nedjelja, 21.02.2021.
ZID MOJIH UVJERENJA
Gola ljudska duša ne može sama stajati jer nažalost bi bila izgubljena jer ovo nije vrijeme kada možeš bezbrižno trčati proplancima jer trnja na sve strane...i kamenja za spoticanje. Zato oko sebe gradimo zidove od svojih uvjerenja i stavova. Svaki taj kamen zida je neki stav. Stav koji može biti stvoren iz straha, iz iskustva, iz pretpostavke, iz predrasuda. Sad koja je konstrukcija jača?
Stav stvoren iz straha...najviše se bojimo nepoznatog jer to nepoznato može nas možda povrijediti, poniziti, raskrvariti, ozlijediti, slomiti. Strah da nam se ne dogodi nešto loše sa čime se ne bi znali nositi. Ne znači nužno čak i da može biti nešto loše jer i sreća je nešto s čime se treba nositi i može biti jednako blokirajući za nas. Sreća nas ogoli jednako kao i tuga jer tada smo ranjivi...emocije bez kontrole.
Stav stvoren iz iskustva...opasan i tvrd kamen. Taj stav je nešto kaj nas je obilježilo i u kožu nam se urezalo. Na njemu gradimo obrazac svog ponašanja jer znamo. Najveća sigurnost. Nažalost taj stav je čvrst samo ako gledamo iz naše perspektive jer nije za svakoga isti događaj isto iskustvo.
Stav iz pretpostavke je najslabija karika jer se pravimo pametni i mislimo da sve znamo. Mislimo da smo dorasli situaciji i da možemo procijeniti svoje a i tuđe mogućnosti, snage i slabosti. Tu najčešće pucamo i često se ne uspijemo održati na nogama.
Stav iz predrasuda...najgori oblik stava koji nas najčešće sprječava da budemo sretni i možda zbog njega propuštamo tako divne prilike života i tako divne ljude.
Čovjek bi sada pomislio da su stavovi loši...nisu...potrebni su...potrebni su za preživljavanje u svim svojim oblicima. Ponekada nisu pravedni ali naši su i naše je pravo da se štitimo jer samo sebe imamo kada ostanemo sami. Zidove treba održavati da se ne sruše na nikoga.
Samo nemojte zaboraviti da treba imati i prozore i vrata...
