U povodu 150. obljetnice rođenja Nikole Tesle, Naklada Zoro objavila je monumentalnu monografiju "I bi svjetlo!", u čijem je nastajanju stanovitu ulogu imala i moja malenkost. Urednik knjige je Zoran Filipović, a tekstove odnosno priloge potpisuje devet autora. Knjigu otvara nadahnuti predgovor akademika Miroslava Radmana naslovljen "Neka bude Tesla, i svjetlo bi!". Slijedi najduži tekst u knjizi, Teslina biografija "Od Smiljana do vječnosti" koju je napisao Dalibor Perković Izitpajn. Zatim akademik Vladimir Paar u tekstu "Nikola Tesla - vizionar 21. stoljeća" detaljnije objašnjava značaj Teslinih znanstvenih otkrića. "Nikola Tesla i počeci elektrifikacije u Hrvatskoj" naslov je teksta Zvonimira Jakobovića, četvrtog po redu u knjizi, a za njim slijedi kratak, ali intrigantan tekst Korada Korlevića "Tesla i prokletstvo zanimljivog života - ovisnost o otkrivanju". Konačno sam i ja na redu: moj tekst nosi naslov "Nikola Tesla - inspiracija umjetnicima", a bavi se interpretacijama i reinterpretacijama Teslina lika i djela u književnosti, stripu, filmu, glazbi, kazalištu i operi. Bilo je izuzetno zanimljivo i zabavno istraživati koga je sve i na koji način Tesla nadahnuo, i još uvijek nadahnjuje, za umjetničku obradu, od svojih suvremenika Marka Twaina i Huga Gernsbacka pa sve do naših dana. Naravno da sam pronašao "vezu" i sa Julesom Verneom i s vampirima.
No, knjiga ide dalje: "Teslin zavežljaj iz Hrvatske" naslov je teksta Mihovila-Bogoslava Matkovića, kratkog promišljanja o Teslinom nasljeđu kao sprezi lokalnog i globalnog, ali intonacije vrlo različite od onih koje smo slušali tijekom ljeta na skupovima u čast Teslinoj obljetnici. Slijedi detaljan popis Teslinih patenata prijavljenih u SAD, a kroz knjigu su rašireni nacrti i detaljnija objašnjenja najvažnijih Teslinih izuma, što je pripremio Renato Filipin. Naposljetku, Branimir Pofuk autor je sažetka, koji je također preveden na engleski, njemački i francuski. Reprodukcije fotografija i ilustracija, od kojih najveći broj potječe iz Muzeja Nikole Tesle u Beogradu, nevjerojatno su kvalitetne, zapravo, priznajem, još nisam vidio monografiju s tako dobrim ilustracijama.
Knjiga je doista monumentalna, a monumentalna joj je i cijena: u knjižarama se prodaje za 500 kuna, no preko Superknjižare ju možete dobiti za 400 kuna. Iznos je popriličan, i iako bih se sam teško odlučio kupiti takvo što za tolike novce, mogu iskreno procijeniti da je nedvojbeno da sadržajem, izgledom i kvalitetom ova knjiga i vrijedi toliko. Sve što biste ikada poželjeli znati o Nikoli Tesli je unutra, a sve što biste ikoga ikada poželjeli naučiti o Nikoli Tesli, također je unutra, pa mi se čini da bi ova knjiga mogla biti idealan poklon, i za sebe i za drugoga. Nekoliko prikaza u medijima, čak i onih koji su odjednom analizirali sva izdanja koja su se tijekom ljeta (Teslin rođendan bio je 10. srpnja) pojavila u povodu Tesline obljetnice, pohvalilo je našu monografiju, a tijekom jeseni planira se i nekoliko javnih predstavljanja. No, urednik i nakladnik Zoran Filipović javlja mi i krasnu vijest, da će monografija "I bi svjetlo!" biti prvi put svečano predstavljena na Sajmu knjiga u Frankfurtu, u četvrtak, 5. listopada, u 15 sati, na zajedničkom štandu hrvatskih nakladnika. Ako ste u blizini, navratite, bit ću tamo!
Teslom se inače nastavljam baviti, uređujući za Nakladu Zoro još nekoliko zanimljivih naslova, čut će se kada dođe vrijeme.
Eto već četvrte recenzije zbirke "Vampirske priče" na netu: uvodni tekst odnosno recenzija Zorana Krušvara izazvala je zanimljivu i živahnu raspravu na forumu, svakako bacite oko, zabavno je.
PAZINSKOM RADIO KLUBU ODOBREN KONTAKT S ASTRONAUTOM U MEĐUNARODNOJ SVEMIRSKOJ STANICI
Otvaranje Istrakona 2007. iz svemira!?
PAZIN - Popularna konvencija znanstvene fantastike »Istrakon«, koja se svake godine održava u Pazinu, a dogodine će trajati od 23. do 25. ožujka, vjerojatno će se otvoriti iz svemira! Od Marka Pernića iz pazinskog Radio kluba saznajemo da je odobren kontakt s astronautom koji će u trenutku održavanja Istrakona biti na Međunarodnoj svemirskoj stanici, jedinoj koja ima ljudsku posadu. Hoće li se ostvariti kontakt baš u trenutku otvaranja ove, osme SF konvencije, ovisi o vremenu prolaska stanice iznad Hrvatske.
O uspjehu u radioamaterskim krugovima govori i to što je to prvi projekt dodijeljen jednoj organizaciji izvan SAD-a, Japana ili Europske unije te prvi takav kontakt iz Europe nakon 2005. godine. Spektakularno otvorenje konvencije koju organizira pazinska udruga »Albus« plod je suradnje Radio kluba s ARISS-om, radioamaterskom organizacijom povezanom s Međunarodnom svemirskom stanicom. Ta veza omogućuje da se za vrijeme prolaska stanice mogu tijekom deset minuta postavljati pitanja njenoj posadi. Pernić naglašava da se pitanja astronautima moraju unaprijed poslati da bi mogli odgovoriti na njih.
