Stara Bookaleta
23.07.2007., ponedjeljak
Vodič kroz Motovunski filmski festival... i za autsajdere i za veterane
|
1. Kako doći u Motovun - u tome se morate sami snaći, samo imajte na umu da se na javni prijevoz ne možete osloniti, jer do Motovuna ne vodi nijedna direktna autobusna linija ni iz Zagreba ni iz Rijeke a bogami ni iz Pazina, koji je najbliže naselje sa statusom grada (štogod mislili o tome). Dolazite li autom, imajte na umu da parkiranje u ovom slučaju nije problem, nego elementarna nepogoda s kojom treba računati. U podnožju motovunskog brijega slobodnih parkirnih mjesta eventualno može biti rano ujutro, a kasnije se ide na parking uz rijeku Mirnu, odakle se autobusima vraća natrag na brdo. To praktično znači da od vremena dolaska cestom u Motovun još možda cijelih sat vremena nećete stići na pravo mjesto radnje odnosno na vrh brda. Nijedan se auto ne može ni u teoriji uspeti na brdo, osim stanovnika Motovuna i organizatorske ekipe, zaboravite na omisao da će vas netko pustiti gore ako mu tugaljivo trepnete okicama. Ako vas nekim čudom i puste da autom krenete uz brijeg, nisu vam napravili uslugu, naprotiv: gore u pravilu nećete naći parking, a ako ga i nađete, kad se nekoliko sati kasnije vratite do auta bit ćete zatvoreni drugim vozilima s nekoliko strana. 2. Raščistite sami sa sobom zašto dolazite u Motovun na Festival. Mnogi ovbdje dolaze gledati filmove, sve su projekcije još od jutra popunjene do zadnjeg mjesta, pa zato ako ne kanite gledati filmove, nemojte smetati one koji ti žele i koji u tome uživaju. Ako dolazite u Motovun samo radi tulumarenja, prije mraka nema razloga da se pojavljujete. Ako dolazite samo vidjeti što je to zapravo Motovunski filmski festival i kako to izgleda, dakle ako u Motovunu želite biti turist, neka vam je ćeif, ali prava je šteta da ne pogledate i neki film, kad ste već na filmskom festivalu, ne? 3. Osobna oprema neka vam bude što lakša i jednostavnija. Kako je u Motovunu u vrijeme kolovoških festivalskih dana? Vruće je i sparno, eto kako je, i vani i unutra. Zato se obucite što lakše, nije zgorega imati i rezervnu majicu ako ne želite cijelu večer šetati u odjeći koja se bijeli kolobarima osušenog znoja, a dobro je sa sobom imati i mali ručnik, jer znojit ćete se preko svake mjere. Vlažne maramice također je dobro imati, jer zamusat ćete se za čas, a nećete imati gdje oprati ruke. U Motovunu na nekoliko mjesta ima WC-a, ali kako je promet u njima žešći od ritma obnove zaliha, u njima često nema toaletnog papira, pa imajte pri ruci i dodatne zalihe papirnatih maramica. 4. Ritam festivalskih zbivanja užasno je dinamičan, ali nijedno živo biće, čak ni ako je po zanimanju novinar, ne može pratiti sve te događaje u nizu. Zato uzmite brošurice i letke s programom ferstivalskih zbivanja, u njima ima puno korisnih informacija, pa si pokušajte izrežirati boravak tako da nemate previše praznog hoda. Još prije nekoliko festivala netko je izračunao da je maksimalna psihološka tolerancija za gledanje otprilike dva i pol filma dnevno. Ukoliko između događaja koje ste naumili pratiti ima nekoliko sati, to je najčešće premalo da iz Motovuna odete i kasnije se vratite (parking, čekanje na autobuse, pješačenje u zadnjoj dionici uspona), pa ćete biti prisiljeni bauljati naokolo, a nema baš puno mjesta na kojima se preko dana možete skloniti u hlad, otpočinuti, ili čak i dremnuti. Rezultat takve situacije je neminovna dehidracija, a njeno poništavanje je, razumije se, dodatni trošak. 5. Ne može se biti u Motovunu na Festivalu žedan i gladan, lipsat ćete ako mislite da možete izdržati takvo što. No, treba znati sljedeće: svi koji imaju festivalsku akreditaciju (novinari, festivalski gosti, sudionici nekih programa) i svi kupci ulaznica za večernje projekcije imaju pravo konzumacije na tzv. "fešti" koja se svakoga dana u 20:00 sati održava na terasi iza hotela Kaštel. Klopa je besplatna, ali nema je u neograničenim količinama, ponekad stampedo izgladnih filmoljubaca počisti stolove u svega nekoliko minuta. Dakle, ako vam se prije gledanja filma nešto jede, budite u pravo vrijeme na pravom mjestu s pravim komadom papira ili plastike u rukama ili oko vrata. (mogao bih još, ali posao zove, nastavljam drugi put) |
