29.09.2006., petak

NENAD BACH PONOVO U HRVATSKOJ…“DOVEO SAM SINA NA STUDIJ MEDICINE“ Sina sam doveo na studij u Hrvatsku jer mislim da će se naučiti više razmišljati…Internet je početak prave demokracije…Ne postoji potpuna sloboda u svijetu…Materijalni svijet ne donosi blagostanje…goli smo se rodili i goli odlazimo…Globalizacija je već stvorila monopol u materijalnom smislu…..Podržavam regionalizaciju pa tako i vaš projekt magazina o poduzetništvu….Blog je jedna vrsta psihoterapije… Nenad Bach poznati glazbenik, uspješni poslovni čovjek, pokretač projekta Zvuci Sredozemlja – Hrvatski mistični glasovi, najbolji promotor hrvatskih proizvoda, svjetski putnik – poznat kao čovjek u šeširu, Hrvat koji preko 20 godina uspješno živi i radi u New Yorku ponovo je došao u Hrvatsku. Proveo sa s njim dva ugodna dana, dugo smo razgovarali o biznisu, o ulaganjima u Hrvatsku, o našim proizvodima u svijetu, na zagrebačkom velesajmu obišli smo štand Vrelo Osijek (posebno mu se dopao sok od cikle), zadržao se dugo na štandu portala www.kupujemhrvatsko.com..., obećao je ponovo doći u Slavoniju. Dio tog razgovora prenosim vam u ovom tekstu. Nenada ćete moći uskoro vidjeti u nekoliko emisija HTV-a (reportaža Gorana Milića, Piramida,….)…. Nenad u svom domu u Zagrebu ** Drugi puta ove godine došao si u posjetu Hrvatskoj. Što je bio povod ovom dolasku? Uvijek mi je drago doći u Hrvatsku i kada god nađem izliku ja rado dođem ovdje. Osnovni razlog moga dolaska je bio studij medicine sina Ive u Zagrebu. Uz to sam povezao i neke svoje profesionalne obaveze. ** Zašto si se odlučio dovesti sina ovdje na studiranje? Što on ovdje može imati više i bolje nego u SAD? Sinteza znanja je ovdje, često puta zbog neimaštine, bolja. Ljudi se znaju snaći bolje. Na zapadu su uvjeti puno bolji, istina tamo je sve i puno skuplje. Ovdje se moraš puno više sam snalaziti, tako je bar bilo dok sam ja bio ovdje. To sve ponuka čovjeka da puno više istražuje, da bude kreativniji i produktivniji. Ivo će se ovdje morati naučiti puno više razmišljati. Istina je da ljudi iz Hrvatske idu više van studirati. Postoje doktorati i magisteriji koji se vani trebaju i mogu obaviti, ali isto tako mislim da je naša edukacija na jednom zavidnom nivou. Živjeti u jednom mjestu kao što je Zagreb, Rijeka ili Osijek je jednostavnije i ljudskije. Ne smijemo izgubiti tu ljepotu života i ležernost. Ako sve upijamo što je zapad napravio onda ćemo postati zapad, a to je zapravo ono što ne želimo. Mi želimo svoju nezavisnost, financijsku, kulturnu i mentalnu. Ivo, Nevenka i Nenad na zgb velesajmu - štand Vrelo Osijek ** Jednom si mi rekao da nema apsolutne demokracije u svijetu. Postoji samo sloboda uma i misli. Što je prava demokracija? Svako društvo ima svoje tabu teme, svako društvo kažnjava razgovore o nečemu ili mišljenje. Zato mislim da ne postoji apsolutna sloboda u svijetu, nigdje to još nisam našao. Na nama je da tu svijest dižemo. Ne samo da budemo tolerantni nego da dopuštamo da su drugi ljudi različiti i da nas ne smeta da netko drugačije razmišlja, da netko drugačije vjeruje. Ako nas to uzbuđuje znači da je u nama problem. Moramo imati pravo da svoj um i misli slobodno izrazimo. Prava sloboda će biti kada se oslobodimo i od materijalnih dobara. Iako se bojim da to u svom životu neću doživjeti. Treba težiti tome. Ja živim u materijalnom svijetu, znam što je to. Taj materijalni svijet ne donosi blagostanje, to svi kažemo ali svi težimo tome. Kad je čovjek u neimaštini onda bi sve dao da nešto ima. Činjenica je da smo se goli rodili i goli odlazimo, eventualno nam neko odijelo daju. Ništa ne možeš uzeti sa sobom, sve što si stvorio ostaje ovdje. ** Ušli smo u fazu globalizacije. Kakav je njen utjecaj na nas? Globalizacija je već stvorila monopol u materijalnom smislu. Moramo se tome oduprijeti, svojim zakonima. Ako neki stranac primjera hoće kupiti zemlju neka mu se to dozvoli da to može kupiti na recimo 50 godina, 70 godina..ne zauvijek. Političari često imaju osobni interes pa tako ne razmišljaju, ali ako imaju interes zemlje onda tako moraju misliti. U svjetskim razmjerima mi smo mala zemlja, jedna kapljica, ali isto tako bitan faktor u svijetu. Kad gledaš što radimo i stvaramo kao pojedinci smo izuzetni i imamo talenta. Možemo biti primjer drugima u znanju, sportu, tehnologiji, proizvodnji energije, okolišu… U posljednjih 15 godina desili su se veliki tektonski poremećaji. Mi sada moramo naučiti graditi, do sada smo samo rušili. Ne slažem se ni ja sa mnogo toga u zemlji, ali ne mogu sve rušiti. Ako hoćeš sve srušiti onda moraš i sam sve izgraditi nakon toga. A to nije lako. Lako je kritizirati sa strane. Čovjek sam mora doći na teren i odigrati utakmicu a ne to raditi samo sa tribina. Ja ne bi ulazio u Europu ravnopravno, već malo više od ravnopravnog. Ne mora nam se sve diktirati iz Brisela ili SAD-a. ** Kakvo je tvoje mišljenje o internetu? To je novi medij i nova igračka. Prije 100 – 200 godina nije bilo televizije, filma, bio je samo pisani materijal. Internet je nešto što spaja sve medije jer je i zvuk i slika i tekst. Dostupan je gotovo svakome, to je isto tako i revolucija u demokraciji. On je zapravo početak prave demokracije. Iako ima ljudi koji dominiraju u ovom području i prava demokracija još ne postoji u svijetu ipak internet omogućuje jednom malom čovjeku u Zagrebu, Osijeku, Županji, Vukovaru…da napravi svoju stranicu. Teško ju je možda naći, ali ako se potrudiš i upoznaš alat onda imaš što za reći. Što se tiče prodaje još se nije desilo onako kako su željeli i htjeli ali neosporno da će to postati dominantan oblik prodaje. Mi smo još bića koja moraju opipati krevet da bi ga kupili. Svi su ljudi takvi. Ali kada jednom znaš kakav je to proizvod onda ipak ne moraš ići u dućan već to možeš naručiti putem interneta. Navika u ljudskom životu je velika stvar, mijenjati navike je jako teško. Ja imam nekoliko web stranica poput moje osobne stranice www.NenadBach.com, www.croatia.org, www.phonecroatia.com, www.klapasinj.com, www.croatianworld.net Ove zadnje stranice su ušle u mnoge tražilice i dnevno imaju oko 2200 posjeta. www.kupujemhrvatsko.com - Iva, Duje i Nenad IZDVAJAM ** Pokrećemo regionalni časopis (magazin) o poduzetništvu. Može li to netko krivo razumjeti, zbog regionalnog konteksta. Je li to nešto loše? Ni slučajno, upravo obrnuto. Hrvatska se kao država mora decentralizirati, ne mora sve u Zagrebu biti. Rođeni sam zagrepčanin i volim Zagreb, u Rijeci sam odrastao i nju isto tako volim. Nedavno sam, na tvoj poziv, posjetio Slavoniju i ona me je duboko impresionirala. Sve te naše regije moraju procvasti da bi čitava država procvala. Odluke se moraju donositi i na regionalnom nivou. Ljudi koji imaju viziju razumjet će taj regionalni pravac. Želio bih da taj vaš magazin o poduzetništvu okuraži ljude da nešto sami pokrenu i stvore, da sebe izgrađuju i educiraju. Poduzetništvo je bitna stvar, ljudi moraju osjetiti teret toga stvaranja, postavljanja cijele strukture. ** Postavio sam blog stranicu http://bolji.blog.hr sa željom da ovdje pišem o poduzetništvu. Danas postoje mnoge blog stranice. Kakvo je tvoje mišljenje o blogerima? To je jedan vid psihoterapije za ljude koji nemaju mikrofone, koji nemaju mogućnosti da se izjasne, koji nisu prepoznati, koji svaki dan odlaze na posao i imaju šefa koji ih tlači… Oni ovako imaju mogućnost da nešto kažu. Tu naravno ima i lošeg i dobrog. To je što ljudi jesu. Svake blog stranice bi trebale imati moderatora koji bi ipak selektirao tekstove. Ipak to nije 100 % demokracija, neka pristojnost, neki fokus mora postojati. Blog ne mora biti samo dnevnik osobe, to može biti i stranica primjera jednog magazina o poduzetništvu. Ekipa OKUS HRVATSKE je održala prezentaciju na velesajmu Za kraj, pozdrav svim blogerima.

