Stara Bookaleta
30.03.2006., četvrtak
Brian Aldiss stigao u Pazin!
81-godišnji državljanin Velike Britanije, od studenog prošle godine nositelj Kraljičinog odlikovanja Order of Britain Empire, autor osamdesetak knjiga od kojih je većina znanstvenofantastičnog žanra a tri su poslužile i kao predlošci za filmove, počasni gost sedme SF konvencije Istrakon, dakle Brian Wilson Aldiss, stigao je u Pazin u četvrtak navečer, u vrlo dobrom raspoloženju iako malo umoran od puta. Pola dana ranije u Pazin je stigao i drugi inozemni Istrakonov gost, Michael Iwoleit iz Njemačke. Istrakonov odbor za doček proćaskao je s gostima uz njihovo prvo pazinsko piće (istarski teran, dobar izbor!), usuglasio program za sutradan, i zatim ih prepustio zasluženom počinku, jer dosta je kilometara (ili milja, kako tko voli), jučer ostalo iza njih.Brian Aldiss je u Pazinu! Evo i fotke kao prvog svjedočanstva, zamolili smo konobaricu iz Lovca da nas slika, malo joj je drhtala ruka pa nismo baš najbistriji. Pridružite nam se od petka do nedjelje, na Istrakonu, jedinstvenoj SF fešti! |
- 23:55 - Komentari (6) - Isprintaj - #
Rezultati natječaja Istrakona 2006
 Ovo je naslovnica zbirke kratkih SF&F priča Sami na svijetu, koja službeno počinje postojati od sutra, dakle od petka, kada počinje i Istrakon 2006. U ovoj su zbirci objavljene 24 priče osamnaestorice autora, odabrane kao najbolje od 77 pristiglih na ovogodišnji, dosad već peti Istrakonov natječaj. A najbolji među najboljima, i naslovi njihovih priča, su: Prva nagrada: Denis Giljević - Wellcome to the future (priča o namještanju kriminalnih statistika u futurističkoj policijsko-geometrijskoj državi) Druga nagrada: Robi Selan - Kubi kiri (priča o poslovnim pregovorima evropskih i japanskih nanotehnologa koji krenu neočekivanim krvavim tokom) Treća nagrada: Boris Švel - Razgovor u birtiji (humoreska o ispovijedima isluženog i alkoholu sklonog veterana svemirskih letova kojega nitko ne želi slušati) Istarska nagrada (pršut): Mario Rosanda - Pršutoljci u noći (maštovita interpretacija tajne jedinstvene kvalitete istarskih pršuta) Pokrovitelj lani uvedene istarske nagrade je Udruga proizvođača istarskog pršuta, a dobitnik se nagrađuje pravim istarskim pršutom, ove godine iz pršutane Milana Antolovića iz Tinjana. Lanjski donator istarske nagrade bio je pršutar Mladen Dujmović iz Kringe. U zbirci Sami na svijetu, uz spomenute četiri nagrađene, objavljene su i sljedeće priče: Slaven Bačić: Srce zvijeri Alen Bitunjac: Istina Danijel Bogdanović: Pitanje principa Danijel Bogdanović: Junačka posla Danilo Brozović: Alene i Verden Veselin Gatalo: Mirisi Denis Giljević: Ozdravljenje Damir Janković: Barcarola Domagoj Kontak: Sumrak u dvorcu Kamenvuk Zoran Krušvar: Nekromant Igor Rendić: Voljen Igor Rendić: Životno djelo profesora Horvata Maja Ribarić: Summer of 2069 Tereza Rukober: Bunar Ernest Sanders: Jutarnja tjelovježba Ernest Sanders: Bolji model Robi Selan: Nešto novo Robi Selan: Ponoćna priča Branimir Stipčević: Rudi i Štefica Zoran Vlahović: Zabranjeni let Natječaj je provelo i zbirku objavilo Pučko otvoreno učilište u Pazinu, u suradnji s pazinskom Udrugom ljubitelja znanstvene fantastike Albus. Autor naslovnice je Mario Rosanda, a urednik zbirke moja malenkost. Svečana dodjela nagrada pobjednicima ovogodišnjeg Istrakonovog natječaja zakazana je drugog dana Istrakona, u subotu, 1. travnja u 20 sati. Pobjednici će nagrade primiti iz ruku počasnog gosta Istrakona, proslavljenog britanskog SF pisca Briana Aldissa. Zbirka će se moći kupiti na Istrakonu za 40 kuna, a tko ne stigne doći, može je naručiti na 052-624-333 (u radno vrijeme). |
- 16:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #
28.03.2006., utorak
Program Istrakona 2006
Sa službenih stranica pazinske SF&F konvencije ISTRAKON 2006 evo copy-paste programa sa satnicom, za vašu orijentaciju i planiranje slobodnog vremena. U zagradama su šifrirani nazivi prostora u kojima se događaju programi Istrakona, u skladu sa zmajevima kao ovogodišnjom glavnom temom konvencije. Dakle:PETAK, 31. ožujka Brian W. Aldiss – počasni gost Istrakona 2006 17:00 – 17:15 => Otvaranje Istrakona (Open Space) 21:00 – 22:30 => Prezentacija putopisa "Oxford-Ohrid" (Dvorana zlatnog zmaja) Predavanja 19:00 – 20:00 => M. Skvorc: Amazonke, mit ili ne? (Dvorana zlatnog zmaja) 20:00 – 21:00 => B. Perić: Vampiri u povijesti i književnosti (Dvorana zlatnog zmaja) Filmovi 17:30 – 08:00 => Istrakon TV (Hol) 17:30 – 18:30 => Zemlje zmajeva – dokumentarni (Dvorana zlatnog zmaja) 18:00 – 20:00 => Clone Wars – 1. sezona (Hol) 22:00 – 24:30 => A. I. – umjetna inteligencija (Dvorana plavog zmaja) 24:30 – 02:30 => Carstvo vatre (Dvorana plavog zmaja) 02:30 – 05:30 => Musical epizode iz SF serija (Dvorana plavog zmaja) Turniri i igraonice 17:30 – 05:00 => Kompjutorska igraonica i turniri (Hol) 19:00 – 21:00 => Frag arena (Tepison) 19:00 – 01:00 => RPG: Camarilla vs SABBAT (SF & F kuća) 21:00 – 01:00 => GURPS Powers open game (Tepison) 22:00 – 02:00 => Emeror's hand monopoly (Tepison) 22:30 – 03:00 => RPG: SLA Industries (Dvorana zlatnog zmaja) 01:00 – 05:00 => GURPS Fantasy open game (Tepison) Štandovi 18:00 – 01:00 => Otvaranje štandova – radionica chain mailova (Hol) Radionice 17:00 – 21:00 => Izrada zmajeva od papira (Dvorana kristalnog zmaja) Zabavni program 20:00 – 21:00 => SW tombola (Hol) 21:00 – 22:00 => ST milijunaš (Hol) 22:00 – 23:00 => Škola klingonskog pjevanja (Hol) 23:00 – 02:00 => Lov na skriveno blago (Hol) 24:00 – 01:00 => Kviz: "Tko što zna..." – Harry Potter (Hol) 01:00 – 02:00 => Alter ego show (Hol) 02:00 – 03:00 => Paranoični Andorijanac (Bri Inn) non-stop => Istrakon TV SUBOTA, 1. travnja Brian W. Aldiss – počasni gost Istrakona 2006 12:00 – 13:00 => Prijem kod gradonačelnika 17:00 – 18:30 => Predstavljanje romana "Non-Stop" (Dvorana plavog zmaja) 20:00 – 21:00 => Svečana dodjela nagrada (Hol) Predavanja 12:00 – 13:00 => M. Karuza: Struktura i energija vakuuma u svemiru (Dvorana zlatnog zmaja) 13:00 – 14:00 => L. Zgonjanin: Zmajevi u Hrvatskoj (Dvorana zlatnog zmaja) 14:00 – 15:00 => Okrugli stol: Proboj hrvatskog SF-a u svijet (Dvorana zlatnog zmaja) 14:00 – 15:00 => M. Tumpić: Odiseja 2031. (Dvorana kristalnog zmaja) 15:00 – 16:00 => N. Bilikov: Zmajevi i meteori (Dvorana kristalnog zmaja) 15:00 – 16:00 => Predstavljanje udruga i prezentacija časopisa (Dvorana zlatnog zmaja) 16:00 – 17:00 => B. Švel: Svjetski SF do '45. (Dvorana zlatnog zmaja) 16:00 – 17:00 => A. Rajčić: Vulkanski rituali (Dvorana kristalnog zmaja) 18:30 – 20:00 => Damanhur: Drevne, vanzemaljske civilizacije i Atlantida (Dvorana plavog zmaja) 18:30 – 20:00 => A. Žiljak: Povijest hrvatskog SF-a (Dvorana zlatnog zmaja) 21:00 – 22:30 => K. Korlević: Geološka prošlost i budućnost Istre (Dvorana plavog zmaja) 21:00 – 22:30 => Prezentacija LARP Vampire (Dvorana zlatnog zmaja) Filmovi 10:00 – 12:00 => Anime: Howl's moving castle (Dvorana kristalnog zmaja) 11:00 – 13:00 => Anime: Porco Rosso (Dvorana zlatnog zmaja) 17:00 – 18:00 => SF & horror kratki animirani filmovi (Dvorana zlatnog zmaja) 17:00 – 19:00 => Anime: MindGame (Dvorana kristalnog zmaja) 19:00 – 21:00 => Firefly: Serenity (Dvorana kristalnog zmaja) 22:00 – 24:00 => ST parodije (Hol) 22:30 – 05:00 => Battlestar Galactica (Dvorana plavog zmaja) 24:00 – 02:00 => Clone Wars – 2. sezona (Hol) Turniri i igraonice 12:00 – 14:00 => TCG: Bang! i Galebari (Tepison) 13:00 – 05:00 => Multiplayer D'n'D – Zmajevi (Max Magnus) 13:00 – 17:00 => Munchkin turnir (Tepison) 13:00 – 05:00 => RPG: Star Wars (Max Magnus) 14:00 – 15:00 => LARP turnir (Open Space) 15:00 – 17:00 => Warhammer turnir (Hol) 17:00 – 20:00 => GURPS Infinite Worlds open game (Tepison) 21:00 – 23:00 => TCG: Star Wars (Tepison) 21:00 – 01:00 => LARP: Cthulhu Live (SF & F kuća) 22:30 – 04:00 => RPG: Fireborn (Dvorana zlatnog zmaja) 22:30 – 04:00 => RPG: Warcraft (Dvorana zlatnog zmaja) 23:00 – 03:00 => In Nomine open game (Tepison) Štandovi 12:00 – 24:00 => Otvaranje štandova – radionica chain mailova (Hol) 16:00 – 17:00 => Prezentacija časopisa Grifon (Hol) Zabavni program 13:00 – 14:00 => LARP: Čovječe ne ljuti se! (Open Space) 13:00 – 14:00 => Kviz za djecu: Harry Potter (Dvorana kristalnog zmaja) 13:00 – 15:00 => Borba robota (Hol) 14:00 – 15:00 => Jedi younglings art school (Hol) 15:00 – 16:00 => Stolni nogomet: ST vs SW (Open Space) 16:00 – 17:00 => SW pikado: Napad na Death Star (Hol) 16:30 – 17:00 => Fažol replikator (Open Space) 17:00 – 18:00 => ISA: Metlobroj (Open Space) 18:00 – 19:00 => ISA: Lov na zmaja (Open Space) 18:00 – 19:30 => Kviz: Jedi Academy Finals (Hol) 21:00 – 06:00 => Istarska SF fešta (Open Space i Hol) 23:00 – 24:00 => Story Super Trek Multy Talents (Hol) 24:00 – 01:00 => Natjecanje u klapskom pjevanju (Open Space) 01:00 – 02:00 => Bri Inn karaoke show (Bri Inn) non-stop => Istrakon TV NEDJELJA, 2. travnja Brian W. Aldis – počasni gost Istrakona 2006 11:00 – 13:00 => Brian Aldiss coffee chat (Open Space) Filmovi 10:00 – 12:00 => Animirani film za djecu: Roboti (Dvorana kristalnog zmaja) 12:00 – 14:00 => Dragonheart (Dvorana kristalnog zmaja) 14:00 – 16:00 => Anime: Appleased (Dvorana kristalnog zmaja) Inače, na Istrakonovim stranicama prenijet je i intervju u kojem sam rekao sve što se moglo reći o Istrakonu, a original tog intervjua objavljen je na portalu Star Trek Centar. Neslužbeno saznajem da je posljednjih dana vrlo teško doći do rezervacije smještaja, jer su posjetitelji Istrakona većinu kapaciteta u cijeloj sjevernoj Istri već popunili, pa ako želite doći na Istrakon a ne znate gdje biste spavali, zovite što prije 052-622-460 (Turistički ured u Pazinu). Vidimo se na Istrakonu! |
