ZID MOJIH UVJERENJA

utorak, 16.02.2021.

LJUBAV KOJU TREBAM

Zamislite taj idealan trenutak i tog nekog savršeno nesavršenog samo svog....kakvu ljubav želite da vam da i koji osjećaj da probudi u vama. Da li možete?
Nije uopće bitno da li je noć ili dan ...da li sunce ili kiša ...da li su stotine oko nas ili sami...da li nas dijeli metar ili stotine kilometara...sve je nebitno osim nas. Želim da mi te nebesko plave oči daju spokoj i nestašni nemir... da se izgubim u njima a znam u tom bunilu točno kamo idem. Želim u buci čuti samo taj jedan glas za koji mi je sasvim nebitno što govori jer mi odgovara zvuk i ton...slušaš a ništa ne razumiješ. Želim biti totalno omamljena nečijim postojanjem. Kao da sam pijana. Nema kontrole nego samo instinkt.
I tako omamljena njime i pijana od čežnje sjedim nasuprot njega. Osjećam njegove ruke na koljenima koje se laganim pokretima kreću preko mojih bedara i prstima omotavaju oko lastika mojih haltera. Kako je moguće toliko čeznuti za nečijim usnama a stajati pred njima ko ukopan? Udaljenost između mojih misli i njegovih je sve manja...i eto ga usne na usnama a ja ne mogu da dišem. Neki val vrućine i slabost u cijelom tijelu jer on klizi usnama po mome vratu. Je li ovo predaja? Jel sva moja obrana pala? Podiže me stavlja me na sebe. Opkoračuje ga nogama a haljina mi je već skinuta. Kao da je sve kuda sam išla i sve što sam radila bio put prema ovdje i sada. Ja iznad njega u njegovim rukama. Želim svaki poljubac svojih usana urezati u njegovu kožu i stezati ga svom svojim snagom i rukama i nogama. Želim ga...njega ..baš takvog.
Ne želim da ovaj osjećaj nestane i prestane. Ne postoji taj fond ili bolje rečeno vrsta riječi koje bi mogla složiti da opišu tu čežnju, nježnost i grubost u isti mah, taj osjećaj pripadanja. Kao da me sastavio svojim rukama...spojio mi dušu sa tijelom i učinio me ovisnom o sebi.
I sad dok ga gledam na drugom kraju prostorije među stotinama ljudi zagrizem si usnicu da me trgne bol iz sna ...jer budna sanjam...osjećam ga po cijelom tijelu...njegove ruke kako prelaze rub mojih gaćica...njegove usne na mojim bradavicama...osjećam ga...jer on nosi i ima ljubav koju trebam...da me njome okupa cijelu. Ja to znam...i on to zna. Gdje je sada muškarac taj?

16.02.2021. u 18:40 • 5 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2021 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
             

Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Listopad 2021 (2)
Rujan 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (11)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kako mi ne bi bila još veća zbrka u glavi moram višak misli pustiti van i napraviti mjesta za nove obzirom da nadogradnja memorije nije moguća...a puna memorija usporava procese...pišem jer pišem i kako bi manje pričala...i možda dobijem od nekoga kakvu reakciju ili kakvu korekciju misli...

Linkovi