Pregled posta

BOLJI SMO OD NORVEŽANA

Moja suradnica HEHA bila je u Norveškoj. Vodila je, za nagradu, učenike Ekonomske škole u Osijeku na sajam učeničkog poduzetništva.

Što je tamo primjetila možete pročitati u ovom zanimljivom tekstu...???

Nakon dva sata kašnjenja u polasku iz Munchena konačno smo predvečer sletjeli na aerodrom Gardemoen u Oslu. Ugodnih zimskih -3 * C bez daška vjetra nagovještavala su lijep početak veljače u Norveškoj, "zemlji 1000 fjordova". Nakon ljubazne dobrodošlice domaćini su nas odveli u restoran na večeru u gradiću Moss na jugoistoku Norveške, glavnom gradu Županije Řstfold (Norveška se sastoji od 18 županija), i poznatoj luci na fjordu Oslofjord koja danas uglavnom služi kao utočište putničkih brodova na relaciji prema Danskoj.
Hotel u kojem smo odsjeli za vrijeme boravka u Norveškoj nalazio se u neposrednoj blizini tvornice papira pa nas je ujutro, osim velikih snježnih pahulja koje su doslovno preko noći zatrpavale automobile i ceste, dočekivao miris iz tvorničkih dimnjaka. Moss je nakon zatvaranja rudnika, tvornica metalurgije i brodogradilišta izgubio nekadašnji imidž grada teške industrije. Taj mali gradić od 30.000 stanovnika može se pohvaliti povijesnom ulogom mjesta na kojem je 1814. godine potpisana konvencija kojom je utemeljena personalna unija Švedske i Norveške.
Današnji izgled Mossa uvelike se mijenja pretvarajući ga u turističku oazu. Prepoznavši regiju od 65.000 stanovnika kao veliko transportno čvorište, privatna inicijativa jednog poduzetnika potpomognuta švedskim kapitalom adaptirat će vojni aerodrom Rygge u neposrednoj blizini Mossa u civilne svrhe.
Među stanovnicima vlada uvjerenje da bi slogan Mossa trebao glasiti "Moss poznaje umjetnost!" Već na samom početku norveške avanture imali smo prilike uvjeriti se u to. U restoranu gdje smo se pridružili partnerima iz Beograda dočekalo nas je iznenađenje. Naime, sustav ugostiteljskih usluga u tom objektu, koji nalikuje kinodvorani ili Broadwayskoj pozornici u koju su umjesto fotelja postavljeni stolovi i svjetleći šank, koncipiran je na način da su konobari istovremeno i animatori. U Norveškoj i Švedskoj postoji oko pet sličnih show-restorana gdje učenici iz lokalnih glazbenih, dramskih, umjetničkih i plesnih škola ili članovi lokalnog amaterskog kazališta vikendom zabavljaju goste izvodeći predstave u trajanju od 20-tak minuta dok ih tijekom pauze poslužuju obučeni u konobarske uniforme.
Regija Mossa iznjedrila je mnoge međunarodno poznate umjetnike, a faktor koji tome doprinosi su najbolje kulturalne škole u zemlji i uopće poticajno umjetničko okruženje. Iako smo umirali od gladi, bez daha smo uživali u performansu ovih čudnih multitalenata.


Norvežani otkrili Ameriku

Sljedeći dan posjetili smo veličanstvenu skakaonicu Holmenkollen Ski Jumping Arena u Oslu i najstariji svjetski muzej specijaliziran za skijašku opremu, koji ilustrira 4000 godina povijesti skijanja od tzv. rock carving, skija iz vikinškog doba, skija iz različitih krajeva Norveške koje prikazuju lokalne vještine ručne izrade i tradicije do moderne skijaške opreme profesionalnih sportaša. Zanimljivo je prikazana evolucija skakaonice kroz desetljeća, a modernistički štih muzeju daju snow-board eksponati demonstrirajući nove trendove u zimskim sportovima.
Među zapanjujućim izlošcima je i oprema korištena u povijesnim ekspedicijama koja svjedoči o hrabrosti istraživača Fridtjof Nansena i Roald Amundsena. Prema nekim istraživanjima Vikinzi su puno prije Columba doplovili do obala Sjeverne Amerike, te iz tog razloga zid Bijele Kuće u Washingtonu krasi i slika norveškog moreplovca. Imali smo priliku posjetiti i toranj koji je predstavljao startno mjesto za skakače tijekom Zimskih olimpijskih igara u Oslu 1952. godine.
Iako je podrijetlo norveškog naroda većini stanovnika nepoznato, mnogi s ponosom prepričavaju legendu koja kaže da je nestankom ledenog doba i povlačenjem ledenjaka jedan zaljubljenik u skijanje, u potrazi za sniježnim padinama i glečerima, dospio na krajnji sjever, odnosno na područje današnje Norveške. Nisu nas iznenadili brojni rekreativci koji su duž autoceste prevaljivali kilometre u skijaškom hodanju. Ipak, pitanje je bismo li skupili hrabrost za jedno norveško ljetovanje na glečerima s kupaćim kostimima i skijama kao jedinim rekvizitima.
Da se ne vratimo kući bez upoznavanja uloge istaknutog norveškog znanstvenika, posjetili smo Nobelov Centar za mir, simbol ljudskih napora za očuvanje mira čije je otvorenje proslavljeno u lipnju 2005. godine. Centar promovira i pokušava popularizirati interes za probleme koji se odnose na rat, mir i razrješavanje konflikata. S ciljem očuvanja posljednje volje i oporuke Alfreda Nobela, Centar provodi misiju ukazivanjem i potenciranjem pozornosti na male i velike sukobe, a nas je oduševio modernistički pristup tome, te naročito zanimljive kombinacije eksponata i filmske reprodukcije pomoću digitalnih sredstava komunikacije i interaktivnih instalacija.
Okruženi plaštom mraka uz plavo svjetlo milijuna svjetlećih malih duguljastih tijela koji osvjetljavaju laureate i dobitnike Nobelove nagrade za mir, imali smo priliku otputovati u različita povijesna razdoblja i doživjeti ratne sukobe i konflikte koji su ih obilježili.