- 14:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #
27.03.2006., ponedjeljak
Veselin Gatalo uživo
U srijedu, 29. ožujka u 20 sati u Gradskoj knjižnici u Umagu održava se književna večer s izazovnim naslovom ČUDNA JADA OD MOSTARA GRADA na kojoj nastupa Veselin Gatalo.Evo kako događaj najavljuju organizatori: Pozivamo Vas na književnu večer Veselina Gatala (1967.), književnika iz Mostara i predsjednika nevladine udruge Urbani pokret. Našeg gosta, poznatog i po zalaganju za postavljanje spomenika Bruceu Leeju u Mostaru, predstavit će Davor Šišović, književni kritičar, novinar, voditelj Istrakona, Kluba Jules Verne, prijatelj vampira i ostalih fantastičnih bića. Dobrodošli! Lijepo su me opisali, ha? I kažu još: "Veselin Gatalo je čovjek koji je dugo bio na klupi i kome je dosadilo da mu zabijaju golove dok nije na golu, tako da je odlučio da malo utrči u teren. Ne baš u igru, ali svakako negdje u kazneni prostor. Umjesto da ljude gađam padežima, ja ih gađam čitavim pričama, čisto da neko ne pomisli da sam neki političar.” Ovim se riječima Veselin Gatalo - književnik i predsjednik nevladine udruge Urbani pokret Mostar – predstavio u intervjuu za sarajevski radio. Makar i metaforički, u sportskom diskursu, obuhvatio je najvažnije stvari o svom angažmanu – literarnom i širem društvenom. Kazneni prostor je njegovo omiljeno polje djelovanja, ako uzmemo u obzir da živimo na prostorima i u vremenima bez pravila u kojima se u pravilu kažnjava istinoljublje i čovjekoljublje, pravdozborenje i širokokutni pogled, sve ono oko čega Veso i njegova literatura nastoje. A pored toga, Veso je čovjek kojem se pokvario, kako sam priznaje, autocenzorski uređaj, pa piše i priča o svemu, unatoč mogućnosti da mu to suzi svaki mogući prostor, ne samo kazneni. Prve mjere srezale su Gatalovo uređivanje i vođenje satirične emisije Šetnja ulicama žrtava demokratije na mostarskom radiju 88. „Bila je preslobodna za ovu zemlju“, komentar je našeg autora. Gatalo o Bruceu Leeju: "Ovo je spomenik univerzalnoj pravdi za koju se borio Bruce Lee. Bruce Lee je dovoljno daleko od nas da bi ga netko pitao što su njegovi roditelji radili u Prvom ili Drugom svjetskom ratu ili u turskim ratovima. Istodobno Bruce Lee je dovoljno blizu svima nama: Hrvatima, Srbima i Bošnjacima." Ja bih ovome imao dodati da je Veselinu jedna priča ušla i u ovogodišnju zbirku Istrakonovog natječaja (to mu se događa već treći put), te da mu uskoro u Biblioteci WARP Naklade Zoro uskoro izlazi i SF roman Cafe Oxygen. Osjećam se slobodan sve vas pozvati na Gatalovu književnu večer u srijedu, dakle, u 20 sati u Gradskoj knjižnici u Umagu. |
- 08:59 - Komentari (4) - Isprintaj - #
26.03.2006., nedjelja
Studentske demonstracije u Amiensu (3)
Vjerujem da vam je uglavnom, iz naših medija, poznato zašto francuski studenti posljednjih tjedana tako žestoko demonstriraju. Riječ je o nekom novom zakonu koji poslodavcima omogućuje da svakom novozaposlenom kojeg prime na dvogodišnji probni rok, nešto nalik pripravničkom stažu u nas, tijekom te dvije godine mogu dati otkaz bez obrazloženja. To je shvaćeno kao velika prijetnja egzistenciji mladih ljudi, iako ima nekih tumačenja da je novi zakon zapravo povoljniji u odnosu na prethodnu regulativu o zapošljavanju pripravnika, naravno, ne i za one koji dobiju otkaz. Studenti u Amiensu imaju posebno dobar "povod" da demonstriraju, jer je gradonačelnik Amiensa inače jedan od ljudi pri vrhu francuske politike. Kad sam lani bio tamo, gradonačelnik Amiensa bio je ministar prometa; sada je pak taj isti čovjek na funkciji ministra obrazovanja, što će reći da je među najodgovornijima za taj novi zakon kojemu se mnogi protive.Ja sam u Amiens pozvan zajedno s još nekolicinom drugih ljudi iz svijeta (iz Izraela, Poljske, SAD, Škotske) koji se ovako ili onako bave Julesom Verneom, a lani su sudjelovali u "Jules Verne Mondialu", svjetskom kongresu održanom u povodu stote obljetnice Verneove smrti. Mi smo svojom nazočnošću trebali "uveličati" svečanost inauguracije obnovljene kuće u kojoj je Jules Verne živio od 1882. do 1900. godine, a u kojoj je sada uređen velebni muzej (o tom vernijanskom aspektu događanja u Amiensu pisat ću u drugim postovima). Gradska uprava utrošila je u uređenje Verneove kuće 3 milijuna eura (što svoga, što državnog i evropskog novca), a prije šest godina grad Amiens je od talijanskog grofa Piera Gondola Dalla Rive za 4 milijuna eura kupio veliku kolekciju predmeta i dokumenata vezanih uz Julesa Vernea; ti predmeti čine i glavninu izložbene postave u Verneovoj kući. Svečanost otvorenja sastojala se od puštanja malih grupa uzvanika u vođeno razgledavanje kuće (o tome imam preko stotinu fotki), a poslije