- 16:38 - Komentari (25) - Isprintaj - #

25.09.2006., ponedjeljak

BOLJI SMO OD NORVEŽANA Moja suradnica HEHA bila je u Norveškoj. Vodila je, za nagradu, učenike Ekonomske škole u Osijeku na sajam učeničkog poduzetništva. Što je tamo primjetila možete pročitati u ovom zanimljivom tekstu...??? Nakon dva sata kašnjenja u polasku iz Munchena konačno smo predvečer sletjeli na aerodrom Gardemoen u Oslu. Ugodnih zimskih -3 * C bez daška vjetra nagovještavala su lijep početak veljače u Norveškoj, "zemlji 1000 fjordova". Nakon ljubazne dobrodošlice domaćini su nas odveli u restoran na večeru u gradiću Moss na jugoistoku Norveške, glavnom gradu Županije Řstfold (Norveška se sastoji od 18 županija), i poznatoj luci na fjordu Oslofjord koja danas uglavnom služi kao utočište putničkih brodova na relaciji prema Danskoj. Hotel u kojem smo odsjeli za vrijeme boravka u Norveškoj nalazio se u neposrednoj blizini tvornice papira pa nas je ujutro, osim velikih snježnih pahulja koje su doslovno preko noći zatrpavale automobile i ceste, dočekivao miris iz tvorničkih dimnjaka. Moss je nakon zatvaranja rudnika, tvornica metalurgije i brodogradilišta izgubio nekadašnji imidž grada teške industrije. Taj mali gradić od 30.000 stanovnika može se pohvaliti povijesnom ulogom mjesta na kojem je 1814. godine potpisana konvencija kojom je utemeljena personalna unija Švedske i Norveške. Današnji izgled Mossa uvelike se mijenja pretvarajući ga u turističku oazu. Prepoznavši regiju od 65.000 stanovnika kao veliko transportno čvorište, privatna inicijativa jednog poduzetnika potpomognuta švedskim kapitalom adaptirat će vojni aerodrom Rygge u neposrednoj blizini Mossa u civilne svrhe. Među stanovnicima vlada uvjerenje da bi slogan Mossa trebao glasiti "Moss poznaje umjetnost!" Već na samom početku norveške avanture imali smo prilike uvjeriti se u to. U restoranu gdje smo se pridružili partnerima iz Beograda dočekalo nas je iznenađenje. Naime, sustav ugostiteljskih usluga u tom objektu, koji nalikuje kinodvorani ili Broadwayskoj pozornici u koju su umjesto fotelja postavljeni stolovi i svjetleći šank, koncipiran je na način da su konobari istovremeno i animatori. U Norveškoj i Švedskoj postoji oko pet sličnih show-restorana gdje učenici iz lokalnih glazbenih, dramskih, umjetničkih i plesnih škola ili članovi lokalnog amaterskog kazališta vikendom zabavljaju goste izvodeći predstave u trajanju od 20-tak minuta dok ih tijekom pauze poslužuju obučeni u konobarske uniforme. Regija Mossa iznjedrila je mnoge međunarodno poznate umjetnike, a faktor koji tome doprinosi su najbolje kulturalne škole u zemlji i uopće poticajno umjetničko okruženje. Iako smo umirali od gladi, bez daha smo uživali u performansu ovih čudnih multitalenata. Norvežani otkrili Ameriku Sljedeći dan posjetili smo veličanstvenu skakaonicu Holmenkollen Ski Jumping Arena u Oslu i najstariji svjetski muzej specijaliziran za skijašku opremu, koji ilustrira 4000 godina povijesti skijanja od tzv. rock carving, skija iz vikinškog doba, skija iz različitih krajeva Norveške koje prikazuju lokalne vještine ručne izrade i tradicije do moderne skijaške opreme profesionalnih sportaša. Zanimljivo je prikazana evolucija skakaonice kroz desetljeća, a modernistički štih muzeju daju snow-board eksponati demonstrirajući nove trendove u zimskim sportovima. Među zapanjujućim izlošcima je i oprema korištena u povijesnim ekspedicijama koja svjedoči o hrabrosti istraživača Fridtjof Nansena i Roald Amundsena. Prema nekim istraživanjima Vikinzi su puno prije Columba doplovili do obala Sjeverne Amerike, te iz tog razloga zid Bijele Kuće u Washingtonu krasi i slika norveškog moreplovca. Imali smo priliku posjetiti i toranj koji je predstavljao startno mjesto za skakače tijekom Zimskih olimpijskih igara u Oslu 1952. godine. Iako je podrijetlo norveškog naroda većini stanovnika nepoznato, mnogi s ponosom prepričavaju legendu koja kaže da je nestankom ledenog doba i povlačenjem ledenjaka jedan zaljubljenik u skijanje, u potrazi za sniježnim padinama i glečerima, dospio na krajnji sjever, odnosno na područje današnje Norveške. Nisu nas iznenadili brojni rekreativci koji su duž autoceste prevaljivali kilometre u skijaškom hodanju. Ipak, pitanje je bismo li skupili hrabrost za jedno norveško ljetovanje na glečerima s kupaćim kostimima i skijama kao jedinim rekvizitima. Da se ne vratimo kući bez upoznavanja uloge istaknutog norveškog znanstvenika, posjetili smo Nobelov Centar za mir, simbol ljudskih napora za očuvanje mira čije je otvorenje proslavljeno u lipnju 2005. godine. Centar promovira i pokušava popularizirati interes za probleme koji se odnose na rat, mir i razrješavanje konflikata. S ciljem očuvanja posljednje volje i oporuke Alfreda Nobela, Centar provodi misiju ukazivanjem i potenciranjem pozornosti na male i velike sukobe, a nas je oduševio modernistički pristup tome, te naročito zanimljive kombinacije eksponata i filmske reprodukcije pomoću digitalnih sredstava komunikacije i interaktivnih instalacija. Okruženi plaštom mraka uz plavo svjetlo milijuna svjetlećih malih duguljastih tijela koji osvjetljavaju laureate i dobitnike Nobelove nagrade za mir, imali smo priliku otputovati u različita povijesna razdoblja i doživjeti ratne sukobe i konflikte koji su ih obilježili. Kreativniji smo od Norvežana U planu i programu kojim su domaćini osmislili naš izlet u Norveškoj bio je predviđen i cjelodnevni posjet Sajmu učeničkog poduzetništva u Fredrikstadu. Na Sajmu su svoje programe i usluge prezentirale i razne druge institucije poput Agencije za pomoć pri zapošljavanju, brojne srednje škole (moda, dizajn, drama, umjetnost, građevina, kemija, medicina). Najviše pozornosti privlačili su štandovi na kojima su učenici uistinu izvodili građevinske radove, pružali usluge vizažista i body paintinga posjetiteljima ili provodili pokuse poput onih u laboratoriju profesora Baltazara sa zelenim, plavim i crvenim epruvetama. Kvaliteta same organizacije Sajma povećana je uključivanjem sponzora (banaka, lokalnih poduzeća), koji su program prepoznali kao korisnu inicijativu pa su i kategorije u kojima su se učenička poduzeća natjecala bile mnogobrojne, a nagrade bogate i raznovrsne. Naša primjedba na prezentirane ideje je nekreativnost i nedostatak originalnosti proizvoda norveških učenika koji su se na Sajmu uglavnom predstavljali kao preprodavači kineske i njemačke robe. Posjet Sajmu smo upotpunili kratkim obilaskom tvrđave grada Fredrikstad, koja je po svojim karakteristikama jedinstvena u sjevernoj Europi i smatra se jednom od najvažnijih tvrđava u Norveškoj koja je služila kao baza tijekom vojnih operacija u 17. i 18. st. duž švedske obale. Od nedavno tvrđava se koristi u edukativne svrhe kao muzej otvoren za javnost te od 2001. godine više nije u vojnoj uporabi. Grad je inače poznat po preradi drveta budući da mu pozicioniranost na obalama najduže norveške rijeke Glomme omogućuje prometnu povezanost s kontinentalnim dijelom Norveške odakle dolaze tegljači s trupcima posječenih stabala. Trupci se u Fredrikstadu prerađuju i distribuiraju u ostale krajeve Europe. Od tereta naslijeđa do poduzetničke ideje Iako smo večeri obično provodili u ogromnoj hotelskoj sali za primanje pijući čaj ili kavu specifičnog okusa, privukla nas je ideja malog turističkog obilaska obližnjih otočića u noćnoj verziji. Ti otoci su poznati po načičkanim gorostasnim vilama tradicionalne arhitekture koje su već generacijama u vlasništvu obitelji norveških starosjedilaca. Budući da je njihovo održavanje vrlo skupo, vlasnici su ih pretvorili u poduzetničke pothvate ponudivši ih javnosti kao jedan oblik odmora, boravka u prirodi, uživanja u brojnim ljetnim jazz koncertima i predstavama ili pretvorivši ih u galerije starih umjetničkih slika i rukotvorina te izložbene salone povijesnih artefakata. U okolini 300-tinjak godina starih vila koje su organizirane kao male obiteljske farme, osim kulturne atmosfere koju potiču umjetnici održavajući radionice, stvorila se čitava mreža različitih kreativnih obrta poput proizvodnje staklenih proizvoda, zlatara, dizajnera, proizvodnje tapeta, glazbenih instrumenata, fotografa, lončara. U svakoj tradicionalnoj norveškoj vili obično postoji mogućnost kupovine domaćih slatkiša, antikviteta i degustacije svježih domaćih peciva uz čaj. Naročito nas se dojmila prekrasna monumentalna vila čiji je vlasnik, poznati morski kapetan, svoje nasljedstvo nakon smrti ostavio općini. Budući da je ondašnja dužnost kapetanu nalagala da iz svake zemlje, svakog kraja u koji ga put nanese donese sadnicu jednog drveta, pokraj vile je iz tog običaja iznikla neobična šuma s mnogo različitih vrsta stabala. Učeničko poduzetništvo na norveški način Putovanje u Norvešku je, osim upoznavanja kulture, povijesti i znamenitosti, imalo i drugu, edukativnu svrhu - upoznavanje norveškog koncepta učeničkog poduzetništva i postignutih rezultata te nositelja njegove implementacije - srednjih škola. Jedna od škola "prijatelja" iz Mossa otvorila nam je vrata norveškog obrazovnog sustava na srednjoškolskoj razini. Posebnost Malakoff srednje škole je program osposobljavanja 800-tinjak učenika za šest vrlo različitih zanimanja: elektrotehničare, stolare, automehaničare, servisere računala, tajnike i asistente medicinskim sestrama i stomatolozima te "gimnazijalce" kojima se omogućuju potrebna znanja za upis na fakultete. Obrazovni program za strukovna zanimanja traje dvije godine, međutim, preduvjet stjecanja diplome, odnosno mature, dvogodišnji je praktičan rad u određenom poduzeću koji je, naravno, plaćen učeniku, a u sam proces rada uvodi ga mentor iz Agencije za posredovanje u zapošljavanju te prati njegovu izvedbu i napredovanje na radnom mjestu. Stečena praktična i teorijska znanja provjeravaju se ispitom pred komisijom koju čine gospodarstvenici, nastavnici iz škole kao i nezavisni stručnjaci. Učenici najčešće nemaju poteškoća pri pronalaženju poduzeća zainteresiranih za primanje pripravnika kojima je na taj način omogućen pristup bazi za regrutiranje potencijalnih budućih radnika, a i trošak plaće učenika-zaposlenika je subvencioniran. Gimnazijski program obično traje tri godine nakon čega su učenici osposobljeni za upis na fakultete. Škola nudi mogućnost stipendiranja učenika čija je financijska situacija relativno nepovoljna, kao i mogućnost uzimanja pozajmica kako bi se pokrili troškovi školovanja. Začudili smo se što za vrijeme obilaska Malakoff škole niti jedanput nije odjeknulo školsko zvono. Objasnili su nam da o trajanju nastavnog sata brinu učenici koji sami određuju njegov početak i kraj, te na taj način opravdavaju povjerenje nastavnika u njihovu iskrenost i poštenje. Sličan je koncept obrazovanja implementiran i u srednjoj školi u Askimu, koja je sudjelovala zajedno s Ekonomskom i upravnom školom u Osijeku u programu razmjene između škola. Ovdje učenici mogu birati hoće li se školovati za zanimanja u građevinarstvu, mehanizaciji, znanosti ili žele steći opće obrazovanje. Škola u Askimu je bogata mladim poduzetničkim nadama koji posljednjih godina uspješno osvajaju nagrade u različitim kategorijama na Sajmu učeničkog poduzetništva u Norveškoj. Čak i školskom kantinom upravlja jedno učeničko poduzeće čiji su članovi djeca s posebnim potrebama i poteškoćama u razvoju. Učeničko poduzetništvo kao nastavni predmet uveden je u svim srednjim školama, što naročito doprinosi povećanju motivacije učenika koji se ne pronalaze u školskim klupama i željeli bi odustati od školovanja. Kroz nastavni program učeničkog poduzetništva, interdisciplinarnim pristupom pokušavaju se obuhvatiti i znanja iz ostalih nastavnih područja te na taj način "zakamuflirati" proces učenja. Registracija učeničkih poduzeća odvija se na legalan način pri instituciji na lokalnoj razini koja prikupljene podatke o registriranim poduzećima komunicira prema državnoj razini. Zanimljivi su rezultati istraživanja koji kazuju da je od 1992. godine, kada je program u škole uveden na nacionalnoj razini, do danas osnovano 4.900 poduzeća čiji su vlasnici bivši polaznici programa učeničkog poduzetništva i otvoreno 10.000 novih radnih mjesta. Osobe koje su sudjelovale u programu do 29 godina starosti osnovale su 29% ukupnog broja novoosnovanih poduzeća, dok je udio onih koji su postali poduzetnici, a nisu bili uključeni u program 9%.

