridružuje se partizanima. Godine 1945. Istra je slobodna, a na čelu partizanske kolone u svoje selo pobjedonosno ulazi Barba Žvane«. Osim nekoliko inserata na televiziji, nisam vidio ovaj film u cijelosti, i ne znam kada je zadnji put javno prikazan. Znate li vi? Redatelj Miroslav Mikuljan snimio je 1985. godine prema scenariju svoje tadašnje supruge Marije Peakić Mikuljan film »Crveni i crni«, o pobuni labinskih rudara odnosno Labinskoj republici. Iste godine nastao je »Na istarski način« redatelja i scenarista Vladimira Fulgosija, a na scenariju su surađivali još Kruno Quien i Milan Rakovac, na čijem je romanu »Riva i druži« temeljena filmska priča. I to je sve. Tu i tamo se poneka istarska epizoda pojavi u filmu kojem je glavna radnja smještena negdje drugdje, primjerice u »Životu sa stricem« Krste Papića glavni lik nakratko dolazi na školovanje u učiteljsku školu u Istri. Istra je, dakle, u hrvatskoj kinematografiji zastupljena izuzetno slabo, sve druge regije ju šišaju po učestalosti pojavljivanja u filmskim pričama. Godinama nikome nije bilo stalo istarskoj filmskoj baštini pribrojiti i uratke talijanske kinematografije, koja je za istraživanja ove teme vrlo široko polje. Izdvojimo samo jedan zapaženiji slučaj filma na čijem je scenariju surađivao čak i Federico Fellini: 1949. godine Mario Bonnard snimio je film »La citta dolente« (u Americi prikazivan pod naslovom »City of Pain«), radnjom smješten u Pulu neposredno poslije Drugog svjetskog rata, s poantom u »esulskom pitanju«. Od tog »Grada boli« pa do prije dvije godine dovršene te još prije emitiranja ozloglašene mini-serije »Il cuore nel pozzo«, u talijanskoj, pa i u drugim kinematografijama, Istra se javljala na razne načine. Čuvena glumica Alida Valli, rođenjem Puljanka, glumi lik izbjeglice iz Istre u britansko-talijanskom filmu »The Stranger's Hand« iz 1954. godine, prema špijunskom trileru Grahama Greena. Taman sam razmišljao: zar još nikome nije palo na pamet da ekranizira »Velog Jožu«, makar kao crtani film, kad naletim na podatak da je Radio-televizija Beograd 1968. godine snimila TV-film »Veli Jože«, redateljice Mirjane Samardžić. Volio bih imati taj film, na nekom kod kuće gledljivom mediju, može li tko pomoći u njegovom nalaženju? I negdašnja Radio-televizija Zagreb ima neke adute, primjerice TV-film »Grgo gre u Pazin« iz 1983. godine, redatelja Vladimira Fulgosija i scenarista Milana Rakovca. Dokumentarci o Istri posebna su priča, i njih ima sijaset, od poslijeratnih propagandnih filmova o Istri redatelja Branka Marjanovića (koji se kasnije proslavio kao redatelj prvog zabranjenog filma u Jugoslaviji, »Ciguli-miguli«), do plodne produkcije umjetničkih dokumentaraca radionice Factum, kroz koju je stasala i nekolicina pulskih autora. A koprodukcije? Jednom mi je jedan filmski znalac kazao da je možda čak 300 filmskih koprodukcija snimljeno u Istri, čak i puno prije onog »zlatnog doba« kada se Draguć nazivalo »istarskim Hollywoodom«. A brojne su zanimljivosti i anegdote vezane uz te filmske koprodukcije snimane u Istri. Neki se još sjećaju kako je Clint Eastwood tenkom rasturao Vižinadu u filmu »Kelly's Heroes«, kako se Jackie Chan polomio skačući kroz dvigradske ruševine u svom hitu »Božji oklop« (u istom filmu je Jackie jurcao motorom po motovunskom trgu!), kako su kulise pred pazinskim Kaštelom pale na Johna Rhysa Daviesa i slomile mu ruku pri snimanju »Mušketirke«, kako je simpatično Boljun bio okićen pagodama za potrebe filma »Posljednji put za Kinu«, kako