Stara Bookaleta
26.03.2006., nedjelja
Studentske demonstracije u Amiensu (3)
Vjerujem da vam je uglavnom, iz naših medija, poznato zašto francuski studenti posljednjih tjedana tako žestoko demonstriraju. Riječ je o nekom novom zakonu koji poslodavcima omogućuje da svakom novozaposlenom kojeg prime na dvogodišnji probni rok, nešto nalik pripravničkom stažu u nas, tijekom te dvije godine mogu dati otkaz bez obrazloženja. To je shvaćeno kao velika prijetnja egzistenciji mladih ljudi, iako ima nekih tumačenja da je novi zakon zapravo povoljniji u odnosu na prethodnu regulativu o zapošljavanju pripravnika, naravno, ne i za one koji dobiju otkaz. Studenti u Amiensu imaju posebno dobar "povod" da demonstriraju, jer je gradonačelnik Amiensa inače jedan od ljudi pri vrhu francuske politike. Kad sam lani bio tamo, gradonačelnik Amiensa bio je ministar prometa; sada je pak taj isti čovjek na funkciji ministra obrazovanja, što će reći da je među najodgovornijima za taj novi zakon kojemu se mnogi protive.Ja sam u Amiens pozvan zajedno s još nekolicinom drugih ljudi iz svijeta (iz Izraela, Poljske, SAD, Škotske) koji se ovako ili onako bave Julesom Verneom, a lani su sudjelovali u "Jules Verne Mondialu", svjetskom kongresu održanom u povodu stote obljetnice Verneove smrti. Mi smo svojom nazočnošću trebali "uveličati" svečanost inauguracije obnovljene kuće u kojoj je Jules Verne živio od 1882. do 1900. godine, a u kojoj je sada uređen velebni muzej (o tom vernijanskom aspektu događanja u Amiensu pisat ću u drugim postovima). Gradska uprava utrošila je u uređenje Verneove kuće 3 milijuna eura (što svoga, što državnog i evropskog novca), a prije šest godina grad Amiens je od talijanskog grofa Piera Gondola Dalla Rive za 4 milijuna eura kupio veliku kolekciju predmeta i dokumenata vezanih uz Julesa Vernea; ti predmeti čine i glavninu izložbene postave u Verneovoj kući. Svečanost otvorenja sastojala se od puštanja malih grupa uzvanika u vođeno razgledavanje kuće (o tome imam preko stotinu fotki), a poslije razgledanja svi su uzvanici pozvani na velebni party u ogromnom šatoru postavljenom na travnjaku u parku pred Verneovom kućom. U šator se moglo samo s posebnim pozivnicama, ili ako vam je ime bilo na VIP-listi, što je bio moj slučaj :-). Pred šatorom, studenti su formirali špalir, i dočekivali uzvanike s prigodnim transparentima na kojima su studentske prosvjedne parole bile sastavljene kao parafraze naslova čuvenih Verneovih romana. Ovaj na slici, primjerice, ima transparent na kojem piše: "Le Tour de la Greve en 80 Jours: 20000 lieues sous le precarite - Nemo avec Nous - Nautilus Blogue", jedan drugi je imao veliko crveno platno s natpisom "Mobilises on restera - Villain tu Cederas" (što to točno znači, mogu naslutiti koliko i vi koji također ne znate francuski, zamolit ću naše frankofone blogere da malo pomognu u prijevodu). Imali su i transparente s parolama napisanima na pikardskom jeziku, što mi je bilo posebno zanimljivo: ne radi se o keltskom jeziku, kao što je primjerice Bretonski, nego o nekom reliktu starofrancuskog, kažu da potječe iz desetog stoljeća. To je demonstriranje bilo međutim vrlo pristojno i kulturno, zaštitari i policija ih nisu dirali, ako se netko želio upustiti u razgovor sa studentima, mogao je slobodno s njima proćaskati, izmjenjivalo se puno osmijeha i ljubaznosti, i studenti su postigli što su htjeli: skrenuli su pažnju, slikali su ih za medije, i povezali su lokalni visokokulturni događaj s temom iz visoke državne politike. Nama izvana je to bio još jedan egzotičan turistički doživljaj. |