razgledanja svi su uzvanici pozvani na velebni party u ogromnom šatoru postavljenom na travnjaku u parku pred Verneovom kućom. U šator se moglo samo s posebnim pozivnicama, ili ako vam je ime bilo na VIP-listi, što je bio moj slučaj :-). Pred šatorom, studenti su formirali špalir, i dočekivali uzvanike s prigodnim transparentima na kojima su studentske prosvjedne parole bile sastavljene kao parafraze naslova čuvenih Verneovih romana. Ovaj na slici, primjerice, ima transparent na kojem piše: "Le Tour de la Greve en 80 Jours: 20000 lieues sous le precarite - Nemo avec Nous - Nautilus Blogue", jedan drugi je imao veliko crveno platno s natpisom "Mobilises on restera - Villain tu Cederas" (što to točno znači, mogu naslutiti koliko i vi koji također ne znate francuski, zamolit ću naše frankofone blogere da malo pomognu u prijevodu). Imali su i transparente s parolama napisanima na pikardskom jeziku, što mi je bilo posebno zanimljivo: ne radi se o keltskom jeziku, kao što je primjerice Bretonski, nego o nekom reliktu starofrancuskog, kažu da potječe iz desetog stoljeća. To je demonstriranje bilo međutim vrlo pristojno i kulturno, zaštitari i policija ih nisu dirali, ako se netko želio upustiti u razgovor sa studentima, mogao je slobodno s njima proćaskati, izmjenjivalo se puno osmijeha i ljubaznosti, i studenti su postigli što su htjeli: skrenuli su pažnju, slikali su ih za medije, i povezali su lokalni visokokulturni događaj s temom iz visoke državne politike. Nama izvana je to bio još jedan egzotičan turistički doživljaj. |
- 19:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Studentske demonstracije u Amiensu (2)
Ha, tako znači izgledaju studentske demonstracije u Francuskoj, o kojima smo zadnjih dana gledali na televiziji. Malo sam zabrinuto pratio vijesti pred polazak, jer je u vrijeme manjinskih demonstracija otprije nekoliko mjeseci, upravo Amiens gdje ima dosta Azijata i Crnaca, bio spominjan kao mjesto žešćih sukoba. Međutim, vijesti o studentskim demonstracijama govorile su da je samo u Parizu bilo frke, dok su u ostalih 120 gradova proticale bez tučnjava, nasilja i razbijanja.Dok sam sišao iz hotela na ulicu, glavni dio povorke je već okupirao najveće raskršće u gradu, pred željezničkom stanicom, "mojom" ulicom dolazili su tek zadnji repovi. Koliko sam vidio, u povorci su bili potpuno izmiješani mlađi i stariji ljudi, studentima su se vjerojatno pridružili njihovi profesori, ili naprosto građani u znak podrške. Meni je sve to bilo nalik na naše karnevalske povorke: ljudi idu, galame, pjevaju, vesele se, nose zastave i transparente, slikaju jedni druge i poziraju onima koji ih slikaju sa strane. S raznih krajeva gomile, koja je po mojoj procjeni narasla na možda dvije tisuće ljudi, atmosferom su upravljali ljudi s megafonima, potičući skandiranje i pjevanje. Na raskršću su se zadržali dvadesetak minuta, neki su posjedali po asfaltu, neki su šetuckali, tek rijetki su se okupljali oko ljudi s megafonima koji zapravo nisu držali govore, nego samo izgovarali parole u kratkim rečenicama, na koje je gomila odgovarala kratkotrajnim povicima odobravanja, no sve skupa nije uopće odavalo dojam neke napetosti ili velikog ogorčenja, nego tek vrlo dobre zabave. Primijetio sam unaokolo rijetke policajce u uniformama, koji su više manje pasivno šetali među rubnim skupinama ljudi, i malo više ljudi u civilu koji su s radio-stanicama bili raspoređeni po kutevima tog velikog trga, ili nadzirali situaciju s povišenih mjesta, poput betonskih korita za cvijeće pred hoteloma i restoranima. No, ništa se posebno nije događalo, demonstranti su se malo razgalamili, i vrlo brzo pošli dalje. Nisam ih više pratio, no time priča s demonstracijama nije bila gotova. Ovo što sam opisao događalo se u četvrtak, a zgodan nastavak priče zbio se sutradan, u petak. |
- 19:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Studentske demonstracije u Amiensu (1)
Moje drugo putovanje u zavičaj Julesa Vernea počelo je u srijedu u pet sati ujutro busom od Pazina do Zagreba, zatim je nastavljeno avionom od Zagreba do Pariza, metroom od pariškog aerodroma CDG do željezničke stanice Gare du Nord, i odatle vlakom do Amiensa, gdje sam napokon stigao oko 18 sati navečer. Na svu sreću, rezervirali su mi hotel vrlo blizu željezničke stanice, pa sam se na brzinu smjestio, i pošao u večernje razgledanje grada. Bilo je neobično hladno, puhalo je nešto nalik našoj buri, i grad je bio skoro pust, rijetki ljudi su prolazili užurbano i glava uvučenih među ramena, a većina lokala se zatvarala, iako je bilo tek oko 20 sati. Sjećam se, lani u isto ovo vrijeme, kad sam prvi put bio u Amiensu, bilo je već razbujalo proljeće, sve su terase kafića u gradu bile pune, vani se sjedilo do ponoći i dulje. Ne i ovaj put, pa sam se i ja vratio u hotel i za mene vrlo neuobičajeno rano legao, malo gleduckajući televiziju, ali već oko 22 sata odlutao sam u carstvo snova. Zato sam se ujutro probudoio neuobičajeno rano, već oko pola sedam, i krenuo u jutarnju šetnju Amiensom. Još je bilo hladno, ali bez vjetra, s guštom sam prohodao nekoliko kilometara prisjećajući se mjesta koje sam zapamtio od lani. Popodne, prije očekivanog susreta s drugim ljudima koji su došli istim poslom, buku s televizora nadjačao je neobični žamor s ulice. Pogledam kroz prozor pa udesno prema glavnoj ulici, i vidim da prolazi povorka, masa ljudi, pjevaju, viču, skandiraju, smiju se, trube i očito su dobro raspoloženi. Napravio sam nekoliko snimaka s prozora (slika uz ovaj post je jedan od njih), a onda sišao dolje, među demonstrante.(Kako ne znam kako staviti više slika u jedan post, a da to lijepo izgleda, podijelit ću moj raport iz Amiensa u više postova, šteta da se ne pokaže više slika. Pokušajte ih pratiti kronološki, odozdo prema gore). |
- 19:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
23.03.2006., četvrtak
Zima, demonstracije i Jules Verne
|
Amiens me preplasio hladnocom (no, iz toga slijedi da sam uspjesno i sigurno stigao), sinoc i jutros bilo je zima kao usred zime, no danas kro dan se vrijeme popravilo, sunce obasjava ovaj prekrasan grad, koji me pocastio i studentskim denonstracijama o kojima doma vjerojatno gledate na televiziji. Danas sam se malo zakopao u registre gradje ustanove koja me pozvala u goste, Centre International Jules Verne, tek da vidim ima li stogod zanimljivog za mene, s ljudima ovdje dogovaram da nam dodju u goste u Pazin na nase Dane Julesa Vernea (jako su zainteresirani), a sutra popodne je glavni dogadjaj, otvorenje muzeja u preuredjenoj kuci Julesa Vernea. Slikam sve, ukljucujuci i demonstracije (samo ovdje nemam gdje ispumpati slike), i sve cu vam pokazati kad se vratim. U medjuvremenu, onima koji salju prijave za natjecaj za blog-price zahvaljujem i molim za strpljenje jer ce potvrdu dobiti kad se vratim doma, one koji me trebaju radi Istrakona molim da se takodjer strpe ili da informacije potraze na Istrakonovom sajtu, a one koji me uporno zovu na mobitel molim da mi salju SMS jer mi je preskupo javiti se. |
- 17:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #
19.03.2006., nedjelja
Kolaborativno autorstvo (i još neke sitnice)
Natalija Grgorinić i Ognjen Rađen (na slici) specifična su pojava na istarskoj i hrvatskoj, a odnedavno i na svjetskoj književnoj sceni. Naime, sve što rade, rade zajedno, a dvojni potpis ispod svih njihovih tekstova ukazuje da i pišu zajedno. Ali ne kao Lennon i McCartney, koji su pisali svaki svoje, a onda zajedno samo potpisivali. Svaka rečenica, svaki pasus, svaki dovršeni tekst djelo je njihova dvojnog autorskog organizma.Za svoj prvi zajednički roman Raj, kojeg su napisali još 1998. godine kao studenti, dobili su prvu nagradu na natječaju Laurus nobilis Pučkog otvorenog učilišta u Poreču, koje ga je i objavilo 2001. godine. Izvrstan drugi (nažalost, sasvim nepravedno zanemaren od domaće književne kritike) roman Gdje se noga spaja s drugom nogom objavila im je 2003. godine zagrebačka Nova knjiga Rast. Na hrvatskom su jeziku objavili i dvadesetak kratkih priča u periodici i zajedničkim zbirkama, a otkad su se, prije nešto više od dvije godine, iz Ližnjana gdje su do tada živjeli zaputili preko Velike bare, pišu i objavljuju uglavnom na engleskom jeziku. Intervju s Natalijom i Ognjenom pod naslovom Amerika je izgubila osjećaje objavljen je u subotnjem Glasu Istre, no kako je zbog ograničenog prostora morao biti dosta skraćen, evo podastirem i njegovu izvornu, dvostruko dulju verziju. Osim razloga zašto su se uputili u Ameriku i kako im je tamo, u intervjuu pričaju i o svojim pogledima na suvremenu književnu scenu (i našu i američku), te o kolaborativnom autorstvu kao književnoj praksi koju svojim studijskim radom u Americi nastoje i teorijski potkrijepiti. Dakle, nakon Iljfa i Petrova, Marxa i Engelsa, Braće Strugacki, vjerojatno i još ponekog književnog para kojeg se trenutačno ne mogu sjetiti, i njih dvoje nastavljaju niz fenomena dva autora s jednim potpisom. Nešto više o kolaborativnom autorstvu (s radovima čitavog niza drugih takvih autora) možete saznati putem njihovog web-časopisa AdmitTwo, a vlastite radove svijetu na uvid Natalija Grgorinić i Ognjen Rađen nude i na vlastitim web-stranicama. Kad smo već kod književnih novosti u novinama, Novi list u nedjeljnom broju objavljuje reportažu Slavice Mrkić Modrić o vampiru iz Kringe. I, kad smo već kod novina i vampira, u posljednjem Vijencu objavljena je zanimljiva pričica Dražena Filipovića s naslovom Razmjena vampira. |
- 16:42 - Komentari (3) - Isprintaj - #
16.03.2006., četvrtak
Amiens, evo me opet!