je u Draguću Karl Malden učio Milana Srdoča engleskim psovkama dok se snimao film »Suton«, kulise vikinškog sela još su godinama ostale na obalama Limskog zaljeva nakon snimanja filma »Vikinzi« s Kirkom Douglasom… Mnoge bi se lijepe stranice mogle napisati, možda dokumentarni film napraviti, knjiga objaviti, ili barem baza podataka na webu, o filmu u Istri i Istri na filmu… Ogroman je to posao, a građa iz godine u godinu raste. Iskreno, taj posao smatram i svojim vlastitim izazovom, no pomalo me obeshrabri, ogromnošću i nepreglednošću, svako početno sređivanje podataka. Tko uspije napraviti taj istarski filmski leksikon, napravit će životno djelo. (ovo je malo modificiran tekst posljednjeg nastavka moje kolumne "Šćika na šćiku", koji je objavljen u Glasu Istre ovog ponedjeljka) |
- 22:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #
17.07.2007., utorak
Par dana vode
|
Pobjegao sam na par dana od svega u svijet vode, a kako sam prije puta zaboravio kupiti bon za mobitel, sada me mnogi zovu ili mi šalju poruke, a ja im ne mogu odgovoriti. Eto, ako oni koji me traže čitaju ovo, sada znaju zašto sam nedostupan, a bit ću opet dostupan od četvrtka navečer. Na svu sreću, i u svijetu vode ima cyber-cafea, pa se bar nešto može kompenzirati. Tekući poslovi i predstojeći događaji koji me isprepliću s nekima od ljudi koji ovo čitaju, u ovakvom su stanju: - "Priče o starim bogovima" su u proizvodnji, bit će to još jedna lijepa knjiga s kojom će mnogi, uključujući i mene, biti prezadovoljni. - Od ponedjeljka sam u Motovunu, već deveti put pratim za moje novine Motovunski filmski festival, pa se s nekima od vas valjda vidim i tamo (osim ako se opet ne promašimo, kao lani). - No, prije MFF-a, u Opatiji se održava konvencija znanstvene fantastike Liburnicon, eto me tamo u programu u subotu 21. srpnja navečer, pričamo o domaćoj SF&F književnosti. - Nakon što se nauživate filmova, nadam se da ćete naći vremena i za posjet šestom Festivalu fantastične književnosti, koji se, podsjećam, održava 10. i 11. kolovoza u Gračišću i Pazinu (detaljna propaganda slijedi) - Trebao bih imati neke veze i s ljetnim sajmom knjiga u Poreču koji će se održati negdje potkraj kolovoza, o tome više kada dođe vrijeme. Knjige se čitaju i dalje, neke se i uređuju, ima posla s time i u vodenom svijetu. Uživajte, |
- 15:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #
01.07.2007., nedjelja
Rezultati natječaja za "Priče o starim bogovima"
|
Na natječaj za "Priče o starim bogovima" stiglo je 46 priča, a za objavljivanje u istoimenoj zbirci odabrano je sljedećih 18: Vesna Bolfek: Snijeg i pepeo Dubravka Karan: Tartufi, Oračev praunuk i šumski duh Leši Ed Barol: Sjena Ivana Delač: Post mortem Robi Selan: Hajdinski prolaz Petra Valković: Slijedeći sunce Antun Hernaut: Potjeh u Pazinu Ivan Gregov: Jeste li se zapitali Anto Zirdum: Granica svega Ivana Pomazan: Raspjevani div Vlatko Ivandić: Priča o starim bogovima kako ju je ispričala Ljupka Mokošić Sanja Lovrenčić: Dok Svarog udara u nakovanj Nikola Biliškov: Kako je Veles spasio Istru Danijel Bogdanović: Posebna vrsta lovine David Kelečić: Ljubavnica noći Adnadin Jašarević: Triglavov kompleks Mirko Grdinić: Morana Sanja Tenjer: Kuća bogova Zbirka "Priče o starim bogovima" bit će predstavljena na 6. Festivalu fantastične književnosti koji će se održati 10. i 11. kolovoza u Gračišću i Pazinu. Hvala svima koji su slali svoje priče na ovaj natječaj, a uvrštenim autorima srdačna čestitka. Vidimo se na festivalu! |