Kreativniji smo od Norvežana

U planu i programu kojim su domaćini osmislili naš izlet u Norveškoj bio je predviđen i cjelodnevni posjet Sajmu učeničkog poduzetništva u Fredrikstadu. Na Sajmu su svoje programe i usluge prezentirale i razne druge institucije poput Agencije za pomoć pri zapošljavanju, brojne srednje škole (moda, dizajn, drama, umjetnost, građevina, kemija, medicina). Najviše pozornosti privlačili su štandovi na kojima su učenici uistinu izvodili građevinske radove, pružali usluge vizažista i body paintinga posjetiteljima ili provodili pokuse poput onih u laboratoriju profesora Baltazara sa zelenim, plavim i crvenim epruvetama.
Kvaliteta same organizacije Sajma povećana je uključivanjem sponzora (banaka, lokalnih poduzeća), koji su program prepoznali kao korisnu inicijativu pa su i kategorije u kojima su se učenička poduzeća natjecala bile mnogobrojne, a nagrade bogate i raznovrsne. Naša primjedba na prezentirane ideje je nekreativnost i nedostatak originalnosti proizvoda norveških učenika koji su se na Sajmu uglavnom predstavljali kao preprodavači kineske i njemačke robe.
Posjet Sajmu smo upotpunili kratkim obilaskom tvrđave grada Fredrikstad, koja je po svojim karakteristikama jedinstvena u sjevernoj Europi i smatra se jednom od najvažnijih tvrđava u Norveškoj koja je služila kao baza tijekom vojnih operacija u 17. i 18. st. duž švedske obale. Od nedavno tvrđava se koristi u edukativne svrhe kao muzej otvoren za javnost te od 2001. godine više nije u vojnoj uporabi.
Grad je inače poznat po preradi drveta budući da mu pozicioniranost na obalama najduže norveške rijeke Glomme omogućuje prometnu povezanost s kontinentalnim dijelom Norveške odakle dolaze tegljači s trupcima posječenih stabala. Trupci se u Fredrikstadu prerađuju i distribuiraju u ostale krajeve Europe.


Od tereta naslijeđa do poduzetničke ideje

Iako smo večeri obično provodili u ogromnoj hotelskoj sali za primanje pijući čaj ili kavu specifičnog okusa, privukla nas je ideja malog turističkog obilaska obližnjih otočića u noćnoj verziji. Ti otoci su poznati po načičkanim gorostasnim vilama tradicionalne arhitekture koje su već generacijama u vlasništvu obitelji norveških starosjedilaca.
Budući da je njihovo održavanje vrlo skupo, vlasnici su ih pretvorili u poduzetničke pothvate ponudivši ih javnosti kao jedan oblik odmora, boravka u prirodi, uživanja u brojnim ljetnim jazz koncertima i predstavama ili pretvorivši ih u galerije starih umjetničkih slika i rukotvorina te izložbene salone povijesnih artefakata.
U okolini 300-tinjak godina starih vila koje su organizirane kao male obiteljske farme, osim kulturne atmosfere koju potiču umjetnici održavajući radionice, stvorila se čitava mreža različitih kreativnih obrta poput proizvodnje staklenih proizvoda, zlatara, dizajnera, proizvodnje tapeta, glazbenih instrumenata, fotografa, lončara.
U svakoj tradicionalnoj norveškoj vili obično postoji mogućnost kupovine domaćih slatkiša, antikviteta i degustacije svježih domaćih peciva uz čaj. Naročito nas se dojmila prekrasna monumentalna vila čiji je vlasnik, poznati morski kapetan, svoje nasljedstvo nakon smrti ostavio općini.
Budući da je ondašnja dužnost kapetanu nalagala da iz svake zemlje, svakog kraja u koji ga put nanese donese sadnicu jednog drveta, pokraj vile je iz tog običaja iznikla neobična šuma s mnogo različitih vrsta stabala.