|
Odat ću vam malu tajnu: sljedeći tjedan putujem u Francusku, Amiens opet zove u goste! Da pojasnim ovo "opet" onima koji me manje znaju: otprilike u isto ovo vrijeme lani bio sam u Amiensu (i u Nantesu, i u Parizu, naravno) na događaju zvanom Mondial Jules Verne (link vas vodi na reportažu s puno slika i teksta koje će vam reći zašto sam tamo bio i što sam tamo radio, da sad ne duljim). Tada još Verneova kuća s tornjem još nije bila do kraja uređena, iz instituta je sva građa maknuta radi građevinskih radova, no Francuzi su u međuvremenu dovršili sav posao, i sada nas, sudionike tog lanjskog Mondiala, zovu na svečano otvorenje obnovljene ustanove Centre Internationale Jules Verne, koja je i muzej, i institut, i arhiv istovremeno. Uopće ne sumnjam da ću se dobro provesti i ovaj put (ako je netko od vas tada u Amiensu ili okolici, neka slobodno navrati, vidim po webu da nekoliko naših studira i predaje na tamošnjem sveučilištu), a i grad je izuzetan, samo što ga prošli put zbog žestokog službenog programa nisam baš stigao razgledati. Sjećam se da ima izvrsne slastičarnice, samo ni u jednu nisam stigao ući. Baš se veselim! A dok ću biti tamo, ovdje će se tiskati knjige kojima ću se veseliti kad se vratim. I povrh toga, odmah sljedeći vikend nakon povratka iz Francuske je Istrakon. Pa se vidimo tamo! |
- 13:39 - Komentari (4) - Isprintaj - #
15.03.2006., srijeda
Natječajne vijesti: dvije stotke
|
Broj prijavljenih priča na natječaj za priče s bloga prešao je dvije stotine. Ako među blogerima zainteresiranima da im se priča, ako je dobra, uvrsti u zbirku priča s bloga koju će objaviti Naklada Zoro, a dosad su oklijevali, neka se požure: uskoro ću objaviti početak posljednjeg tjedna tijekom kojega se priče još mogu prijavljivati. Da se razumijemo: kad to objavim, onda ću reći: sad je stvarno krajnji čas, rok je tada i tada, nakon toga datuma butiga se zatvara. U međuvremenu, zgodno mi je konstatirati da se blogerska zajednica u zemljama uzajamno razumljivih jezika prilično namnožila. Priče koje su dosad prijavljene na natječaj, objavljene su na blogovima koje udomljuju sljedeći serveri: http://www.blog.hr http://www.blogger.ba/ http://www.blogstream.com/ http://www.blog.ba/ Forum.bljesak.info http://www.mojblog.hr http://www.mojblog.com http://www.mojblog.co.yu http://www.blogovanje.com/ http://www.blogz.cg.yu/ Ovaj zadnji već se nekoliko dana ne odaziva, tako da ga ne mogu provjeriti. Lijepa zbirka, ha? Zna li netko za još neki blog-server u našim krajevima koji eventualno nije na ovom popisu, pa da upotpunimo popis? Inače, zbirka priča s bloga, koja se već pomalo formira, bit će prekrasna, imamo odličan tematski, stilski i žanrovski raspon da se knjiga može sasvim lijepo rubricirati, imamo priča koje mogu čitatelja i nasmijati i rasplakati i razbjesniti i raznježiti, nad kojima se možemo i zbuniti i zblesirati, ma krasota jedna. Dakle, ako ste oklijevali, požurite, a kad zaključimo natječaj, onda se još malo strpite da se obavi tehnički dio posla. |
- 21:19 - Komentari (8) - Isprintaj - #
13.03.2006., ponedjeljak
Vampirske priče uz gutljaj Grandine
"Za mene kao pisca vampiri su nasilna bića koja nemaju osjećaja, potpuno su aseksualni, jedini njihov nagon je potreba za krvlju, i jedini njihov odnos prema drugim živim bićima je da ih tretiraju kao hranu", iznio je svoj odnos prema vampirima kao književnim likovima mladi riječki pisac Zoran Krušvar, koji je bio gost treće "Vampirske noći" minule subote u Kringi. Ovakvo viđenje vampira u književnosti, filmu, i drugim kulturnim medijima, odudara od lika "romantičnog" vampira kakvog razvijaju neki američki autori, posebno u novijim filmovima i TV-serijama. Vampir je za Krušvara naprosto agresivni nasrtljivac, jednobojni negativac, i u svojim pričama on vampire tako i tretira.Krušvarovim nastupom ova je serija jednomjesečnih književnih večeri posvećenih hororu nakon svog trećeg izdanja već poprimila značajke tradicije, postavši navikom okupljanja ljubitelja ove vrste književnosti, ali i uspješnim programom kojim se lokalna kulturno-povijesna baština nastoji ponuditi kao kulturno-turistički sadržaj. Drevna legenda o Juri Grandu, sedamnaestostoljetnom vampiru iz Kringe, tako se učestalim događanjima već više od pola godine održava u vrhu medijske atraktivnosti, što onda u Kringu privlači radoznalce i namjernike i u vrijeme kada se nikakve priredbe ne održavaju. Ovu vampirsku noć pratile su reporterske ekipe, pa narednog vikenda očekujte poveće reportaže u Novom listu (piše Slavica Mrkić Modrić) i u Slobodnoj Dalmaciji (piše Renato Baretić). Treća križanska "Vampirska noć" uz program književne večeri ponudila je i novi "vampirski napitak", obojenu rakiju s višnjama nazvanu "Grandina" koju proizvodi Mladen Rajko. Riječ je o izvanredno ukusnom napitku, koji posebno prija jako ohlađen. Osim što će se to piće, koje nazivom neposredno asocira na glavnu temu lokalne legende, vampira Juru Granda, nuditi u lokanom ugostiteljstvu, boca "Grandine" s maštovito dizajniranom etiketom na kojoj je s vrlo malo riječi vrlo slikovito predstavljena ta legenda, idealni je suvenir kojeg posjetitelj Kringe privučen "pričom" može kupiti i ponijeti sa sobom. Na subotnjoj je književnoj večeri još jednim detaljem obogaćena zamisao o uređenja kafića "Vampire" u Kringi, vlasnika Roberta Hrvatina, kao mjesta na kojem se spajaju tradicija, ugostiteljstvo i književnost: u kafiću od ove subote stoji vitrina za knjige maštovito dizajnirana u obliku starinskog mrtvačkog sanduka, na čijim će se policama postupno "gomilati" knjige horor