- 21:07 - Komentari (11) - Isprintaj - #

21.09.2006., četvrtak

DOMAĆI TRGOVAČKI LANCI GUŠE DOMAĆU PROIZVODNJU Moram priznati da sam već jednom nogom u Zagrebu, na velesajmu. Tamo me čeka moja prijateljica, poslovni partner, poduzetnica koja je ipak skupila hrabrosti i prije 4 godine krenula u svijet poduzetništva. Izabrala je težak put, proizvodnju prirodnih sokova, bez šećera, bez konzervansa, bez vode, dobijeni hladnim cijeđenjem..krvav je to put bio. Kaže nije požalila jer sada je došla u fazu da zna da je to budućnost i da će uspjeti.....Neki od vas su možda taj sok i probali ali pod tuđim imenom, to je sudbina malih, jer kada nemate dovoljno kapitala koristite sve moguće varijante da dođete do cilja. Cilj je sada zaista blizu, u planu je izgradnja nove tvornice, neki novi sokovi od voća i povrća su u pripremi, brand je postavljen..VRELO prirodni sokovi...samo treba pronaći prave partnere. Da li su to naši domaći trgovci ili se treba okrenuti samo onima izvan Hrvatske. Zašto to kažem? Prije nekog vremena razgovarao sam sa iskusnim poduzetnikom iz Osijeka, Živkom Ilakovcem. Čovjek koji je od rođenja u privatnom biznisu i koji sada ozbiljno razmišlja da sve zaustavi, da zatvori svoj "profitabilan" posao. Oni koji su mu najviše trebali pomoći ponašaju se kao stranci, ucjenjuju ga. On jasno i glasno kaže: Domaći trgovački lanci guše domaću proizvodnju. I sada razmišljam, iduća tri dana idem u Zagreb, paviljon 1, štand 12, VRELO..želim pomoći mojoj kolegici. A razmišljam da li će kod nje biti drukčije, hoće li je pokušati ugušiti. Iako znam da je ona žena - mačka, borac koji zna i udariti protivnika. Nadam se da je neće uspjeti uhvatiti u taj njihov zahvat. Ne daj se VRELO !!!! Trgovina određuje uvjete i vodi igru jer je gospodarstvo nestalo. Većinu roba uvoze iz inozemstva a naša domaća trgovina nije u funkciji domaće proizvodnje Još davne 1971 godine krenuo je Živko Ilakovac u obrtničke vode. Od tada se bavi proizvodnjom plastike, a jednim dijelom i ugostiteljstvom – vlasnik je popularnog kafića “Slon” koji je nedavno zatvorio. Sve do 1995.g. radio je kao obrtnik, a tada osniva tvrtku “Iplas” d.o.o. u industrijskoj zoni Osijeka. Od 1982 g. proizvodi ekstrudirane folije i tube za kozmetiku i danas u tvrtki ima 18 zaposlenika. Proizvodni kapaciteti u proizvodnji folija i tuba rade sa 70-80 %, proizvodi 45-50 tona mjesečno. Tube se rade gotovo isključivo za izvoz (Slovenija, Mađarska, Slovačka). U Hrvatskoj toga segmenta skoro više nema, nešto malo radi za Saponiu. Ukupno, financijski gledajući, 30 % proizvodnje je namijenjeno izvozu. Preko 30 godina je u toj branši i zna kako je bilo proizvođačima tada a kako danas. Proizvodnja i trgovina - Pomalo sam razočaran i ne vidim budućnost ovakve proizvodnje. Ja sam na vrijeme bazirao svoju proizvodnju na industriji poput Saponie, za razliku od drugih koji su se okrenuli trgovačkim lancima. Nešto malo radim za Patričar, Biljemerkant...Industrija je puno korektnija od trgovaca. Kada je Konzum preuzeo Alastor prestao sam raditi za trgovinu. Moji kupci koji su radili za trgovinu izlaze masovno iz toga područja. Sada u naše trgovačke lance ulaze proizvođači iz SCG, BiH, Italije...naši skoro sve uvoze. Malo je trgovaca poput Patričara iz Županje, još ih je nekoliko takvih. Dodatni je problem što nestaju mali trgovci koji su prije trebali ove proizvode, oni više ne mogu opstati. Sustav moćnih i velikih domaćih trgovačkih lanaca nas polako uništava. Naši trgovci pljuju na strane trgovačke lance, ja ne. Bolje da imamo primjera 5 Billa nego jednog velikog domaćeg trgovca. U takvog se više ne može ući i opstati. Ne znam ni jednog takvog u Hrvatskoj. Do prije oko godinu i po dana bilo je milina raditi sa stranim trgovačkim lancima, bili su korektni u plaćanju. Tada su dani plaćanja bili 30 dana, a danas kažu: Platit ćemo 15 dana prije domaćeg lanca. Tako je sada ugovoreni rok plaćanja od 180 dana pa na više, a stvarno još veći. Ja ih ne krivim. Shvatili su da se ovdje mogu ponašati kao domaći trgovački lanci i imaju pravo. Ako nas ne poštuju domaći zašto bi oni, jednostavno prihvatili su model ponašanja domaćih lanaca. Nestanak proizvodnje - Iz iskustva znam da u Hrvatskoj nestaju proizvodni kapaciteti a otvaraju se trgovački kapaciteti. Seli se novac iz gospodarstva u trgovinu, to je znak da nešto u sustavu ne štima. Potrošnja radi, a nema proizvodnje. A trgovci bi morali znati da će moći prodati svoju robu dok moj radnik ima plaću, dok radnik Saponie ima plaću i nešto proizvodi. Kome će kasnije, kad svi propadnu, prodavati robu? - Vani postoje veliki proizvođači koji vuku male. Nema razvoja malih poduzetnika bez jakih velikih poduzetnika, mala proizvodnja može uspjeti samo uz veliku. Država treba naći načina kako poticati proizvodnju i posebno male poduzetnike (male tvrtke, obrte). Da je bio drugačiji odnos ne bi silni mali trgovci propali. Sada je čak i kasno nešto mijenjati i prilagođavati uvjete prema malim proizvođačima i trgovcima. Mali proizvođači nisu mogli stasati uz velike jer ovi nisu imali korektan odnos, morali su šlepati male, stvarati ih i održavati ih a ne uništavati. U industriji više nema velikih igrača, možda Saponia, Podravka, Pliva, Franck, duhanska industrija, pa se i stranci mogu tako ponašati jer nemaju dorasle partnere. Nema nekoga tko bi njima mogao postaviti uvjete. A i ovi koji postoje, uz iznimke, ne trebaju domaću ambalažu. Ilakovac kaže da sada svi govore o poduzetničkim i industrijskim zonama i da ne vjeruje puno u njih jer za koga će ti svi mali poduzetnici raditi. Tržište je malo i sami sebe uništavamo cijenom i ostalim uvjetima. Morat će se okrenuti izvozu, a on tu nije optimista jer teško će se moći probiti u EU. - Nema više ni kooperanata za robu koju trebam. Prije si imao niz kooperanata – obrtnika i malih trgovaca i mogao si kod njih kupiti sirovine, materijale, alate, i dr. Sve se gubi jer nemaju za koga raditi. Sada sve to nabavljam u Austriji, Italiji i nešto u Hrvatskoj. Budućnost - Nažalost ne vidim rješenje za ove probleme. Dešavalo mi se da razmišljam o povlačenju iz ovoga posla. Kćerke rade sa mnom i pripremaju se za nastavka ove proizvodnje, ako budu mogle. To je moja želja. Ipak je ovo obiteljski posao. Kredita imam nešto sitno, a pitanje je kako bi prošao da sam širio proizvodnju i dizao kredite. Nemam ni želje ni volje da povećavam sadašnje kapacitete, nemam tržište. Danas jedna linija za proizvodnju traži veliku proizvodnju, veće kupce kojih više nema. Vani je teško izaći, da nisam otišao prije 12-13 godina pitanje je kako bi danas prošao. Što smo u zadnje vrijeme dobili novo u Osijeku na području proizvodnje? Ništa. Mali nemaju šanse da opstanu. IZDVAJAM Popunjenost kapaciteta i cijene gotovih proizvoda Iako mi je popunjenost kapaciteta relativno dobra imam problema. U zadnjih nekoliko godina skočile su cijene sirovina i repromaterijala, a cijene gotovih proizvoda se ne mogu dizati. Kada jedna vrećica uđe primjera u Konzum za 0,006 kn/kom ta nikada više ne može biti 0,07 kn/kom, samo može biti 0,05 kn/kom. Nedostatak vrećica za kiseli kupus Glavnina ambalaže se uvozi. Hrvatska recimo nema jednog jedinog prizvođača folije za vakum vrećice za kiseli kupus. Kada sam htio ulagati u tu proizvodnju obišao sam potencijalne kupce. Želio sam tržište za nekoliko godina unaprijed. Nitko nije htio ući u dugoročne poslovne odnose, a tu je sirovina 100 % uvozna. Na Belju su se tada smijali tome. Funkcija trgovine Svugdje u svijetu trgovina je smišljena i u funkciji je svoje proizvodnje. Mercator recimo pametno radi. Zašto mi nismo otvorili trgovačke lance u Sloveniji ili Mađarskoji prodavali dio svoje, hrvatske robe? Naša domaća trgovina nije u funkciji domaće proizvodnje. I za kraj. Da ne bi sve bilo tako crno, dođite na velesajam. Posjetite štand VRELO, probajte te sokove, napravimo feštu sa sokovima. To će biti znak da je nitko neće "ugušiti".

- 20:21 - Komentari (21) - Isprintaj - #

19.09.2006., utorak

IMAM IDEJU ZA POSAO! ŠTO SADA? Kako doći do ideje? Registrirati tvrtku i ništa ne raditi - nije rješenje. Čekati dok vam ne dođe prava ideja - nije rješenje. Pokrenite se, stvorite ideju – misao o tome što bi mogli raditi. Često sam susretao prijatelje koji su mi govorili: “Ma krenuo bih i ja u neki posao, ali nemam novca. Vidi ti kako je onaj..uspio. Lako je njemu, ima novca, ....ima veze...” Znam i ovakve. Registrirali su tvrtke i ništa ne rade jer nemaju konkretan posao. Neka tvrtka stoji, a oni će zadržati dosadašnji posao. Dok se ne sjete što će raditi. Dok im ne dođe neka dobra, prava ideja. Iza svih ovih neaktivnosti stoji nedostatak ideja. Imati dobru, pravu ideju, a onda ući u posao. Ideja je misao o tome što bih mogao raditi, da uspijem, da pokrenem posao koji neće propasti. Naravno da je ideja samo prvi korak u pokretanju ili proširenju vlastitog posla. I svaka ideja nije odmah dobra, ostvariva, uspješna. Često nije ni trenutak za neku ideju. Kako doći do ideje koju je moguće i ostvariti? Svatko ima svoj recept za stvaranje ideja i tu nema pravila. Ideje su podložne trenutnim emocijama svakog čovjeka. Ja sam ideje za pisanje knjige skupljao na razne načine. Dolazile su mi noću, u snu, popodne, pred spavanje, ispred televizora. Živio sam za ovu ideju. Bilježio sve što mi je palo na pamet. Uvijek pišite sve svoje ideje za konkretan posao ili samo ideje u povoju. Znao sam se ustati u pola četiri ujutro i zapisivati sva ta svoja razmišljanja. Nema veze što će vam reći djeca (tata je izgleda postao mjesečar, prolupao), supruga (znala je podići glavu i gledati me, mislila je da sanja kako sjedim u krevetu i pišem), djevojka, mama, tata...pa vi ste pred važnom odlukom. Kako pokrenuti svoj posao ? Pišite sve. Čak i kada izgleda nerazumno, nevjerojatno, luckasto, neostvarivo, samo san, veliki zalogaj za vas,..pišite sve. U trenutku će vam nešto doći iz vaše glave, ako to ne zapišete može i nestati ili nikad više neće biti u takvom obliku. Stvorite oluju ideja i želja. Iz toga mora na kraju isplivati nekoliko dobrih ideja. Iza svake ideje stoji mašta koja pokreće kreativnost. Mašta stvara nove ideje, tisuće ideja, razrađuje ih u početnoj fazi, rješava i one ideje koje su na prvi pogled neostvarive. Ideja će u vama sazrijevati, podijelite je s nekim (u koga imate povjerenja), potražite pomoć prijatelja, partnera, razgovarajte, čitajte i provjeravajte je. Ideja ne mora biti uvijek nešto vezano uz veliki posao. Nema malih i velikih ideja. Ako treba krenite od “malih” poslova. I ti mali poslovi mogu vam donijeti iskustvo, nova saznanja i prihode koji će vam kasnije široko otvoriti vrata poduzetništva. Razmislite...... Za početak razmislite što vam je hobi. Taj hobi vam može postati početak nekog većeg poduzetništva. Sjećam se kad mi je došla djevojka koja je s grupom svojih vršnjaka snimala kratke filmove u lokalnom kino klubu. Pitala me mogu li im pomoći oko pronalaženja sponzora za njihova snimanja. Trebao im je mikrofon, oprema, video kazete....Novca nisu imali, a taj hobi su voljeli. Rekao sam joj: “Teško je danas naći nekoga tko je spreman sponzorirati. Pokušajte kroz taj vaš hobi nešto zaraditi, napravite nekome uslugu, a zauzvrat tražite dio opreme.” “ A što da radimo, kako da nekoga nađemo?” pitala me je. “Daj razmisli malo. Puno je oko vas mogućnosti, pa ljudi trebaju snimanja. Niste vi profesionalci, ali pokušajte naći neku firmu i ponudite im temu za snimanje, nešto neuobičajeno. Nešto što traje duže vrijeme.” Sinula mi je ideja. Predložio sam da prošetaju gradom i vide gradi li se nešto. Poduzetnici proširuju ili pokreću poslovanje i grade nove objekte. Nakon par dana se vratila i rekla mi: “Vidjela sam kraj Kauflanda da se nešto počinje graditi. I nekoliko mini hotela se gradi”. Sjetio sam se prijatelja koji je gradio novi auto salon. Otišli smo kod njega, ponudili mu da grupa snima izgradnju auto salona, od početka do otvaranja, napravi neki intervju s njim, snimi reakcije građana, a da im on pomogne oko dijela opreme. Odmah je pristao. I tako je počelo snimanje, oni su dobili kazete i mikrofon, bili su zadovoljni. I tako se ulazi u svijet poduzetništva, na mala vrata. Selekcija Kad dođete do točke da ideja ne bi trebala biti više nešto virtualno, samo vaša želja ili mašta, napravite selekciju ideja. Postavite si pitanja i pokušajte na to odgovoriti ili potražite odgovore kod drugih. Selekcija je važna da izbacite iz glave ideje koje nisu za vas. Selekcijom dolazite do ideja koje se mogu pretvoriti u posao i stvarati dobit. Kad procijenite da ideju možete realizirati napravite koncept, jednostavan, kratak opis realizacije ideje. Svatko ovo može uraditi. Koncept prethodi izradi poslovnog plana ili investicijskog elaborata. Postavite si pitanja i u tom konceptu na njih i odgovorite. Što bih želio raditi, koji proizvod ili uslugu ? Kako bi se ideja mogla realizirati ? Koja bi bila najbolja ? Što bi trebao imati da je realiziram ? Postoji li nešto slično na tržištu ? Početi sada ili pričekati “pravi” trenutak ? Kome se obratiti za pomoć ? Kakve su mi šanse da ideju pretočim u vlastiti posao. Koja znanja moram imati za realizaciju te (tih) ideja ? Mogu li možda tu ideju nekome ustupiti, prodati ? Koliku bih dobit mogao imati ? Kako da je realiziram i tko bi mogao raditi (sam ili s partnerima, koje osobe bih mogao uključiti) ? Mogu li taj posao raditi u početku uz svoj, a kasnije ga razviti kao jedini posao ? Pitanja odredite sami ili uz nečiju pomoć. Vrtite sve filmove u glavi, bez ikakvih predrasuda. Pa to nas ništa ne košta. Nema neostvarivih ideja ako procijenimo da možemo u nju ući. Čak i kada sve izgleda glupo, može biti uspješno i zanimljivo. Ne ustručavajte se svoju ideju podijeliti s drugima. Pa nije ta ideja tajna, ne bojte se krađa ideja, ali budite oprezni. Tražite savjete državnih institucija, poduzetničkih inkubatora, centara i savjetovališta, neprofitnih organizacija, pitajte druge poduzetnike što o tome misle. IZDVAJAM Izvori ideja Izvori ideja su svugdje oko nas. To mogu biti: - mediji (novine, časopisi, internet,TV..), - naše glave (talent, stručnost, jaka želja, imati žicu za ideje i dobar nos za poslove, intuicija...), - naš hobi koji možemo razviti u vlastiti posao, - tuđe ideje (mnogi imaju ideje, ali su tromi, inertni, slušajte ih, koristite njihove ideje), - pozivi poduzetnika sa svojim potrebama na tržištu, - sve oko nas (promatrajte okolinu, što drugi i kako rade, slušajte što bi ljudi željeli..). Ne mora svaka ideja odmah postati jedini izvor prihoda, može biti dodatni izvor prihoda koji će kasnije postati stalni i jedini. Možda ćemo tako pokrenuti nekoga bližeg da počne razmišljati o svom vlastitom poslu (djeca, supruga,....). Ideju ćemo realizirati kada se uvjerimo da je realna i moguća. Kad nam poslovni plan i tržište pokaže da je prihvatljiva.