Učeničko poduzetništvo na norveški način

Putovanje u Norvešku je, osim upoznavanja kulture, povijesti i znamenitosti, imalo i drugu, edukativnu svrhu - upoznavanje norveškog koncepta učeničkog poduzetništva i postignutih rezultata te nositelja njegove implementacije - srednjih škola. Jedna od škola "prijatelja" iz Mossa otvorila nam je vrata norveškog obrazovnog sustava na srednjoškolskoj razini.
Posebnost Malakoff srednje škole je program osposobljavanja 800-tinjak učenika za šest vrlo različitih zanimanja: elektrotehničare, stolare, automehaničare, servisere računala, tajnike i asistente medicinskim sestrama i stomatolozima te "gimnazijalce" kojima se omogućuju potrebna znanja za upis na fakultete. Obrazovni program za strukovna zanimanja traje dvije godine, međutim, preduvjet stjecanja diplome, odnosno mature, dvogodišnji je praktičan rad u određenom poduzeću koji je, naravno, plaćen učeniku, a u sam proces rada uvodi ga mentor iz Agencije za posredovanje u zapošljavanju te prati njegovu izvedbu i napredovanje na radnom mjestu.
Stečena praktična i teorijska znanja provjeravaju se ispitom pred komisijom koju čine gospodarstvenici, nastavnici iz škole kao i nezavisni stručnjaci. Učenici najčešće nemaju poteškoća pri pronalaženju poduzeća zainteresiranih za primanje pripravnika kojima je na taj način omogućen pristup bazi za regrutiranje potencijalnih budućih radnika, a i trošak plaće učenika-zaposlenika je subvencioniran.
Gimnazijski program obično traje tri godine nakon čega su učenici osposobljeni za upis na fakultete. Škola nudi mogućnost stipendiranja učenika čija je financijska situacija relativno nepovoljna, kao i mogućnost uzimanja pozajmica kako bi se pokrili troškovi školovanja. Začudili smo se što za vrijeme obilaska Malakoff škole niti jedanput nije odjeknulo školsko zvono. Objasnili su nam da o trajanju nastavnog sata brinu učenici koji sami određuju njegov početak i kraj, te na taj način opravdavaju povjerenje nastavnika u njihovu iskrenost i poštenje.
Sličan je koncept obrazovanja implementiran i u srednjoj školi u Askimu, koja je sudjelovala zajedno s Ekonomskom i upravnom školom u Osijeku u programu razmjene između škola. Ovdje učenici mogu birati hoće li se školovati za zanimanja u građevinarstvu, mehanizaciji, znanosti ili žele steći opće obrazovanje.
Škola u Askimu je bogata mladim poduzetničkim nadama koji posljednjih godina uspješno osvajaju nagrade u različitim kategorijama na Sajmu učeničkog poduzetništva u Norveškoj. Čak i školskom kantinom upravlja jedno učeničko poduzeće čiji su članovi djeca s posebnim potrebama i poteškoćama u razvoju.
Učeničko poduzetništvo kao nastavni predmet uveden je u svim srednjim školama, što naročito doprinosi povećanju motivacije učenika koji se ne pronalaze u školskim klupama i željeli bi odustati od školovanja. Kroz nastavni program učeničkog poduzetništva, interdisciplinarnim pristupom pokušavaju se obuhvatiti i znanja iz ostalih nastavnih područja te na taj način "zakamuflirati" proces učenja.
Registracija učeničkih poduzeća odvija se na legalan način pri instituciji na lokalnoj razini koja prikupljene podatke o registriranim poduzećima komunicira prema državnoj razini. Zanimljivi su rezultati istraživanja koji kazuju da je od 1992. godine, kada je program u škole uveden na nacionalnoj razini, do danas osnovano 4.900 poduzeća čiji su vlasnici bivši polaznici programa učeničkog poduzetništva i otvoreno 10.000 novih radnih mjesta. Osobe koje su sudjelovale u programu do 29 godina starosti osnovale su 29% ukupnog broja novoosnovanih poduzeća, dok je udio onih koji su postali poduzetnici, a nisu bili uključeni u program 9%.




Post je objavljen 25.09.2006. u 21:07 sati.