Stara Bookaleta
18.07.2007., srijeda
Filmska Istra
|
Svake godine kad se približi Motovunski filmski festival, a ovogodišnji počinje za par dana, u ponedjeljak, padne mi na pamet da još uvijek nitko nije sabrao sve informacije, činjenice, sjećanja aktera i svjedoka, dokumente i drugu građu, o filmu u Istri i Istri na filmu. Ne mislim na filmske festivale, oni su više-manje dokumentirani, mislim na filmove koji temom ili mjestom radnje govore o Istri, i na filmove fizički snimljene u Istri. Iako se na prvi pogled čini relativno jednostavnim prikupiti podatke o takvoj filmskoj povijesti Istre, kad malo dublje zađete u građu, to ne ispada nimalo jednostavno. Primjerice, koliko bi ljudi moglo iz glave odgovoriti na pitanje koliko je u povijesti hrvatske (ili za ranije doba jugoslavenske) kinematografije snimljeno cjelovečernjih igranih filmova čija je radnja smještena u Istru? Odgovor će vjerojatno biti za mnoge razočaravajući: svega tri. Prvi je od njih bio crno-bijeni film »Barba Žvane« iz 1949. godine, redatelja i scenarista Vjekoslava Afrića, koscenarist je bio Drago Gervais, a glavnu ulogu tumačio je Dragomir Felba. Sažetak filma prenosim s interneta: »Kako bi pomogli izgladnjelim partizanima u Gorskom kotaru, seljaci Istre šalju im deset grla stoke po Barba Žvani, koji se lukavstvima izvlači iz opasnih situacija, te stiže u Gorski kotar i pridružuje se partizanima. Godine 1945. Istra je slobodna, a na čelu partizanske kolone u svoje selo pobjedonosno ulazi Barba Žvane«. Osim nekoliko inserata na televiziji, nisam vidio ovaj film u cijelosti, i ne znam kada je zadnji put javno prikazan. Znate li vi? Redatelj Miroslav Mikuljan snimio je 1985. godine prema scenariju svoje tadašnje supruge Marije Peakić Mikuljan film »Crveni i crni«, o pobuni labinskih rudara odnosno Labinskoj republici. Iste godine nastao je »Na istarski način« redatelja i scenarista Vladimira Fulgosija, a na scenariju su surađivali još Kruno Quien i Milan Rakovac, na čijem je romanu »Riva i druži« temeljena filmska priča. I to je sve. Tu i tamo se poneka istarska epizoda pojavi u filmu kojem je glavna radnja smještena negdje drugdje, primjerice u »Životu sa stricem« Krste Papića glavni lik nakratko dolazi na školovanje u učiteljsku školu u Istri. Istra je, dakle, u hrvatskoj kinematografiji zastupljena izuzetno slabo, sve druge regije ju šišaju po učestalosti pojavljivanja u filmskim pričama. Godinama nikome nije bilo stalo istarskoj filmskoj baštini pribrojiti i uratke talijanske kinematografije, koja je za istraživanja ove teme vrlo široko polje. Izdvojimo samo jedan zapaženiji slučaj filma na čijem je scenariju surađivao čak i Federico Fellini: 1949. godine Mario Bonnard snimio je film »La citta dolente« (u Americi prikazivan pod naslovom »City of Pain«), radnjom smješten u Pulu neposredno poslije Drugog svjetskog rata, s poantom u »esulskom pitanju«. Od tog »Grada boli« pa do prije dvije godine dovršene te još prije emitiranja ozloglašene mini-serije »Il cuore nel pozzo«, u talijanskoj, pa i u drugim kinematografijama, Istra se javljala na razne načine. Čuvena glumica Alida Valli, rođenjem Puljanka, glumi lik izbjeglice iz Istre u britansko-talijanskom filmu »The Stranger's Hand« iz 1954. godine, prema špijunskom trileru Grahama Greena. Taman sam razmišljao: zar još nikome nije palo na pamet da ekranizira »Velog Jožu«, makar kao crtani film, kad naletim na podatak da je Radio-televizija Beograd 1968. godine snimila TV-film »Veli Jože«, redateljice Mirjane Samardžić. Volio bih imati taj film, na nekom kod kuće gledljivom mediju, može li tko pomoći u njegovom nalaženju? I negdašnja Radio-televizija Zagreb ima neke adute, primjerice TV-film »Grgo gre u Pazin« iz 1983. godine, redatelja Vladimira Fulgosija i scenarista Milana Rakovca. Dokumentarci o Istri posebna su priča, i njih ima sijaset, od poslijeratnih propagandnih filmova o Istri redatelja Branka Marjanovića (koji se kasnije proslavio kao redatelj prvog zabranjenog filma u Jugoslaviji, »Ciguli-miguli«), do plodne produkcije umjetničkih dokumentaraca radionice Factum, kroz koju je stasala i nekolicina pulskih autora. A koprodukcije? Jednom mi je jedan filmski znalac kazao da je možda čak 300 filmskih koprodukcija snimljeno u Istri, čak i puno prije onog »zlatnog doba« kada se Draguć nazivalo »istarskim Hollywoodom«. A brojne su zanimljivosti i anegdote vezane uz te filmske koprodukcije snimane u Istri. Neki se još sjećaju kako je Clint Eastwood tenkom rasturao Vižinadu u filmu »Kelly's Heroes«, kako se Jackie Chan polomio skačući kroz dvigradske ruševine u svom hitu »Božji oklop« (u istom filmu je Jackie jurcao motorom po motovunskom trgu!), kako su kulise pred pazinskim Kaštelom pale na Johna Rhysa Daviesa i slomile mu ruku pri snimanju »Mušketirke«, kako je simpatično Boljun bio okićen pagodama za potrebe filma »Posljednji put za Kinu«, kako je u Draguću Karl Malden učio Milana Srdoča engleskim psovkama dok se snimao film »Suton«, kulise vikinškog sela još su godinama ostale na obalama Limskog zaljeva nakon snimanja filma »Vikinzi« s Kirkom Douglasom… Mnoge bi se lijepe stranice mogle napisati, možda dokumentarni film napraviti, knjiga objaviti, ili barem baza podataka na webu, o filmu u Istri i Istri na filmu… Ogroman je to posao, a građa iz godine u godinu raste. Iskreno, taj posao smatram i svojim vlastitim izazovom, no pomalo me obeshrabri, ogromnošću i nepreglednošću, svako početno sređivanje podataka. Tko uspije napraviti taj istarski filmski leksikon, napravit će životno djelo. (ovo je malo modificiran tekst posljednjeg nastavka moje kolumne "Šćika na šćiku", koji je objavljen u Glasu Istre ovog ponedjeljka) |