- 16:55 - Komentari (16) - Isprintaj - #

14.09.2006., četvrtak

DOBIO SAM KOMENTATORICU – NEFERTITI !!!! Prvi blog sa suradnicom HEHOM i stalnom komentatoricom NEFERTITI Kada sam prije nešto više od mjesec dana pokrenuo ovaj blog samo mi je u glavi bila jedna misao: hoću li moći pisati nešto što će privući druge ljude, nešto zanimljivo, jasno, poučno, jednostavnim rječnikom napisano,.…zamislio sam blog o poduzetništvu. Toliko toga je napisano o biznisu , stručnih članaka, uspješnih priča, problema koje guše poduzetnike,… novine, TV, radio, magazini, Internet..ali ja sam htio pokušati. Uporan po prirodi, vječiti optimista, nisam htio samo pričati već djelom pokazati da se nešto može pokrenuti, možda i promijeniti. Što ja to mogu kazati mladima, starima, studentima, učenicima, početnicima, iskusnim vukovima…? Da li to može biti zanimljivo, hoću li privući nekoga, kako će reagirati, koliko posjetitelja ću imati, hoće li biti komentatora, kakve ću emocije nositi u sebi, tko će me podržati…? Toliko pitanja, nadanja, želje da uspijem..jednostavno htio sam Biti Bolji – Be Better. Nisam znao kakav efekat će biti. Svi su me kod kuće gledali čudno, do kasno u noć sam tipkao, ljutio se kada nisam znao kako slike postaviti na BB, ponekad nešto ružno rekao, veselio se..ma što veselio, vrištao kada sam nešto novo otkrio…..uspio sam, gledao druge blogove i snimao kako oni to rade, kako postavljaju brojač, sat, figurice..uh…. poslije ponoći išao spavati, a rano na posao odlazio. I onda iznenađenje…jedne subote sam preskočio omiljeni burek i na www.blog.hr pojavila se moja priča o ženi koja trpi mobbing na poslu. Reakcija je bila iznad očekivanja, a ja dobio motiva. Sreo sam moju prijateljicu HEHU i pitao je možeš li mi nešto napisati zanimljivo za blog bolji. Zašto ne? – rekla je i sutra je na moj mail došao tekst. Dobio sam suradnicu za blog, više to nije bio samo moj blog. A onda se pojavila ona, moderna Nefertiti, došla je na moje blog stranice i počela komentirati svaki tekst, svaku misao…mislio sam komentar kao svaki drugi. Vrlo brzo sam shvatio da ima nešto drugo u tim komentarima, oštroumnosti, emocija, skrivenih poruka, pitanja, želje da potakne ljude da drukčije počnu gledati poduzetništvo, da ih uključi aktivno u te polemike…dobio sam ideju. Zašto ona ne bi bila stalna komentatorica moga bloga, možda bi to bilo drukčije...nitko nema svoga komentatora? Pa kada to može imati sportski program TV postaja mogu i ja, samo ovoga puta bez puno dolara, eura…što je danas rijetkost. Komentari bi dali drukčiju dimenziju svemu, jednu punoću, drukčiji pristup i način razmišljanja, povukao bi ostale da se aktivno uključe u postove, da ne budu samo promatrači…a ona bi mogla komentirati i druge komentare, neki zanimljivi tekst napisati..postao bi to prvi blog sa suradnicom i stalnom komentatoricom. Zašto ne? Suradnja je postala stvarnost, poslala mi je prvi tekst i ja krećem u novi način blogiranja, neće to biti samo moj dnevnik, bit će to stranice malog tima. Timski blog, a ne indvidualni. Malo sam okrenuo ploču, možda mi prigovore mnogi od vas, ali ja idem dalje svojim putem. A svi ostali mogu nam se pridružiti !!!!!!! A tko je bila Nefertiti? Povijest kaže: «Nefertiti je bila žena faraona Amenhotepa IV (kasnije Aknatona, Ehnatona) i maćeha faraona Tutankamona, vladala je od 1353-1336 g. p.n.e. Ime joj u prijevodu sa staroegipatskog znači „prelijepa došla“. Nakon pokušaja njenog supruga da ukine obožavanje egipatskih bogova i uvede obožavanje samo jednog boga, Atona, izbrisani su svi tragovi o njima. Legenda kaže da Egipat nije iznjedrio takvu ljepotu , njezino ime može značiti i „Savršena“, njezino je lice krasilo hramove diljem zemlje, no ipak je iščezla s povijesne scene, poput fatamorgane. Na mnoge se načine postavila na pijedestal savršena kraljevske ličnosti, a ljepota nije nikako sve što je krasilo tu posebnu ženu. Nefertiti je jedna od najčudesnijih ženskih ličnosti, u povijesti Egipta. Bilo je mnogo važnih kraljica, ali među svima njima, Nefertiti se zbilja ističe kao netko vrlo poseban. Kažu da nitko nije nadmašio Nefertitinu moć. Odrasla je u haremu, udala se za faraona, rodila šestero djece, predvodila je revoluciju koja je zauvijek promijenila Egipat. S mužem je izvela narod iz staroga glavnog grada i sagradila zapanjujući grad u srcu pustinje. Za neke je bila religijski fanatik, urotnica, izdajica. Drugi su u njoj vidjeli junakinju koja je podnijela najveću žrtvu kako bi spasila svoju zemlju. Bila je kraljica zagonetki, kraljica magije, kraljica ljubavi, kraljica ljubomore, kraljica osvete. U jednoj plemenitaškoj grobnici, ispod ruševina grada, postoje slike svjedočanstva Nefertitinog života. Na hijeroglifima se da pročitati i vidjeti na slikama da je sama Nefertiti vozila svoju konjsku zapregu. To je sigurno bio prizor koji je uzdrmao stari poredak Egipta, kraljica se natječe s kraljem, nezamislivo.To je još jedan od dokaza da je Nefertiti vladala iza prijestolja, ona i njezin muž često prikazivani i opisani kao jednaki. Ona preuzima ovlasti samog faraona. U jednom prikazu obara neprijatelja, a samo kraljevi smiju oboriti neprijatelja, tj. odrubiti glavu, kraljica nikada. To je svojstvo kralja. Nefertiti je platila visoku cijenu svoje neovisnosti. Nefertiti je vodila poseban život. Djevojčica-nevjesta, kraljica, božica na zemlji, faraonka, heretik. Revolucionarka koja je pokušala preobraziti Egipat ali nije uspjela, nego je bacila svoju zemlju u vrtlog koji je možda doveo do njezine smrti. Nefertiti i dalje ostaje velika enigma egipatske povijesti, jer netko se dobro potrudio izbrisati svaki trag njezinog postojanja i vladanja.»

