Čitam u Gordoganu br. 6 (zima 2005.) zanimljiv temat o Josipu Horvatu (1896-1968.). Neki njegovo prezime pišu i kao Horvath; NE RADI SE o Joži Horvatu, partizanu, moreplovcu i piscu, često ih se zna pomiješati, TAJ Josip Horvat ili Horvath je malo stariji novinar, publicist i pisac, meni posebno omiljen po tri antologijska djela: Preživjeti u Hrvatskoj (dnevnik iz posljednjih godina Austro-Ugarske), Preživjeti u Zagrebu (zagrebački dnevnik iz II. svjetskog rata) i Hrvatski panoptikum, što je odlična zbirka portreta ili mini-biografija nekolicine ličnosti iz "druge lige" hrvatskog političkog i društvenog života s početka prošlog stoljeća. Ajde dobro, tu je i Povijest novinstva Hrvatske, prilično dobra studija, iako je Horvat iz nje potpuno izostavio Istru i njene medije na hrvatskom jeziku od 1870. do 1918. godine. Napisao je Horvat i nekoliko tisuća drugih radova vrijednih pažnje, kako kome, naravno.
Josip Horvat je jedna od onakvih osoba koje vas zaskoče iza ugla na koju god se temu bacili. Između ostalih, Horvat je bio i jedna od Krležinih meta u znamenitoj knjizi "Moj obračun s njima" (hm, izdaje me pamćenje, jel' se stvarno tako zove?). Naletio sam na njega i u mojim bavljenjima Julesom Verneom, otkrivajući da je redigirao neke prijevode objavljene u prvim godinama nakon II. svjetskog rata (jedan zapis Filologanoge me zapravo potakao da tu povežem neke konce), a u ovom Gordoganu nalazim i neke zanimljive veze Josipa Horvata s onodobnom produkcijom i percepcijom SF-a u našim zemljama.
Između nekoliko priloga o Horvatu, Gordogan donosi i bibliografiju Horvatovih radova; pa u bibliografiji njegovih novinskih članaka, čitam sljedeće: