Nastavljam gdje sam otprilike stao u prethodnome postu, a kako na Festivalu ima, kažu službeni podaci, oko 130 akreditiranih novinara (i sam među njih spadam), vjerojatno ih ima i popriličan broj neakreditiranih, nek' se lista naputaka za preživljavanje na motovunskom festivalskom brdu nastavi ovako "žanrovski". Evo:
6. Festivalski press-centar je mjesto gdje novinari koji prate MFF mogu zadovoljiti skoro sve svoje profesionalne potrebe. Vjerujte mi na riječ, jer ovo je već deveti Festival koji pratim za novine, press-centar je svake godine sve savršenije organiziran, sve bolje i sve funkcionalnije opremljen, vjerojatno bolje i od nekih redakcija. Novinarima koji tek dođu na Festival preporučujem da uzmu svoj paket tiskovina i poklona koji je za njih unaprijed pripremljen, da zatim pronađu neki mirni i tihi kutak, i da zatim dobro pročitaju i prouče sve tiskovine koje dobiju - to malo odvojenog vremena može uštedjeti puno vremena u narednim satima i danima, a pogotovo može ublažiti blamažu glupim pitanjima koje biste kasnije postavljali svima oko sebe samo zato što niste pogledali info-materijale.
7. Osoblje u press-centru je tu zato da bude na usluzi novinarima koji prate Festival, to su osobe koje znaju sve što treba znati, i zato se ne ustručavajte - pitajte ih sve što vas zanima ili što vam treba da biste uspješno obavili svoj novinarski posao. Treba napomenuti: osoblje u press-centru je izuzetno susretljivo i ljubazno, iako radi jedan od vrlo frustrirajućih poslova. Ako ih pretjerano gnjavite ili neopravdano na njih podižete glas - i mene ste time uvrijedili.
8. U press-centru osim informacija na papiru, vijesti i fotografija na festivalskom webu te na internim press-stranicama Festivala možete kao akreditirani novinar uživati i u nekim techno-povlasticama. Primjerice, možete tamo napuniti mobitel (imaju stalak s punjačima za većinu standardnih modela). Možete dobiti wireless karticu za laptop. Možete ispumpati fotke s vlastitog digitalnog aparata (morate imati USB kabel, ove godine nemaju čitače kartica). Svaki dan možete uzeti festivalski Bilten, i nakrcati se press-materijala koje tamo ostavljaju sudionici Festivala. Možete na dovoljnom broju on-line laptopa napisati i poslati tekst, obraditi i poslati fotke, telefonirati, slati i primati faksove. Ma sve što zaželite. Iako je smješten u pastoralno-ruralnom okolišu, MFF je ipak high-tech festival; kad su već tu da bi vam služile, iskoristite sve te pogodnosti, obavite posao kako treba.
9. Lov na informacije, vijesti, zanimljivosti, u Motovunu je moguć na više načina, ali neke su prigode smišljene baš da bi pogodovale novinarima. Recimo, od utorka do četvrtka u 19 sati u "pogonu" je tzv. VIP-garden, u vrtu desno od hotelske terase, niz stepenice. Tamo se svake večeri predstavlja po pet-šest festivalskih gostiju, pojedinačno ili grupno, uglavnom su to ljudi iz autorskih ekipa filmova koji se prikazuju na Festivalu. Domaćini (to su obično Mirković, Grlić i Downey) ih pokažu, predstave, oni daju neku kratku izjavu o sebi i svom filmo u o tome kako im se sviđa u Motovunu; za neke novinare i to može biti dovoljan materijal, a kome treba više, upravo na tim VIP-garden domjencima može se dogovoriti, recimo, za intervju.
10. Dobro gledajte oko sebe: u Motovunu je najbrži način obavještavanja o izmjenama u programu ili o dodatnim naprasno ubačenim programima, koji nisu najavljeni u programskoj brošurici, putem letaka odnosno malih plakata koje organizatori lijepe posvuda, a najviše ih ima po zidovima zgrada koje omeđuju gornji gradski trg.
11. Novinarska akreditacija vam nije dovoljna za ulazak na projekcije, trebate imati i ulaznicu. Nju za željeni film dobijete, besplatno, u press-centru. Ulaznica vam treba i za večernji party u 20:00 na hotelskoj terasi, tamo gdje se nakon nekog sitnog protokola obično dobro jede. Za pojesti i popiti bude i u VIP-gardenu. Novinari u Motovunu, barem navečer, ne bi trebali biti gladni. Za prijepodne ipak se trebate sami snaći.
Opis bloga
Što čitam i što pišem kad moram i kad ne moram, i kako se u sve to uklapaju Pazin, Istra, SF, Jules Verne, lijepa književnost, ružna stvarnost, i virtualno grebanje po dnu Pandorine kutije