- 20:37 - Komentari (23) - Isprintaj - #

11.09.2006., ponedjeljak

Formula za uspjeh američkog "maverick" poduzetnika - II dio Moja suradnica HEHA pomogla mi je nastavimo sa otkrivanjem iskustva čovjeka koji iza sebe ima niz uspješnih poslovnih pothvata, a koje bi u američkom žargonu zvali Maverick, jer uspijevaju i „protiv struje“. Roger E.Fishman nas je sve oduševio pristupačnošću i jednostavnim nastupom, poznatim američkim smislom za humor te nadasve fascinantom biografijom. Fishman je spremno s nama podijelio bogato i interesantno iskustvo stečeno radom u brojnim renomiranim poduzećima i s poznatim ljudima. Zašto se odlučio krenuti u vlastiti poduzetnički pothvat, što mu je u tome pomoglo, kako promišlja ulogu marketinga i koja je formula za uspjeh, Fishman nam je otkrio u drugom dijelu našeg razgovora. Imate vlastito poduzeće. Koliko ćete dugo biti zainteresirani za vlastito poduzeće? Mislim ostati u ovom poduzeću još sljedećih pet godina jer je biznis vrlo dinamičan i raznolik. Ne bavimo samo jednom djelatnosti već stvaramo nove različite biznise koje sami osnivamo, zapošljavamo ljude, a zatim prepuštamo njima da vode poduzeće i stvaraju vlastitu istinu. Čime se zapravo Vaše poduzeće bavi? Naša misija je pomoći klijentima u promišljanju budućnosti i njenom stvaranju, kadrovskom ekipiranju i načinu manipulacije novcima. Klijenti su nam uglavnom iz SAD-a. Najlakše je imati ideju. Najteži dio je voditi poslovanje i raditi s klijentima. Poslovanje smo organizirali prema dva poslovna modela: prvi je rad s korporacijama i pomoć u promišljanju budućnosti medija, marketinga, branda, potrošača i digitalnih sadržaja u danom kontekstu, pomoć u planiranju budućosti, pripremi za budućnost i izgradnji organizacije koja će raspolagati vještinama potrebnim za suočavanje s promjenama. Također stvaramo digitalne sadržaje i web-stranice za klijente koncentrirajući se na nove načine dolaženja do kupaca, izgradnje odnosa i stvaranja dugoročnih profita za klijente. Pomažemo klijentima u razvijanju strategije marketinga temeljene na industriji zabave s ciljem izgradnje branda. Drugi poslovni model uključuje stvaranje vlastitih poduzeća u kojima imamo 100%- tno vlasništvo. Neki od sadašnjih klijenata s kojima radimo su P&G, Time Warner, AARP i SPRINT. Imamo sedam zaposlenih, a u sljedeća tri mjeseca planiramo zaposliti još pet. Pokušavamo rasti stabilnom stopom jer bismo inače mogli izgubiti kontrolu. Jedan od poslovnih modela koji je popularan u SAD-u kaže da svom klijentu naplaćujete naknadu za izvršenu uslugu. Taj model može biti ograničavajući. Mi prakticiramo stjecanje vlasništva nad isporučenim idejama velikim korporacijama. Recimo da svoju uslugu naplaćujem klijentu 100$ mjesečno. Prema svojem modelu naplatio bih mu 50$ i tražio udio vlasništva u projektu na kojem radimo. Ekonomska računica ima smisla za njih jer im omogućuje stvaranje poduzeća s nižim troškovima. Klijentima na taj način prodajemo svoje ideje, svoje iskustvo i svoje znanje i tako stvaramo dodanu vrijednost i dugoročni partnerski odnos. A mi ne moramo svaki mjesec strepiti hoćemo li dobiti posao i potpisati ugovor. Kakva iskustva imate s poduzećima u kojima ste radili? Je li Vam poduzetnički duh pomogao ili odmogao u velikim organizacijama? Nisam ljubitelj pravila koja se postavljaju zbog njih samih. Nikada se nisam u potpunosti mogao uklopiti u sustav. Volim generirati ideje i pomagati drugima da preuzmu vlasništvo nad njima. Puno mi je ugodnije živjeti u svijetu mogućnosti, nego u svijetu vjerojatnosti. Velika je razlika ustajati svaki dan i raditi u velikom poduzeću gdje znaš da će današnji dan biti gotovo jednak jučerašnjem i sutra će vjerojatno biti isto kao danas. I to je fantastičan izbor radne okoline za ljude kojima to odgovara. No, ako ste poduzetnik, živite u svijetu mogućnosti, nesigurnosti, straha, a to smatram zabavnijim jer pruža veći izazov. Zapravo se definirate prema onome što radite i na koji način to radite. Ponekad sam namjerno riskirao i ostao bez posla, iako je rad u multinacionalnim kompanijama bio uzbudljiv, zabavan. Međutim, nije bio pretjerano poduzetnički. Samo sam bio dio stroja, no nikada nisam znao jesam li stvarno dobar dok se nisam okušao u poduzetništvu. Jeste li više timski igrač ili individualac? U poslu je neophodno biti i jedno i drugo, dakle jedno ne isključuje drugo. U mojem poduzeću zajedno se dogovaramo o ciljevima, vremenskim rokovima, a nakon toga moj je posao organizirati i postaviti sve tako da učinkovito i uspješno to i ostvarimo. Dakle, igram ulogu pojedinca jer sam vlasnik, ali moram biti i timski igrač da bi svojim djelatnicima omogućio resurse i stvorio okolinu za uspješno ostvarivanje ciljeva. Kako ste započeli vlastiti biznis? Pokušao sam si predočiti ono u čemu sam dobar i ono u čemu nisam. Najteži dio bio mi je zaposliti doista dobre ljude i stvoriti stimulativnu organizacijsku kulturu. Morate znati uvjerenja svojih zaposlenika, imaju li istu kulturu i vrijednosti kao vi. Kad sam odlazio iz Coca-cole, kontaktirao me bivši direktor i predložio buduću suradnju. To je moć dubokih odnosa s ljudima koji vam vjeruju jer znaju da ćete sve učiniti u njihovom najboljem interesu. Tada će vas dugoročno nagraditi. Da sam ranije krenuo u vlastiti biznis, bilo bi mi puno teže jer sam tijekom godina rada u raznim kompanijama uspio razviti svoju mrežu i upoznati puno ljudi. Možda je osoba koja sjedi pored vas u avionu trenutno stranac, ali možda i vaš budući klijent. Svatko može biti netko tko će vam danas sutra koristiti. Vrlo je važno utrošiti vrijeme na izgrađivanje odnosa sa svima jer nikada ne znate tko vam je potencijalni partner. Što više ljudi upoznajete, to će vam iskustva biti bogatija. To je kao religija, morate imati vjeru. I poput religije, to zahtijeva dugo vremena. Kao djecu, uče nas da ne zabadamo nos i ne postavljamo pitanja. Ja uvijek svašta pitam, a ponekad se pravim da ništa ne razumijem. Svi se pravimo pametni jer nam je neugodno priznati da nešto ne znamo. Više učim pitajući i spreman sam da izgledam glupo i da mi bude neugodno jer na kraju obično pamtenjakovići čine greške. Koji su vam bili najveći izazovi prilikom pokretanja vlastitog biznisa? U Hrvatskoj su najveći problemi vezani uz zatvaranje financijske konstrukcije, pronalaženje zaposlenika, birokraciju... Najveći izazov je pronaći talentirane zaposlenike čije su vještine komplementarne s vašima i s kojima dijelite iste vrijednosti i temeljna uvjerenja. Prilikom razgovora za posao uvijek im naglasim ono u što vjerujem i zašto, te kakvu vrstu poduzeća želim stvoriti i što od njih očekujem. Također, želim da radno mjesto doživljavaju kao drugi dom. Iskrenost, izravnost i suradnja su najvažnije stvari koje daju vrijednost poduzeću. U roku od mjesec dana zaposlio sam i otpustio tri osobe jer nisu bile dosljedne obećanjima koje su dale. Ostala aktualna pitanja u Americi odnose se na osiguravanje dobre pravne zaštite. Znate da je to društvo u kojem se ljudi vole puno tužiti i povlačiti po sudovima. Također se postavlja pitanje izbora pravih i kvalitetnih klijenata koji imaju isti sustav vrijednosti kao i poduzeće. Nekada će vam ponuditi posao koji morate odbiti jer bi pristanak dugoročno imao loše posljedice za poduzeće. Tim mora razumjeti da nisu svi klijenti jednaki te da, samo zato što netko želi poslovati s nama, ne podrazumijeva da i mi želimo s njim. Moje je mišljenje da ako kažete NE lošem klijentu, veće su šanse da ćete dobiti dobar posao. Mali poduzetnici u Hrvatskoj vrlo su sumnjičavi u pristupu i stvaranju partnerstava s velikim poduzećima. Vi imate malo poduzeće, a radite s velikim klijentima. Kako to funkcionira? Zašto je njima u interesu uopće raditi s manjima? Jednostavno, mi im donosimo nove načine razmšljanja, nove ideje i načine poslovanja. Možemo im brže i jeftinije isporučiti rezultate. Dakako, izazov predstavljaju postojeći odnosi tih klijenata s drugim poduzećima. Pitanje je kako se uopće može doprijeti do njih. Postoji samo jedan način. Potrebno je razumjeti tko su oni, čime se bave i što im treba da bi bili učinkoviti u svojim poslovima. Zatim treba privući njihovu pažnju putem telefonskih poziva, pisama, e-mailova i - nikada ne odustajati. Kad sam osnovao svoje poduzeće, želio sam kompaniju P&G (Procter and Gamble) pridobiti kao klijenta. Trebalo mi je 18 mjeseci i 500 radnih sati da to uspijem. Letio sam iz Cincinatyja u Los Angeles 10 puta, prešao 2000 milja u trajanju po 5 sati u jednom smjeru, upoznao 40 ljudi u P&G-u. Uspio sam ih uvjeriti da, što me prije prihvate kao partnera, bolje će biti za njih. Inače sam bio spreman dugoročno ih izluđivati. Uvijek morate procijeniti koliko vam neki posao, ugovor vrijedi da ga dobijete i biti uporni. I svaki put kad vam kažu "NE", reći će vam nešto novo zbog čega ćete biti pametniji te ćete prilikom sljedećeg kontakta već izgraditi neki odnos s njima. Taj odnos može biti temeljen na odbijanju, ali ako ste 10% bolji od svih ostalih, NE će u konačnici postati DA. Ako moram uložiti vlastito vrijeme i novac u osvajanje nekog klijenta, izabrat ću prilike koje su dugoročno isplative i koje će me približiti cilju. Ono što često prakticiram je sprijateljiti se sa sekretaricom jer su one važnije od direktora. Direktori rade ono što im kaže sekretarica. Možete li preporučiti model upravljanja ljudima koji je za Vas učinkovit? Ako želim pridobiti ljude da nešto naprave što im je relativno neugodno ili teško, nikada ih ne iznenađujem, već ih od početka uvodim u proces, tražim njihove doprinose, savjete te pokušavam razumjeti njihove brige, nade i strahove. Razmišljam o tome kako će im moja ideja pomoći, ili onemogućiti im da postignu svoje vlastite ciljeve. Ako razumijete što je njima potrebno za uspjeh, svoju ideju možete prezentirati na način da će je oni podržavati i pomoći njeno ostvarenje jer će to i njima donijeti korist. Dakle, potrebno je zaposlenike i ostale dionike uključiti što ranije, kako bi stekli osjećaj vlasništva i odgovornosti za ideju, tražiti njihove inpute te detaljno razraditi ideju i definirati njihovu ulogu u cijeloj priči kako bi znali da ste ih čuli i da istinski brinete za njihovo stajalište. Također je vrlo bitno da znaju vaša očekivanja. Ako radite s dobrim, odanim, iskrenim i poštenim ljudima koji vas inspiriraju, uvijek možete od njih očekivati potporu. Smatram da su svi djelatnici u poduzeću važni. Čistačica zaslužuje jednako poštovanje kao i top menadžer jer čini radnu okolinu ugodnom za obavljanje svakodnevnih zadataka. Jako puno pozornosti polažem upoznavanju svojih zaposlenika i njihovih obitelji, vrijednosti i ciljeva. Poklanjam im pažnju, šaljem pisma, rođendanske čestitke kako bi osjetili da mi je stalo i da ih poštujem. Jednom mi je tajnica toliko pomogla da sam joj dao poklon bon za obiteljski ručak u jednom od najboljih restorana. Uvijek biti ljubazan s ljudima dobra je poslovna, ali i životna strategija. Što znači pravilo 10%? Kad sam radio za Coca-colu, predsjednik korporacije rekao je da se biznis svodi na olovke i ravnala. Poenta je da se posao i život baziraju na fundamentalnim stvarima, ali treba pronaći formulu kako raditi bolje, drugačije, na kreativniji način od bilo koga drugoga. Postoji dosljednost širom svijeta u načinu vođenja posla. Pitanje je zašto neki postižu izvanredne rezultate, a drugi su prosječni? Odgovor se može pronaći u činjenici da neki odrađuju svoj posao 90% dobro, neki daju 100% sebe, a ima ljudi koji rade 110% bolje i to su oni koji pobjeđuju. Osobi koja vam izađe u susret i potrudi se kako bi vam pomogla u trgovini, restoranu, na benzinskoj stanici, i učini malo više od onoga što očekujete kao standardnu uslugu vjerojatno ćete pokazati veću odanost i vidjet ćete veću vrijednost u vašem odnosu s njom. U Americi će vam čak biti drago da platite više jer dobivate veću vrijednost zauzvrat, bolje iskustvo. Moja filozofija je raditi sve 10% bolje. Ako riješavate problem, promatrajte ga 10% drugačije, kad mislite da ste sve napravili, radite još 10% više, kad režete budžet smanjite ga za još 10 %. Posvetite 10% više vremena i napora svom biznisu i bit ćete uspješniji - to je moja formula za uspjeh. Biti kreativniji i učinkovitiji 10% stvara učinkovitu organizaciju s visokom preformancom. Tako ćete se diferencirati jer na svijetu postoji ogroman broj istih proizvoda i usluga. Potrebno je izgraditi odnos s kupcem, dati obećanje i ispuniti ga. Posao i osobni život su po mojem mišljenju zasnovani na istim principima. Radite drugima ono što biste htjeli da oni rade vama. Ako želite da vas vaša voljena osoba voli, učinit ćete za nju nešto iznad njenih očekivanja. Ista stvar je i s kupcima. Kakav ste posao radili u Coca-coli? U toj korporaciji moj zadatak je bio pomoću industrije zabave izgraditi i ojačati marku, brand Coca-cola. Razvili smo trogodišnji plan i postavili određene sustave mjerenja uspjeha te napravili proaktivni plan za identificiranje ili stvaranje prilika kako bi posao imao poticaja za rast. Disciplinirali smo okolinu i to nam je pomoglo da postignemo bolju performancu. Primjerice, 1992. godine stvorili smo ideju pod nazivom "pop-glazba". U to vrijeme prodaja CD nosača zvuka bila je vrlo mala, ali su CD mediji imali visoko pericipiranu vrijednost od kupaca. U pakiranja Coca-cole od 12 komada stavljali smo CD-e kao poklone pa su kupci kupovinom proizvoda imali priliku osvojiti glazbu koja se nigdje drugdje nije mogla dobiti. Tu ideju smo predložili svakom klijentu s kojim smo radili i prilagodili različitim prodajnim mjestima. Svaki je proizvod bio drugačiji i razlikovao se od konkurencije. Stručnjak ste za netradicionalni marketing. Što podrazumijevate pod tim pojmom? U Americi dominantni kanal za komunikaciju s kupcima više nije televizija i radio već se sve više koriste alternative poput Interneta, časopisa, direktnog marketinga, reklame od usta do usta, i tzv. virusnog marketinga. Taj način propagiranja proizvoda zasniva se na kreiranju web-stranica gdje opisujete ideju na atraktivan način. Zatim pronalazite ključne osobe s velikim utjecajem u javnosti kojima se ideja sviđa te počinju zagovarati korištenje vašeg proizvoda. To vam daje moć da pristupite milijunima ljudi putem osoba koje vjeruju i podržavaju ono što radite, i to bez ikakve naknade. Na koji način surađujete s P&G-om (Procter and Gamble)? Suradnja s P&G-om zasniva se na dva područja. Jedno uključuje direktan rad s njihovom konzultantskom kućom na planiranju budućnosti medija, marketing planova, digitalnih sadržaja kako bismo im pomogli da poboljšaju, redefiniraju ili promijene strategiju izgradnje branda. Druga usluga je izrada web-stranice koja je namijenjena ženama i pruža im tzv. kolektivno znanje jer razmjenom osobnih iskustava i priča mogu učiti jedne od drugih i međusobno se inspirirati te, u konačnici, poboljšati kvalitetu vlastitog života. Kakvi su Vam budući planovi? Vjerujem da sve važniji i popularniji u poslovnom svijetu postaje trend buđenja ekološke svijesti i odgovornosti prema okolini i ljudima. Mislim da ću buduće poduzetničke aktivnosti vjerojatno usmjeriti na to područje. IZDVAJAM Televizija je nekada bio jedini i najbolji način komunikacije s potrošačima. Danas postoje brojni drugi načini - Internet, videoigrice, časopisi, virusni marketing. Ako imate intuiciju i čvrsto vjerujete u nešto, slijedite je ma koliko vam ljudi reklo NE jer je najlakše zapravo reći NE. Upitajte ih zašto misle da to nije dobro, a ako nakon toga još uvijek vjerujete u ideju, učinite to. Ma koliko sigurni i pouzdani u svoju ideju, morate imati plan B.

