Moje drugo putovanje u zavičaj Julesa Vernea počelo je u srijedu u pet sati ujutro busom od Pazina do Zagreba, zatim je nastavljeno avionom od Zagreba do Pariza, metroom od pariškog aerodroma CDG do željezničke stanice Gare du Nord, i odatle vlakom do Amiensa, gdje sam napokon stigao oko 18 sati navečer. Na svu sreću, rezervirali su mi hotel vrlo blizu željezničke stanice, pa sam se na brzinu smjestio, i pošao u večernje razgledanje grada. Bilo je neobično hladno, puhalo je nešto nalik našoj buri, i grad je bio skoro pust, rijetki ljudi su prolazili užurbano i glava uvučenih među ramena, a većina lokala se zatvarala, iako je bilo tek oko 20 sati. Sjećam se, lani u isto ovo vrijeme, kad sam prvi put bio u Amiensu, bilo je već razbujalo proljeće, sve su terase kafića u gradu bile pune, vani se sjedilo do ponoći i dulje. Ne i ovaj put, pa sam se i ja vratio u hotel i za mene vrlo neuobičajeno rano legao, malo gleduckajući televiziju, ali već oko 22 sata odlutao sam u carstvo snova. Zato sam se ujutro probudoio neuobičajeno rano, već oko pola sedam, i krenuo u jutarnju šetnju Amiensom. Još je bilo hladno, ali bez vjetra, s guštom sam prohodao nekoliko kilometara prisjećajući se mjesta koje sam zapamtio od lani. Popodne, prije očekivanog susreta s drugim ljudima koji su došli istim poslom, buku s televizora nadjačao je neobični žamor s ulice. Pogledam kroz prozor pa udesno prema glavnoj ulici, i vidim da prolazi povorka, masa ljudi, pjevaju, viču, skandiraju, smiju se, trube i očito su dobro raspoloženi. Napravio sam nekoliko snimaka s prozora (slika uz ovaj post je jedan od njih), a onda sišao dolje, među demonstrante.
(Kako ne znam kako staviti više slika u jedan post, a da to lijepo izgleda, podijelit ću moj raport iz Amiensa u više postova, šteta da se ne pokaže više slika. Pokušajte ih pratiti kronološki, odozdo prema gore).
Post je objavljen 26.03.2006. u 19:21 sati.