tematike, pružajući tako budućim gostima priliku da se uz neki od već sedam-osam smišljenih "vampirskih napitaka" na ovom mjestu okrjepe i upoznavanjem ili podsjećanjem na književna djela odgovarajućeg žanra. Uz knjige koje su na prijašnjim "Vampirskim noćima" Hrvatinu za horor-zbirku poklonili Viktoria Faust i Boris Perić, i Krušvar je dao svoj doprinos, poklonivši primjerak svoje prve objavljene knjige, zbirke priča "Najbolji na svijetu". Naravno, ubuduće će na dar rado biti prihvaćena i poneka knjiga što će ju tamo donijeti i netko od vas namjernika. Tijekom književnog dijela ove vrlo zabavne večeri (koju su svojim vampirskim kostimima i maskama uljepšali i mještani koji su tako kostimirani sudjelovali i u nedavnim maškarama), Krušvar je publici najprije pročitao svoju priču "Potpisano krvlju" iz lanjske Istrakonove zbirke. Ova originalna i provokativna priča smještena je u vrijeme nekog budućeg globalnog sukoba koji se vodi zbog izvora pitke vode, a glavni lik je hrvatski predsjednik koji da bi obranio zemlju od nasrta velikih sila potpisuje ugovor poglavarom vampira, i time "vampirizira" sve svoje stanovništvo. Krušvar je čitao i izvatke iz svojih još neobjavljenih radova od kojih kani sastaviti tematsku zbirku horor priča, što bi trebala izaći tijekom ove godine. Vrlo zainteresirana publika nizom je pitanja postavljenih autoru i maštovitim prilozima raspravi do detalja izsecirala problematiku književnih vampira i njihovih psihofizičkih svojstava, pa je, uz oproštajni gutljaj "Grandine", večer završila ne samo užitkom u dobroj književnosti, nego i mnogim zanimljivim saznanjima o tim neobičnim bićima s tamnije strane vjekovne ljudske mašte. Krušvar je izrazio i veliko oduševljenje inicijativom Križanaca da temeljem lokalne legende o vampiru organiziraju ovakve književne i slične manifestacije, koje se i u velikim gradovima kao što je njegova Rijeka, ili čak i Zagreb, događaju vrlo, vrlo rijetko. |
- 08:41 - Komentari (3) - Isprintaj - #
09.03.2006., četvrtak
Zoran Krušvar u Kringi
|
Treća Vampirska noć u Kringi, redovita mjesečna književna večer posvećena hororu, održat će se u Kringi u kafiću Vampire u subotu, 11. ožujka u 21 sat. Književni gost je Zoran Krušvar iz Rijeke, a novo vampirsko piće koje će se te večeri predstaviti je rakija Grandina proizvođača Mladena Rajka. Zoran Krušvar se na domaću znanstvenofantastičnu scenu probio prije četiri godine kada je objavio prve priče u prvoj zbirci s pazinskog Istrakonovog natječaja, a posljednjih je godina objavljivao u sferakonskim zbirkama, u časopisu Futura i u drugoj periodici, a 2004. godine objavljena mu je samostalna zbirka priča pod naslovom Najbolji na svijetu. Dva puta je dobio nagradu Sfera (godišnju nagradu za znanstvenofantastičnu književnost), a 2003. godine osvaja i drugu nagradu na Istrakonovom natječaju. Uz vrlo uspjele i hvaljene humorističke fantasy pripovijetke, Krušvar je specijalizirao i vrlo osebujno crnohumorno pripovijedanje o raznorodnim nadnaravnim bićima, pa će na književnoj večeri u Kringi biti predstavljen upravo taj dio njegova opusa. Svi ste pozvani! |
- 07:57 - Komentari (3) - Isprintaj - #
07.03.2006., utorak
Ernest i Adriana
Nečuveno, na tom internetu možeš naći gotovo sve, pa čak i zajedničku fotku Ernesta Hemingwaya i Adriane Ivancich, osoba iz priče u prethodnome postu. Tko je tu kome što pjevao, možda će zauvijek ostati tajna.Koristim priliku izraziti zadovoljstvo što mi je nakon oporavka blog.hr-a uspjelo restaurirati izgubljene postove, ali izražavam i žaljenje što su pri toj restauraciji propali komentari. Možemo mi sve to obnoviti, ne ;-) |
- 16:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Zašto je Hemingway pred smrt pjevao istarsku pjesmu?
Navečer, prvog srpnja 1961. godine, Ernest i Mary Hemingway vratili su se s večere u svoju brvnaru u Ketchamu, Idaho, i u očito dobrom raspoloženju malo su si zapjevali. Počela je Mary, pjevajući "Tutti mi chiamano bionda", a Ernest joj se pridružio. Završivši pjesmu, Ernest je uputio ženi riječi: "Good night, my kitten", i pošao spavati. Sljedećeg jutra, 2. srpnja, Ernest se probudio oko sedam sati, otišao u podrum, napunio obje cijevi svoje Boss sačmarice, vratio se gore u predsoblje, i prostrijelio si glavu.Ova tragična ali sasvim hemingvejevska epizoda zaintrigirala me iz jednog vrlo posebnog razloga. Zbog istarske veze. (Naći ću veze s Istrom i tamo gdje ih ne slutite. Objelodaniti ih, pogotovo ako imaju veze s književnošću, uz ostalo je i misija ovog bloga). U ovom slučaju istarska veza je pjesma koju su Ernest i Mary Hemingway pjevali večer prije njegova samoubojstva. Citirani stih dio je znamenite pjesme "La mula de Parenzo" (u slobodnom prijevodu: "Mlada Porečanka"), pjesme koja generacijama Istrana već izlazi na uši, koja se pjeva na svim priredbama, feštama, festivalima, svadbama, godišnjicama i sličnim veselicama. Prije ohoho godina na singlicu ju je snimila Lidija Percan, a Porečani ovu pjesmu smatraju svojom neslužbenom himnom. Podatak da je Hemingway neposredno prije smrti pjevao "La mula de Parenzo" prije nekoliko godina je objelodanila Fernanda Pivano, najuglednija prevoditeljica Hemingwayevih djela na talijanski jezik, i vodeća talijanska stručnjakinja za američku književnost 20. stoljeća. Upoznali su se 1948. godine u Cortini D' Ampezzo, i od tada ostali u vrlo prisnim odnosima. U jednoj emisiji jedne talijanske privatne TV postaje (koju je gledao kolega Elio Velan, i o tome tada pisao u Glasu Istre), Fernanda Pivano je govorila o svojoj vezi sa slavnim piscem, a u pauzi razgovora puštena je