- 22:28 - Komentari (29) - Isprintaj - #

09.09.2006., subota

UTISNITE U SVOJ UM IDEJU PODUZETNIŠTVA Glasna razmišljanja o čovjeku Prije nekoliko tisuća godina Job je upitao: Ako čovjek umre, hoće li ponovo živjeti? Od tada isto je pitanje postavljano milijune puta. Čovjek, kao manifestacija života, ne može umrijeti. Tijelo ima početak i kraj. Čovjek će uvijek imati tijelo jer čovječje tijelo, bilo da je trodimenzionalno ili četverodimenzionalno, prenosivo je sredstvo u kojem se život izražava. Ne smijemo o smrti misliti kao o kraju. Bolje je o njoj razmišljati kao o novom početku, mnogo bogatijem. Jednako kao i u životu. Ni o čemu ne smijemo misliti kao o gubitku, već radije kao o dobitku. Što god da nam se događa, to je najbolje za nas u ovom trenutku. To je afirmacija koja nas uzdiže na razinu svjesnosti koju čovjek zaslužuje, za razliku od životinja, biljaka i ostalog svijeta koji nema razvijen um do razine upravljanja svjesnošću. Čovjek napreduje, uzdiže se, razvija. Čovjek, koji je slika ukupna života, beskonačno je razvijanje i širenje. Promatramo brze promjene na koje ponekad ne možemo utjecati. One se događaju upravo onako kako moraju. Sreo sam čovjeka koji mi je rekao: Mogao bih imati sve što hoću samo kada bi vjerovao da to imam. Objasnio sam mu da jedina stvar koju se ne može imati «nešto ni za što» i da će morati platiti cijenu. Cijena je vjera u beskonačnu moć vlastite osobnosti. On je moć pridavao vanjskim faktorima često govoreći: «nisam uspješan jer ni moj otac nije bio..kada je prevruće nisam ni za što..sve bolesti koje dolaze nasljedne su….za sve su krivi moji geni..» njegov um je bio podijeljen. Vjera nastaje razumijevanjem zakona uma i dosljednim primjenjivanjem istih u svim situacijama. Znanstvenici postupno jačaju u svojoj vjeri neprestanim istraživanjem prirode i njezinih zakona. I postigli su velike stvari. Poljodjelac mora zasijati sjeme da bi imao žetvu. Da bi dobio mora i dati. Kako biste i vi dobili morate prvo dati svome umu. Kako biste mogli dobiti bogatstvo i postati uspješni, prvo morate u svoj um utisnuti ideju bogatstva. Einstein je volio matematiku i ona mu je otkrila svoje tajne. Bio je zaokupljen i fasciniran svemirom i njegovim zakonima. Svoju pažnju, odanost i trud uložio je u teme vremena, prostora i četvrte dimenzije i njegova podsvijest odgovorila mu je otkrivajući mu njihove tajne. Edison je eksperimentirao s principima elektriciteta, meditirao o njima i objasnio ih. Imao je žarku želju da rasvijetli svijet i služi čovječanstvu i elektricitet mu je ustupio svoje tajne. Platio je cijenu ustrajnosti, posvećenosti, znajući da će odgovor doći. Izumio je mnogo toga jer je prvo platio cijenu svojom pažnjom, interesom i potpunom posvećenošću svom projektu, znajući u svome srcu da postoji “neka inteligencija” koja će mu dati odgovor. Sve to naziva se čovjek. Čovjek, koji ovaj život živi po zakonima kojih nije svjestan. Mnogo sam pročitao, čuo, vidio o poduzetništvu. Svatko od nas se susreo sa "biznisom". I uvijek se vraćam na jedan zaključak. Najvažniji je element biznisa je čovjek. Čovjek je zaista centar svega. Čovjek je cjelina tijela, duha i uma. Nema toga što njegov um ne može smisliti, razum je taj koji mu daje prednost. Koliko god mislili da ništa ne ide bez kapitala, opreme, zgrada, uređaja, strojeva, uvijek na kraju spoznamo da čovjek određuje kombinaciju svih elemenata i tek to daje rezultat.