Iako postoje strogi uvjeti kojima se otvaraju manifestacije iz svemira, pazinski Radio klub uspio je preko poznanstava koja su sklopili na brojnim međunarodnim susretima i praćenjima satelita, poput SSET Expressa i SuitSata, jednostavnijim putem doći do te zaista spektakularne veze. Stanica se može vidjeti četiri puta dnevno, a Pernić ističe da je teško pretpostaviti kada će biti nad nama. Istrakon svake godine privlači više od 500 zaljubljenika u znanstvenu fantastiku. Nakon ovogodišnjeg gostovanja Briana Aldissa, prema čijoj je priči Steven Spielberg napravio film »Umjetna inteligencija«, javljanjem iz svemira sadržaj Istrakona bit će još senzacionalniji. A. Fi.
Na Blogovom kolcu objavljen je izvrstan prikaz zbirke "Vampirske priče"! I da nisam urednik, čitajući Macanov tekst neizostavno bih poželio uzeti tu knjigu u ruke (a i vi ju možete naručiti, pozivom na telefonski broj 052-624-333). Ugodno čitanje (i prikaza i knjige, redoslijed prepuštam vama)!
Minulih tjedana teškom mukom sam se probijao kroz roman "Posljednji dani panka" Gordana Nuhanovića. Puno sam očekivao, s obzirom da su neke od njegovih kratkih priča izuzetne, no tekst sam doživio kao bezizlazno sumoran, fabule zapetljane i na trenutke sasvim besmislene, humora previše lokalnog, sporedni likovi preslični su jedni drugima, glavni lik unatoč dobrim startnim premisama kroz roman tone u bezličnost, na trenutke jedva čekaš da tekst napokon završi, no umjesto da završi, na kraju previše toga ostaje u zraku. Nije taj roman jako loš, ima i blistavih epizoda, poput one s pranjem roda, u rečenicama je Nuhanović uglavnom solidno nadahnut, posebno je dobar kao urbani pejsažist, ono s Azerbejdžanom na početku i na kraju izvrsno leži, ali u cjelini, kao priča, roman je daleko ispod pripovijetki u prve dvije Nuhanovićeve zbirke.
Kako se od jedne knjige najbolje odmaram drugom, istodobno sam otvorio roman "Snajperist" Suzane Abspoel Đođo. Moram priznati da me početak nije ohrabrio, no kako se tekst postupno razmotavao, privlačio je sve više, i iako rasplet nije sasvim ispunio opčekivanja, ovaj roman svrstavam među desetak najboljih domaćih proznih uradaka savladanih u zadnjih, recimo, godinu dana. Kad se nakon deset-dvadeset stranica priviknete na jako neobičan pripovjedački stil Suzane Abspoel Đođo (kojoj je ovih dana objavljena i druga knjiga), i kad temu u sebi istrgnete iz stvarnosnog konteksta, vjerujem da će vas osvojiti ovaj romančić, u kojem također ima više važnijih likova, ali su vrlo raspoznatljivi, karakterizacija je u ovom slučaju, za razliku od prethodnog, puno uspjelija, vođenje radnje također, humor je puno specifičniji i zato puno razumljiviji, a jezičnu baštinu autorica je kroz ovaj roman obogatila barem s dva pojma koji ostaju u uhu i prenosivi su u svakodnevicu: kravčići i metalverdi (otkrijte sami što znače). Na malo ozbiljnijoj razini rečeno, "Snajperist" je u kontekstu nove hrvatske književnosti važan i zato što, nasuprot još uvijek nezamrlnim trendom proze o "huliganima s PTSP-jem", progovara o samooptužujućoj psihologiji žrtve, o razornim posljedicama pretrpljenog nasilja koje se ne ispoljavaju u odnosu na okolinu, nego na unutarnji svijet, kidajući sve veze i mostove iz prethodnoga života.
Mislim da je pogriješio onaj tko je Nuhanovićev roman proglasio za "kafkijansku parabolu s elementima komedije o našim devedesetima". Taj opis bi puno bolje pristajao uz "Snajperista". A za njega je pak naša kritika nemušto pisala kako je "potpuno izvan tokova suvremene hrvatske proze". A zapravo nije. Onako kako piše Suzana Abspoel Đođo, tako slično, ali naravno na svoj osebujan način, piše i Marinela (njena zbirka "Pušite li?" kod mene zauzima počasno mjesto na hrpi za ponovno čitanje), tako je nekako pisao i Igor Rajki u prve dvije knjige, takvog nečeg želimo što više, jer je zanimljivo upravo zato što odudara od učmalih i umornih "glavnih tokova"... A kad se naniže toliko autora koji "odudaraju", što je onda glavni tok, a što "alternativa"?
Pitali me već neki, pa evo zajedničkog odgovora: posao na blog-zbirci se malo otegao, tako da nećemo imati ljetnu promociju na moru, nego jesensku, vjerojatno u Zagrebu. Prijedlozi za mjesto? Do kraja godine napravit ćemo to vjerojatno i u Sarajevu, gdje Naklada Zoro otvara knjižaru. Dakle, strpljenja. Posla ima puno, iako se ne vidi.
Opis bloga
Što čitam i što pišem kad moram i kad ne moram, i kako se u sve to uklapaju Pazin, Istra, SF, Jules Verne, lijepa književnost, ružna stvarnost, i virtualno grebanje po dnu Pandorine kutije