cijela pjesma "La mula de Parenzo". Pivano je na to kazala: "Ernest je najviše volio pjevati tu pjesmu, pjevao ju je svaki put kad bi se našli". Kazala je također da joj je Hemingwayeva supruga pričala kako je Ernest, dok je tog jutra silazio u podrum po pušku, također pjevao tu pjesmu. Kolega Velan se u svom tekstu pita kako i kada je Hemingway mogao prvi put čuti tu pjesmu? "Vjerojatno dok se kao vojnik u Prvom svjetskom ratu borio na talijanskoj istočnoj fronti uz bok s Venecijanima gdje je pjesma jednako popularna ili pak za vrijeme njegovih čestih boravaka u Cortini d' Ampezzo i Lignanu nedaleko od Monfalconea i Trsta. No, bez obzira na zanimljivost detalja iz Hemingwayevog životnog puta ostao sam zaprepašten otkrićem da ta naoko besmislena i beznačajna, iako draga, pjesmica krije izuzetnu duboku, bolnu i melankoličnu notu. Pjesma je o beskonačnoj i besmrtnoj dilemi i raskoraku između privida i istinske (skrivene) strasti koji nažalost najčešće završava gorkim pitanjem: Perche' non m'ami piu'?", pisalo je dakle prije par godina u Glasu Istre. Pala mi je ta pričica na pamet prije neki dan, bez nekog posebnog povoda, pa sam nasumično ukucavao u Google pojmove koji bi se mogli povezati u priču i dati još detalja. Na forumima koji se malo ozbiljnije bave Hemingwayem, činjenica da je pisac pjevao ovu pjesmu neposredno pred samoubojstvo prilično je dobro poznata (ljudi su se čak zanimali za prijevod teksta ove pjesme, čiji je jezik inače istrovenetski dijalekt). No, naišao sam i na jedan detalj koji bi se mogao i protumačiti i drukčije nego što se inače tumači, a riječ je o Hemingwayevoj vezi s Adrianom Ivancich. Internetski izvori govore da su se upoznali 1940-tih godina, da su se puno družili u Veneciji i na Kubi, da se u nju jako zaljubio, da joj je posvetio svoj roman "Preko rijeke i u šumu", te da su i neki drugi njegovi romani nadahnuti ovom Talijankom, koju često nazivaju i venecijanskom plemkinjom. E sad, Ivancich ili Ivančić je jako često prezime svugdje u Istri, pa i drugdje u Hrvatskoj, a posebno u Poreču i okolici. Je li šinjorina Adriana bila ta koja je Ernesta naučila pjevati "La mula de Parenzo", ili ga barem podsjetila na pjesmu koju je čuo kao vojnik? Je li ta pjesma bila dio duhovnog nasljeđa njene obitelji koja je, ima takvih tvrdnji, u 18. stoljeću mogla doći u Veneciju iz Istre ili Dalmacije? Navodno neke turističke agencije organiziraju putovanja po sjevernoj Italiji, stazama prijateljstva Ernesta i Adriane, a za turizam istina nije uvijek najvažnija. Prije nekoliko godina najavljivalo se da redatelj Abel Ferrara priprema snimanje filma o odnosu Ernesta Hemingwaya i Fernande Pivano (u toj najavi kaže se da su bili ljubavnici, no ostali su izvori suzdržaniji), ali IMDB ne kaže ništa je li film ikad snimljen... |
- 15:35 - Komentari (1) - Isprintaj - #
04.03.2006., subota
Herbert George Wells u Zagrebu?
|
Čitam u Gordoganu br. 6 (zima 2005.) zanimljiv temat o Josipu Horvatu (1896-1968.). Neki njegovo prezime pišu i kao Horvath; NE RADI SE o Joži Horvatu, partizanu, moreplovcu i piscu, često ih se zna pomiješati, TAJ Josip Horvat ili Horvath je malo stariji novinar, publicist i pisac, meni posebno omiljen po tri antologijska djela: Preživjeti u Hrvatskoj (dnevnik iz posljednjih godina Austro-Ugarske), Preživjeti u Zagrebu (zagrebački dnevnik iz II. svjetskog rata) i Hrvatski panoptikum, što je odlična zbirka portreta ili mini-biografija nekolicine ličnosti iz "druge lige" hrvatskog političkog i društvenog života s početka prošlog stoljeća. Ajde dobro, tu je i Povijest novinstva Hrvatske, prilično dobra studija, iako je Horvat iz nje potpuno izostavio Istru i njene medije na hrvatskom jeziku od 1870. do 1918. godine. Napisao je Horvat i nekoliko tisuća drugih radova vrijednih pažnje, kako kome, naravno. Josip Horvat je jedna od onakvih osoba koje vas zaskoče iza ugla na koju god se temu bacili. Između ostalih, Horvat je bio i jedna od Krležinih meta u znamenitoj knjizi "Moj obračun s njima" (hm, izdaje me pamćenje, jel' se stvarno tako zove?). Naletio sam na njega i u mojim bavljenjima Julesom Verneom, otkrivajući da je redigirao neke prijevode objavljene u prvim godinama nakon II. svjetskog rata (jedan zapis Filologanoge me zapravo potakao da tu povežem neke konce), a u ovom Gordoganu nalazim i neke zanimljive veze Josipa Horvata s onodobnom produkcijom i percepcijom SF-a u našim zemljama. Između nekoliko priloga o Horvatu, Gordogan donosi i bibliografiju Horvatovih radova; pa u bibliografiji njegovih novinskih članaka, čitam sljedeće: H. G. Wells dolazi u Zagreb; Slavni engleski romanopisac i publicista posjetit će našu zemlju, Jutarnji list, 22/1933., br. 7597. Elem, zna li itko je li H. G. Wells doista i došao u Zagreb te 1933. godine, kao što je Horvat najavio u tadašnjem Jutarnjem listu? Kako je prošao taj posjet, kakvi su bili Wellsovi dojmovi? Ako nije došao, zašto nije? Tko ga je pozvao, čiji je bio gost? Koliko pitanja, s moguće vrlo zanimljivim odgovorima! Pisao je Horvat, slijedi iz bibliografije započete u Gordoganu, i prikaze Wellsovih knjiga, ali i o Huxleyu, o nekim tada još slabo poznatim Teslinim otkrićima, zainteresirao me i bibliografski podatak o jednom Horvatovom tekstu o Juliju Roraueru (također onodobnom prevoditelju Julesa Vernea na hrvatski) iz 1937. godine, itd. Svakako pohvaljujem ovu inicijativu časopisa Gordogan da malo rasvijetli i na jednom mjestu okupi štogod podataka o Josipu Horvatu, nedvojbeno jednom od najzanimljivih likova hrvatske kulture i pismenosti prve polovice dvadesetog stoljeća. |