- 18:13 - Komentari (7) - Isprintaj - #

06.09.2006., srijeda

RAZMIŠLJANJA NENADA BACHA Kako do vrha? I u snovima se živi! Za nekoliko dana u Hrvatsku će ponovo doći NENAD BACH poznati hrvatski glazbenik koji već više od 20 godina živi u SAD. Ponovo ćemo se naći i dugo pričati o svim područjima našeg života. Završivši studij građevine te stekavši glazbenu naobrazbu iz flaute i violine osnovao je grupu “Vrijeme i Zemlja”, snimio nekoliko filmova i albuma koji su bili pri vrhu glazbenih lista. Putovao je po cijeloj Europi te na kraju otišao u New York, SAD. Glazba, film, video,....skladatelj,.. izvodač...američka ga kritika prepoznaje kao klasičnog rock pjevača i skladatelja. Nastupao je na svim najvažnijim američkim TV mrežama (CBS, ABC, NBC), kao i onima u Rusiji, Francuskoj, Njemačkoj, sve do Japana. Prodao je više od milijun ploča, nastupao je s Lucianom Pavarottijem, Bonom, The Edgeom (U2), Michaelom Boltonom, Zucccherom, grupom The Band (Gart Hudson, Rick Danko), Vinceom Welnickom (Grateful Dead), izdao kompilacijski album s Bruceom Springsteenom, Leonardom Cohenom i Allanom Ginsburgom, napisao glazbu za niz dugometražnih i kratkometražnih američkih filmova. Pisao je glazbu za redatelje koji su bili nominirani za Oscare, surađivao s glumačkim imenima kao što su holivudski velikani John Malkovich, Milos Forman, Martin Scorsese, Martin Sheen, Michael York i mnogi drugi. Moj savjet: Razmišljajte kao i gosp. Bach i uspjet ćete.. Često sam u životu čuo rečenicu: “Ništa se se ne događa slučajno i nije sve onako kako na prvi pogled izgleda”. Kada sam počeo pisati knjigu mislio sam brzo ću to završiti. Naravno da nije bilo tako, da sam nailazio na mnoge probleme, od skupljanja ažurnih i točnih informacija, angažiranja stručnih osoba, pa do one nama poznate financijske problematike. Tada sam pokušao okupiti poduzeća, institucije, osobe, napisao sam im pisma i očekivao pomoć u obliku reklame ili sponzorstva. Nije bilo onako kako sam mislio. Odgovora od većine nije bilo, ja sam se vrtio u krug, trošio energiju ne na pisanje, već na sve ono što prati jedan proizvod – logistiku. Pomislio sam da ako već nemam podrške ovdje kod kuće, pokušat ću malo u inozemstvu. Tako i napravih. Ogromna većina mi je odgovorila, ali vrlo brzo sam se otrijeznio. Ne možete od nekoga tražiti financijsku potporu, a da mu prije toga ne prezentirate taj svoj proizvod. Stjecajem okolnosti upoznao sam Nenada Bacha. Uspostavili smo komunikaciju, ja sam bio pomalo i dosadan i uporan. Zanimalo me je kako je to u SAD-u biti biznismen, biti uspješan čovjek. A gosp. Nenad Bach je to očigledno i bio i sada je. Uporno sam razgovarao i pokušao doći do razmišljanja uspješnog biznismena. Kada sam ga pitao “Kako to da ste mi odgovorili, jer ja sam za Vas nepoznat čovjek” rekao mi je nešto što je kod nas zaista rijetkost, a što bi trebali i vi u svom poslovanju postaviti kao zakonitost, nešto što bi vam trebalo ući u krv. “Ja odgovaram na svaki mail ili telefonsku poruku. To je poslovnost koju svatko mora imati” odgovorio mi je. Ispričao mi je koja pravila mora poštivati svaki poduzetnik bez obzira u kojem dijelu svijeta živi... Budite odlučni i hrabri I tako sam osjetio da se ipak ništa ne dešava slučajno. Jer poslije toga smo razgovarali o poslu, ispričao mi je što on smatra bitnim za uspjeh i ostvarenje snova. Pokušat ću vam to ispričati. Razmišljanja gosp. Bacha kažu: 1. Učinite ono što ste rekli da ćete učiniti, ispunite ono što ste obećali Većina ljudi kaže: “Nazvat ću te sutra” ili “Napisat ću ti to pismo i poslati do ponedjeljka”...Većina ljudi, skoro 99 % nije u stanju to i učiniti. Ukoliko se potrudite ostvariti svoje riječi (da stojite iza njih) već se nalazite među najboljima. Nisu to samo velike odluke, to su često i sitnice koje definiraju i potvrđuju vaš karakter. Tako se ponašaju “Odlikaši”. 2. Poštujte dogovoreno vrijeme Ako ste nešto s nekim dogovorili, bio to sastanak, telefonski razgovor ili nešto drugo, onda poštujte dogovoreno vrijeme. Kada kasnite, ne poštujete tuđe vrijeme. A to je nedopustivo i govori o vašoj profesionalnosti. 3. Voljnost i strpljivost Ne budite lijeni otputovati, nazvati, maknuti se s mrtve točke. Ostanite do kraja iako vam se zabava čini dosadnom. Često se najbolji akord čuje na kraju balade. 4. Be bold and brave – Budite odlučni i hrabri Uvijek budite spremni donijeti velike odluke, a to znači da morate biti radikalni i hrabri u svojim razmišljanjima i donošenju odluka. Kristalizirajte želje u nekoliko rečenica, riječi. Što želite? Odgovor treba znati odmah. 5. Dva uha i jedna usta Bog vam je dao jedna usta i dva uha. S razlogom. Zato ne pričajte previše. Slušajte druge, promatrajte svijet oko sebe, učite, upijajte, a kad govorite, govorite suvislo. Sublimirajte ideje, riječi..pecaj uzvodno od Bob Dylana. Često su najduhovitiji ljudi u društvu oni koji kad nešto kažu, svi obrate pažnju na njih. 6. Meteorološko vrijeme Znate i sami da ljudi nisu uvijek raspoloženi i da vrijeme utječe na razmišljanje, na rad, na kreativnost i ideje, na motivaciju....Gosp. Nenad Bach kaže: “Meni je svako vrijeme prekrasno. Kiša, sunce, vjetar, nevera, suša, poplava,..sve mi je drago”. U pravu je. Razmišljajte na njegov način, jer tada ćete biti raspoloženi, ljubazni prema svom okruženju, prema svojim zaposlenicima, a ne neki namrgođeni poslovni ljudi. Bach i Maja...za svakoga ima vremena Svaki dan napravite nešto za svoj san, za svoj posao, svoj zanat... 7. Od svakog možete naučiti ponešto Nema te osobe na planetu od koje ne možete nešto naučiti. Ne budite arogantni ni kad ste na vrhu piramide ili “top of the food chain”. 8. Pitajte i dobit ćete Svijet ne čita vaše misli. Recite jasno i glasno što želite i hoćete svima, ne samo onima od kojih očekujete nešto. Često pomoć i suradnja dolazi iz nepredviđenih, skrivenih izvora. 9. Pomozite svakome kome možete pomoći Pomognite svakome kome možete pomoći jer nesebičnost se nagrađuje višestruko i velikodušno. 10. Povežite se s najkvalitetnijim ljudima iz svoje profesije Najkvalitetniji ljudi su najčešće i najjednostavniji i voljni pomoći. Kako doći do njih? Dva uha, jedna usta. Budite uporni i voljni. 11. Svaki dan napravite nešto za svoj san, za svoj posao, svoj zanat... Neka vam niti jedan dan ne prođe a da nešto ne učinite za svoj posao, zanat, san....Uvijek stremite prema kvaliteti. 12. Optimizam, veselje i uživanje u životu Sve ovo su odlike velikih ljudi. To je magnet prema ljudima koji su istoga kova. Orlovi se ne druže s vrapčićima i obrnuto. 13. Tražite istinu i prilike Tražite istinu i prilike koje se kriju iza teškog rada i na prvi pogled neuglednih ljudi. Jednom kad im date priliku obasjaju vas svojim talentom, pameću i dobrotom. “Ja još nisam sreo ružnu osobu” - kaže gosp. Bach. 14. Ne trčite prema trenutnoj moći Ako ikamo trčite, trčite prema izvoru, gdje je voda najbistrija i najčišća. Nenad je pohvalio prirodne sokove VRELO, posebno od cikle Spoznajte nedoumice i probleme 15. Ne hrvajte se s “budalama” u blatu Uvijek se obranite, ali ne trošite svoje vrijeme s “budalama”. One i tako nemaju drugog posla. 16. Ako vas vaša umjetnost i djelatnost nadžive, tada ste uspjeli. Sve drugo je privid. 17. Želja mora biti snažnija od boli Ne dozvolite da vas okolnosti ograničavaju, da vaše okolnosti kreiraju vaša ograničenja. Želite i mislite slobodno. Potpuno slobodno. 18. Počnite razmišljati od kraja prema početku Kad krećete u posao znajte što hoćete. Počnite razmišljati od kraja prema sadašnjem stanju. Tako ćete spoznati mnoge nedoumice i probleme koji vas čekaju na tom putu. Na prvi pogled jednostavna razmišljanja, ali ipak svi ne radite tako, ne živite na ovaj način i zato se često vrtite u krug. Prihvatite li takva razmišljanja, a još pri tome imate talenta, uspjeh je bliži nego drugima. Zapamtite ova razmišljanja, pročitajte ih nekoliko puta ako mislite da će vam koristiti. IZDVAJAM Skupite bazu podataka Većina ljudi nema sortirane i dostupne podatke, od telefona, e-maila, do čak i neobičnih podataka koji pomažu u pronalaženju informacija (cross-reference). Bilo bi dobro da instalirate program koji će vam omogućiti razmjenu informacija s računala na računalo, a da se podaci ne izgube. Program će vam omogućiti razmjenu informacija u oba smjera. Tako nećete gubiti vrijeme na traženje informacija, već ćete biti učinkoviti. Znoj i talent “Kaže se 99 % znoj i 1 % talent” - Je li uvijek tako? Ova uzrečica nije uvijek točna. Znoj je precijenjen. Često najbolji golgeteri najmanje trče. Pitanje je samo kako ćete pronaći svoj talent. Svi smo mi talentirani za nešto. Nema osobe na svijetu koja nema talenta. Ono što vam ne da spavati i zbog čega ne možete dočekati jutro, tu čeprkajte i nađite način kako upravo to raditi čitav dan. Puno teže je postati balerina ako imate 400 kila. Himalaji Ima više pristupa Himalajima – teške stvari riješite odmah, za nemoguće uzmite malo više vremena. Ako ste u svom poslu izabrali najteži pristup, dajte si vremena. Vaše okolnosti ne smiju kreirati vaše želje. Ne dozvolite da vas smetaju kritike ljudi koji samo govore i svoju nemoć definiraju vašim stanjem. Nemojte prihvatiti da je nešto nemoguće kad drugi kažu da je to nemoguće. Kad netko kaže da je to nemoguće složite se s tom osobom, jer za tu osobu to i je nemoguće. Ne objašnjavajte puževima zakrivljenost zemlje. Recite jednom i ne gubite više energije na sitne glodare. Maniri za stolom Ukoliko manire niste imali prilike naučiti od roditelja ili staratelja naučite ih sami. Naučite pristojno jesti. Kultura jedenja i ponašanja za stolom je vrlo bitna jer se tu direktno vide osnovne ljudske kvalitete. To ne znači da je svatko tko lijepo jede dobar i pošten, ali... Gosp. Bach kaže: “Ja sam sjedio i jeo za istim stolom s kraljevima, princezama, predsjednicima država i najvećim zvijezdama filma i glazbe. Razlog zašto sam bio prihvaćen u sva ta društva, osim glazbenog talenta, je i ponašanje koje su mi usadili moji dragi roditelji. Svi ovi nabrojani su imali najbolje manire koje možete zamisliti. Ležernost i elegancija. Naprimjer, jedan Paul McGuinness (manager U2) se ponašao za stolom isto kao i princeza Diana”. Komunikacija U komunikaciji s poslovnim partnerima koristit ćete razne medije (e-mail, pismo, ponude, upiti i dr.). Da bi ste svom poslovnom partneru olakšali tu komunikaciju uvijek ostavite sve bitne podatke o sebi i tvrtki. Tako naprimjer, ostavit ćete svoju adresu, ime i prezime, telefone, e-mailove, web adresu, kontakt osobu i dr. Na taj način vaš partner neće gubiti vrijeme tražeći po svojim adresarima ili bazama podataka vaše podatke. Nove web stranice Nenada www.croatia.org

- 17:20 - Komentari (23) - Isprintaj - #

03.09.2006., nedjelja

Formula za uspjeh američkog "maverick" poduzetnika - I DIO Moja suradnica HEHA pomogla mi je da pročitamo iskustva čovjeka koji iza sebe ima niz uspješnih poslovnih pothvata, a koje bi u američkom žargonu zvali Maverick, jer uspijevaju i „protiv struje“. Zašto se odlučio krenuti u vlastiti poduzetnički pothvat, što mu je u tome pomoglo, kako promišlja ulogu obitelji i koja je formula za uspjeh, Roger Fishman nam je otkrio u sljedećem razgovoru. Roger E. Fishman formalnu je naobrazbu stekao na Sveučilištu Washington D.C. No, škola ga nije previše zanimala pa je, napustivši studij uz majčino oduševljenje, preselio u New York gdje se zaposlio u globalnoj marketinškoj agenciji i korporaciji koja se bavila izravnim marketingom. Neki od klijenata s kojima je tada radio bili su divovi kao Coca-Cola, P&G, Unilever, American Express. Šest godina kasnije preselio se u Atlantu u Georgiu gdje je imao priliku raditi za Coca-Colu na marketingu proizvoda. Kako bi povećao prodaju proizvoda i osnažio brand, u poslu se koristio industrijom zabave. Naučio je puno o marketingu, potrošačima i važnosti diferencijacije branda te načinu na koji poduzeće stvara obećanje - "to je ono što mi predstavljamo, iza čega stojimo i zbog toga vam je u interesu da poslujete s nama". " Coca-Cola je prekrasno poduzeće gdje sam puno toga naučio, no ono što me otjeralo bila je veličina te megalomanske kompanije", prisjeća se Fishman i dodaje: "Poželio sam pokušati baviti se nečim manjim, više poduzetničkim, gdje bih imao veću odgovornost za svoje rezultate." Nakon odlaska iz Coca-Cole preselio se u Orlando na Floridi i postao šef marketinga i prodaje u Hard Rock Caffeu. "Velika marka, malo poduzeće", komentira Fishman. "Orlando je fantastično mjesto za posjetiti, ali ne tako krasno za živjeti." Ubrzo se preselio u Los Angeles i zaposlio u poduzeću koje se bavilo interaktivnom televizijom. To je bilo start-up poduzeće s odličnom idejom i poduzetničkim pristupom, ali i tehnologijom koja nije funkcionirala. Nakon godinu dana stavili su ključ u bravu. U tom trenutku Fishman se zapitao kako bi bilo postati dio tima jedne od najvećih svjetskih medijskih kuća u većinskom vlasniku Ruperta Murdocha - poduzeća News Corporation. "Jedno od najvećih iskustava stekao sam radeći za tog poduzetnika. Murdoch je u početku posjedovao samo jedne novine u Australiji koje su bile obiteljsko naslijeđe, ali je uspio stvoriti globalnu medijsku kompaniju. Jednu stvar koju sam naučio u News Corporation je da, ako imate dobru ideju i strastveno vjerujete u nju te joj dugoročno pristupite i nikad ne odustanete od svog sna, taj san možete ostvariti", sjeća se Fishman. Godine 2000. preselio se u London jer je tamo Murdoch pokrenuo posao s ulagačkim kapitalom. "Uvijek sam želio pokušati živjeti preko bare", smije se Fishman. Tijekom tog razdoblja došlo je do velikog pada na burzi dionica pa se odlučio vratiti u Los Angeles i nastaviti s kozultantskim poslom. Glavni klijent mu je bila Christie Heffner, kćer Hughea Heffnera, osnivača magazina Playboy. "Uvijek kažem da sam od jedne obitelji - Murdochovih - otišao raditi za drugu obitelj - Heffnerove. Jedni stvaraju sadržaj, a drugi ga distribuiraju", kaže Fishman. Poduzetnički duh se opet budi i Fishman kreće u novu poslovnu pustolovinu u okrilju agencije koja radi s talentima u showbusinessu zastupajući kao agent osobe u filmskoj, televizijskoj, glazbenoj industriji i industriji video igara. Mnogi bi mu pozavidjeli na klijentima kao što su T.Cruise, S.Spielberg, N.Kidman, G.Palthrow, B.Sprinsteen i B.Dylan. Primjenjujući naučeno kroz dosadašnje iskustvo pomagao je korporacijama u načinu percipiranja budućnosti i korištenju industrije zabave za izgradnju poduzeća. Četiri godine kasnije zasitio se raditi za druge te je naposlijetku pokrenuo vlastiti biznis nazvavši ga neobičnim imenom ZiZo (Zoom In, Zoom Out). Fishman objašnjava genezu imena: "U poslu morate biti sposobni zumirati detalje, a zatim se odmaknuti da bi snimili cijelu sliku, trend i razvili strategiju djelovanja." Kako bi došao do prvih klijenata, kontaktirao je sve svoje poznanike te pitao za njihove kontakte. Poduzeće McDonalds pridobio je pomoću bivšeg suradnika u Coca-Coli čija mu je preporuka, ali i dosadašnji rezultati, dala određeni kredibilitet u pregovaranju. Koliko je formalno obrazovanje bitno za uspjeh u poslu? Već deset godina posjećujem istog zubara i nikada ga nisam pitao koji je fakultet završio. Znam samo da mi uspješno otklanja bol. I to je kupcima jedino važno - da im riješite problem i otklonite bol. Obrazovanje je korisna stvar, ali ne garantira uspjeh. Tijekom studiranja silno sam želio obavljati praksu u jednom poduzeću pa sam se prijavio na natječaj. Na razgovoru za posao mlada direktorica kadrovske službe obećala mi je javiti kad donesu odluku. Međutim, saznao sam da mi je protukandidat student s Harvarda. Budući da sam pretpostavljao da nemam nikakve šanse uz tog genijalca s prestižne škole, odlučio sam poslužiti se trikom. Poslao sam paket od 20 balona direktorici kadrovskog s natpisom "još uvijek sam u zraku, očekujem vaš poziv". Sljedeći dan zazvonio je telefon. Koliko Vam je obitelj važna? Obitelj je najvažnija, važnija je od biznisa jer nju ne možeš zamijeniti. U poduzeću je čak i najbolja i najtalentiranija osoba zamjenjiva. Menadžer jednog velikog poduzeća, živahni šezdesetšestogodišnjak, težak preko milijardu dolara za čijeg su se mandata mnogi obogatili i prosperirali, a 100.000 zaposlenika ga smatralo najvažnijom osobom u životu, iznenada je dobio rak pluća i umro. Ubrzo ga je naslijedio novi direktor, a cijena dionica pala je samo za 0,25% taj dan. Kakav ste posao radili u Coca-coli? U toj korporaciji moj zadatak je bio pomoću industrije zabave izgraditi i ojačati marku, brand Coca-cola. Razvili smo trogodišnji plan i postavili određene sustave mjerenja uspjeha te napravili proaktivni plan za identificiranje ili stvaranje prilika kako bi posao imao poticaja za rast. Disciplinirali smo okolinu i to nam je pomoglo da postignemo bolju performancu. Primjerice, 1992. godine stvorili smo ideju pod nazivom "pop-glazba". U to vrijeme prodaja CD nosača zvuka bila je vrlo mala, ali su CD mediji imali visoko pericipiranu vrijednost od kupaca. U pakiranja Coca-cole od 12 komada stavljali smo CD-e kao poklone pa su kupci kupovinom proizvoda imali priliku osvojiti glazbu koja se nigdje drugdje nije mogla dobiti. Tu ideju smo predložili svakom klijentu s kojim smo radili i prilagodili različitim prodajnim mjestima. Svaki je proizvod bio drugačiji i razlikovao se od konkurencije. Kako motivirate svoje djelatnike? Prepoznajem vrijednost zaposlenika i nagrađujem ih malim stvarima koje ne očekuju i kada ne očekuju. Ako osoba radi do kasno u noć, vrlo je produktivna i samoinicijativna, poklonim joj bonove za posebnu večeru ili neki drugi oblik nenovčanih naknada umjesto povišice. Ljudi vole da ih se priznaje i prepoznaje, da ih se cijeni i iznenađuje na ugodan način. Ponašate se prema zaposlenicima na jednak način kao prema prijateljima ili bračnom partneru. Zašto ste tako često mijenjali poslodavce? Relativno dugo sam se bavio mišlju o prednostima rada do mirovine u jednom poduzeću. U mladosti me je više interesiralo naučiti ponešto o nizu različitih industrija i razviti nove vještine i profesionalne kompetencije. Mislim da je mnogo interesantnije uvijek se baviti nečim novim i nepoznatim nego raditi istu stvar do kraja života. Općenito govoreći, situacija u Americi je sljedeća - još uvijek postoje oni koji su vezani samo uz jednu kompaniju i neizmjerno su joj lojalni dugi niz godina, ali sve više ljudi sve češće mijenja svoje profesionalne karijere. Svatko u životu mora odgovoriti na ključno pitanje: kakav stil života želi voditi, što ga usrećuje. Kad pogledate iz restropektive na samrtnoj postelji, što možete reći da ste postigli, što je vama zaista bitno? Svatko od nas ima vlastitu istinu. Za mene je istina pokušati stvoriti život koji ja želim voditi, nasuprot voditi život koji mi diktira poduzeće. U životu imaš izbore, kao i u poslu. Primjećujem brojne razlike između američke i europske poduzetničke kulture. Poduzetništvo je dio američke kulture i jako se vrednuje. U Europi još uvijek vlada tradicionalni pristup životu, razvoju karijere, no samo je pitanje vremena kad će se promijeniti obrasci ponašanja. U Americi se podrazumijeva da, ako ste dobri u svom poslu, ukoliko dobijete otkaz, bez problema ćete pronaći posao u drugoj firmi. U Europi svi žele stalan posao. Znači li to da misle da nisu dobri u tome što rade? IZDVAJAM MUDRE MISLI Biznis nikada nije status quo, potrebno je konstantno učenje. Ponekad ne želimo donijeti odluku, ali čak i kad ne donesemo odluku, odlučili smo o goroj varijanti - ne poduzeti ništa. Uspjet ćete jedino pokušavajući nešto, tako ćete nekada i propasti, ali i naučiti na greškama. Gotovo ne postoji poduzeće koje je uspjelo od prve, a mnoga su doživjela uspjeh "preko noći" jer su konstantno pokušavala poslovati bolje. I sljedeći dan to su i uspjela.

- 15:48 - Komentari (16) - Isprintaj - #

01.09.2006., petak

RADIŠ KOD PRIVATNIKA!? MNOGI OD NAS ZNAJU DA TO MOŽE BITI STRESNO. GODINAMA DOŽIVLJAVAM MOBBING Još jedna, danas, uobičajena priča. Baš me zanima ima li među blogerima takvih priča, a nisu željeli da ju objave...kao ova moja sugovornica. Samo je željela da joj ime ne kažem, ništa čudno. Reći to javno i biti izložen sumnjama ili priznati tajno pa biti zadovoljan u duši. Postoji li drugi izbor? Pročitajte ovu ispovijest. Ako nećeš ti, ima drugih pedeset koji hoće! Koliko puta ste čuli ovu rečenicu? Vjerujem, puno. I ja. Radim već osam godina u jednoj maloj privatnoj firmi...Razumjeti ćete zašto ne spominjem naziv! Jedini sam djelatnik, ali nas je prijavljeno šest! Malo čudno u ovom vremenu sive ekonomije, zar ne!? Prijavljeni su svi članovi obitelji, s tim da radimo samo moj nadređeni i ja. I svi oni imaju veća primanja od mene. Tone bi bilo važno kada bih ja bila adekvatno nagrađena za moj posao! Ne zanimaju me njihova primanja i ne želim njihov novac, ali bi bilo lijepo kada bih i ja imala dovoljno za dostojan život. Ne zanima ih posao Zaista čudi da ljudi koji žive od te djelatnosti na znaju raditi, niti ih taj posao zanima! Kako sam jedini djelatnik, radim dopodnevnu smjenu, ali u slučaju potrebe, obavezna sam doći, bez obzira da li ja imam neke svoje planove. Sve moje aktivnosti, izvan posla su nepoželjne, jer ne donose novac. Po njihovom mišljenju ja nemam pravo na privatan život i moram biti dežurna 24 sata. Prije par godina radila sam tri tjedna bez slobodnog dana i moj nadređeni mi je dao jedan dan slobodan. To je bila subota, a nedjelja je i inače dan kada ne radim! Bila sam pozvana na jedno događanje, čiji sam sudionik i bila, u mjesto izvan grada gdje živim i radim. Sva sretna zaboravila sam na tjedne bez slobodnog dana! Sreća, međutim nije dugo trajala.... U večernjim satima zazvonio je mobitel. Bila sam potrebna na poslu. Odgovorila sam kako ne mogu doći jer nisam kod kuće i nemam prijevoz. Odgovor je bio :Nećemo mi više tako! Što nećemo više tako.... Neću dobiti slobodan dan ili ću dobiti otkaz, zbog privatnih obveza!? Ljepota druženja nestala je pred zabrinutošću. I opet mi je došla na um rečenica: ; Ako nećeš ti, ima drugih pedeset koji hoće! Građanin drugog reda U ovoj našoj državi ima dosta praznika tijekom godine. Ja svaki radim, a koliko znam, rad praznicima se posebno plaća. Meni ne. Ja ne mogu računati na izlet preko 1. svibnja, Dana Državnosti ili nekog drugog praznika! I onda još slušam kako su to gluposti, kako je bolje biti kod kuće itd. A članovi njihove obitelji uredno odlaze na izletišta oko grada i slave sve te glupe običaje! Zašto li se osjećam kao građanin drugog reda!? Ja nisam upućena u zakonske odredbe i ne znam koja su moja prava. Nisam čula da ima neka organizacija koja se bavi pravima djelatnika kod privatnika, A, i kad bi postojala, da li bi se odvažila tražiti pomoć od njih? Da li bih štrajkala, dok ne postignem bolje uvjete rada? Da li bi mi ona mogla izbrisati rečenicu koja se duboko urezala u moj razum... Da li bi, njihovom pomoći, nestali oni pedeset drugih koji hoće!? Nikada na bolovanju, pa ipak… Sve ove godine, kako sam zaposlena, nisam bila na bolovanju. Ne zato što nisam bila bolesna, već zato što kod nas nema bolovanja. Imam sreću jer sam relativno zdrava osoba, ali svaku virozu dočekam u strahu jer znam da je neću moći odležati. Jedne godine me je gripa slomila. Došla sam tako bolesna na posao i plakala sam od nemoći. Onda su se sažalili i poslali me dva dana na godišnji! Ponekad me muči reuma, to je posljedica mog sportskog života u mladosti. Trenirala sam trčanje na kratke staze i dobila reumu u kuku. To ponekad rezultira ukočenim leđima. Tada se kljukam Voltarenima i dolazim na posao sva iskrivljena. Bolovanja nema! Zašto!? Zato što se sjetim rečenice: Ako nećeš ti, ima drugih pedeset koji hoće! IZDVAJAM Nema plaćanja prekovremenih sati Da ne napominjem kako moji prekovremeni sati nisu plaćeni. Oni jednostavno misle da moram biti sretna samom činjenicom što radim! Ja to i jesam, ali....Samohrana sam majka i školovala sam sina od te plaće. Ne moram reći kako se uopće ne bih bunila kad bi mi to bilo plaćeno i kako bi mi svaka kuna dobro došla! Godišnji odmor Moj sin se zaposlio i dobio 18 dana godišnjeg odmora. To je zakonski minimum, a ja radim već godinama i imam isto toliko dana godišnjeg odmora! A kad se samo sjetim svih natezanja oko datuma godišnjeg! Ja znam da sama radim i da, ako ima posla ne mogu otići, ali bih ponekad baš određenog datuma trebala ići. Ništa od toga! Ako sam slučajno kod kuće, onda me zovu za svaku sitnicu i opet ništa od mog godišnjeg. Zadovoljan radnik – dobar radnik Ne bih željela da ova moja ispovijest zvuči kao žalopojka. Ima trenutaka kada je lijepo raditi u maloj firmi, ali oni su rijetki i kvari ih ona rečenica koja se provlači cijelim tekstom i mojim radnim stažom: Ako nećeš ti, ima drugih pedeset koji hoće! Zar naši privatnici ne shvaćaju onu činjenicu koju poduzetnici diljem svijeta već odavna znaju: zadovoljan radnik je dobar radnik! Nadam se, radi meni sličnih i radi naše djece da će to uskoro shvatiti

- 19:31 - Komentari (53) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.